{"id":203661,"date":"2016-04-23T07:00:10","date_gmt":"2016-04-23T05:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=203661"},"modified":"2016-04-22T22:22:24","modified_gmt":"2016-04-22T20:22:24","slug":"zlo-na-sve-strane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/23\/zlo-na-sve-strane\/","title":{"rendered":"Zlo na sve strane"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Stefan Aleksi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>\u200bKao po pravilu i pred kraj ove izborne kamp<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-191627\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/stefan_aleksic-300x220.jpg\" alt=\"stefan_aleksic\" width=\"300\" height=\"220\" \/>anje u javnosti su se pojavili pani\u010dni \u201ezdravi razumi\u201c zabrinuti da na\u0161i glasovi slu\u010dajno ne odu kakvom \u201ezlu\u201c. Ovaj vapaj \u201egra\u0111anske\u201d Srbije pre\u0107utkuje da je \u201ezlo\u201c kontinuitet elita koje se smenjuju na vlasti \u2013 od predvodnika ratova, privatizacija, kreditnog pozajmljivanja, pa do novih ciklusa \u201ereformi\u201c i \u0161tednji.<\/p>\n<p>Po\u0161to gotovo sve stranke u Srbiji operi\u0161u otprilike istim ideolo\u0161kim drangulijama (slobodno tr\u017ei\u0161te, preduzetnici, benevolentni privatnici i sli\u010dno), kopanje po kr\u0161u indentitetskih ozna\u010ditelja i simbola i grebanje po dnu identitetskih kaca predstavlja redovnu strana\u010dku delatnost. Zazivanje konstitutivnih mitskih pri\u010da u Srbiji je dodatno energizovano bliskim izborima, pa je i o\u010dekivano da se politi\u010dke opcije silno upru u eksploataciju identitetskih mobilizatora.<\/p>\n<p>Za srpsku opoziciju je \u201eborba protiv Milo\u0161evi\u0107a\u201c jedan od klju\u010dnih ozna\u010ditelja. Pretpostavljena razlika izme\u0111u \u201edevedesetih\u201c i onoga \u0161to ih je nasledilo predstavlja pogonsko gorivo maltene svih politi\u010dkih opcija. No, da je u pitanju dozivanje konstitutivnih mitova zarad eksploatacije dronjaka simboli\u010dkog kapitala postaje jasno tek kad primetimo da opozicija i deo analiti\u010dara aktuelizacijom diskusije o \u201ebelim listi\u010dima\u201c poku\u0161avaju da mobili\u0161u malobrojne glasa\u010de tvrdnjom da smo se, deceniju i po nakon \u0161to smo se oslobodili jednog radikalnog zla, na\u0161li o\u010di u o\u010di s drugim: Aleksandrom Vu\u010di\u0107em.<\/p>\n<p>Po svemu sude\u0107i, radi se o improvizovanim konstruktu, taman onoliko koliko je improvizovana i teza o Milo\u0161evi\u0107u kao nastavlja\u010du \u201ekomunisti\u010dkog totalitarizma\u201c. Ili pak o razlici izme\u0111u \u201edevedesetih\u201c i onoga \u0161to ih je nasledilo; i taman koliko je neuverljiva teza o \u201egra\u0111anskom projektu\u201c kao emancipatorskom. Probamo li da zamenimo perspektivu, dinamika politi\u010dkih previranja poslednjih decenija postaje transparentnija. Istoriju poslednje dve i po decenije najve\u0107i deo gra\u0111anske Srbije vidi kao istoriju sukoba razli\u010ditih politi\u010dkih modela, istoriju emancipacije od \u201ekomunisti\u010dkog totalitarizma\u201c, haos politi\u010dkih prevrata, seriju obrtanja naglava\u010dke, niz izdajstava \u201epravog gra\u0111anskog projekta\u201c, \u010dak i istoriju jedne \u2012 dr\u0161\u2019te ga\u0107e da vam ne spadnu \u2013 revolucije. Levica je vidi kao restauraciju kapitalizma \u2012 svakih nekoliko godina nastavljanu drugim politi\u010dkim sredstvima.<\/p>\n<p>Uzmemo li da je u pitanju dubinski transformativni proces koji zahteva specifi\u010dne korake i faze, ova \u201eistorija ne\u0161to du\u017eeg trajanja\u201c postaje jasnija: funkcija Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima bila je da stvori okvir za primitivnu kapitalisti\u010dku akumulaciju1 i otvari tr\u017ei\u0161nu utakmicu u grabljanju dru\u0161tvene imovine. Tek kada njegov izolacionisti\u010dki politi\u010dki okvir postaje previ\u0161e tesan (izolacionizam je odgovarao kada je trebalo da izoluje od eventualnih primitivno-akumulacionih ambicija elita iz ostalih republika)2 pronalazi se, 2000. godine, novi politi\u010dki okvir. Me\u0111utim, obe\u0107anje \u201edemokratizacije\u201c nakon petooktobarske revolucije pretvorilo se u politike kontinuiteta elita iz devedesetih godina. Zadatak Milo\u0161evi\u0107evih naslednika bio je da obezbede mehanizam legitimacije plja\u010dke obavljene devedesetih i odbrane pokradene imovine: bur\u017eoaski definisanu \u201epravnu dr\u017eavu\u201c. U slede\u0107ih se deceniju i kusur sistemski otvarao prostor za dalju privatizaciju, dalje razaranje javnog sektora, kretanje i promociju saradnje raznih vrsta i klastera kapitala, cemenetiranje dru\u0161tvenih pozicija i stvaranje efikasnijih mehanizama vladanja kroz uspostavljanje bur\u017eoaske jednakosti3 na tr\u017ei\u0161noj takmici.<\/p>\n<p>Me\u0111utim i ovaj se politi\u010dki model rastegao do pucanja usled krize 2008. godine: politi\u010dka elita je sve \u010de\u0161\u0107e morala da pribegava socijalnim kompromisima, \u010dime je direktno gurala klipove u to\u010dkove projektima \u0161tednje i privatizacije. Re\u0161enjem se predstavio Aleksandar Vu\u010di\u0107 sa svojim politi\u010dkim modelom \u2012 desna demagogija, politi\u010dki autoritarizam i beskompromisno prilago\u0111avanje fiskalne, politi\u010dke, socijalne i klasne infrastrukture za potrebe kapitala i njegovih vlasnika \u2012 pozajmljenim od Erdogana i sli\u010dnih novokonzervativnih evropskih oligarha.<\/p>\n<p>Valjalo bi primetiti da je ideolo\u0161ku infrastrukturu za ba\u0161 takav model obezbedila \u201eantimilo\u0161evi\u0107evska opozicija\u201c dve i po decenije ranije: Vidovdanski sabor, Bo\u017ee pravde, zahtevi za doma\u0107inskom (privatnom!) privredom, za raskr\u0161atanjem s nasle\u0111em socijalizma i sli\u010dno ocrtavaju jedan su\u0161tinski reakcionarni projekat u \u010dijem se sredi\u0161tu nalazila antisocijalisti\u010dka mr\u017enja, antiemancipatorski zahtev za rekonstrukciju klasnih odnosa, patolo\u0161ka mr\u017enja prema jugoslovenskom projektu. Da je u pitanju dugotrajno i zajedni\u010dko nasle\u0111e, d\u00e2 se videti i na simboli\u010dkom nivou: spomenik Borislavu Peki\u0107u (mitskom osniva\u010du opozicije devedesetih) otkriva enfant terrible srpske politike devedesetih, sada\u0161nji predvodnik neoliberalnog projekta \u2012 podse\u0107aju\u0107i da je upravo taj enfant terrible sr\u017e politi\u010dkog projekta. A kao takav nije ni manje ali ni vi\u0161e opasan od njegovih takmaca.4<\/p>\n<p>U tom klju\u010du obrisi budu\u0107nosti postaju jasniji: ako je uloga politi\u010dkog u kontekstu kapitalizma da obezbedi reprodukciju kapitalisti\u010dke ekonomije i hijerarhije; ako odlu\u010duju\u0107u ulogu u smenjivanju politi\u010dkih elita ima ekonomska elita i njen interes; ako je jedina uloga \u201edemokratije\u201c da facilitira politi\u010dki model koji \u0107e omogu\u0107iti funkcionisanje kapitalisti\u010dkih odnosa \u2012 onda nema mnogo vajde ni od politi\u010dkog ni od glasanja. U tom smislu se odgovor na pitanje uspostavlja sam: nema smisla glasati na ovim izborima jer je \u010dak i glas dat \u201eopoziciji\u201c ne samo glas za isti projekat u drugom pakovanju ve\u0107 je i glas za pakovanje koje se ve\u0107 nalazi na \u0111ubri\u0161tu istorije. No ne zna\u010di da politi\u010dko \u2012 kada se o\u010disti od natruha i imobilizuju\u0107eg bur\u017eoaskog kr\u0161a \u2013 nije polje na kojem se emancipatorski politi\u010dki projekti daju ostvariti. Ali potrebna je rehabilitacija jedine alternative kapitalizmu: socijalizma.<\/p>\n<address>\u00a0\u00a0 1) Ratovi su integralni deo procesa. Ta ne ka\u017ee li investicioni moto: kad ulicama te\u010de krv \u2013 kupuj!<\/address>\n<address>\u00a0\u00a0 2) I raspad Jugoslavije valjalo bi razmotriti u ovom klju\u010du. Centripetalne sile su prevladale (i) jer su politi\u010dke elite \u017eelele da \u201eograni\u010de\u201c prostore u kojima \u0107e se primitivne akumulacije odvijati iz jednog jednostavnog i racionalnog razloga: da ne bi neka konkurentska elita neke druge republike nagrabila previ\u0161e. Dakle, u pitanju su poslovne prakse kartelizacije, koluzije i diversifikacije rizika.<\/address>\n<address>\u00a0\u00a0\u00a0 3)Jer bur\u017eoaska jednkost je: \u201eneki su se nakrali, ve\u0107na nije, ali \u2019jednaki smo\u2019\u201c. Iliti, bur\u017eoaska je jednakost kada i bogata\u0161u i siromahu zabranite da ukradu hleb sa police.<\/address>\n<address>\u00a0\u00a0\u00a0 4)Ne bi bilo bez smisla tvrditi da bi se Demokratska stranka \u2012 da je kojim slu\u010dajem pre\u017eivela izbore 2012 \u2012 latila identi\u010dnog politi\u010dkog modela. Ta nije li centralni argument Vesne Pe\u0161i\u0107 te godine bio da Boris Tadi\u0107 ima tendenciju ka autoritarizmu i autokratiji i nije li, zapravo, bila u pravu? No to prvenstveno otkriva su\u0161tinsku imobiliziranost demokratskog procesa u kapitalizmu: problem izbacite kroz vrata, on se vrati kroz prozor.<\/address>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=2617\" target=\"_blank\">Masina.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nema smisla glasati na ovim izborima jer je \u010dak i glas dat \u201eopoziciji\u201c ne samo glas za isti projekat u drugom pakovanju ve\u0107 je i glas za pakovanje koje se ve\u0107 nalazi na \u0111ubri\u0161tu istorije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-203661","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/203661","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=203661"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/203661\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=203661"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=203661"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=203661"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}