{"id":204708,"date":"2016-05-10T06:58:25","date_gmt":"2016-05-10T04:58:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=204708"},"modified":"2016-05-10T08:20:18","modified_gmt":"2016-05-10T06:20:18","slug":"kad-ljude-prikazujemo-samo-kao-zrtve-lisavamo-ih-politicke-snage","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/10\/kad-ljude-prikazujemo-samo-kao-zrtve-lisavamo-ih-politicke-snage\/","title":{"rendered":"Kad ljude prikazujemo samo kao \u017ertve, li\u0161avamo ih politi\u010dke snage"},"content":{"rendered":"

Autor: Davor Konjiku\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Barbara-Matejcic\"Barbara Matej\u010di\u0107 nagra\u0111ivana je slobodna novinarka i autorica nedavno objavljenje knjige ‘Kako ste’, koju \u010dini \u0161est istinitih pri\u010da o ljudima kraj nas koje \u010desto ne vidimo; pored novinarskoga talenta, na\u0161a je sugovornica uspje\u0161no pokazala kako se i jezik knji\u017eevnosti mo\u017ee iskoristiti da teme \u2018drugosti\u2019 i \u2018druga\u010dijih\u2019 postanu remek-djelima o borbi protiv nasilja, diskriminacije i osu\u0111ivanja ljudi, nehumanoga zdravstvenog sustava, kriminala\u2026 Primjerci njezine knjige, li\u0161ene novinarske patetike i suza, kru\u017ee od ruke do ruke i bez previ\u0161e reklame.<\/p>\n

U svojoj knjizi novinarsko-esejisti\u010dkih tekstova, tzv. narativnog novinarstva, ipak se dr\u017eite \u010dinjenica: \u0161to je razlog takvoj formi, odnosno tome da se niste opredijelili za \u010distu knji\u017eevnost? Je li na\u0161a stvarnost jo\u0161 uvijek zanimljivija od fikcije?<\/strong><\/p>\n

Po\u0161to je knjiga objavljena, dobila sam dosta dobronamjernih savjeta, pa i ponuda da za\u0111em u polje knji\u017eevnosti: bilo bi to, kazali su, oportuno jer knji\u017eevnost bolje prolazi, vi\u0161e se \u010dita. No ni u jednom trenutku namjera mi nije bila skliznuti u fikciju, ne zato \u0161to je stvarnost zanimljivija (i samu me knji\u017eevnost \u010desto spa\u0161ava od ubita\u010dnosti zbilje!), nego stoga \u0161to nisam htjela takvu vrstu ograde. Nije me zanimao reprezentacijski model egzistencije ili, ako ho\u0107ete, transpozicija stvarnosti, a ni vlastita literarna vje\u017eba u okviru takve \u2018knji\u017eevnosti s predumi\u0161ljajem\u2019. Knji\u017eevnost mo\u017ee biti stvarnija od stvarnosti same, pogotovo one koju prenose mediji, ali ne i to\u010dnija. A htjela sam to\u010dnost. Tko je odveo srpskog civila s ku\u0107nog praga u Osijeku, naredio njegovo ubojstvo, koji politi\u010dar nije htio pomo\u0107i njegovoj obitelji koja je gladovala, koji lije\u010dnik je okrutan prema pacijentima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, u kojoj bolnici 19-godi\u0161njim pacijentima daju elektro\u0161okove\u2026 Nema odgovora \u2013 mogao bi to biti svatko, a zapravo nije nitko.<\/p>\n

Nesnosna be\u0161\u0107utnost<\/strong><\/p>\n

Osim razli\u010ditih marginaliziranih skupina, poput ljudi s psihi\u010dkim oboljenjima ili tjelesnim invaliditetom, poku\u0161ali ste prona\u0107i i pripadnika ili pripadnicu srpske zajednice koji bi bili spremni javno progovoriti o problemima koje imaju zbog pripadnosti toj etni\u010dkoj grupi, no u tome, unato\u010d dugoj potrazi, niste uspjeli: mislite li da se ljudi i dalje boje?<\/strong><\/p>\n

Prije nekoliko godina u Vukovaru sam upoznala curu koja je dijete iz mje\u0161ovitog braka. Otac joj je ubijen za rata kao civil, prona\u0161li su ga tek nakon devet godina, kad im je poznanik rekao gdje je zakopan, ali nikad nisu saznali tko ga je ubio. Nitko se time nije bavio. Mama i ona ne sudjeluju ni u kakvim komemoracijama, ne osje\u0107aju da im je ondje mjesto, da imaju pravo na javnu bol \u2013 jer otac nije bio branitelj, a stradao je u Krajini\u2026 Dok smo razgovarale, u Splitu je osvanuo transparent \u2018Srbe na vrbe\u2019: kad god ga \u010duje, vidi svoju mamu kako visi, kazala mi je. Od tada i meni taj rimovani u\u017eas nije neka op\u0107a prijetnja smr\u0107u, nego mislim na nju kako misli na tijelo svoje mame koje visi pod ovje\u0161enom kro\u0161njom stabla. Povremeno bismo se \u010dule i vidjele, pa sam je zvala i kad sam po\u010dela raditi na knjizi. Pristala je da pi\u0161em o njoj, no predomislila se kad sam do\u0161la u Vukovar. Tada je ve\u0107 krenula histerija s \u0107irili\u010dnim natpisima i cijeli se grad stisnuo. Hvatale su je migrene i od cijele te situacije i od pomisli da se izlo\u017ei, da dovede u pitanje poredak jasno utemeljen na etni\u010dkoj opredijeljenosti, koji uvjetuje tko ima a tko nema pravo biti \u017ertva.<\/p>\n

Na takve sam reakcije nai\u0161la jo\u0161 nekoliko puta, \u0161to me podsjetilo na ono \u0161to su si Francuzi ponavljali 1870. nakon poraza od njema\u010dko-pruske vojske: \u2018Nikad ne govoriti o tome, stalno na to misliti.\u2019 Mnogim je ljudima srpske nacionalnosti u Hrvatskoj oduzeto samopouzdanje, vjera u vlastitu ravnopravnost, pravo na patnju. Nedavno sam gledala dokumentarni film Neboj\u0161e Slijep\u010devi\u0107a \u2018Pravda\u2019 o miniranju srpskih ku\u0107a devedesetih na bjelovarskom podru\u010dju. U jednoj se sceni Jovica Brki\u0107, koji se putem udruge Pravda godinama bori za obe\u0161te\u0107enje vlasnika uni\u0161tenih ku\u0107a, sastaje s Jadrankom Kosor i ka\u017ee joj kako bi volio da im se jednom netko ispri\u010da i to, naglasio je, kao hrvatskim gra\u0111anima. U tome je bilo neke pokornosti i mole\u0107ivosti od kojih vas tuga hvata; \u010dovjek kojem je nanesena nepravda, \u010dija je obitelj mogla poginuti kad su mu doju\u010dera\u0161nji kolege postavili eksploziv i koji zastupa niz tako stradalih porodica, zamalo moli da nekome kona\u010dno mo\u017ee oprostiti. A Jadranka Kosor mu hladno odgovara: \u2018Nitko vam to ne\u0107e re\u0107i!\u2019 To je bilo 2015., ona vi\u0161e nije bila bitna politi\u010dka figura i \u0161to bi je ko\u0161talo da makar simboli\u010dki izgovori to \u0161to Brki\u0107 tra\u017ei, umjesto iskazivanja nesnosne politi\u010dke i ljudske be\u0161\u0107utnosti. Najprije su zlo\u010dini, progoni i nepravde prekriveni gestom (mo\u017eda tobo\u017enjom, a mo\u017eda i ne) pru\u017eanja ruke, od Sanaderovog \u2018Hristos se rodi\u2019 nadalje (za \u0161to mislim da nikako nije bilo dovoljno, jer zlo\u010din tra\u017ei kaznu, a nepravda pravdu i ni\u0161ta osim toga nije dovoljno), a sada vidimo da je i to bilo ne\u0161to u odnosu na ovo sada. O\u010dito, daleko je doba kad Srbi ovdje ne\u0107e nalaziti ni\u0161ta naro\u010dito u \u010dinjenici da su Srbi.<\/p>\n

Diskriminacija nije rezervirana samo za pripadnike marginaliziranih dru\u0161tvenih skupina, prote\u017ee se i kroz one socijalne: razmi\u0161ljate li i o pri\u010dama koje se odnose na problematiku radni\u010dkih prava, odnosno govore o ekonomskoj eksploataciji? I sami ka\u017eete da nam je ravnopravnost uskra\u0107ena ako smo siroma\u0161ni\u2026<\/strong><\/p>\n

Imala sam dosta \u010dvrstu koncepciju knjige od koje nisam htjela odstupati: sve pri\u010de povezuje to da su ljudi o kojima pi\u0161em obilje\u017eeni ne\u010dim \u0161to ih je zadesilo neovisno o njima samima, poput rase, nacionalnosti, seksualne orijentacije, nasljedne bolesti, psihi\u010dkog ili tjelesnog invaliditeta. Pritom je jasan utjecaj ekonomskog statusa na njihove \u017eivote. Branimira sam primjerice zezala da ga je vi\u0161e odredila klasna pripadnost nego to \u0161to je slijep: kako potje\u010de iz srednjoklasne obitelji, obrazovan je, \u017eivi u gradu i ima pristojan posao, njegov je \u017eivot sasvim druga\u010diji od \u017eivota nekoga tko je tako\u0111er slijep, ali \u017eivi u maloj sredini od invalidske mirovine i nikad nije imao priliku koristiti ikakvu tehnologiju za slijepe osobe. Kao \u0161to je Bojani neusporedivo te\u017ee \u0161kolovati se zato \u0161to dolazi iz getoiziranog romskog naselja i obitelji u kojoj nitko nikad nije radio, nego nekim Romima iz Zagreba \u010diji su roditelji zaposleni. Da Ivana, oduzeta od vrata nani\u017ee, ne uspije nekako namaknuti novac za sve ono \u0161to joj zdravstveno osiguranje ne pokriva, \u017eivot bi joj bio neusporedivo lo\u0161iji i vjerojatno kra\u0107i. A da ima vi\u0161e, ne bi bila osu\u0111ena na brigu o tome \u0161to \u0107e biti kad roditelji ne\u0107e vi\u0161e mo\u0107i biti danono\u0107no uz nju. Naravno da jednakosti gra\u0111ana nema u nejednakim ekonomskim uvjetima, a u gangsterskom kapitalizmu pogotovo. Ali isto tako, ono \u0161to su i Ivana i Branimir i ostali ljudi s invaliditetom, bez obzira na socioekonomski polo\u017eaj, iskusili jest da se prema njima odnosi sa sa\u017ealjenjem. Kao \u0161to \u0107e Romi, \u010dak ako su najbolji u\u010denici u razredu, nai\u0107i na prezir, omalova\u017eavanje, neprihva\u0107anje.<\/p>\n

Politi\u010dka kriza EU-a<\/strong><\/p>\n

Izuzetno se va\u017enim \u010dini pitanje zdravstvenog sustava, koji aktualna vlast polako vodi prema potpunoj komercijalizaciji i privatizaciji, pa najvjerojatnije i neki od protagonista va\u0161e knjige ne\u0107e imati dovoljno novca za adekvatnu skrb?<\/strong><\/p>\n

Svima dostupno i \u0161to kvalitetnije zdravstvo vjerojatno je na\u0161a najva\u017enija bitka. Jo\u0161 sam prije nekoliko godina pomislila da bi sve drugo trebalo pustiti i usredoto\u010diti se na onemogu\u0107avanje komercijalizacije i privatizacije zdravstva. Jer ako se ostvari ono \u0161to je najavljeno, ni\u0161ta \u0161to sam radila ne\u0107e mi pomo\u0107i da si osiguram pristojno lije\u010denje bude li mi zatrebalo.<\/p>\n

Bavili ste se i prezentacijom migranata u hrvatskim medijima: kako, kao i u slu\u010daju nekih drugih pripadnika marginaliziranih skupina, prona\u0107i adekvatan na\u010din da ih se prestane prikazivati isklju\u010divo kao \u017ertve?<\/strong><\/p>\n

Svo\u0111enje ljudi samo na \u017ertve donekle je nalik novinarskim pozivanjima na malog \u010dovjeka. \u017drtvom se, kao i tzv. malim \u010dovjekom, lako mo\u017ee manipulirati, pogotovo kad se politi\u010dar ili novinar nadvije nad nju. Kad ljude prikazujemo samo kao \u017ertve, zapravo ih li\u0161avamo politi\u010dke snage. \u017drtve su bezazlene. Marija Lovri\u0107, koja je pro\u0161la kalvariju nakon \u0161to joj je mu\u017e ubijen kao civil srpske nacionalnosti, nije samo \u017ertva, ona je i jaka, ustrajna \u017eena. Da sam o Ivani samo \u010ditala, mislila bih da je njezin optimizam predimenzioniran. Prije nekoliko godina sam pisala o \u017eeni koju su nakon silovanja poni\u017eavali i policija i pravosu\u0111e. Predomi\u0161ljala se bi li i\u0161la u javnost pod punim identitetom, a meni se \u010dinilo da \u0107e u anonimnosti izbje\u0107i dodatno poni\u017eenje, propitivanje svoga pona\u0161anja, pro\u0161losti i svega onoga \u0161to se ve\u0107 \u010dini u slu\u010daju silovanja. Sada mislim da sam pogrije\u0161ila i da sam joj oduzela mogu\u0107nost da iza\u0111e iz dru\u0161tvene konvencije \u017ertve silovanja, koja nikad nema ime i lice. Jer kad bismo u medijima tretirali silovanje kao bilo koje drugo kazneno djelo i objavljivali imena po\u010dinitelja i \u017ertve (uz njezin pristanak, naravno), mo\u017eda bismo s vremenom skinuli stigmatizaciju sa \u017ertava.
\n
\nVrlo se \u010desto humanitarni i ljudskoprava\u0161ki koncepti nastoje prikazati kao autonomno podru\u010dje, neovisno o politici. Je li mogu\u0107e o takvim temama govoriti izvan politi\u010dkog spektra? Koliko uop\u0107e knjige i novinarski tekstovi poput va\u0161ih poma\u017eu ljudima o kojima govore?<\/strong><\/p>\n

Koliko biste arogantni morali biti da pitanja imigranata, rodne ravnopravnosti, radni\u010dkih prava ili nasilja nad manjinama proglasite nepoliti\u010dnima? Nijednoj ljudskoprava\u0161koj temi se ne mo\u017ee oduzeti politi\u010dnost. Aktualni primjer: ne radi se o humanitarnoj krizi, kako se to stalno ponavlja, nego o politi\u010dkoj krizi EU-a naspram izbjeglica. Za konkretne ljude o kojima sam pisala mogu re\u0107i da su zadovoljni \u0161to sam to u\u010dinila. Posebno mi je drago \u0161to se nitko nije bunio na kontekst u koji sam ih stavila, naprotiv, neki su po\u017eeljeli upoznati druge s kojima dijele stranice moje knjige. Koliko \u0107e im to pomo\u0107i? Bojani bi zasigurno vi\u0161e pomoglo da joj kupim \u0161kolske knjige, s njima je uvijek muka na po\u010detku \u0161kolske godine, ali sve \u0161to radimo na nekom ljudskoprava\u0161kom polju proizvodi neke male pomake, koji se onda zbrajaju. Pa i da u to ne vjerujem, vjerojatno bih i dalje, tako obesmi\u0161ljeno, radila ovaj posao.<\/p>\n

U knjizi \u2018Kako ste?\u2019 malo toga doznajemo o vama: \u0161to biste danas odgovorili da vam netko postavi naslovno pitanje?<\/strong><\/p>\n

U knjizi me ima onoliko koliko je nu\u017eno, zna\u010di minimalno. Ja sam tu promatra\u010dica, a ne protagonistica. A kako sam? Jadranka, 38-godi\u0161njakinja koja od svoje osamnaeste boluje od shizofrenije, ka\u017ee: \u2018Kad se probudim, ne pomislim kao moj tata \u0161to je lijepo sunce, nego \u2018ajde, idemo, nema druge.\u2019 Nekad se osje\u0107am kao Jadrankin tata, a nekad kao Jadranka\u2026<\/p>\n

Razmi\u0161ljala sam i o azilantskoj pri\u010di<\/strong><\/p>\n

Jeste li mo\u017eda u knjigu planirali uvrstiti i neku od pri\u010da migranata koji su zatra\u017eili azil i ostali u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

Jesam, azilantsku sam pri\u010du od po\u010detka planirala uvrstiti u knjigu. Po\u010dela sam raditi s nekima koji su dobili azil, ali sam nai\u0161la na ograni\u010denja: zbog restriktivne politike malo je onih koji su ga dobili, o nekima sam ve\u0107 pisala i nisam htjela to ponavljati, neki se nisu bili voljni izlo\u017eiti, me\u0111u onima koji jesu bilo je onih koji nisu \u017eeljeli pri\u010dati o svemu (\u0161to je razumljivo, ali ote\u017eavaju\u0107e za rad), a kod nekih je bio problem s verifikacijom. Nije stvar u povjerenju, nego u tome da sam htjela imati upori\u0161te \u2013 sudsku, policijsku ili medicinsku evidenciju, ve\u0107i broj izvora\u2026 \u2013 za ono \u0161to \u0107e se iznijeti, kao i kod drugih pri\u010da u knjizi. A ako imate ljude koji su do\u0161li bez dokumenata, bez ikakve potvrde svoga prethodnog \u017eivota, to nije mogu\u0107e. Bilo bi, naravno, mogu\u0107e da sam otputovala u zemlju iz koje su do\u0161li, ali takve financijske mogu\u0107nosti, na\u017ealost, nisam imala.<\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Barbara Matej\u010di\u0107: \u017drtvom se, kao i tzv. malim \u010dovjekom, lako mo\u017ee manipulirati, pogotovo kad se politi\u010dar ili novinar<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-204708","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204708","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=204708"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204708\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=204708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=204708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=204708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}