{"id":204339,"date":"2016-05-04T08:17:06","date_gmt":"2016-05-04T06:17:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=204339"},"modified":"2016-05-04T08:17:06","modified_gmt":"2016-05-04T06:17:06","slug":"kapitalizam-ne-moze-rijesiti-probleme-s-okolisem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/04\/kapitalizam-ne-moze-rijesiti-probleme-s-okolisem\/","title":{"rendered":"Kapitalizam ne mo\u017ee rije\u0161iti probleme s okoli\u0161em"},"content":{"rendered":"

Autorka: Alyssa Battistoni<\/strong><\/p>\n

\"AlzssaKapitalizam je havarija svijeta u kojem \u017eivimo. Klimatske promjene prijete izokrenuti na\u0161 planet do neprepoznatljivosti, potopiti obalna naselja, pogor\u0161ati su\u0161e i toplinske valove i oja\u010dati ekstremne vremenske uvjete.<\/p>\n

Naj\u0161tetniji od u\u010dinaka padaju, naravno, na le\u0111a najsiroma\u0161nijih ljudi na svijetu. Pretjerani izlov ribe doveo je ribarstvo do kolapsa, regije u kojima \u017eivi gotovo polovica svjetskog stanovni\u0161tva oskudne su svje\u017eom vodom, industrijska poljoprivreda potpomognuta umjetnim gnojivom iscrpila je hranjive tvari iz tla, \u0161ume se bjesomu\u010dno kr\u010de kako bi se stvorilo mjesta za industrijske kulture i farme goveda, brzina izumiranja usporediva je s onom iz prethistorijskih, meteorima iniciranih apokalipsa.<\/p>\n

Ovo nisu problemi koji mogu biti rije\u0161eni olako. Ljudska aktivnost transformirala je cijeli planet na na\u010dine koji sada prijete na\u0161em \u017eivotu na njemu \u2013 jednima vi\u0161e nego drugima. Ali ako istaknemo da nije \u010dovje\u010danstvo kao takvo, nego kapitalizam onaj kojeg trebamo smatrati odgovornim, \u010dut \u0107ete poznatu repliku: pa i socijalizam \u0161teti okoli\u0161u! Proizvodnja u Sovjetskom savezu isto je bila bazirana na fosilnim gorivima, osiroma\u0161enom poljoprivrednom tlu, zaga\u0111enim rijekama i iskr\u010denim \u0161umskim prostranstvima.<\/p>\n

Istina je da izvje\u0161taj o za\u0161titi okoli\u0161a SSSR-a ne mo\u017ee poslu\u017eiti kao inspiracija. Svejedno, to ne zna\u010di ni da kapitalizam mo\u017ee rije\u0161iti na\u0161e probleme s okoli\u0161em, kako umjereno zeleni poduzetnici isti\u010du, ili da moderno industrijsko dru\u0161tvo mora u potpunosti biti napu\u0161teno, kako zagovaraju neki zagovornici duboke ekologije. Kapitalizam u svakom slu\u010daju mo\u017ee pre\u017eivjeti sve lo\u0161ije ekolo\u0161ke uvjete, barem na neko vrijeme, ali to zna\u010di da \u0107e pre\u017eivljavati u uvjetima ekolo\u0161kog aparthejda \u2013 sigurnost i udobnost za bogate, a rastu\u0107a neima\u0161tina za ostale.<\/p>\n

Socijalisti\u010dki san 20. stolje\u0107a o pove\u0107anju proizvodnje u svrhu postizanja izobilja i jednakosti \u010dini se sve te\u017ee ostvarivim. Marksisti su smatrali da \u0107e se komunizam izdignuti me\u0111u postkapitalisti\u010dkim uvjetima nevjerojatnog izobilja: jednom kada kapitalisti\u010dke ma\u0161ine zabruje, obuzdat \u0107emo ih i iskoristiti za dobrobit svih. Ali ma\u0161ine vi\u0161e ne mogu pokretati fosilna goriva i suvremeni potro\u0161a\u010dki kapitalizam nije izobilje koje smo imali na umu. Sada ne samo da moramo obuzdati na\u010dine proizvodnje, moramo ih transformirati.<\/p>\n

Tako\u0111er trebamo i druga\u010diju viziju budu\u0107nosti od one koju odnedavno predla\u017ee ljevica. U posljednje vrijeme zelena ljevica naginje anarhiji koja je nepovjerljiva prema masovnoj proizvodnji i koncentriranoj mo\u0107i, bilo privatnoj ili javnoj. Ovo ne bi trebalo iznena\u0111ivati \u2013 ekolo\u0161ki problemi usko su vezani za pojedina mjesta, tako da uglavnom i poti\u010du ograni\u010dena, lokalna rje\u0161enja. Ali klimatske promjene i ostale ekolo\u0161ke krize koje proizlaze iz globalnih sustava proizvodnje i potro\u0161nje predstavljaju sustavne probleme politi\u010dke ekonomije \u2013 adresiranje tih problema zahtijevat \u0107e vi\u0161e od alternativnih praksi. Osim toga, ekolo\u0161ki problemi ne mare za politi\u010dke granice \u2013 ekolo\u0161ka me\u0111uovisnost jo\u0161 jedan je podsjetnik da odr\u017eivost mo\u017eemo posti\u0107i samo globalnom solidarnosti.<\/p>\n

Kakvoj budu\u0107nosti treba te\u017eiti socijalist 21. stolje\u0107a? Kako mo\u017eemo posti\u0107i pravedno dru\u0161tvo, a da se ne oslanjamo na fosilna goriva ili pogor\u0161avamo ostale oblike uni\u0161tavanja okoli\u0161a?<\/p>\n

U tra\u017eenju odgovora, socijalisti bi se trebali ugledati u tradiciju socijalisti\u010dkog feminizma, usredoto\u010denog na rad koji \u0107e \u017eivot u\u010diniti podno\u0161ljivim. Socijalisti\u010dke feministkinje ve\u0107 dugo ukazuju na napore socijalne reprodukcije \u2013 aktivnosti potrebne za unapre\u0111ivanje nadni\u010dara, kako individualno, tako i diljem generacija, poput obrazovanja, brige za djecu, doma\u0107instva i pripreme hrane. Borbe oko socijalne reprodukcije bile su fokusirane na zahtjeve i mogu\u0107nosti \u017eivota izvan tvornica i imaju nas mnogo\u010demu pou\u010diti o novim na\u010dinima \u017eivljenja. Tako\u0111er trebamo cijeniti i rad ekolo\u0161ke reprodukcije \u2013 prepoznati da aktivnosti ekosistema odr\u017eavaju zemlju mogu\u0107nom za ljudskih \u017eivot te se shodno tome i brinuti za njih. Dok neki socijalisti te\u017ee izobilju svega za sve, ekolozi nastoje istaknuti pretjeranu konzumaciju kao primarni problem degradacije okoli\u0161a. Ali nije svaka potro\u0161nja jednaka.<\/p>\n

Kapitalizam se oslanja na jeftine inpute u obliku rada i okoli\u0161a kako bi proizveo jeftina dobra. Kao rezultat, sustav konstantno uru\u0161ava standarde kako okoli\u0161a, tako i cijene rada. Jeftina dobra nisu nu\u017eno lo\u0161a, ali ne bi trebala biti ni proizvedena pod cijenu radnika ili ekosustava. Cilj socijalisti\u010dkog dru\u0161tva nije ugu\u0161iti popularnu potro\u0161nju, nego stvoriti dru\u0161tvo koje naglasak stavlja na kvalitetnu \u017eivota, umjesto na kvantitetu stvari.<\/p>\n

Trebamo prona\u0107i na\u010dine da \u017eivimo rasko\u0161no, ali i umjereno, estetski, radije nego asketski. Umjesto za\u010daranog kruha posla i kupovine, \u017eivot u niskouglji\u010dnoj socijalisti\u010dkoj budu\u0107nosti bio bi orijentiran na aktivnosti koje \u017eivot \u010dine prekrasnim i ispunjavaju\u0107im, ali zahtijevaju i manje intenzivno iskori\u0161tavanje resursa: \u010ditanje knjiga, podu\u010davanje, u\u010denje, stvaranje glazbe, gledanje predstava, plesanje, bavljenje sportom, odla\u017eenje u park, planinarenje, dru\u017eenje.<\/p>\n

Stabilna raspodjela javnih dobra zna\u010dila bi u\u017eivanje u zajedni\u010dkim luksuzima, istovremeno smanjuju\u0107i rasipne oblike privatne potro\u0161nje. To podrazumijeva svima cjenovno dostupno stanovanje, besplatan javni prijevoz, kako unutargradski, tako i prigradski, kako bi se ljudi mogli lak\u0161e kretati bez posjedovanja automobila, prostrane parkovi i vrtovi koji pru\u017eaju predah od dnevnih aktivnosti, podr\u0161ku razli\u010ditim umjetni\u010dkim i kulturnim formama i mno\u0161tvo mjesta za javnu edukaciju i rekreativne svrhe poput knji\u017enica, igrali\u0161ta i kazali\u0161ta.<\/p>\n

Gradovi se \u010desto promatraju kao klju\u010dni dijelovi zelene budu\u0107nosti zbog gusto\u0107e njihove energetske u\u010dinkovitosti, ali zeleni gradovi zahtijevaju vi\u0161e od urbanog planiranja i visokih zgrada. Socijalizam mora povratiti grad kao mjesto borbe i solidarnosti kako bi ostvario \u017eelje i potrebe \u2013 omogu\u0107io javne resurse kao sredstva emancipacije i rasta te inzistirao na javnim mjestima kao mjestima ljepote i u\u017eitka.<\/p>\n

Kapitalisti obe\u0107avaju da \u0107e tehnologija rije\u0161iti sve ekolo\u0161ke probleme. Tehnolo\u0161ka rje\u0161enja nisu panaceja, ali rje\u0161enje nije ni prepu\u0161tanje tehnologije rizi\u010dnim kapitalistima: utopijski socijalisti\u010dki projekti dugo ma\u0161taju o boljem svijetu izgra\u0111enom na kombinaciji ljudskih sposobnosti, prirode i tehnologije. Dana\u0161nje tehnologije \u2013 od obnovljivih izvora energije do biotehnologije \u2013 dio su obe\u0107anja o odr\u017eivoj budu\u0107nosti. Svejedno \u2013 dok god su privatno kontrolirani, proizvedeni samo onda kad su profitabilni i dostupni samo onima koji si ih mogu priu\u0161titi, njihov potencijal bit \u0107e iskori\u0161ten samo kako bi slu\u017eio kapitalistima. Socijalisti\u010dko dru\u0161tvo trebalo bi podr\u017eavati istra\u017eivanje problema u kojima rje\u0161enja nisu profitabilna i osigurati da tehnologije budu iskori\u0161tene za op\u0107e dobro. Posebno je energija od klju\u010dne va\u017enosti \u2013 kori\u0161tenje energije odgovorno je za polovicu emisije uglji\u010dnog dioksida i podupire moderan \u017eivot u svakom smislu. Tehnologije obnovljive energije, posebice solarna energije, bogat su izvor \u010diste energije.<\/p>\n

Iako se solarna energija \u010dest promatra kao energija skromnih razmjera, privatne tvrtke montiraju ogromne solarne farme, tako predstavljaju\u0107i sebe kao ambasadore \u010diste energetske budu\u0107nosti. U me\u0111uvremenu, deregulacija i privatizacija elektri\u010dnih usluga u neoliberalnoj eri uni\u0161tila je mogu\u0107nost javnosti da izgradi novu me\u0111usobno povezanu elektri\u010dnu infrastrukturu koja bi omogu\u0107ila tranziciju prema \u010distim izvorima energije.<\/p>\n

Socijalisti\u010dko dru\u0161tvo trebalo bi izabrati koje izvore energije \u017eeli koristiti i koliko brzo bi se ta tranzicija trebala dogoditi, imaju\u0107i na umu ono \u0161to znamo o ekolo\u0161kim i zdravstvenim dobrobitima i dru\u0161tvenim potrebama, radije nego s obzirom na profit. Mogli bismo proizvoditi istu energiju u ve\u0107im razmjerima i sagraditi infrastrukturu koja bi je u\u010dinila upotrebljivom i pristupa\u010dnom svima. U isto vrijeme, nove tehnologije ne zna\u010de same po sebi progres \u2013 novi medicinski ure\u0111aji, na primjer, ne zna\u010de uvijek i bolju njegu, iPadovi ne zna\u010de nu\u017eno bolje obrazovanje, dapa\u010de, \u010desto bude upravo suprotno.<\/p>\n

Socijalisti\u010dko dru\u0161tvo donosilo bi odluke o proizvodnji i implementiranju novih tehnologija bazirano na demokratski izabranim ciljevima, umjesto bezumnog proizvo\u0111enja i tro\u0161enja u svrhu odr\u017eavanja profita razli\u010ditim industrijama. Mogli bismo osigurati da svi imaju pristup \u010distoj i jeftinoj struji, radije nego da tro\u0161imo resurse na izradu elektroni\u010dkih igra\u010daka za bogate.<\/p>\n

I dalje bi postojale ekstraktne aktivnosti, velike elektrane i industrijski pogoni u odr\u017eivom socijalizmu. Neke od njih \u0107e biti nakazne, neke \u0107e naru\u0161avati lokalne ekosustava, ali umjesto da \u0161tetu koju prouzrokuje moderna industrija tovarimo na one ljude koji imaju najmanje mo\u0107i nositi se s njom \u2013 poput radnika, manjinskih i autohtonih zajednica \u2013 donosit \u0107emo savjesne odluke o tome koju \u0161tetu \u0107emo prihvatiti, gdje i kako \u0107e se ona materijalizirati, stavljaju\u0107i prioritet na perspektivu i potrebe onih koji ve\u0107 ionako predugo pate zbog iste.<\/p>\n

Obradive povr\u0161ine ne\u0107emo tretirati samo kao pustopoljine i prepoznat \u0107emo da mehanizacija i industrija ne moraju nu\u017eno predstavljati uni\u0161tenje. Mogli bismo pla\u0107ati tro\u0161kove smanjivanja uni\u0161tenja okoli\u0161a, radije nego da \u010dinimo rezove kako bismo nadja\u010dali konkurenciju.<\/p>\n

Kapitalizam je za\u010det na zatvaranju javnih i zajedni\u010dkih dobara u svrhu privatnih koristi, a prija\u0161nje je vlasnike ostavio praznih ruku. Kolektivno vlasni\u0161tvo sredstava za proizvodnju trebalo bi uklju\u010divati zajedni\u010dko posjedovanje zemlje, oceana i atmosfere. To ne bi podrazumijevalo samo dijeljenje resursa koje ti prostori generiraju, ve\u0107 i zajedni\u010dko odlu\u010divanje tome kako ih iskoristiti. Socijalisti\u010dko dru\u0161tvo iskoristilo bi znanstvena saznanja o ekolo\u0161kim kapacitetima kako bi upravljalo i reguliralo te prostore, radije nego da ih ustupi hirovima industrije \u2013 slu\u0161ali bismo onih 98% znanstvenika koji tvrde da se klimatske promjene uzrokovane ljudskim faktorom upravo doga\u0111aju, a ne la\u017ei koje nam serviraju lobisti za fosilna goriva.<\/p>\n

U socijalizmu, odluke o resursima donosili bismo demokrati\u010dno, imaju\u0107i na umu na ljudske potrebe i vrijednosti, a ne pove\u0107anje profita. Ekolo\u0161ki odr\u017eiv socijalizam ne temelji se na odr\u017eavanju idealiziranog koncepta netaknute prirode. Radi se o odabiranju svijeta koji stvaramo i u kojem \u017eivimo, o prepoznavanju da dijelimo taj svijet s drugim vrstama i ljudima. Svijet u kojem je mogu\u0107e \u017eivjeti je svijet u kojem svatko mo\u017ee imati dobar \u017eivot, umjesto da \u017eivotari kako bi pre\u017eivio.<\/p>\n

Taj \u0107e svijet trebati \u0161ume koliko i tvornice, uto\u010di\u0161ta u divljini koliko i gradove. Nastojat \u0107emo omogu\u0107iti dobre poslove ljudima, ali \u0107emo i raditi manje \u2013 razmi\u0161ljat \u0107emo o tome koji poslovi zaista trebaju biti obavljeni, umjesto da stvaramo poslove samo kako bismo ljude dr\u017eali zaposlenima.<\/p>\n

Nastojat \u0107emo neke prostore ostaviti slobodnima od ljudske upotrebe i \u0161titit \u0107emo prostore za divlja\u010d, ali istovremeno omogu\u0107iti ljudima da pobjegnu od gradskog \u017eivota i provedu vrijeme u obnovljenim ekosustavima. Trudit \u0107emo se proizvoditi dovoljno kako bi svi \u017eivjeli ispunjene i bogate \u017eivote, umjesto da akumuliramo privatna bogatstva.<\/p>\n

Kada na\u0161e potrebe budu zbrinute, u opu\u0161tenim odnosima s drugim ljudima i vrstama te s dovoljno vremena za \u0161to god \u017eelimo, spoznat \u0107emo na\u0161 ljudski potencijal.<\/p>\n

Prevela i prilagodila Sara Sharifi
\nLibela<\/a>\/Jacobin<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako mo\u017eemo posti\u0107i pravedno dru\u0161tvo, a da se ne oslanjamo na fosilna goriva ili pogor\u0161avamo ostale oblike uni\u0161tavanja okoli\u0161a?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-204339","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=204339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204339\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=204339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=204339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=204339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}