{"id":203927,"date":"2016-04-27T09:26:10","date_gmt":"2016-04-27T07:26:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=203927"},"modified":"2016-04-27T11:23:19","modified_gmt":"2016-04-27T09:23:19","slug":"izbori-i-druge-price","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/27\/izbori-i-druge-price\/","title":{"rendered":"Izbori i druge pri\u010de"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/izbori-kutija-300x220.jpg\" alt=\"izbori-kutija\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignright size-medium wp-image-203928\" \/>Mo\u017eda jedino iznena\u0111enje predstavlja otkri\u0107e da nezavisne agencije koje procenjuju rezultate izbora i daju prognoze pred izbore zapravo uop\u0161te nisu nezavisne. Rezultati koji su polako pristizali, tokom cele izborne no\u0107i su prili\u010dno varirali u zavisnosti od toga ko ih saop\u0161tava. Mnogi su polagali nade da \u0107e nedoumice razre\u0161iti zvani\u010dni podaci Republi\u010dke izborne komisije, ali ti rezultati nikako nisu pristizali. Pokazalo se i da RIK mo\u017ee poslu\u017eiti politi\u010dkoj garnituri na vlasti kao prigodan instrument za vr\u0161enje pritiska na ostale politi\u010dare u ovoj trci. Ovo je dovelo do retko interesantnog momenta u celom izbornom procesu \u2013 u sred no\u0107i dok ve\u0107ina ljudi spava, kada su specijalne emisije zavr\u0161ene, predstavnici opozicije su se sakupili ispred jednog ekrana u sedi\u0161tu RIK-a i\u0161\u010dekuju\u0107i rezultate i zahtevaju\u0107i odgovore na njihove primedbe.<br \/>\nMejnstrim mediji su jo\u0161 jednom pokazali kako se objektivnim izve\u0161tavanjem \u0161titi postoje\u0107i poredak \u2013 analize politi\u010dkih komentatora koje smo mogli da slu\u0161amo su se svodile na kalkulacije oko toga ko bi sa kim mogao u koaliciju i da li je ki\u0161a uticala na izlaznost. Retko gde se mogla \u010duti analiza politika koje zastupaju partije koje ulaze u parlament, ali to izgleda i nije va\u017eno.<br \/>\nKako deluje, na kraju su svi koji su te no\u0107i bili pred malim ekranom u RIK-u odahnuli \u2013 politi\u010dka elita je zadovoljena. Vu\u010di\u0107 je sa naprednjacima ponovo osvojio vi\u0161e od polovine mesta u republi\u010dkoj skup\u0161tini. Da\u010di\u0107, koji predvodi socijaliste u koaliciji sa Palminom Jedinstvenom Srbijom, je na drugoj poziciji. Na tre\u0107u je izbio veteran Vojislav \u0160e\u0161elj sa ha\u0161kom aurom oko sebe \u2013 mnogi pola\u017eu nade da \u0107e njegovo prisustvo skup\u0161tinske debate u\u010diniti zanimljivijim. Biv\u0161i ministar Radulovi\u0107 i njegove tehnokrate su tako\u0111e u\u0161li. Zatim su tu i iskusni funkcioneri Tadi\u0107, \u010ceda, \u010canak. Vratila se i Demokratska stranka Srbije ovog puta u kombinaciji sa Dverima. Zapravo ni\u0161ta novo.<br \/>\nDeo redakcije Ma\u0161ine, dopunjen saradnicima, je ispratio izbornu no\u0107 i poku\u0161ao da izvu\u010de neke zaklju\u010dke iz dubina dosade kojoj smo prisustvovali:<br \/>\n    Jelena Lalatovi\u0107, \u010dlanica organizacije Marks21 i polaznica seminara Ma\u0161ine<br \/>\n    Stefan Slavkovi\u0107, novinar NIN-a i saradnik magazina Liceulice<br \/>\n    Bojana Tamind\u017eija, polaznica seminara Ma\u0161ine<br \/>\n    Stefan Aleksi\u0107, \u010dlan redakcije Ma\u0161ine<br \/>\n    Vladimir Simovi\u0107, \u010dlan Centra za politike emancipacije i saradnik Ma\u0161ine<br \/>\n    Marko Mileti\u0107, deo uredni\u0161tva Ma\u0161ine<\/p>\n<p><strong>OK je ne glasati<\/strong><\/p>\n<p>Vu\u010di\u0107 nije odneo ubedljivu pobedu zbog velikog broja apstinenata, ve\u0107 zato \u0161to Srpska napredna stranka, u sprezi sa tajkunima, stranim investitorima i vlasnicima krupnog kapitala, mo\u017ee da manipuli\u0161e voljom bira\u010da. Apokalipti\u010dne vizije antidemokratskog, autoritarnog i represivnog dru\u0161tva (na \u010dijoj izgradnji elite iz prakti\u010dno svih postoje\u0107ih stranaka decenijama kontinuirano rade), koje gra\u0111anska opozicija zaziva sa ciljem da krivicu za mra\u010dnu budu\u0107nost svali na one koji nisu iza\u0161li na birali\u0161ta, u najboljem slu\u010daju predstavljaju naivnu i pojednostavljenu interpretaciju stvarnosti.<br \/>\nIdeja da treba glasati za bilo koju opozicionu stranku kako Vu\u010di\u0107 i naprednjaci ne bi imali apsolutnu ve\u0107inu pogre\u0161na je jer demokratiju izjedna\u010dava sa formom parlamentarnog dijaloga, koji naj\u010de\u0161\u0107e sistemski izostavlja glas najve\u0107eg broja ljudi, u su\u0161tini se svode\u0107i na raspodelu resursa me\u0111u ekonomskim elitama \u010diji glasnogovornici sede u skup\u0161tini.<br \/>\nStrastveno zagovaranje izlaska na izbore posledica je odsustva klasne perspektive u izbornom procesu. Naime, sve stranke na politi\u010dkoj sceni Srbije zastupaju interese krupnog kapitala, za\u0161ta im je neophodna legitimizacija kroz institucije liberalne demokratije. Nasuprot moralne obaveze da se sa\u010duva demokratija na nivou puke apstrakcije i samo zato \u0161to njihovi lideri imaju druga\u010diju retoriku i imid\u017e od Vu\u010di\u0107a stoji klasna odgovornost koja nas spre\u010dava da svoj glas damo nekoj od partija koje su u\u010destvovale u privatizacijama, rezovima u javnom sektoru i dono\u0161enju antiradni\u010dkih zakona.<br \/>\nDalje, izme\u0111u SNS-a, (van)parlamentarne opozicije i onih stranaka koje nisu do sada u\u010destvovale u politi\u010dkom \u017eivotu postoji visok stepen saglasnosti na polju fiskalne i spoljne politike, zbog toga \u0161to i proevropske i proruske opcije svoje programe zasnivaju na diktatu imperijalnih centara mo\u0107i \u2013 Brisela ili Moskve.<br \/>\n                                             Jelena Lalatovi\u0107<br \/>\n<strong><br \/>\n\u0160ta nam nisu obe\u0107ali i za\u0161to?<\/strong><br \/>\nRe\u0107i da je SPS-ovo pozivanje na \u201ctradiciju borbe za radni\u010dka prava\u201c nekakvo zalaganje za interese radni\u0161tva bli\u017ee je cinizmu negoli naivnosti, a pitanje je \u0161ta je trenutno \u0161tetnije. Isto va\u017ei i za Stefanovi\u0107evo progla\u0161enje Zakona o radu \u201crobovlasni\u010dkim\u201c, te Vulinovo seirenje kako DS-u legislativno ure\u0111enje robovlasni\u0161tva nije bilo mrsko 2001. i 2005. godine. Svi su u pravu, premda niko nema prava da bude u pravu. I svi to znaju.<br \/>\nOtuda je povremeno laprdanje o goru\u0107im dru\u0161tvenim problemima u okviru predizborne kampanje bilo iznu\u0111eno i uop\u0161teno, mada bi iskrenost (\u201cDrago glasa\u010dko telo, realni problemi s kojima se susre\u0107ete nas, pravo re\u010deno, ne zanimaju previ\u0161e.\u201c) u najgorem slu\u010daju tek razvejala iluziju kako su izbori slu\u017eili ne\u010demu drugom do utvr\u0111ivanju Vu\u010di\u0107eve hegemonije, \u010dak i s manje poslani\u010dkih mesta no pred izbore.<br \/>\nZato je Sanda Ra\u0161kovi\u0107 Ivi\u0107 tek stidljivo pomenula rodnu ravnopravnost, pretpostavljaju\u0107i da se to od nje, kao o\u010digledno \u017eene, negde i o\u010dekuje. Zato je SNS bez mnogo pompe obilazio sigurne ku\u0107e. Zato je pitanje drugih manjinskih prava isklju\u010divo potpalo pod nadle\u017enosti izbornih lista nacionalnih manjina. Nije se pri\u010dalo o pravima LGBT populacije. Nije se romorilo o stanju u zdravstvu, obrazovanju, energetici, javnom sektoru uop\u0161te. Naprotiv, ponavljala se neprecizna mantra o rastu \u017eivotnog standarda, neargumentovanom obaranju nadnaravnog re\u017eima bez argumenata, uz sentimentalni prstohvat realpoliti\u010dkog gra\u0111anskog ujedinjenja. Ovi izbori nisu slu\u017eili uvo\u0111enju promena, ve\u0107 odr\u017eavanju statusa kvo, uz preraspodele plja\u010dka\u0161kih i interesnih nadle\u017enosti. Jer, kada odeljenski siled\u017eija zaka\u017ee odeljenski sastanak kako bi se raspravilo pod kojim \u0107e uslovima odeljenje pristati na dalje \u0161amaranje, drugima ostaje samo da pripreme obraz i eventualno se malko uzjogune. Obe\u0107anja bi, u ovim okolnostima, i njima bila radovanja, a toliko ludi ipak nisu.<br \/>\n                                            Stefan Slavkovi\u0107<\/p>\n<p><strong>\u201cMiloje iz Zagu\u017eana\u201c<\/strong><\/p>\n<p>U predizbornoj kampanji na dru\u0161tvenim mre\u017eama su se izdvojili, pored strana\u010dke agitacije, i oni glasovi apologeta gra\u0111anske ideologije \u010dije je zalaganje za izlazak na izbore adresiralo (pretpostavljenu) visokoobrazovanu srednju klasu. Oslanjaju\u0107i se na stereotipe po kojima je visokoobrazovani sloj gra\u0111ana skloniji apstinenciji, a niskoobrazovani (valjda u nemogu\u0107nosti da razlu\u010di demagogiju od politike) glasa po inerciji (ili za sendvi\u010d) za nazadne politi\u010dke opcije, vuku\u0107i sa sobom u ambis, i ovaj prvi, moralno i intelektualno superiorniji sloj.<br \/>\nPored toga \u0161to su ovakvi stavovi izrazito kultur-rasisti\u010dki \u2013 \u0161to mo\u017eda najbolje reprezentuju neki od predizbornih memova, poput \u201cAko ne glasa\u0161 ti, glasa\u0107e Miloje iz Zagu\u017eana koji nema osnovnu \u0161kolu\u201c i \u201cNe znam za koga da glasam, da neznam znao bih\u201c \u2013 oni pokazuju politi\u010dku kratkovidost ove retorike. Osim toga, oni pokazuju i ciljeve i domete njenih glavnih apologeta \u2013 prezerviranje sistemskih struktura i zadr\u017eavanje svojih, makar minimalno, povla\u0161\u0107enih mesta u njima.<br \/>\nAgitacijom za izalazak na izbore, ova struja je pozivala da se glasa za one stranke koje bi procese obespravljivanja stanovni\u0161tva pri sprovo\u0111enju neoliberalnih reformi valjda radili demokrati\u010dnije, evropskije i stru\u010dnije, \u0161to ekonomski programi stranaka, kao i dosada\u0161nje u\u010de\u0161\u0107e u vlasti nedvosmisleno pokazuju.<br \/>\nNakon izbora i, o\u010dekivane, ubedljive pobede naprednjaka, ovakva politika se iscrpljuje u\u0161u\u0161kavanjem u rezignaciju pa dru\u0161tvene mre\u017ee preplavljuju izjave tipa \u201cKo zadnji iza\u0111e nek ugasi svetlo\u201c i \u201cKad niste glasali nemate pravo ni da se \u017ealite\u201c, indiferentna prema \u010dinjenici da nijedna od ponu\u0111enih politi\u010dkih opcija nije nudila raskid sa neoliberalnim politikama, koji je nu\u017ean uslov da svaki hipoteti\u010dki Miloje iz sela \u2013 koje se ina\u010de zove Zagu\u017eanje \u2013 ima mogu\u0107nosti da bira da li \u0107e da se \u0161koluje.<br \/>\n                                              Bojana Tamind\u017eija<\/p>\n<p><strong>Samo jako!<\/strong><\/p>\n<p>Na marginama izbornih de\u0161avanja \u2013 posle \u0161palira \u201cnezavisnih analiti\u010dara\u201c koji pre\u017evakavaju op\u0161ta mesta \u2013 obitavaju vesti sa granice zabavnog i ozbiljnog. Najve\u0107a vest s\u2019onu stranu izbornih rezultata: Ljubi\u0161a Preleta\u010devi\u0107 Beli i lista \u201cSamo jako!\u201c u Mladenovcu, koja je osvojila drugo mesto. U pitanju je humor-lista, lokalna verzija italijanskog fenomena Pet zvezda sa svojim frontmenom Beppe Grillom \u2013 glumcem i komedijantom. Kod ovakvih politi\u010dkih fenomena u pitanju je specifi\u010dni pristup politi\u010dkoj sferi: preterivanje, eksces i hiperrefleksija dnevne politike.<br \/>\nIako ovakve inicijative naj\u010de\u0161\u0107e kre\u0107u upravo iz zezancije, njihova je pojava strukturno uslovljena i nu\u017ena. Jer, na delu je odraz op\u0161te ta\u010dke gra\u0111anske antipolitike: politika je gotovo neizbe\u017eno lo\u0161a i neproizvodna a horizont politi\u010dkog delovanja je trebljenje \u201cdobrih\u201c od \u201clo\u0161ih\u201c politi\u010dara. Zato sistem mo\u017eda mo\u017eemo nadigrati tako \u0161to \u0107emo ga izvrnuti ruglu pokazuju\u0107i da politi\u010dari nisu ni\u0161ta drugo do komedijanti te da ih mogu zameniti i oni pravi? Ako je politika septi\u010dka jama, mo\u017eda poverenje zaslu\u017euju oni koji \u0107e je takvom prikazati bez zakrivljenja? Mo\u017eda poverenje zaslu\u017euje neko ko iskreno la\u017ee?<br \/>\nAli, zapravo se radi o osavremenjenom fenomenu dvorske lude \u2013 jedine koja sme da ismeje suverena i da izvu\u010de \u017eivu glavu \u2013 pru\u017eaju\u0107i time izduvni ventil za strogo kontrolisanu pobunu.<br \/>\nStoga se ne bi trebalo nadati da je u pitanju prelomni trenutak u razvoju demokratije u Srbiji: \u201cudri brigu na veselje\u201c i pored svega nije validna politi\u010dka alternativa. Pre \u0107e biti da se radi o fenomenu medijskog grebanja o spektakl nego o spektakularnom horizontu radikalno novih politika. Re\u010d je o specifi\u010dnoj dinamici medijske sfere i jednoj veoma tr\u017ei\u0161noj strategiji: mediji vole eksces, politi\u010dki \u0161arlatani im ga pru\u017eaju pa je interesni brak neizbe\u017ean. Humor ipak ne le\u010di sve boljke a primer Italije i originalnog klovna-politi\u010dara pokazuje to: onog trenutka kada ga je pro\u0161ao \u0161ok inicijalnog uspeha, Beppe Grillo je veselje udario na jeftinu desnu populisti\u010dku demagogiju.<br \/>\nPoliti\u010dka je staza u bur\u017eoaskoj demokratiji uska, i ponu\u0111eno je samo nekoliko kanala kojima se mo\u017eete kretati.<br \/>\n                                              Stefan Aleksi\u0107<\/p>\n<p><strong>Ludost izbora bez izbora<\/strong><\/p>\n<p>\u0160ta su nam doneli izbori? Na prvi pogled ni\u0161ta novo. A i kako da nam donesu bilo \u0161ta novo kada je garnitura igra\u010da poprili\u010dno zastarela. Pogled na budu\u0107i saziv parlamenta pokazuje da se u politi\u010dkoj sferi Srbije u proteklih 26 godina vi\u0161estrana\u010dja formirala jedna uskointeresna garnitura profesionalnih politi\u010dara, koja se samo povremeno smenjuje na dr\u017eavnim funkcijama. Politi\u010dka oligarhija! Jer malo koja opcija koja ulazi u skup\u0161tinske klupe nije ve\u0107, u ovom ili onom obliku, u\u010destvovala u vlasti.<br \/>\nAli ipak, zapanjuju\u0107e je koliko su se sve opcije tokom kampanje predstavljale kao da nude neki novitet. Valjda misle da su ljudi kratke pameti. A deluje da ve\u0107ini postaje jasno da probleme u kojima se nalazi na\u0161e dru\u0161tvo ne mogu re\u0161iti isti oni ljudi koji su ih i stvorili. Pored silne kampanje koja je bila prisutna u javnosti i pozivala ljude da iza\u0111u i glasaju za bilo koga, samo da glasaju (jer navodno ako ne glasaju nemaju prava da se bune naredne 4 godine), izlaznost je sko\u010dila za svega par procenata u odnosu na 2014. godinu. A upravo ova mantra o glasanju i nemanju prava na kritiku ako se ne glasa i demaskira nedemokrati\u010dnost liberalne demokratije koja svu politi\u010dku aktivnost naroda svodi na taj jedan dan kada se dobija mogu\u0107nost \u0161aranja izbornih listi\u0107a \u2013 na kojima pak nema ponu\u0111enog izbora.<br \/>\nMo\u017eda i ne treba biti do kraja cini\u010dan, pa valja priznati da su neke opcije nudile alternativu. Ali ta alternativa se na kraju svela na retoriku dok se partijsko organizovanje i dalje odvijalo po ve\u0107 ustaljenom modelu u kojem je odlu\u010divanje rezervisano za nekolicinu, a izgradnja \u0161ireg pokreta (i\/ili uklju\u010divanje ve\u0107 postoje\u0107ih) koji bi uklju\u010dio \u0161ire dru\u0161tvene slojeve u politi\u010dku sferu potpuno je zapostavljena. Poku\u0161aj desnice da postavi izbore na referendumske noge \u2013 Evropa ili Rusija \u2013 tako\u0111e je bio jalov. I dalje je pitanje ekonomske alternative ostalo nedotaknuto jer su se politi\u010di programi vrteli oko presipanja iz \u0161upljeg u prazno \u2013 ne\u0107emo da damo ovim, ve\u0107 onim investitorima, ne\u0107emo ovaj, ve\u0107 onaj kapital. Ono klju\u010dno pitanje \u2013 ko proizvodi bogatstvo, a ko ga prisvaja \u2013 ostalo je neadresirano. Dok se ne pojavi opcija koja \u0107e ovo pitanje staviti u sam centar svog politi\u010dkog delovanja, izbori ostaju ludost, odnosno ponavljanje iste stvari uz o\u010dekivanje druga\u010dijih rezultata. Potrebna nam je promena.<br \/>\n                                              Vladimir Simovi\u0107<\/p>\n<p><strong>I \u0161ta sad da radimo?<\/strong><\/p>\n<p>Program u izbornoj no\u0107i jeste bio lo\u0161, ali o\u010dajavanje oko toga je upravo ono \u0161to se od nas ho\u0107e. Pasivnost, letargija, taman dok se jo\u0161 pone\u0161to rasproda ili ugasi. Alternativa se ne \u010deka, ve\u0107 svi moramo u\u010destvovati u njenoj izgradnji, a to nije lak posao, put je dug i po svemu sude\u0107i, pre\u010dica nema.<br \/>\nMogu\u0107nosti politi\u010dkog delovanja se ne iscrpljuju u izbornoj trci \u2013 ovo je (ideolo\u0161ka) matra koja se mora prevazi\u0107i. Postoji \u010ditav niz aktivnosti, koje se mogu i moraju raditi ma koliko ponekad delovale dosadno i uzaludno. Evo odmah i jednog predloga spiska neophodnih koraka: izgradnja pokreta; stvaranje infrastrukture; izu\u010davanje mogu\u0107nosti horizontalnog organizovanja; promi\u0161ljanje modela nove ekonomije van tr\u017ei\u0161nih principa; rad sa sindikatima i autonomnim radni\u010dkim grupama; edukacija; jo\u0161 edukacije; stvaranje medijskog prostora; ukidanje fiskalnog saveta; kritika svega postoje\u0107eg; samokritika; implementiranje druga\u010dijih modela proizvodnje na mikro nivou; prevazila\u017eenje patrijahalnih odnosa; stvaranje materijane baze za organizaciju; menjanje odnosa prema \u017eivotnoj sredini; borba za o\u010duvanje tekovina socijalne dr\u017eave \u2013 javno finansiranog i svima dostupnog zdravstva i \u0161kolstva; odbrana drugih javnih resursa i usluga \u2013 voda, struja, prevoz;\u2026<br \/>\nSpisak je dug, ima \u0161ta da se radi. Prvi maj je prva prilika.<br \/>\n                                                  Marko Mileti\u0107<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=2628\" target=\"_blank\">Masina.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Glasanje je zavr\u0161eno. Velika demokratska utakmica je odigrana a rezultat je<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-203927","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/203927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=203927"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/203927\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=203927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=203927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=203927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}