{"id":204066,"date":"2016-04-29T09:32:52","date_gmt":"2016-04-29T07:32:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=204066"},"modified":"2016-04-29T09:41:50","modified_gmt":"2016-04-29T07:41:50","slug":"folklorna-hegemonija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/29\/folklorna-hegemonija\/","title":{"rendered":"Folklorna hegemonija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Damir Nik\u0161i\u0107<\/em><\/p>\n

\"DamirDiktatura ve\u0107ine se vrlo lako pretvara u tiraniju ve\u0107ine u demokratiji, a naro\u010dito u bosanskohercegova\u010dkoj etnokratiji konstitutivnih naroda u kojoj “konstitutivnim pojedinkama i pojedincima”, tj. individualnim, privatnim gra\u0111ankama i gra\u0111anima ne preostaje mnogo prostora za fizi\u010dko, mentalno, intelektualno, kulturno, pa ni politi\u010dko postojanje i djelovanje.<\/p>\n

Tiranija ve\u0107ine se ne sadr\u017ei samo u preglasavanju jednog naroda od dva druga; ne sastoji se samo u majorizaciji jednog naroda od strane drugog, u kulturnoj i politi\u010dkoj hegemoniji jedne etni\u010dke grupe u odnosu na drugu ili druge. Tiranija ve\u0107ine je generalno u tome da takvi grupni odnosi, takve kvalifikacije i kategorizacije tjeraju individuu da se, htjela – ne htjela, radi sopstvenog (u prvom redu fizi\u010dkog) opstanka pridru\u017ei masi, da djeluje u \u010doporu, u hordi, da se opredijeli za tabor.<\/p>\n

Radi se o produ\u017eenoj ruci politi\u010dke ideologije koja manipuli\u0161e i eksploati\u0161e primarni instinkt za samoodr\u017eanjem, a to je kooperacija grupe na kojoj ljudska vrsta po\u010diva (s tim \u0161to je u ovom slu\u010daju taj instinkt izmanipulisan od strane partikularizma i partikularnog identiteta).<\/p>\n

U takvoj atmosferi, u takvoj kulturi – komunikacija izme\u0111u pojedinaca razli\u010ditih grupa ne postoji, a komunikacija izme\u0111u grupa je svedena na javnu komunikaciju poglavica, poglavara: vjerskih, svjetovnih… I to putem medija – preko na\u0161ih le\u0111a i u\u0161iju.<\/p>\n

Individua postaje zato\u010denik “tamnice naroda” (samo \u0161to se u ovom slu\u010daju radi o jednini).<\/p>\n

Ta tiranija grupe nad pojedincem nije samo karakteristi\u010dna za “mno\u017eine” i “ve\u0107ine”. To mo\u017ee kod manjina biti \u010dak i vi\u0161e izra\u017eeno. Manjina se pla\u0161i da \u0107e biti asimilirana, da \u0107e nestati, da \u0107e izgubiti identitet, stoga svakog pojedinca smatra dragocjenim nosiocem tog identiteta. Ako pojedinac ili pojedinka odlu\u010de napustiti grupu – manjina ih smatra izdajnicima.<\/p>\n

Ja ne znam da li to spada u kolektivno nesvjesno ili se radi o nekoj vrsti nagona za samoodr\u017eanjem vrste – to kada zajednica jednostavno izgura i \u017ertvuje one koji joj nisu bogzna kako privr\u017eeni (ili su “na svoju ruku”) moraliziraju\u0107i surovo op\u0161tezajedni\u010dku du\u017enost ka\u017enjavanja odroda, izroda, tj. “izdajice roda svoga” i naroda. <\/p>\n

To je taj takozvani “korporatizam”, kako ga je Musolini definisao. (Na njega mislimo kada ka\u017eemo “nacionalni korpus”.) <\/p>\n

Musolinijev korporatizam bez kojeg, kako on ka\u017ee, ne mo\u017ee biti fa\u0161izma, jeste kada se svi pripadnici nacije osje\u0107aju kao jedno tijelo (korpus). To “tijelo naroda” je nerazdvojivo od teritorije koju narod zauzima (“krv i tlo”). “Tijelo naroda” postaje isto \u0161to i teritorija na kojoj narod \u017eivi i obratno. Svaki komad teritorije se do\u017eivljava kao komad tijela. Ako je odsje\u010den – smatra se ranom koja ne zarasta.<\/p>\n

Da bi se narod “ukorijenio” u nekoj zemlji koju je u jednom trenutku u istoriji naselio, da bi se “orodio” sa zemljom, da bi je “markirao” kao svoju, bitno je posijati “tijelo naroda” po toj zemlji. Zato su grobnice i groblja va\u017ena dimenzija u povezivanju tijela \u017eivih sa tijelima mrtvih predaka i zemljom. <\/p>\n

Ideolo\u0161ko tijelo naroda u tom slu\u010daju nije samo tijelo \u017eivih, ve\u0107 zna\u010di ujedno i tijela svih mrtvih. Kult predaka postaje bitan jer obavezuje narod na teritoriju. Iz toga proizilazi i kult \u017ertve – \u017ertvovanje za narod, zemlju, otad\u017ebinu. Princip “krvi i tla” u tom trenutku postaje doslovan jer tlo je natopljeno krvlju i “pobratimljeno”, poistovje\u0107eno sa narodom. <\/p>\n

\u017drtva, preci, mrtvi i \u017eivi – svi su jedna smjesa identiteta zemlje kojom odi\u0161u.<\/p>\n

Ovo sve nije ni\u0161ta novo pod kapom nebeskom.<\/p>\n

Nova je bila “Moderna” koja je slavila pojedinca, individualizam. I novi su odnosi koji su u toku i nakon Moderne nastali izme\u0111u grupe, kolektiva i pojedinca, naro\u010dito “u nas”.<\/p>\n

Moderna i individualizam<\/strong><\/p>\n

Moderna je individuu stavila na pijadestal. I kulturolo\u0161ki i ideolo\u0161ki i politi\u010dki. Proizvela je novu kulturu – gra\u0111ansku kulturu. Proizvela novi identitet – individualni identitet. Proizvela dr\u017eavu koja prepoznaje i \u0161titi ustavom individualna prava i slobode. Pravosu\u0111e koje insistira na individualnoj odgovornosti.<\/p>\n

Individua je kona\u010dno odrasla sa Modernom. Prestala biti patroniziranom od strane kolektiva. Iza\u0161la je iz sjene kolektivizma. Oslobodila se, uspostavila kao istinska vrijednost, nosilac i oslonac dru\u0161tva i kulture: kao poeta, pisac, umjetnik, revolucionar, mislilac, dizajner, poduzetnik, slobodni duh, avanturista…<\/p>\n

\u010citava Moderna se zasniva na tome: na slobodi pojedinca, na snazi pojedinca, na uspjehu pojedinca, na geniju pojedinca, na individualizmu. To je ta kulturna i politi\u010dka gra\u0111anska revolucija koja je podrazumijevala uspostavljanje gra\u0111anskih vrijednosti i vrlina, gra\u0111anskog dru\u0161tva i gra\u0111anske dr\u017eave, tj. gra\u0111anske republike podre\u0111ene i odgovorne pojedincu, kao i gra\u0111anske kulture, gra\u0111anske umjetnosti, muzike, odje\u0107e, stila i na\u010dina \u017eivota. <\/p>\n

Sve je to bazirano na individualizmu kao filozofiji, politi\u010dkoj filozofiji.<\/p>\n

Za Modernu pojedinac je i uzor i uzorak i uzrok. <\/p>\n

On ili ona su paradigma kulture: nauke i umjetnosti, dru\u0161tva i dr\u017eave. Bilo da se radi o nau\u010dniku, piscu, filozofu, ili o slikaru, kiparu, glumcu, industrijalcu… pojedinac sa Modernom postaje politi\u010dka filozofija \u017eivljenja. Uspjeh u velikom gradu, u slobodarskom gra\u0111anskom sistemu, tj. gra\u0111anskom dru\u0161tvu slobodnih i ravnopravnih pojedinaca – postaje ideal Moderne.<\/p>\n

\u010cak i nauka zauzima poziciju pojedinca. Jung, npr. insistira na individuizaciji kao izlje\u010denju pojedinca od psihoze kolektivizma, oslobo\u0111enju psihe pojedinca iz tamnice kolektivnog nesvjesnog.<\/p>\n

\u010citava Moderna je zapravo oda jedinki, pojedincu, oda individualizmu, oda individualnom geniju – svim tim “soliterima” civilizacije.<\/p>\n

Danas, nakon postmoderne, radi se o kakofoniji komunitarizma – razli\u010ditih pravaca i “prava\u0161a” (u smislu “entitled” – uvedenih u pravo), multi-mikrokulturno-umjetni\u010dkih dru\u0161tava i horova koji kreke\u0107u u \u017eabokre\u010dini koja zapravo ne ide nikuda.<\/p>\n

Nestaje pojedinac jer nema uto\u010di\u0161te gra\u0111anske kulture. <\/p>\n

U politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj areni u kojoj se odvija gigantomahija sitnica i partikularizama u borbi za kulturnu hegemoniju na svojim mikro-teritorijama (poput uli\u010dnih bandi i zlo\u010dina\u010dkih organizacija) – nestaje vrijednost, mjesto, pozicija, a time i autoritet jedinke u dru\u0161tvu. <\/p>\n

Nestaje zapravo gra\u0111ansko dru\u0161tvo jer pojedinac gubi ovlasti (ne povlastice nego ovlasti) koje kao gra\u0111anin (pored prava, du\u017enosti i sloboda) po ustavu liberalne\/gra\u0111anske demokratske dr\u017eave – ima.<\/p>\n

Klasna borba<\/strong><\/p>\n

\u010cinjenica je da se u modernoj istoriji “u nas” mo\u017ee jasno nazrijeti svojevrsna zavjera kolektiva protiv pojedinca iliti “kolektivista” protiv “individualista” u obliku ideolo\u0161ke borbe “naroda” protiv “gra\u0111ana”.<\/p>\n

U toku i nakon Drugog svjetskog rata to je bila klasna borba. Srednja gra\u0111anska klasa iliti “bur\u017eoazija” bila je od strane Marksizma vi\u0111ena kao klasni neprijatelj proletarijata. Rezultat je bio taj da je gra\u0111anska klasa ideolo\u0161ki protjerana iz zemlje nakon zavr\u0161etka rata. Izba\u010dena je iz dr\u017eavotvornog ljubavnog odnosa vladaju\u0107e partije i “naroda i narodnosti” izme\u0111u ostalog zahvaljuju\u0107i populisti\u010dkoj retorici politi\u010dke elite koja je govorila generalno “u ime naroda”, a protiv srednje, obrazovane, gra\u0111anske klase, tj. “bur\u017eoazije”.<\/p>\n

U toku i nakon posljednjeg rata, rata devedesetih, srednja gra\u0111anska klasa je tako\u0111er izba\u010dena iz zemlje (i vladaju\u0107ih struktura) iz jednako ideolo\u0161kog, ali ne\u0161to druga\u010dijeg razloga. “Gra\u0111anska klasa” koja se formirala visokim socijalizmom je na sli\u010dan, populisti\u010dki na\u010din, predstavljena kao prepreka “prirodnom odnosu” politi\u010dke elite (nacionalisti\u010dke ideolo\u0161ke vlastele na vlasti) svaka sa svojim narodom. <\/p>\n

Srednja\/gra\u0111anska klasa je ponovo postala ideolo\u0161kim klasnim neprijateljem osamnaestonovembarske diktature i ruralne, tj. folklorne harmonije izme\u0111u nove narodne tj. novokomponovane narodnja\u010dke vlasti i narodnjaka na svaki na\u010din: kulturolo\u0161ki, ideolo\u0161ki, ekonomski, obrazovno…<\/p>\n

U posljednjem ratu i nakon njega mo\u017eemo se prisjetiti op\u0161teg raspolo\u017eenja i naguravanja, tj. izguravanja nekih zbilja vrijednih, neponovljivih pojedinaca iz dru\u0161tva, iz javnog \u017eivota; preuzimanja njihove imovine, simboli\u010dnog i dru\u0161tvenog kapitala, tj. zauzimanja njihovim progonom upra\u017enjenog mjesta i uloge u dru\u0161tvu, u kulturi, u “gradu”.<\/p>\n

Gra\u0111anska kultura, gra\u0111anska svijest, na\u010din \u017eivota jednostavno nisu bili po\u017eeljni za konzervativce i tradicionaliste koji su populisti\u010dki forsirali korporatizam, nacionalni korpus, krv i tlo, folklor i selo. Tim vi\u0161e i prije \u0161to je gra\u0111anski s(l)oj devedesetih predstavljao onaj s(l)oj ljudi koji nisu marili za vjerski i etni\u010dki identitet, za tradiciju generalno, nego su kao prosvije\u0107eni, napredni (progresivni) i liberalni pojedinci \u017eivjeli i stvarali sopstvenu, novu, modernu, savremenu, gra\u0111ansku, gradsku, kosmopolitsku stvarnost i kulturu – bili su vi\u0111eni kao ideolo\u0161ki i klasni neprijatelji, kao prijetnja za osamnaestonovembarski re\u017eim revan\u0161isti\u010dki nastrojenih nacionalista koji su iskoristili priliku da ih etiketiraju kao ateiste, sekulariste i komuniste, da im natovare ideolo\u0161ku istorijsku krivicu i osude na ideolo\u0161ku smrt ili progonstvo.<\/p>\n

(Ako su to zbilja bile “nepopravljive komunjare”, nevjerovatno je da ih je “kapitalisti\u010dki Zapad” kao obrazovane, civilizovane, progresivne, moderne i liberalne gra\u0111ane tako dobro prihvatio i primio te da su se oni dobro i brzo individualno integrisali i adaptirali na liberalnu, demokratsku, kosmopolitsku kulturu, za razliku od doma\u0107ih konzervativaca i kolektivista koji jo\u0161 uvijek \u017eive u praistoriji plemenskih ratova i podjela.)<\/p>\n

I dalje vlada emocija i emocijom se vlada. Emociji se robuje. Nacija “u nas” je prvenstveno kolektivni osje\u0107aj, a ne gra\u0111anska ideja\/koncept dr\u017eave za pojedinca.<\/p>\n

Va\u017eno je podsjetiti se da je moderna gra\u0111anska dr\u017eava zapravo proklijala iz racionalizma i individualizma, a da su nacionalne dr\u017eave ina\u010dice kasnijeg romanticizma. Puk na ovim prostorima je u devetnaestom vijeku bio preplavljen nacionalnom emocijom, romanti\u010darski, ali nikada nije bio prosvijetljen racionalizmom, individualno. I tu smo i zaglavili do danas, s tim da je vremenom emocija postala jeftinija, porobljavaju\u0107a i zatupljuju\u0107a, a ne osloba\u0111aju\u0107a.<\/p>\n

Ho\u0107u da ka\u017eem da je individua izrodila dr\u017eavu, (koncept moderne dr\u017eave), a ne narod, ne kolektivitet koji se (kako smo se i sami na na\u0161im prostorima uvjerili) u pravilu poziva na srednjovjekovlje, tj. srednjovjekovnu, patrimonijalnu, feudalnu dr\u017eavu (\u0161to je upravo reakcionarski jer se radi o prizivanju nazadnog koncepta dr\u017eave koji je negacija, odnosno suprotnost, moderne gra\u0111anske dr\u017eave).<\/p>\n

Politi\u010dki identitet gra\u0111anina je u istoriji moderne, gra\u0111anske, sekularne dr\u017eave postojao prije nego ispolitizirani etni\u010dki ili vjerski identitet grupe. Politi\u010dki identitet gra\u0111anina i individualna gra\u0111anska prava su upravo temelj liberalne demokratije; ugaoni kamen moderne gra\u0111anske dr\u017eave. Nacionalna dr\u017eava konzervativnog nacionalizma negiraju\u0107i originalnu modernu gra\u0111ansku dr\u017eavu automatski negira i pojedinca. I obratno.<\/p>\n

Nepoznati gra\u0111anin<\/strong><\/p>\n

To se najbolje vidi na primjerima li\u010dnih ratnih tragedija koje industrija nacionalne istorije preta\u010de u nacionalnu. Apsurdno je to \u0161to upravo zbog li\u010dnog imena i prezimena autenti\u010dne individualne (a time i univerzalne) pri\u010de bivaju, da tako ka\u017eem: depersonalizirane i “nacionalizirane”. Jednom sakupljene “na kamaru”, pod zajedni\u010dki imenitelj, li\u010dne tragedije bivaju stavljene u istu ladicu, na isti tas statistike: grupne, nacionalne tragedije, \u010dine\u0107i tako uniformnijom i te\u017eom sablast pro\u0161losti i kolektivnog sje\u0107anja za provariti dana\u0161njim gra\u0111anima.<\/p>\n

Subjektivni do\u017eivljaj i li\u010dna tragedija biva prega\u017eena i ispeglana industrijom “objektivne” nacionalne istorije i nacionalne tragedije \u0161to zauzvrat rezultira time da dana\u0161nji gra\u0111anin ne mo\u017ee ljudski pojmiti ne\u010diju li\u010dnu tragediju kao univerzalnu, ve\u0107 isklju\u010divo politi\u010dki – kao nacionalnu, i time \u010desto automatski postaje pristrasan (da ne ka\u017eem subjektivan).<\/p>\n

Ovo mo\u017eda zvu\u010di pretjerano banalizovano s moje strane, ali evo jednog kontraprimjera:<\/p>\n

U ovom gradu (govorim o Sarajevu) fali, na primjer, jedan “spomenik nepoznatom civilu”, tj. “spomenik nepoznatom gra\u0111aninu i nepoznatoj gra\u0111anki” tek toliko da od\u0161krine vrata u bedemu kolektivnih identiteta i propusti propuh “arhetipa individue” kroz nas pojedina\u010dno. Da nas podsjeti na taj individualni odnos “jedan na jedan”. Da ne insistira na odnosima naroda prema narodu, grupe prema grupi, horde prema hordi koji nas odaljava od individualizma gra\u0111anske kulture, dru\u0161tva i dr\u017eave.<\/p>\n

Kada bi postojao spomenik “nepoznatim gra\u0111anima”, kao \u0161to postoji “nepoznatom junaku”, onda bi se taj “imago ignoto” tj. sjena tog arhetipa gra\u0111anina nadvila nad na\u0161om savjesti u atmosferi tog nekog zdravog, gra\u0111anskog, osloba\u0111aju\u0107eg urbanog otu\u0111enja koje stvara i pru\u017ea prostor pojedincu da eventualno posegne za nekim mostom empatije prema “drugom” i druga\u010dijem kao “po\u017eeljno nepoznatom”. <\/p>\n

“Poznato” je uvijek specifi\u010dno, a “nepoznato” je uvijek univerzalno. “Nepoznato” je apsolut jer sve \u0161to je nepoznato \u010dini jedno isto “nepoznato”. Radi toga je po\u017eeljno. Ono “resetuje” pristrasnost i predrasudu. Mno\u017ei ih sa nulom. Naro\u010dito onda kada se prizna i izjavi. <\/p>\n

Istinski “nepoznato” ne mora biti odmah i “nepo\u017eeljno”. Naime, mi ovdje nismo u konfliktu zato \u0161to se ne poznajemo, ve\u0107 zato \u0161to vjerujemo da se poznajemo predobro. Ovdje narodi jedni na druge projiciraju najgore svoje karakteristike i morbidnu intimu koja ih je “zaljepila” me\u0111usobno kao neku “smolu”, uplela ih u ultra-bliski bipolarni odnos kao dva elektrona u kvantnoj fizici: jedan pozitivan, a drugi negativan i obratno, \u010das ovako, \u010das onako… Naizgled su svjetlosnim godinama udaljeni jedni od drugih, a kada u\u0111e\u0161 u njihov mentalni svijet – svaku no\u0107 lije\u017eu u krevet jedni s drugima. Jedni drugima predstavljaju neki peh, prokletstvo, zlu sudbinu, lo\u0161 brak o \u010dijem razvodu ma\u0161taju.<\/p>\n

Mo\u017eda bi nas ta “nova distanca” podsjetila na taj neki gra\u0111anski duh, pa makar on bio i sablast. Mo\u017eda bi nam pru\u017eila novi pogled na isto. Jer o\u010dito je da je do\u0161lo do zasi\u0107enja istim op\u0161tim mjestima i stereotipima. Mo\u017eda je vrijeme da prestanemo vjerovati u kolektivnu svijest i p(r)ogledamo svojim o\u010dima oko sebe. Po\u010dnemo koristiti neki drugi dio mozga koji se nije izlizao.<\/p>\n

Vjerovatno nisam jedini “urbo-nostalgi\u010dar” kojemu se takvi momenti dese, ali \u010desto tako u sje\u0107anjima nazrem neku pukotinu kroz koju struji taj sitni propuh, taj duh, “nekada\u0161nji gradski duh”, kosmopolitski duh metropole, da izvine\u0161…<\/p>\n

Prisjetimo se na trenutak “modernih sebe” u tinejd\u017eerskim danima, u svojim studentskim sobama kada smo bili istra\u017eiva\u010di, kada jo\u0161 nismo bili konzervativni, poklopljeni ovom olovnom robotskom tradicijom rituala kojima se \u0161titimo od zra\u010denja sopstvenih sje\u0107anja i osje\u0107anja i u nekom dijelu mozga \u0107emo shvatiti da smo to zapravo mi. <\/p>\n

Mi smo zapravo oni – ti nepopularni, nepoznati, i\u0161\u010dezli gra\u0111ani na\u0161eg grada; nestali, prognani, razasuti, asimilirani, pogubljeni pojedinci, individualci. Prilagodili smo se, presvukli, preobukli u me\u0111uvremenu. Promijenili naglasak. Utopili u masu. <\/p>\n

Svjesno smo se sami iznutra, a s vana uz pomo\u0107 raznih arhitekata nacije i dru\u0161tva, istori\u010dara, statisti\u010dara i politi\u010dara, u me\u0111uvremenu zvani\u010dno “zamalterisali” u “\u0106ele-kulu” kolektivnog bola i identiteta jer tako je lak\u0161e: lak\u0161e je podijeliti kolektivnu i uniformnu bol i nevolju. Lak\u0161e je pre\u017eivjeti u grupi. <\/p>\n

Investirali smo svako svoj individualni u jedan zajedni\u010dki, kolektivni bol i nevolju, stavili sve “na kamaru”, a poglavice i poglavari, dr\u017eavnici i bankari nacionalnog bola kao nacionalnog blaga i trezora su kapitalizirali na njemu.<\/p>\n

Strpljivo \u010dekamo svoj dio kola\u010da (ili mrvice) u svom taboru. Nadamo se da \u0107emo jednog dana naplatiti sav jad, \u010demer i nepravdu nekome. To jednostavno jednom mora tako biti. Prosta matematika demokratije ka\u017ee: previ\u0161e nas je da bi bili u krivu, u zabludi, da bi to sve bilo uzalud. “Svijet” to ne\u0107e dozvoliti. “Na\u0161i politi\u010dari” to ne\u0107e dozvoliti. “Mi” to ne\u0107emo dozvoliti… I tako \u010dekamo godinama… dok nove kolone izbjeglica teku iz novih rat-rana.<\/p>\n

\u0160ta je sa onima koji se nisu dali ili jednostavno nisu mogli “inkorporirati” u taj nacionalni korporatizam, u tu kostimiranu korporaciju bola i \u017ertve? <\/p>\n

\u0160ta je sa onima koji su se prestravljeni i zga\u0111eni tim korporatizmom – osuli i rasuli, odmetnuli. <\/p>\n

Da li su jo\u0161 \u017eivi? <\/p>\n

Da li je nas uop\u0161te briga za njih? <\/p>\n

Da li zaista postoje ili su se u svojoj \u010damotinji u inostranstvu uobrazili, umislili sebi da je nad njima sprovedeno nekakvo:<\/p>\n

“Gra\u0111ansko \u010di\u0161\u0107enje”<\/strong><\/p>\n

Problem je u tome da ta demonizirana, marginalizirana, pauperizirana, dehumanizirana, stigmatizirana grupa, taj nekad srednji gra\u0111anski stale\u017e danas zapravo nema nikoga ko bi djelovao za njih, u njihovom interesu, nekoga ko bi ih predstavljao u vlasti.<\/p>\n

Popu\u0161taju\u0107i i uga\u0111aju\u0107i nacionalistima i nacionalnim strankama, me\u0111unarodna i evropska zajednica su u\u010destovovale u “etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju”, tj. “gra\u0111anskom \u010di\u0161\u0107enju” gra\u0111ana iz etno-entiteta. Glas gra\u0111ana se svo to vrijeme zapravo nikada nije ni \u010duo. (U te gra\u0111ane podrazumijevam mije\u0161ane brakove, a i one druge individualne slu\u010dajeve i porodice koji se nisu identifikovale sa kolektivitetima, nacionalnim ili vjerskim.)<\/p>\n

Oni nisu imali kuda. Nisu imali koga. Njihovo iseljenje je omogu\u0107ila i olak\u0161ala me\u0111unarodna zajednica, SAD i druge dr\u017eave u\u010destvuju\u0107i tako u “gra\u0111anskom \u010di\u0161\u0107enju” i kreiraju\u0107i time beznade\u017enu klimu za budu\u0107nost gra\u0111anske BiH.<\/p>\n

Taj “malter” je bio izvezen iz zemlje i dana\u0161nje BiH dru\u0161tvo nema vi\u0161e mnogo \u0161anse da bude jedinstveno jer su blokovi “konstitutivnih naroda” nepovezani vezivnim tkivom gra\u0111ana, brakom povezanih i uvezanih pojedinaca, roditelja i djece “mije\u0161anih\/mje\u0161ovitih brakova” koji \u010dine istinski identitet i paradigmu BiH vi\u0161e nego iti jedan “konstitutivni narod” ponaosob, (koliko god on “naj-” ili pak “nad-brojniji” bio).<\/p>\n

\u010cak ni svi ti narodi zajedno, u najharmoni\u010dnijoj mogu\u0107oj politi\u010dkoj zajednici – to ne predstavljaju jer, realno govore\u0107i, u bra\u010dnoj zajednici “mje\u0161ovitog braka”, u pojedincima i pojedinkama koje su je gradile, kao i u samom plodu takvog braka se ogledala, ogleda i uvijek \u0107e se ogledati istinska, slobodna, napredna i gra\u0111anska – ne samo BiH, ve\u0107 i Evropa, pa i \u010ditav svijet.<\/p>\n

Kao da su svi zajedno, svjesno ili nesvjesno, nastojali da taj s(l)oj, to vezivo, gra\u0111ansko vezivo – istisnu i protjeraju.<\/p>\n

U tome se svi nacionalisti sla\u017eu: u \u0161ikaniranju, diskriminaciji i progonu gra\u0111ana koji su istovremeno i gra\u0111anska klasa, istinska gra\u0111anska klasa, jer samim tim \u0161to nisu konzervativni i tradicionalni, \u0161to su slobodni, otvoreni, \u0161to su mije\u0161ani – oni su progresivni, liberalni, moderni, novi gra\u0111ani budu\u0107nosti.<\/p>\n

Konzervativci su se ideolo\u0161ki urotili protiv ove klase iz dva jednostavna razloga: prvi je taj \u0161to se radilo uglavnom o mladim (barem duhom), urbanim, obrazovanim, tj. prosvije\u0107enim gra\u0111anima, naprednim, liberalnim, progresivnim (dakle sve ono \u0161to konzervativci nisu), a drugi je taj \u0161to se oni etno-nacionalno nisu mogli razvrstati, tj. svrstati. <\/p>\n

Oni su biolo\u0161ki, a konsekventno tome i politi\u010dki “predodre\u0111eni za gra\u0111ansko samoodre\u0111enje” kao individue, autenti\u010dni, specifi\u010dni, originalni, i novi. Jednako kao \u0161to etno-nacionalno “\u010disti” konzervativci vjeruju da su biolo\u0161ki, a time i politi\u010dki – predodre\u0111eni da se odrede etno-nacionalno.<\/p>\n

Vjerovatno postoji i tre\u0107i, najva\u017eniji razlog, za\u0161to su se konzervativci narodnjaci urotili protiv progresivnih gra\u0111ana, a to je taj \u0161to su oni zapravo najve\u0107a (ili bolje re\u0107i – najmanja) manjina, tako da su kao “najlak\u0161i problem” bili prvi na spisku za protjerivanje. S njima se bilo najlak\u0161e obra\u010dunati. Smetali su etnokratiji osamnaestonovembarske diktature. Smetali su “multietni\u010dkoj BiH”. Smetali su kulturnoj hegemoniji multietni\u010dkog folklornog dru\u0161tva u BiH.<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Diktatura ve\u0107ine se vrlo lako pretvara u tiraniju ve\u0107ine u demokratiji, a naro\u010dito u b\/h etnokratiji konstitutivnih naroda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-204066","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204066","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=204066"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/204066\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=204066"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=204066"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=204066"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}