{"id":204164,"date":"2016-05-01T08:00:58","date_gmt":"2016-05-01T06:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=204164"},"modified":"2016-04-30T22:11:31","modified_gmt":"2016-04-30T20:11:31","slug":"cionizam-i-izrael-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/05\/01\/cionizam-i-izrael-danas\/","title":{"rendered":"Cionizam i Izrael danas"},"content":{"rendered":"

Razgovor vodio: Juraj Katalenac<\/strong><\/p>\n

\"Moshe_Machover\"Sukob izme\u0111u Izraela i Palestine tema je koja ve\u0107 skoro 70 godina okuplja svjetsku ljevicu. A kako i ne bi kada nije rije\u010d o samo jednom brutalnom militaristi\u010dkom re\u017eimu, ve\u0107 i o sukobu kojemu se ne nazire kraj. Kao doprinos raspravi o ovome pitanju intervjuirali smo Mosh\u00e9a Machovera, profesora matematike, dugogodi\u0161njeg politi\u010dkog aktivista te marksista i osniva\u010da izraelske socijalisti\u010dke organizacije Matzpen. U podosta op\u0161irnom intervjuu razgovarali smo o cionizmu, antisemitizmu, izraelskoj ljevici, ali i o perspektivama otpora te rje\u0161avanja sukoba.<\/p>\n

\u0160to je cionizam danas, gotovo 70 godina nakon formiranja Izraela, i \u0161to je doprinijelo tome da je postao pomodan termin? Govorimo li ovdje o specifi\u010dnom obliku nacionalizma ili je rije\u010d o ne\u010demu malo dubljem i kompleksnijem? \u0160to je cilj cionizma danas?<\/strong><\/p>\n

Ovo su zapravo \u010detiri povezana pitanja\u2026 Zapo\u010deo bih s njihovom su\u0161tinom. Cionizam je ono \u0161to je bio oduvijek, prije vi\u0161e od 100 godina: u esenciji, rije\u010d je o \u017eidovskom politi\u010dkom projektu kolonizacije Palestine i pretvaranju iste u naciju-dr\u017eavu s nadmo\u0107nom \u017eidovskom ve\u0107inom. Izrael je i proizvod ovog projekta i instrument za njegov daljnji nastavak, jer projekt jo\u0161 uvijek nije zavr\u0161en: kolonizacija Palestine u punom je zamahu. A Izrael se suo\u010dava s onime \u0161to cionisti nazivaju \u201edemografskom opasno\u0161\u0107u\u201c: postoji \u201eprevi\u0161e\u201c palestinskih Arapa u Palestini i nedovoljno \u017didova da osiguraju nadmo\u0107nu ve\u0107inu.<\/p>\n

Stoga je cilj militantnog cionizma, koji je dominantna cionisti\u010dka struja, zavr\u0161iti projekt: kolonizirati \u0161to vi\u0161e zemlje te na njoj ostaviti \u0161to manje palestinskih Arapa. Potonje \u0107e zahtijevati dodatno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, na skali onoga po\u010dinjenog 1947-1949. Postoje za to planovi koji \u0107e se sprovestikada i ako se za to uka\u017ee prilika.<\/p>\n

Je li cionizam odre\u0111eni oblik nacionalizma? Povr\u0161no promatraju\u0107i, jest, ali vrlo svojstven. Cionisti\u010dka ideologija ima sigurno mnoge zna\u010dajke nacionalizma. Ali njegova posebnost je u tome da je \u201enacija\u201c, od koje se nacionalizam sastoji, izmi\u0161ljeni ideolo\u0161ki konstrukt. Sve nacije su na neki na\u010din ideolo\u0161ki konstrukti, ali ova je vi\u0161e nego druge. Ideja da svi \u017didovi diljem svijeta \u010dine jedan narod ne dr\u017ei vodu. Nacija u modernom smislu je sekularni koncept, ali jedina stvar koja je zajedni\u010dka svim \u017didovima je religija (Judaizam), koju prakticiraju ili koja je bila prakticirana od strane njihovih roditelja ili baka i djedova. A jedini na\u010din na koji ne-\u017didov mo\u017ee postati \u017didovom je religijsko preobra\u0107enje.<\/p>\n

Je li \u201ecionizam\u201c postao pomodna rije\u010d? Nisam siguran da se o tome radi. No u posljednjih nekoliko godina do\u0161lo je do velikih kontroverzi oko njega. Iznimno je va\u017eno \u0161to su mnogi ljudi diljem svijeta postali svjesni prave prirode cionisti\u010dkog projekta, kao projekta kolonizacije, i tu je rastu\u0107i pokret \u010diji je cilj njegova delegitimizacija i obrana individualnih te nacionalnih prava njegovih \u017ertava \u2013 palestinskih Arapa. Izraelsko vodstvo je sve zabrinutije zbog toga, pla\u0161e\u0107i se kako bi mogao omesti njihove \u0161anse da se projekt privede kraju. Zato su upregnuli veliku propagandnu kampanju, navode\u0107i kako je cionizam isto \u0161to i \u017eidovstvo, ili barem da je cionizam su\u0161tina bivanja \u017didovom; tako da je svako osu\u0111ivanje ili protivljenje cionizmu antisemitsko. Prema toj propagandi, anti-cionizam je \u201enovi antisemitizam\u201c. Naravno, nijedna normalna osoba ne \u017eeli biti ozna\u010dena antisemitom.<\/p>\n

Kada govorimo o Izraelu, mnogi njegovi kriti\u010dari, posebice oni s ljevice, govore o \u201enaseljeni\u010dkom kolonijalizmu\u201c (eng. \u201esettler colonialism\u201c) kao obliku izgradnje nacije. Koje je Va\u0161e mi\u0161ljenje o tome?<\/strong><\/p>\n

Ovo je otprilike to\u010dno, iako, da bih opisao ovaj projekt i proces preferiram termin \u201eisklju\u010duju\u0107a kolonizacija\u201c. Marksisti su istaknuli dva osnovna modela kolonizacije. U oba je modela autohtono stanovni\u0161tvo protjerano. Me\u0111utim, u jednom modelu \u2013 izrabljiva\u010dkom modelu \u2013 oni su reintegrirani ekonomski kao glavni izvor radne snage. Politi\u010dka ekonomija ovog modela ovisi o iskori\u0161tavanju rada autohtonog stanovni\u0161tva. U drugom modelu \u2013 isklju\u010divom modelu \u2013 doseljeni\u010dka politi\u010dka ekonomija ne ovisi o autohtonoj radnoj snazi, tako da je autohtono stanovni\u0161tvo isklju\u010deno: potisnuto u stranu, etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107eno, a u nekim slu\u010dajevima (kao na Tasmaniji) i istrijebljeno.<\/p>\n

Kao \u0161to bi trebalo biti jasno svakom marksistu, razlika izme\u0111u ove dvije vrste kolonizacije, sa svojim vrlo razli\u010ditim politi\u010dkim ekonomijama, apsolutno je fundamentalna. Ona ima mnoge krucijalne posljedice. U izrabljiva\u010dkoj kolonizaciji, doseljenici su mala manjina i uglavnom \u010dine dominantnu eksploatiraju\u0107u kvazi-klasu. Ovo je bio slu\u010daj, primjerice, u Al\u017eiru i Ju\u017enoj Africi. Suprotno tome, gdjegod je do\u0161lo do isklju\u010dive kolonizacije, doseljenici su formirali novu naciju. Takav je slu\u010daj bio u Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu. Zapravo, ne znam niti jednu iznimku tog pravila. Cionisti\u010dka kolonizacija Palestine \u2013 koja svakako spada u isklju\u010divi tip \u2013 sigurno nije iznimka: dovela je do formiranja nove, hebrejske nacije, koja koristi hebrejski kao jezik svakodnevnog govora te ima sve objektivne atribute posebne nacije. No, u ovom naro\u010ditom slu\u010daju postoji jedinstveni zaokret. Cionisti\u010dka ideologija odbija priznati postojanje ove nove nacije. Cionizam je kao otac koji odbija priznati svoje vlastito dijete. To je zato \u0161to prema cionisti\u010dkoj ideologiji postoji svjetska \u017eidovska nacija, a zajednica naseljenika u Palestini\/Izraelu samo je dio te mitske nacije, avangarda koja vra\u0107a svoju staru, od Boga obe\u0107anu domovinu.<\/p>\n

U pro\u0161losti, \u010dak su i cionisti, iako negiraju\u0107i da je naseljeni\u010dka zajednica koja je govorila hebrejski u Palestini bila nova nacija, prepoznali njezinu karakteristi\u010dnost, nazivaju\u0107i je \u201ehebrejskim narodom\u201c. Ovako ju se nazivalo u originalnom tekstu izraelske Deklaracije nezavisnosti. No, kasnije je ovaj termin potisnut u cionisti\u010dkom diskursu i zamijenjen \u201eizraelskim \u017didovima\u201c. Slu\u017ebeni engleski prijevod Deklaracije u skladu je s time krivotvoren.<\/p>\n

Vlada Benjamina Netanyahua \u010desto tvrdi da je Izrael \u017eidovska dr\u017eava. Iako ta tvrdnja ni po \u010demu nije nova, na koji na\u010din utje\u010de na svakodnevni \u017eivot u Izraelu?<\/strong><\/p>\n

Tvoje pitanje sadr\u017ei dvije neto\u010dnosti. Prvo, tvrdnja nije samo da je Izrael \u017eidovska dr\u017eava, ve\u0107 da je nacija-dr\u017eava \u017eidovskog naroda, \u0161to zna\u010di da nije dr\u017eava za svoje stanovnike ili svoje gra\u0111ane, ve\u0107 za sve \u017didove diljem svijeta, koji \u010dine navodnu svjetsku \u017eidovsku naciju. Drugo, ovo nije samo tvrdnja vlade Benjamina Netanyahua, ve\u0107 je zajedni\u010dka svim glavnim cionisti\u010dkim strankama. Ustvari, ona je sadr\u017eana u jednom od osnovnih izraelskih zakona, koji ima kvazi-ustavni status.<\/p>\n

Prije rasprave o njezinim implikacijama na izraelski unutarnji svakodnevni \u017eivot, \u017eelim naglasiti da je njezina glavna svrha legitimizirati cionisti\u010dku kolonizaciju Palestine i izraelsku naseljeni\u010dku dr\u017eavu.<\/p>\n

Ukratko: cionisti ne tra\u017ee legitimitet za Izrael kao ostvarivanje prava na samoodre\u0111enje njegove stvarne ve\u0107inske nacije, hebrejske nacije (\u010dije samo postojanje cionisti\u010dka ideologija ne priznaje, kao \u0161to sam ranije naglasio). Takvo bi opravdavanje odmah povuklo pitanje kako i kada je to pravo ste\u010deno; to bi pokrenulo i pitanje prethodnog prava na samoodre\u0111enje autohtonog palestinskog arapskog naroda. Dakle, to bi postavilo pitanje legitimiteta cionisti\u010dke kolonizacije. Umjesto toga, oni tra\u017ee legitimitet za Izrael kao naciju-dr\u017eavu \u2013 ne prave nacije, ve\u0107 navodne, drevne \u017eidovske \u201enacije\u201c. Cionisti\u010dka kolonizacija tako je legitimizirana kao \u201epovratak\u201c \u017didov\u00e2 u drevnu domovinu. Da biste bili cionist, ne morate nu\u017eno vjerovati u Boga, ali morate vjerovati da je tu zemlju obe\u0107ao \u017didovima.<\/p>\n

Sada, kao vrlo zgodni nusproizvod, ovaj zahtjev u isto vrijeme pru\u017ea formalno opravdanje tretiranju palestinskih Arapa kao pukih uljeza. To uklju\u010duje i one koji su gra\u0111ani Izraela, ostatak zajednice koja je izbjegla veliko etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje 1947-1949, a danas \u010dini oko 20% izraelske populacije. Oni su gra\u0111ani drugog reda, ozbiljno diskriminirani prema nekim zakonima (kao \u0161to su zakoni o gra\u0111anstvu i zemlji\u0161nom zakupu) i niza propisa i neformalnih praksi u svim sferama \u017eivota.<\/p>\n

Nedavno se izraelska ministrica pravosu\u0111a Ayelet Shaked, napadaju\u0107i NGO-ove kroz svoj Government Transparency Law, obru\u0161ila na inicijativu Boycott, Divestment and Sanctions (BDS) zbog antisemitizma. Koje je Va\u0161e mi\u0161ljenje o BDS-u? Ima li taj pokret ikakvu perspektivu i je li on antisemitski?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je BDS inicijativa izrazito opravdana. To je nenasilan \u010din savjesti obi\u010dnih ljudi koji \u017eele izraziti svoj u\u017eas izraelskim ugnjetavanjem palestinsko-arapskih gra\u0111ana te izraziti svoju solidarnost s potonjima. Takozvana me\u0111unarodna zajednica \u2013 koja je samo lijepo ime za vladu SAD-a i sljedbenike njezina kampa \u2013 ne radi ni\u0161ta kako bi obuzdala izraelsko kr\u0161enje ljudskih i nacionalnih prava svojih palestinskih \u017ertava, ve\u0107 naprotiv, podupire ovu zlo\u010dina\u010dku dr\u017eavu. Stoga je na obi\u010dnim ljudima da poduzmu akciju.<\/p>\n

Imajte na umu da BDS nije usmjeren protiv pojedinaca. Ne zagovara sveop\u0107i bojkot individualnih izraelskih akademika, umjetnika itd. On je institucionalni: usmjeren na institucije koje su dio izraelske matrice okupacije i ugnjetavanja.<\/p>\n

Dodao bih kako ne smijemo preuveli\u010davati mogu\u0107e ishode ove taktike. Ona ne\u0107e sama po sebi dovesti do kraja izraelske kolonizacije Palestine, a kamoli svrgnuti cionisti\u010dki re\u017eim. Me\u0111utim, ona ve\u0107 doprinosi mobilizaciji civilnog dru\u0161tva te poma\u017ee stvaranju politi\u010dke klime u kojoj \u0107e Izraelu postati sve te\u017ee izvr\u0161iti znatnije zlo\u010dine poput masovnog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja. Dakle, BDS na duge staze mo\u017ee imati obuzdavaju\u0107i efekt.<\/p>\n

Tvrdnja da je BDS antisemitski nije samo podla i glupa la\u017e, ona je i logi\u010dki apsurdna. To je primjer onoga \u0161to filozofi nazivaju kategorijskom pogre\u0161kom. BDS je politi\u010dka inicijativa usmjerena protiv odre\u0111ene dr\u017eave, koja je politi\u010dka institucija. Antisemitizam je mr\u017enja, diskriminacija i nasilje protiv \u017didova kao \u017didova, grupe ljudi koji imaju zajedni\u010dku vjersku pozadinu (ili koji pripadaju odre\u0111enoj \u201erasi\u201c, prema rasistima). Dakle, ove dvije stvari nisu samo razli\u010dite; one pripadaju razli\u010ditim kategorijama.<\/p>\n

Kao \u0161to sam spomenuo u odgovoru na ranije pitanje, izraelska propagandna ma\u0161ina cini\u010dno koristi optu\u017ebu za \u201eantisemitizam\u201c kako bi uklonila i diskvalificirala rastu\u0107u kritiku protiv svojih postupaka. Trebao bih istaknuti da, paradoksalno, ta la\u017eljiva propaganda ve\u0107 u sebi ima inkorporiran antisemitizam. Spajaju\u0107i Izrael s totalitetom \u017didov\u00e2 i tvrde\u0107i da je antagonizam prema Izraelu antagonizam prema totalitetu \u017didov\u00e2, ova propaganda implicira da Izrael djeluje u ime i u korist svih \u017didova. No, iz ove la\u017ene tvrdnje slijedi da su svi \u017didovi nekako umije\u0161ani u zlo\u010dine ove dr\u017eave i da su svi \u017didovi odgovorni za na\u010din na koji Izrael postupa s palestinskim Arapima. Dakle, sasvim je mogu\u0107e da bi svaka osoba koja prezire ono \u0161to Izrael \u010dini, ali je dovoljno naivna ili glupa da ozbiljno shvati ove tvrdnje izraelske propagande, mogla razviti negativne osje\u0107aje prema svim \u017didovima.<\/p>\n

\u0160to je zapravo antisemitizam u 21. stolje\u0107u? Je li rije\u010d o europskom problemu, povezanom s porastom radikalne desnice zbog odumiranja ljevice i izbjegli\u010dke krize, ili je rije\u010d o kompleksnijem pitanju?<\/strong><\/p>\n

Uistinu se radi o kompleksnijem pitanju. Trenutno imamo dva tipa antisemitizma.<\/p>\n

Prvo, tu su ostaci \u201etradicionalnog\u201c antisemitizma koji je bio rasprostranjen, uglavnom na politi\u010dkoj desnici, u Europi (i do neke mjere u Americi) tijekom 19. stolje\u0107a i u prvoj polovici 20. stolje\u0107a. On je dosegnuo svoj vrhunac u Drugom svjetskom ratu s nacisti\u010dkom eksterminacijom europskih \u017didova. Nakon rata, ovaj je desni\u010darski antisemitizam postao diskreditiran i zna\u010dajno se smanjio. Nije vi\u0161e moderan \u010dak niti na desnici. U velikoj je mjeri zamijenjen islamofobijom. U Europi i Americi, muslimani su \u017didovi de nos jours. No u zabitima desni\u010darske margine jo\u0161 uvijek postoje ostaci ovog starinskog antisemitizma. Primjer takvih grupa su Zlatna zora u Gr\u010dkoj i Jobbik u Ma\u0111arskoj. Prisutna je i podstruja populisti\u010dkog desni\u010darskog antisemitizma me\u0111u obi\u010dnim ljudima, ali je vi\u0161e nije prihvatljivo naglas izra\u017eavati u pristojnom dru\u0161tvu\u2026
\nMoram istaknuti kako izme\u0111u cionizma i tog starog antisemitizma (isklju\u010duju\u0107i njegovu najekstremniju varijantu koja je htjela istrijebiti \u017didove) postojao veliki stupanj me\u0111usobnog razumijevanja. Oba su dijelila osnovni pogled. Dopustite mi da to postavim ovako. Pretpostavimo da upoznate \u010dovjeka u kafi\u0107u, koji vam uz jedno ili tri pi\u0107a ka\u017ee da prema njegovu mi\u0161ljenju \u017didovi ne bi trebali \u017eivjeti me\u0111u ne-\u017didovima, ve\u0107 bi trebali oti\u0107i i \u017eivjeti me\u0111u svojima. Na putu ku\u0107i zapitali ste se: \u201eJe li bio antisemit ili cionist?\u201c Mogao je biti jedno ili drugo. <\/p>\n

Zapravo Theodor Herzl (1860\u20131904), osniva\u010d politi\u010dkog cionizma, bio je prili\u010dno eksplicitan po pitanju zajedni\u010dkog terena izme\u0111u cionizma i antisemitizma. To su stajali\u0161te dijelili brojni vode\u0107i antisemiti i cionisti. \u010cak i u Njema\u010dkoj 1934. godine, ubrzo nakon \u0161to je Hitler do\u0161ao na vlast, Joachim Prinz, vo\u0111a cionisti\u010dkog pokreta u Njema\u010dkoj, objavio je knjigu, isti\u010du\u0107i \u0161iroko podru\u010dje slaganja izme\u0111u cionizma i rasisti\u010dke politike nacist\u00e2, osmi\u0161ljene kako bi odijelila \u017didove od ne-\u017didova. Naravno, ovo je bilo nekoliko godina prije negoli je istrebljenje \u017didova postala nacisti\u010dka politika.<\/p>\n

Druga je vrsta antisemitizma relativno nova. To je glupi antisemitizam na koji sam aludirao u svome prethodnom odgovoru. Njegov dijalekti\u010dki odnos sa cionizmom nije onaj koji se temelji na djelomi\u010dno zajedni\u010dkom terenu (kao \u0161to je bio slu\u010daj sa starim desni\u010darskim antisemitizmom), ve\u0107 se radi o odnosu me\u0111usobnog poja\u010davanja.<\/p>\n

Da bih bio sasvim jasan te izbjegao nesporazum, ilustrirat \u0107u navedeno ne\u0161to jasnijom usporedbom: dijalektikom izme\u0111u islamofobije i islamskog d\u017eihadizma. Siguran sam da biste se slo\u017eili da oni ja\u010daju jedan drugog, osiguravaju gorivo jedan drugome. Imajte na umu da ne govorim kako je d\u017eihadizam ustvari, objektivno, opravdan islamofobijom, ili obratno. Nijedno od njih u kona\u010dnici nije opravdano. No d\u017eihadisti su uglavnom motivirani uvredama i povredama koje islamofobija nanosi svojim \u017ertvama. A kako d\u017eihadisti tvrde \u2013 la\u017eno \u2013 da predstavljaju i djeluju u ime svih pravih muslimana, mnogi politi\u010dki neobrazovani ljudi skloni su im povjerovati pa i sami postaju islamofobni.<\/p>\n

Donekle sli\u010dna perverzna dijalektika postoji izme\u0111u cionizma i druge vrste antisemitizma. Potonji nije toliko redovit na radikalnoj desnici, koliko se \u010desto mo\u017ee prona\u0107i me\u0111u priprostim, politi\u010dki neobrazovanim, takozvanim prista\u0161ama palestinske borbe. Postoji tako\u0111er i nekoliko takvih, izoliranih slu\u010dajeva na ljevici. To je anticionizam budala.<\/p>\n

Bili ste aktivni na izraelskoj ljevici 1960-ih. Tada ste i s drugom Akivom Orrom napisali svoj poznati tekst \u201eKlasna priroda izraelskog dru\u0161tva\u201c. \u0160to nam mo\u017eete re\u0107i o Izraelskoj komunisti\u010dkoj partiji, Matzpenu i izraelskoj ljevici tih godina?<\/strong><\/p>\n

Izbje\u0107i \u0107u glavni dio ovog pitanja jer bi zahtijevao dugi esej, ako ne i knjigu. Mo\u017eete prona\u0107i mnogo relevantnog povijesnog materijala na mre\u017enoj stranici Matzpena.<\/p>\n

No, \u017eelim iskoristiti priliku da ka\u017eem ne\u0161to o \u010dlanku na koji se poziva\u0161, koji je napisan 1970. godine i objavljivan u razli\u010ditim publikacijama.<\/p>\n

Prije nekoliko godina, 2012, objavio sam zbirku \u010dlanaka i eseja koje sam napisao, odnosno \u010diji sam koautor od 1966. godine.<\/p>\n

Prikupljaju\u0107i materijal za ovu knjigu, primijetio sam ne\u0161to paradoksalno. Ti su \u010dlanci, od kojih su mnogi davno napisani, ostali aktualni. To je zato jer se sukob o kojemu oni raspravljaju i analiziraju nije fundamentalno promijenio, iako se pogor\u0161ao tijekom godina. No postoji jedna iznimka: \u010dlanak na koji se referira\u0161, koji je uistinu daleko najpoznatiji od svih politi\u010dkih tekstova u kojima sam sudjelovao, zapravo jedino je on poznat \u0161iroj publici, u potpunosti je zastario.<\/p>\n

Razlog tomu je \u0161to je Izrael od 1970-ih pro\u0161ao kroz vrlo velike interne socioekonomske promjene. To je djelomi\u010dno u skladu s onime \u0161to se dogodilo u svim kapitalisti\u010dkim zemljama: neoliberalna globalizacija, privatizacija velikih razmjera. No u Izraelu, ove su promjene bile nagla\u0161enije nego u ve\u0107ini dr\u017eava koje su bile kapitalisti\u010dke 1970-ih. U tom smislu, Izrael je posrednik izme\u0111u kapitalisti\u010dkih dr\u017eava i dr\u017eava kojima upravljaju birokracije koje su se 1970-ih nazivale \u201esocijalisti\u010dkima\u201c. U njima je privatni sektor ekonomije bio relativno malen, uglavnom ograni\u010den na crnu i sivu ekonomiju. U Izraelu 1970-ih, privatni je sektor uklju\u010divao samo oko polovice ekonomije, mnogo manji dio nego u razvijenim kapitalisti\u010dkim dr\u017eavama. Tako da je tempo privatizacije u Izraelu morao biti iznimno visok kako bi ona dosegla sada\u0161nju poziciju, u kojoj je udio privatnog sektora u Izraelu uglavnom u skladu s drugim razvijenim kapitalisti\u010dkim dr\u017eavama.<\/p>\n

Druga va\u017ena promjena je vrlo velik razvoj izraelskog gospodarstva. Stopa akumulacije internog kapitala 1970-ih bila je oko nule, a njegova je produktivnost bila niska. Za investicije i odr\u017eavanje prihvatljivog \u017eivotnog standarda hebrejskog stanovni\u0161tva, Izrael je u potpunosti bio ovisan o velikom priljevu vanjskog kapitala i pomo\u0107i, subvencijama uglavnom iz SAD-a, ali i iz Njema\u010dke. Ve\u0107ina se tog priljeva kanalizirala kroz dr\u017eavu, koja ju je koristila za \u201enavodnjavanje\u201c gospodarstva. Na taj na\u010din, ne samo da je kapitalisti\u010dka klasa ovisila o dr\u017eavi i od nje bila kontrolirana, ve\u0107 je i \u017eivotni standard izraelske radni\u010dke klase, to\u010dnije njezine hebrejske ve\u0107ine, bio posljedi\u010dno subvencioniran kroz dr\u017eavu. Sve se to dramati\u010dno promijenilo. Izrael je u mnogim socioekonomskim aspektima \u2013 uklju\u010duju\u0107i i klasnu strukturu \u2013 postao sli\u010dan drugim razvijenim kapitalisti\u010dkim zemljama. UN-ov Indeks ljudskog razvoja rangira Izrael na 18. mjesto, izme\u0111u Ju\u017ene Koreje i Luksemburga (za usporedbu: UK je na 14, a Hrvatska na 47. mjestu).<\/p>\n

Izrael i dalje prima veliku koli\u010dinu ameri\u010dke pomo\u0107i naime, on je najve\u0107i primatelj ameri\u010dke pomo\u0107i \u2013 koja je gotovo u potpunosti vojna te u svakom slu\u010daju zauzima daleko manji udio izraelskog BDP-a nego \u0161to je to bilo 1970. godine.<\/p>\n

Osim toga, u tim ranim godinama, Izraelova glavna vrijednost ameri\u010dkim imperijalistima bila je uloga pouzdanog psa \u010duvara, vojnog saveznika koji je pokazao svoju korist u slabljenju i pora\u017eavanju sekularnog arapskog nacionalizma koji se usudio prkositi ameri\u010dkom imperijalizmu. Danas je Izrael postao va\u017ean dodatak vojno-industrijskom kompleksu predvo\u0111enog SAD-om te \u017eari\u0161te tehnolo\u0161kih inovacija i tehnika nadzora, atentat\u00e2 dugog dometa, pametnog ratovanja i masovne \u201epacifikacije\u201c.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna velika promjena je donijela da izraelsko hebrejsko dru\u0161tvo vi\u0161e nije sastavljeno prete\u017eito od imigranata. U \u010dlanku koji smo napisali 1970, rekli smo kako je 1968. godine samo 24% hebrejske populacije ro\u0111eno u dr\u017eavi; ostali su bili imigranti. Do 2008. vi\u0161e od 70% ro\u0111eno je u dr\u017eavi; i ovaj postotak se pove\u0107ava iz godine u godinu, zato \u0161to je imigracija u Izraelu od tada opala (s kratkim pove\u0107anjem ranih 1990-ih), u apsolutnim brojevima i a fortiori u relativnom smislu.<\/p>\n

Tako da je Izrael 2016, koji je naravno i dalje naseljeni\u010dka dr\u017eava (eng. settler state), socioekonomski vrlo razli\u010dit od Izraela opisanog i analiziranog u na\u0161em starom \u010dlanku.<\/p>\n

Iako danas \u017eivite u Ujedinjenom Kraljevstvu, imate li jo\u0161 kontakata s izraelskom ljevicom? Kako ona danas izgleda? Postoje li grupe s internacionalisti\u010dkim stavovima?<\/strong><\/p>\n

Prvo, treba pojasniti da u izraelskom diskursu, kako u medijima tako i u op\u0107oj javnosti, zna\u010denje \u201eljevice\u201c nije isto kao u ve\u0107ini drugih zemalja. Ova posebna izraelska upotreba termina nema nikakve veze sa stavovima o socioekonomskim pitanjima, ve\u0107 samo s pitanjima rata i mira. Tako da se nekoga tko je protiv okupacije i nije \u0161ovinist smatra \u201eljevi\u010darem\u201c, bez obzira na to je li socijalist.<\/p>\n

No, pretpostavljam da ipak imate na umu \u201eljevicu\u201c u ustaljenom smislu. Da, u Izraelu sam, kroz osobne kontakte, povezan s ljevicom vrlo uskog kruga. Ipak, za detaljan odgovor trebali biste intervjuirati drugove koji \u017eive u Izraelu. Ja vam mogu ponuditi samo \u0161turu skicu. Dana\u0161nje stanje ljevice u Izraelu prili\u010dno je otu\u017eno. Naravno, tu je Komunisti\u010dka partija Izraela, koja je glavna sastavnica Demokratskog fronta za promjene (potonji je poznat po kratici HADASH, \u0161to na hebrejskom zna\u010di \u201enovo\u201c). \u010clanstvo HADASH-a ve\u0107inom je arapsko, ali ima i \u010dlanova koji su \u017didovi. HADASH je vode\u0107a struja Zdru\u017eene liste, izbornog bloka s dvije arapske partije, koja je na zadnjim izborima (17. o\u017eujka 2015) osvojila 13 mjesta u Knessetu, \u0161to je \u010dini tre\u0107om najve\u0107om strankom. Izraelska KP\/HADASH do\u017eivjela je prirodnu preobrazbu iz ortodoksno staljinisti\u010dke partije u reformizam ljevice centra, kao \u0161to se dogodilo s ve\u0107inom \u201eslu\u017ebenih\u201c komunisti\u010dkih partija.<\/p>\n

Na ljevici, u odnosu na KP, malene prosvjedne organizacije posve\u0107ene jednom cilju upu\u0161taju se u hrabre aktivnosti protiv razli\u010ditih aspekata okupacije i kolonizacije, \u0161to je uistinu hvalevrijedno. Primjer takve organizacije su Anarhisti protiv zida (Anarchists against the Wall). Ne-sekta\u0161ka revolucionarna socijalisti\u010dka organizacija ne postoji od kraha Socijalisti\u010dke organizacije u Izraelu (Matzpen) 1980-ih (a organizacija je bila uvelike oslabljena rascjepima koji su bili motivirani trockisti\u010dkim i kvazi-maoisti\u010dkim sekta\u0161tvom). Po mojem mi\u0161ljenju, upravo to je nasu\u0161no potrebno: revolucionarna socijalisti\u010dka, marksisti\u010dka u \u0161irokom smislu rije\u010di, organizacija s demokratskom unutra\u0161njom strukturom koja dopu\u0161ta koegzistenciju i otvorenu raspravu razli\u010ditih tendencija, bez brzoplete te\u017enje za rascjepom zbog sekundarnih razlika, a potonje je na\u017ealost \u010desta praksa na radikalnoj ljevici diljem svijeta.<\/p>\n

Imate vrlo zanimljivu tezu za rje\u0161avanje sukoba izme\u0111u Izraela i Palestine koji le\u017ei na uklju\u010divanju cijele regije umjesto na pukom rje\u0161enju unutar \u201enacionalne kutije\u201c. Mo\u017eete li ju ukratko predstaviti na\u0161im \u010ditateljima?<\/strong><\/p>\n

Da budem precizniji, teza koju branim, kao i ostali drugovi iz Matzpena, jest da okvir za razrje\u0161enje sukoba izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca ne mo\u017ee biti sabijen u \u201ekutiju\u201c Palestine (zemlje koju je stvorio imperijalizam 1922. godine, nad kojom je Velika Britanija vladala putem mandata Lige naroda od 1922. do 1948, a kojom trenutno vlada Izrael), ve\u0107 da je okvir cijela regija arapskog Istoka. Razrje\u0161enje sukoba ne mo\u017ee poprimiti tzv. \u201ebur\u017eoasko-demokratski\u201c oblik, ve\u0107 mora biti osnovano na socijalisti\u010dkoj revolucionarnoj transformaciji regije. Matzpen je ovaj stav davno usvojio, prije rata u lipnju 1967. godine.<\/p>\n

Mi\u0161ljenje koje stoji u podlozi ove teze nije utemeljeno na neodre\u0111enoj generi\u010dkoj formuli koja se mo\u017ee primijeniti na sve kolonijalne i nacionalne sukobe. Osnovano je na specifi\u010dnim, sasvim posebnim odlikama ovog sukoba. Razra\u0111eno obja\u0161njenje mo\u017eete prona\u0107i u mojim \u010dlancima.<\/p>\n

Ovdje mogu samo ocrtati to razmi\u0161ljanje. Temelj je procjena ravnote\u017ee mo\u0107i, koja ide u korist izraelske naseljeni\u010dke dr\u017eave nau\u0161trb dobrobiti palestinskih Arapa. Ova \u010dinjenica je zamagljena la\u017enim usporedbama s apartheidom Ju\u017enoafri\u010dke Republike. Potonji je bio osnovan na druk\u010dijem modelu kolonizacije, kao \u0161to sam spomenuo, a ravnote\u017ea mo\u0107i je bila sasvim druk\u010dija. Naseljenici su bili relativno malobrojno manjinsko stanovni\u0161tvo u Ju\u017enoj Africi; trebali su ve\u0107insko afri\u010dko stanovni\u0161tvo, afri\u010dku radni\u010dku klasu, zato \u0161to je ekonomija zemlje ovisila o radu potonjih. Ali nije bilo mogu\u0107e zauvijek potla\u010divati ovu ve\u0107inu i negirati joj politi\u010dka prava. Vo\u0111e naseljenika razumjeli su da trebaju ustuknuti. Dekolonizacija nije uklju\u010divala socijalisti\u010dku transformaciju; bio je to bur\u017eoaski dogovor bez krvoproli\u0107a. Nije do\u0161lo do eksproprijacije naseljenik\u00e2. Ve\u0107ina, afri\u010dka radni\u010dka klasa, ostala je u odnosu izrabljivanja, ali je ipak mnogo toga postigla, osvojila je politi\u010dka prava.<\/p>\n

U Izraelu\/Palestini, situacija je sasvim druk\u010dija. Ve\u0107ina \u017ertava cionisti\u010dke kolonizacije, najve\u0107i broj palestinskih Arapa, dio je vanjske, a ne unutra\u0161nje radne snage o kojoj ovisi izraelska ekonomija. Dekolonizacija Izraela\/Palestine zahtijevat \u0107e svrgavanje cionisti\u010dkog re\u017eima, svojevrsno de-cioniziranje Izraela. Me\u0111utim, jedina dru\u0161tvena snaga koja je za to sposobna izraelski je narod, primarno izraelska radni\u010dka klasa. Ipak, \u017eidovska ve\u0107ina unutar ove klase ni\u0161ta ne mo\u017ee dobiti bur\u017eoaskom dekolonizacijom. Upravo suprotno, to bi podrazumijevalo razmjenu sada\u0161nje pozicije izrabljivane klase koja ima nacionalne privilegije za poziciju izrabljivane klase bez nacionalnih privilegija.<\/p>\n

Jedini na\u010din na koji bi se moglo privu\u0107i izraelsku radni\u010dku klasu projektu svrgavanja cionisti\u010dkog re\u017eima je promjena pozicije izrabljivane klase u onu vladaju\u0107e klase. Drugim rije\u010dima, socijalisti\u010dka dekolonizacija. Jasno je da se ovo mo\u017ee dogoditi jedino kao dio regionalne transformacije koja bi obuhvatila cijeli arapski Istok. To je tako\u0111er jedini na\u010din na koji se sada\u0161nja neravnote\u017ea mo\u0107i mo\u017ee ispraviti. U ovom bi kontekstu, \u017eidovska radni\u010dka klasa bila na dobitku, \u010dak i kada bi morala odustati od nacionalnih privilegija i prihvatiti jednaka nacionalna prava.<\/p>\n

Zbog \u010dega, prema Va\u0161em mi\u0161ljenju, sukob izme\u0111u Izraela i Palestine utje\u010de na svjetsku ljevicu u ovoj mjeri? Sve do situacije u Rojavi nije bilo nacionalnog sukoba koji je privukao toliko pa\u017enje i gotovo svaka ljevi\u010darska grupa ili inicijativa imala je svoje jedinstveno \u201emi\u0161ljenje\u201c o toj temi.<\/strong><\/p>\n

Vi\u0161e je razloga. Ovaj sukob, koji se pokazuje u povr\u0161nom obliku nacionalnog sukoba, u su\u0161tini je sukob kolonizacije, izme\u0111u naseljeni\u010dke dr\u017eave (eng. settler state) i uro\u0111eni\u010dkih koloniziranih i obespravljenih naroda. Ako ga promatramo na ovaj na\u010din, shvatit \u0107emo da se radi o doista posebnom sukobu, jedinom sukobu ove vrste koji jo\u0161 uvijek traje. Svi sukobi nastali zbog kolonizacije bili su razrije\u0161eni na jedan ili drugi na\u010din. Neki su doveli do potpune pobjede naseljenik\u00e2 u 19. stolje\u0107u, dok su uro\u0111enici bili uni\u0161teni i potla\u010deni, svedeni na puke ostatke koji se svim snagama pridr\u017eavaju tragova svojih starih kultura. Drugi su zavr\u0161ili dekolonizacijom tijekom druge polovice 20. stolje\u0107a (usput, svi slu\u010dajevi dekolonizacije dogodili su se u izrabljiva\u010dkim kolonijama; ne postoji povijesni presedan dekolonizacije tamo gdje je kolonizacija bila isklju\u010duju\u0107a). Kolonizacija Palestine preostaje kao jedini slu\u010daj u 21. stolje\u0107u, kao anakronizam.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, ovaj sukob \u2013 a nema znakova da \u0107e uskoro biti razrije\u0161en \u2013 odvija se u vjerojatno najosjetljivijoj i strate\u0161ki najzna\u010dajnijoj regiji svijeta. Uspore\u0111ivana je s buretom baruta usred mnogo barela nafte. No bure baruta zapravo je veliki nuklearni arsenal Izraela.<\/p>\n

A ovaj sukob je konstantni kamen spoticanja koji nije samo uzrokovao nekoliko regionalnih ratova, nego je i te\u0161ka provokacija arapskim masama te muslimanima diljem svijeta. Stoga je ovaj sukob jedan od glavnih uzroka poni\u017eenja mnogih ljudi, primoranih na o\u010dajni\u010dki odabir destruktivne slijepe ulice terorizma.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mosh\u00e9 Machover: Ideja da svi \u017didovi diljem svijeta \u010dine jedan narod ne dr\u017ei vodu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-204164","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204164","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=204164"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204164\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=204164"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=204164"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=204164"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}