{"id":204522,"date":"2016-05-07T08:00:24","date_gmt":"2016-05-07T06:00:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=204522"},"modified":"2016-05-07T08:34:07","modified_gmt":"2016-05-07T06:34:07","slug":"znanost-i-ekonomija-kakve-bi-mogle-biti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/07\/znanost-i-ekonomija-kakve-bi-mogle-biti\/","title":{"rendered":"Znanost i ekonomija kakve bi mogle biti"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107\t<\/strong><\/p>\n

\"AntonioAntonio \u0160iber je znanstveni savjetnik na Institutu za fiziku u Zagrebu, \u0161iroj javnosti poznat kao sudionik emisije Peti dan, \u010dija je \u0161esta sezona zavr\u0161ila 29. travnja. \u0160iber je voditelj kolegija Molekularna biofizika na doktorskom studiju fizike na zagreba\u010dkom Prirodoslovno-matemati\u010dkom fakultetu. Objavio je vi\u0161e od pedeset radova u me\u0111unarodnim znanstvenim \u010dasopisima, te dvije knjige, Svemir kao slagalica (2005) i Problem promatra\u010da (2009). Autor je velikog broja znanstvenih ilustracija, od kojih su mnoge objavljene na naslovnicama znanstvenih knjiga i \u010dasopisa. \u0160iber za sebe ka\u017ee kako je fizi\u010dar po zvanju i do sad redovno pla\u0107enom djelovanju, ali mnogo toga po zanimanju, o \u010demu \u010desto pi\u0161e na svojoj stranici Konstrukcija stvarnosti.<\/p>\n

Sa \u0160iberom smo razgovarali o pritiscima tr\u017ei\u0161ne ekonomije na znanost i \u017eivot op\u0107enito, povezivanju prirodnih i dru\u0161tvenih znanosti, korupciji u najvi\u0161im tijelima hrvatske znanosti, ali i o Einsteinu i socijalizmu.<\/p>\n

Znanost sve vi\u0161e financiraju korporacije i zaklade zainteresirane za odre\u0111ene programe istra\u017eivanja, one se vode svojim interesima – tr\u017ei\u0161na ekonomija odre\u0111uje priroritete. Kako to utje\u010de na rad znanstvenika, ali i na samu ideju znanosti?<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to se doga\u0111a nije samo promjena na\u010dina financiranja znanosti, doga\u0111a se zapravo fundamentalni civilizacijski, kulturni pomak. On se o\u010dituje u tome da je sve jasnije da se prirodne znanosti smatraju inferiornima ekonomiji po intelektualnom autoritetu. Prirodna znanost vi\u0161e nije dominantna, ve\u0107 se ona i po smjerovima istra\u017eivanja, na\u010dinima istra\u017eivanja, a mo\u017eda \u010dak i metodologiji istra\u017eivanja, mora prilago\u0111avati onome \u0161to odre\u0111uju financijeri, koji su podlo\u017eni posve drugim zakonitostima i zbivanjima, primarno ekonomskim. To nije dobro jer na nepovoljan na\u010din fiksira budu\u0107nost. Ekonomija kakvu danas poznajemo uvelike je odre\u0111ena povijesnim zbivanjima, ratovima i osvajanjima, redistribucijom bogatstva, izdvajanjem elite. Onaj dio ekonomije koji mi poznajemo odvija se na maloj skali, dok je preraspodjela mo\u0107i, kapitala i vlasni\u0161tva, pozadinski fakat koji se ne mo\u017ee promijeniti sada\u0161njim stanjem ekonomije. Znanost bi kroz tehnologiju, kroz druga\u010diju upotrebu energije, mogla omogu\u0107iti dru\u0161tvene uvjete za odvijanje potpuno druge vrste ekonomije. Zato je iznimno opasno da se prirodne znanosti podvrgavaju ekonomskim tendencijama i praksi te li\u0161avaju svog intelektualnog prvenstva.<\/p>\n

Dobar primjer toga kako tr\u017ei\u0161te uvjetuje rad jest istra\u017eivanje lijekova za rijetke bolesti, za koje ne postoji interes zbog premalenog tr\u017ei\u0161ta, iako bi ta istra\u017eivanja bila od velikog zna\u010daja za ljude koji boluju od tih bolesti.<\/strong><\/p>\n

To je svakako problemati\u010dno, ali ne moramo \u010dak ni i\u0107i s takvim primjerom; postoji korupcija koja se ti\u010de puno ve\u0107eg postotka populacije, a to je korupcija istra\u017eivanja lijekova. Po svim zakonima, da biste plasirali lijek na tr\u017ei\u0161te, morate pro\u0107i kroz razne faze, od po\u010detnog istra\u017eivanja, testiranja na \u017eivotinjama do testiranja u klinikama i objavljivanja istra\u017eivanja u znanstvenim \u010dasopisima, itd. Nakon \u010ditavog tog procesa mo\u017ee se lako dogoditi i doga\u0111a se da je \u010ditav proces korumpiran, prvenstveno zbog interesa profita. Za\u0161to bi se objavio negativan rezultat kada to nije u interesu, gdje je tu novac? To je dobro dokumentirano u knjizi Bena Goldacrea Lo\u0161i lijekovi. I opet, za sve je to potrebna korupcija znanosti i njenog autoriteta \u2013 znanost je i tu na udaru ekonomskih kriterija, zamisli i \u017eelja, a sve na \u0161tetu kona\u010dnog korisnika \u2013 gra\u0111anina.
\n
\nMo\u017ee li to znanost uop\u0107e izbje\u0107i, kad mehanizmu tr\u017ei\u0161ta u kapitalizmu podlije\u017eu sve sfere dru\u0161tva?<\/strong><\/p>\n

Istina, znanost je dugo u borbi s time \u0161to se mo\u017ee financirati, a \u0161to ne, na koji na\u010din osigurati sredstva. Ipak, s vremenom i kroz povijest smo stekli druga\u010dije uvjete, stekli smo vrijednosti koje smatramo vrijednostima od javnog interesa, stekli smo djelatnosti za koje smatramo da ih kao dru\u0161tvo trebamo uva\u017eavati, \u0161to je sve na neki na\u010din proizi\u0161lo iz stalne borbe protiv dominantne ekonomske paradigme. Me\u0111u tim vrijednostima je i javna znanost. U uvodnim re\u010denicama Zakona o znanosti stoji da je znanost slobodna djelatnost. Ona nikako ne mo\u017ee biti slobodna ako je prvenstveno uvjetovana financiranjima samo onoga \u0161to je u navodnom nacionalnom interesu ili samo onoga \u0161to je primjenjivo. Bilo bi smije\u0161no da nije tragi\u010dno da se i u uvjetima za radna mjesta na Institutu Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107 danas navodi vrlo konkretna pribavljena suma kroz vo\u0111enje projekata, suradnju s gospodarstvom i komercijalizaciju patenata u iznosu od najmanje 500.000,00 kuna. Pripustili smo menad\u017eerske i ekonomske dogme i u svoje pravilnike.
\n
\nKad smo kod primjenjivosti – zapravo je tu na udaru najvi\u0161e teorijska znanost, u prirodnim, ali i u dru\u0161tvenim znanostima.<\/strong><\/p>\n

Apsolutno. Zato \u0161to se teorija uvijek smatra ne\u010dim iznimno nekorisnim, neprakti\u010dnim, iako zapravo nema prakti\u010dnije stvari od dobre teorije. Praksa bez dobre teorije je glavinjanje. Stvarnost je tolika, svijet je toliki, da ako nemate teoriju koja vas vodi, u praksi ne mo\u017eete napraviti ni\u0161ta. Praksa je zapravo precijenjena u dana\u0161njem svijetu. Taj udar na teoriju ide i prema dru\u0161tvenim i humanisti\u010dkim znanostima, koje se proziva za “filozofiranje”, a “filozofiranje” se, naravno, ozna\u010dava kao ne\u0161to jako negativno. Znanstvenici danas moraju opravdavati svoja istra\u017eivanja potencijalnim primjenama ili isplativo\u0161\u0107u projekata, moraju razmi\u0161ljati o tome da ono \u0161to rade prika\u017eu na na\u010din da izgleda pozitivno unutar dominatne ekonomske dogme. Stvar je u tome da mi dugoro\u010dno radimo medvje\u0111u uslugu znanosti jer ju poku\u0161avamo ukalupiti u ono \u0161to od nas tra\u017ee menad\u017eeri i financijeri.<\/p>\n

Postoji, primjerice, veliko natjecanje za grantove. Sam koncept grantova je problemati\u010dan, radi se o natje\u010dajima na kojima odlu\u010duju komisije u kojima nisu samo znanstveni stru\u010dnjaci, ve\u0107 \u010desto i ljudi iz sfere ekonomije, koji odobravaju projekte u skladu sa svojim interesima i prioritetima. Doga\u0111a se to da su ljudi zapravo prisiljeni krivotvoriti ono \u0161to \u017eele istra\u017eivati ne bi li dobili sredstva da ne\u0161to rade. To je korupcija prirodne znanosti, korupcija one vrste znati\u017eelje, spoznaje i znanja koje bi trebala omogu\u0107iti bolju budu\u0107nost.<\/p>\n

Sveprisutno je i forsiranje ideje poduzetni\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

Upravo tako. U knjizi koju sam nedavno pro\u010ditao, biografiji Maxa Perutza, koji je dobio Nobelovu nagradu za odre\u0111ivanje strukture molekule hemoglobina, jedan od likova u knjizi, dvostruki nobelovac Frederick Sanger, za sebe je rekao kako je “samo tip koji prtlja po laboratoriju”. To sasvim iskreno i lijepo oslikava znati\u017eelju znanstvenika. Tu se dakle radi o slavnoj generaciji znanstvenika koja je djelovala na Cambridgeu nakon Drugog svjetskog rata. Za usporedbu, nedavno sam pro\u010ditao kako je Igor \u0160tagljar, hrvatski znanstvenik koji radi u Kanadi, za sebe rekao kako je “menad\u017eer znanstvenog laboratorija”. Primijetite li razliku? Ovo ne govorim kako bih ismijavao \u0160tagljara, ve\u0107 ukazao na to kako znanost danas funkcionira. On se o\u010digledno prilagodio ulozi koja se od njega tra\u017ei.
\n
\nI sam Peter Higgs je rekao kako u dana\u0161njim znanstvenim uvjetima ne bi mogao posti\u0107i uspjeh kakav je postigao.<\/strong><\/p>\n

Tako je. Pojavljuju se danas svakakvi “znanstveni mesije” koji bi znanost o kojoj govorim nazvali zabludjelim pogledom na znanost, povijesno prevazi\u0111enim modelom. Oni tvrde da je “prava” dana\u0161nja znanost ona koja se radi u velikim laboratorijima, s me\u0111unarodnim suradnjima, menad\u017eerima i financijerima. To je jo\u0161 jedno mjesto gdje dru\u0161tvene i prirodne znanosti moraju razgovarati, povezati se, zbog znanstvene kulture autorstva koju ipak dijele. Naime, dolazi do potpune negacije individualca. Znanstvenici se udru\u017euju u sve ve\u0107e grupacije i stvara se kolaborativna znanost, koju se predstavlja kao jedinu pravu znanost. To je industrijski koncept kojim se znanost odmi\u010de od intelektualnog i spoznajnog prema polubirokratskom, poluindustrijskom, menad\u017eerskom konceptu. Jedan nedavno objavljen \u010dlanak koji sam \u010ditao ima preko pet tisu\u0107a autora. To je potpuno suludo. Kako njih svih pet tisu\u0107a mogu biti autori tog rada?<\/p>\n

Jo\u0161 jednom se devalvira znanost, jer ljudi u takvim kolaboracijama ostvaruju utjecaj u grupi koji nema nu\u017eno veze sa znanstvenom inspiracijom i kvalitetom. Ti ljudi promoviraju navodnu “izvrsnost”, vode se na\u010delima networkinga, power playa, \u0161to je potpuno udaljeno od su\u0161tine znanosti. \u017divimo u sustavu u kojemu se za sve zna koliko ko\u0161ta, ali ni\u010demu se ne zna vrijednost. Ono \u0161to smatram znanstvenom kulturom uop\u0107e nije kompatibilno s tzv. menad\u017eerskom kulturom. Menad\u017eeri nisu na svoje pozicije nu\u017eno do\u0161li zbog znanja koje imaju, ve\u0107 upravo zbog power playa, na\u010dina na koji se predstavljaju, veza koje su stekli. Taj isti model se sada prenosi u znanost, \u0161to je dugoro\u010dno jako \u0161tetno.
\n
\nTu mo\u017eemo pri\u010dati i o ekstovertiranosti koja se name\u0107e kao standard \u2013 brojne su knjige posve\u0107ene idealu ekstrovertiranosti u dana\u0161njem svijetu, i zapravo ispada da ponekad nije va\u017eno koliko zna\u0161, ve\u0107 na\u010din na koji \u0107e\u0161 sebe i\/ili svoje znanje predstaviti drugima.<\/strong><\/p>\n

Naravno, ekstovertiranost se name\u0107e s ovim novim modelima bavljenja znano\u0161\u0107u. Znanost je dugo bila za\u0161ti\u0107ena od toga, jer je postojao prostor znanstvene publikacije i u tom su prostoru znanstvenici pokazivali svoja znanja. Naravno, postoje i ekstrovertirani i introvertirani znanstvenici, ali brojni introvertirani, genijalni znanstvenici nikada ne bi uspjeli u dana\u0161njem svijetu u kojem su primorani predstavljati svoj rad na druga\u010diji na\u010din. Sam prostor znanstvenog objavljivanja je zaga\u0111en kolaboracijama, umre\u017eavanjima, financijama koja stoje iza grupa, recenzentima koji se me\u0111usobno poznaju, urednicima \u010dasopisa koji \u010desto preferiraju “ekonomski pravovjerna” istra\u017eivanja, itd. Sve je po\u010delo erodirati, izme\u0111u ostalog i zato \u0161to se znanstvena zajednica tim promjenama nije adekvatno suprotstavila.<\/p>\n

Kada govorimo o limitiranosti ekonomskog pogleda na svijet, na hrvatski ste preveli Einsteinov esej o socijalizmu, u kojem pi\u0161e kako ekonomska znanost ne mo\u017ee ni\u0161ta zna\u010dajno re\u0107i o socijalisti\u010dkom dru\u0161tvu budu\u0107nosti. Einstein tako\u0111er iznosi kako ne valja precijeniti znanstvene metode kada se radi o pitanjima ljudskih problema i organizacije dru\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

\u010cesto \u010dujemo kako je socijalizam nemogu\u0107, kako je isproban toliko i toliko puta bezuspje\u0161no. Naravno da je bio nemogu\u0107 u tim povijesnim okolnostima, ali radi se o tome da odre\u0111ene stvari u odre\u0111enom trenutku i u odre\u0111enim tehnolo\u0161kim uvjetima postanu mogu\u0107e. Ne mo\u017ee se iz sada\u0161nje pozicije, iz sada\u0161nje ekonomije, zaklju\u010diti ne\u0161to o ekonomiji koja bi mogla biti. Leonardo da Vinci je sanjao helikopter, ali ga nije mogao napraviti zato \u0161to nije imao izvora energije i materijala, imao je drvo i platno. Ali, kako znanstvena tehnologija i promi\u0161ljanje napreduje, utopija prestaje biti utopija. Socijalizam je mo\u017eda bio utopija prije 250 godina, ali to ne zna\u010di nu\u017eno da je i dalje utopija. Zato je opasno da se znanosti, i prirodne i dru\u0161tvene, podvrgava ekonomskim mehanizmima pod svaku cijenu.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de pitanja ljudskih problema, mislim da je potrebno vi\u0161e inzistirati na povezivanju prirodnih i dru\u0161tvenih znanosti na mjestima na kojima se one mogu povezati. Postoji dio sociologije u koji prirodna znanost i modeli i simulacije mogu jako duboko u\u0107i. Tako\u0111er, prirodnim bi znanostima dobro do\u0161le filozofija i sociologija, ali i kolegij koji bi se bavio komunikologijom. Mislim da se prirodnjaci moraju vi\u0161e baviti na\u010dinima na koje se treba komunicirati o prirodnoj znanosti. Sve ono \u0161to mi kao znanstvenici znamo trebalo bi mo\u0107i pribli\u017eiti ljudima na na\u010din koji bi kod njih rezonirao. Prirodna znanost ima sve ve\u0107u ulogu u ovome svijetu, ba\u0161 zato jer je sve vi\u0161e odgovorna za ovaj svijet. Zato je va\u017eno da se vi\u0161e pribli\u017ei dru\u0161tvenim i humanisti\u010dkim znanostima, a ne da i dalje odvajamo grane znanja koje prirodno se\u017eu jedna drugoj.<\/p>\n

Na tragu re\u010denoga, fizika i filozofija su jako sli\u010dne, ve\u017ee ih \u017eelja za spoznajom, promi\u0161ljanje svijeta i \u017eivota, velika pitanja, ali i \u010desto nalijepljena etiketa manjka prakti\u010dne primjene. Fiziku tu donekle izvla\u010di onaj manje apstraktni dio, koji omogu\u0107ava “pragmati\u010dnu primjenu”. Kako gledate na povezanost filozofije i fizike, za\u0161to se u obrazovnom sustavu ona ne prepoznaje?<\/strong><\/p>\n

Ja sam na studiju imao kolegij Filozofija fizike, ali sve se manje uva\u017eava \u010dinjenicu da je fizika u svom korijenu sestra filozofiji, a sve se vi\u0161e razmi\u0161lja o teflonskim tavama. S jedne strane je fizika, pogotovo teorijska, sestra filozofiji, a s druge strane je majka in\u017einjeringu. Ekonomisti su pogre\u0161no shvatili da im ovaj dio koji je vezan uz filozofiju nije nu\u017eno potreban pa se zato inzistira na ovom drugom kraju, \u0161to je potpuno krivo. Fizika ne mo\u017ee funkcionirati bez onog dijela koji je naka\u010den na apstraktno, koji je naka\u010den na filozofiju.
\n
\nGovorili smo o promjenama s kojima se znanost danas generalno susre\u0107e. Kakva je situacija na hrvatskoj znanstvenoj sceni?<\/strong><\/p>\n

Hrvatska znanstvena scena je po mnogo\u010demu provincijska. Hrvatska javnost zbog politi\u010dkog utjecaja, ali i neadekvatnog znanstvenog novinarstva, uop\u0107e ne prepoznaje hrvatsku znanost, ne prepoznaje ni za\u0161to je va\u017ena dru\u0161tvu, ni na\u010din na koji je uklopljena u dru\u0161tvo. Evo vam primjera Sa\u0161e Cvetojevi\u0107a, koji vozi Teslu zbog “ekolo\u0161kih razloga”, i pita se za\u0161to bi on pla\u0107ao iz svog poreza da neki znanstvenici rade na Ru\u0111eru i drugim institutima. Nevjerojatno je da ljudi masovno podr\u017eavaju izjave tog tipa \u2013 za\u0161to bismo mi pla\u0107ali poreze? Tko je odgovoran za takvo razumijevanje znanosti u javnosti? Znanstvena zajednica je odgovorna jer se nije na pravi na\u010din predstavila dru\u0161tvu, jer uop\u0107e ne postoji komunikacija prema vani. Odgovorni smo i zato \u0161to imamo natje\u010daje na kojima se redovito prolazi po podobnosti, a ne po kvaliteti. Imamo ljude koji odlu\u010duju o znanosti, u najvi\u0161im tijelima hrvatske znanosti, kao \u0161to je Nacionalno vije\u0107a za znanost, visoko obrazovanje i tehnolo\u0161ki razvoj, koji dirigiraju po “ja tebi, ti meni” kriterijima.<\/p>\n

Upravo je to problem svake vlasti, i ove i prethodnih. Imali smo ljude u Ministarstvu znanosti koji su postavili svoje ljude po upravnim vije\u0107ima, pobrinuli su se da javni novac skrene tamo gdje ne treba, ali gdje njima treba, i urlali su na sav glas kako su oni i njihovi iznimno ekonomski va\u017eni jer navodno proizvode ne\u0161to, npr. ra\u010dunaju lijekove na ra\u010dunalima od pedesetak milijuna kuna smje\u0161tenim u novim gigantskim zgradama. Ba\u0161 zbog propagiranja te potpuno \u0161tetne i pogre\u0161ne dogme, korumpiranog znanstvenog modela koji su propagirali i veliki ljevi\u010dari iz SDP-a, i jesmo u znanosti tu gdje jesmo.<\/p>\n

Ve\u0107ina toga \u0161to se danas predstavlja kao hrvatska znanost zapravo je kukavi\u010dka znanost, podvaljeno kukavi\u010dje jaje. Tome jo\u0161 pridodajte uobi\u010dajene ekonomske podvale, kao \u0161to je pitanje “za\u0161to bi mi njih pla\u0107ali iz poreza”. Tr\u017ei\u0161na dogma u na\u0161e se dru\u0161tvo ukorijenila dublje od nacionalizma, ona je zasjenila sve druge na\u010dine gledanja na svijet. Ljudi se, kada postavljaju takva pitanja, moraju prvo zapitati u kakvom dru\u0161tvu \u017eele \u017eivjeti. Tko \u0107e u\u010diti djecu, tko \u0107e u\u010diti profesore koji u\u010de djecu? \u017delimo li zaista potpunu degradaciju dru\u0161tva? Mi bismo se od vrti\u0107a do smrti morali opravdavati o tome koja je na\u0161a ekonomska korist. Je li to dru\u0161tvo kojem te\u017eimo? \u0160okatno je da takve kritike \u010desto dolaze i od ljudi koji su na dnu dru\u0161tvene ljestvice, koji sami ne razumiju da je takvo razmi\u0161ljanje protiv njihovih interesa, ali je njihov \u017eivot do te mjere sveden na borbu za svaku kunu da to ne vide.<\/p>\n

Kako vi funkcionirate unutar tog sustava koji neprestano erodira?<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de mog znanstvenog rada, ja sam njime zadovoljan. On je prepoznat i vani, i to mi je omogu\u0107ilo odre\u0111enu neovisnost. Ipak, nije to neovisnost koja bi bila potrebna da \u010dovjek stvarno doprinosi znanstveno – \u0161to vi\u0161e mo\u017ee, neovisno o stvarima koje mu se name\u0107u. Toliko je problema koji ko\u010de sa svih strana. Kod nas je temeljito korumpiran proces ocjenjivanja znanstvenih projekata, \u0161to sam dokumentirao na svojoj stranici mnogo puta. U svom radu istra\u017eujem viruse, \u0161to je pomalo neobi\u010dno, jer se ne radi o mainstreamu fizike i fizi\u010dara. Koliko god da se bunim protiv ponekad prenagla\u0161ene va\u017enosti citiranja i normiranja, to u nekoj mjeri zna\u010di da je ono \u0161to radite prepoznatljivo. Dru\u0161tvene i humanisti\u010dke znanosti \u010desto kritiziraju taj model, ali mislim da je bitno da se on usvoji u odre\u0111enom opsegu.<\/p>\n

Za\u0161to to mislite?<\/strong><\/p>\n

Zato \u0161to se nama u Hrvatskoj prodaju eksperti koji to nisu. Postoje ministri, kao \u0161to je Zlatko Hasanbegovi\u0107, koji su svoje radove objavljivali samo kod nas ili u neposrednom susjedstvu, u okvirima vrlo problemati\u010dnog, a lako mogu\u0107e i korumpiranog znanstvenog publiciranja gdje su autori u izravnim vezama s urednicima \u010dasopisa. Na osnovu takvih radova oni napreduju i predstavljaju nam se kao stru\u010dnjaci, a nigdje u Europi ni u svijetu, unutar svjetske znanstvene kulture koja je kultura dopisivanja i citiranja, nisu prepoznati kao stru\u010dnjaci. Tko njih uop\u0107e citira? Zbog toga me i brinu izmjene Pravilnika o napredovanju, gdje se sada zahtijeva da se pola radova napi\u0161e na hrvatskom jeziku. To je u nekoj mjeri u redu, u smislu pribli\u017eavanja znanstvenog opusa javnosti, ali nije u redu kao uvjet za profesionalno napredovanje.<\/p>\n

Naravno da valja biti oprezan i s kvantifikacijom kao mjerilom. Imali smo nedavno situaciju kada su iz HDZ-a novoizabranog predsjednika Sabora \u017deljka Reinera proglasili najcitiranijim hrvatskim medicinarem. Istina je da akademik Reiner ima ogroman broj citata, ali gotovo svi ti citati su posljedica njegove pozicije u me\u0111unarodnim tijelima koja se bave preporukama za lije\u010denje sr\u010danih bolesti, dislipidemija, i sli\u010dno. Svaki puta kada se sastavlja lista preporuka za, primjerice, ljude s visokim tlakom, naravno da \u0107e biti citirana preporuka strukovnih udru\u017eenja. Istina je da se radi o velikom broju citata, ali sadr\u017eaj tih citata otkriva da se ne radi o znanstvenim dostignu\u0107ima nego o strukovnim preporukama, a strogo govore\u0107i, to nisu ni znanstveni radovi. Akademik Reiner je u tim radovima jedan od \u010dlanova strukovnih udruga, a radovi na kojima se on navodi kao autor opet su tipi\u010dni za kolektivnu znanost (ili ovaj puta “znanost” pod navodnim znacima) koju sam ranije spominjao. Citiranost je u takvim slu\u010dajevima posljedica znanstvenog umre\u017eavanja i znanstvene sociologije, a ne nu\u017eno znanstvene kvalitete.<\/p>\n

Naposljetku, mo\u017eemo li uop\u0107e govoriti o znanosti kao univerzalnom pojmu? Kakav je odnos tzv. zapadnja\u010dke znanosti naspram znanosti u ostalim dijelovima svijeta, gdje dolazi do druga\u010dijeg poimanja znanosti i onoga \u0161to bi znanost trebala biti?<\/strong><\/p>\n

Naravno da postoje neke razlike, ali mislim da mo\u017eemo govorito op\u0107enito o znanosti, u smislu same sr\u017ei onoga \u0161to \u010dini znanost. Naposljetku, kroz povijest je bilo toliko me\u0111usobnih doticaja i utjecaja, da je te\u0161ko govoriti izolirano o znanosti odre\u0111enih podru\u010dja. Su\u0161tina znanosti je u potpunosti odvojena od religijskog, od transcendentalnog, ali i od kulturnog. Ona je mo\u017eda najljudskija od svega \u0161to znamo, najbolje se pribli\u017eava kognitivnim procesima, na\u010dinu na koji poimamo svijet i poku\u0161avamo ne\u0161to iz njega zaklju\u010diti – ona je zapis na\u0161eg razumnog. Mislim da je na najuniverzalniji na\u010din odredila ono \u0161to nas \u010dini ljudima. Ljudi \u010desto inzistiraju na religiji i religijskom moralu kao onome \u0161to bi nas trebalo ujediniti, ali mislim da na univerzalnu ljudskost religija ne mo\u017ee pretendirati na na\u010din na koji znanost mo\u017ee. Me\u0111utim, “problem” prirodne znanosti je upravo to \u0161to nema moralni element… Tu je ponovno vidljiva potreba za eti\u010dkom nadogradnjom, za povezivanjem s dru\u0161tvenim i humanisti\u010dkim znanostima. Znanost koja uklju\u010duje humanizam, vrednovanje svakog ljudskog bi\u0107a, bila bi mnogo \u0161ira podloga za izgradnju dru\u0161tva.
\nH-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Antonio \u0160iber: \u010cesto \u010dujemo kako je socijalizam nemogu\u0107, kako je isproban toliko i toliko puta bezuspje\u0161no. Naravno da je bio nemogu\u0107 u tim povijesnim okolnostima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-204522","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204522","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=204522"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204522\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=204522"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=204522"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=204522"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}