{"id":202788,"date":"2016-04-11T08:13:40","date_gmt":"2016-04-11T06:13:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=202788"},"modified":"2016-04-11T08:23:52","modified_gmt":"2016-04-11T06:23:52","slug":"kako-nadici-kapitalisticke-oligarhe-i-doseci-socijalisticku-demokraciju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/11\/kako-nadici-kapitalisticke-oligarhe-i-doseci-socijalisticku-demokraciju\/","title":{"rendered":"Kako nadi\u0107i kapitalisti\u010dke oligarhe i dose\u0107i socijalisti\u010dku demokraciju?"},"content":{"rendered":"

Autor: Joseph M. Schwartz<\/a><\/strong><\/em><\/p>\n

\"Joseph_M\"<\/a>Generacija Amerikanaca\/ki u\u010dila je da je Hladni rat bio rat slobode protiv tiranije i pobjeda je bila \u010dvrsto na strani demokratskog kapitalizma. Svi tipovi socijalizma bili su povezani sa zlo\u010dinima u Sovjetskom Savezu i odba\u010deni kao lo\u0161a ideja, pi\u0161e Joseph M. Schwartz za Jacobin.<\/p>\n

Me\u0111utim, mnogi socijalisti\/kinje su bili\/e dosljedni\/e protivnici\/ce autoritarizma \u2013 i lijevog i desnog usmjerenja. Sam Marx shva\u0107ao je da \u0107e radnici\/ice uspjeti stvoriti socijalisti\u010dko dru\u0161tvo jedino uz pomo\u0107 snage koju im daje brojnost. S tim u vidu, na kraju Komunisti\u010dkog manifesta uputio je gromki poziv radnicima\/cama da pobijede u borbi za demokraciju i protiv aristokratskih i reakcionarnih sila.<\/p>\n

Legije socijalista\/kinja kro\u010dile su tom stazom, gorljivo brane\u0107i politi\u010dka i gra\u0111anska prava, bore\u0107i se u isto vrijeme za demokratizaciju kontrole nad ekonomskim i dru\u0161tvenim \u017eivotom uz pomo\u0107 ve\u0107ih socijalnih prava i demokracije na radnom mjestu. Unato\u010d op\u0107oj tvrdnji da je “kapitalizam isto \u0161to i demokracija”, kapitalisti koji su ignorirali pritisak koji je stvarala organizirana radni\u010dka klasa, nikad nisu podr\u017eavali demokratske reforme.<\/p>\n

Dok su u Sjedinjenim Dr\u017eavama bjela\u010dki mu\u0161karci dobili op\u0107e pravo glasa do vremena predsjednika A. Jacksona, europski socijalisti su se do kraja 19. stolje\u0107a morali boriti protiv autoritarnih kapitalisti\u010dkih re\u017eima u Njema\u010dkoj, Francuskoj, Italiji i drugim zemljama, kako bi mu\u0161karci iz siroma\u0161ne radni\u010dke klase dobili pravo glasa. Socijalisti su dobili podr\u0161ku jer su popularno bili smatrani najdosljednijim prista\u0161ama op\u0107e borbe za pravo glasa mu\u0161karaca \u2013 a s vremenom i za pravo glasa \u017eena \u2013 a uz to i pravo na legalno osnivanje sindikata i drugih dobrovoljnih udruga.<\/p>\n

Socijalisti\/kinje i njihovi prista\u0161e u radni\u010dkom pokretu davno su shvatili da ljudi na rubu egzistencije, kojima je o\u010dajni\u010dki potrebna pomo\u0107, ne mogu biti slobodni. Stoga se izvan Sjedinjenih Dr\u017eava socijalizam obi\u010dno povezuje s nastojanjem da se osigura zdravstvena njega, dovoljno javnih obrazovnih ustanova, vrti\u0107a i umirovljeni\u010dkih domova, a unutar Sjedinjenih Dr\u017eava s podr\u0161kom takvim nastojanjima.<\/p>\n

Socijalisti\/kinje su demokratske reforme bezuvjetno podr\u017eavali\/e, ali su istovremeno vjerovali i da se mo\u0107 klase, potrebna kako bi se obuzdala mo\u0107 kapitala, ne smije slabiti kako bi radni\u010dka klasa dobila potpunu kontrolu nad svojom dru\u0161tvenom i ekonomskom sudbinom. Iako su kritizirali kapitalizam kao antidemokratski, socijaldemokrati\/kinje su bili\/e dosljedni u svom suprotstavljanju autoritarnim vladama koje su tvrdile da su socijalisti\u010dke.<\/p>\n

Revolucionari\/ke poput Rose Luxemburg i Victora Sergea kritizirali su ranu vladu Sovjetske Rusije, zbog njihovog zabranjivanja opozicijskih stranaka, eliminacije eksperimenata vezanih uz demokraciju na radnom mjestu i neuspjelog prihva\u0107anja politi\u010dkog pluralizma i civilnih sloboda. Ako su sva sredstva proizvodnje u vlasni\u0161tvu dr\u017eave, name\u0107e se pitanje: do koje je mjere ta dr\u017eava demokratska?<\/p>\n

Kao \u0161to je 1918. u svom pamfletu o ruskoj revoluciji napisala Rosa Luxemburg: “Bez op\u0107ih izbora, nesputane slobode tiska i okupljanja, slobodna sukoba mi\u0161ljenja, \u017eivot odumire u svakoj otvorenoj instituciji, postaje privid \u017eivotu u kojem samo birokracija ostaje aktivan element”.<\/p>\n

Rosa Luxemburg je znala da je Pari\u0161ka komuna iz 1871. koja je bila kratak eksperiment radikalne demokracije, koji su Marx i Engels smatrali jedinom istinskom vladom koju je osnovala radni\u010dka klasa, imala vi\u0161e politi\u010dkih stranaka u svom gradskom vije\u0107u, od kojih je samo jedna bila vezana za Marxov Me\u0111unarodni savez radnika.<\/p>\n

Vjerni tim vrijednostima, socijalisti, komunisti disidenti i nezavisni sindikati vodili su demokratsku pobunu protiv vladavine komunizma u Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj 1953., Ma\u0111arskoj 1956. i Poljskoj 1956., 1968. i 1980. godine. Socijaldemokrati\/knje su tako\u0111er izveli\/e kratak, ali izuzetan eksperiment sa “socijalizmom s ljudskim licem” za vrijeme Dub\u010deka u \u010cehoslova\u010dkoj 1968. godine. Sve su te pobune uni\u0161tili sovjetski tenkovi.<\/p>\n

Me\u0111utim, pad Sovjetskog Saveza nije zna\u010dio pobjedu demokracije. Socijalisti\/kinje ne prihva\u0107aju tvrdnju da je kapitalisti\u010dka demokracija potpuno demokratska. Zapravo, oni iz bogatijih krugova zaboravili su \u010dak i na osnove demokracije, kad su osjetili da ih radni\u010dki pokreti ugro\u017eavaju.<\/p>\n

Marxova analiza u Osamnaestom Brumaireu Louisa Bonaparta (The Eighteenth Brumaireu), o podr\u0161ci francuskih kapitalista Louisu Napoleonu u dr\u017eavnom udaru na Drugu Francusku Republiku, zloguki je prorok kasnije podr\u0161ke fa\u0161izmu u 1930-ima. U oba slu\u010daja kapitalisti podr\u017eavaju sitnu bur\u017eoaziju u raspadu, srednji stale\u017e pod opsadom i tradicionalnu zemljoradni\u010dku elitu, u nastojanju da osujete ja\u010danje aktivizma u redovima radni\u010dke klase \u2013 i to putem svrgavanja demokratskih vlada.<\/p>\n

Autoritarni re\u017eimi 1970-ih i 1980-ih u Latinskoj Americi na isti su na\u010din privukli podr\u0161ku korporacija sli\u010dnog tipa. Velik dio presti\u017ea postratne europske ljevice i dana\u0161nje ljevice u Latinskoj Americi proizlazi iz \u010dinjenice da su najdosljedniji protivnici fa\u0161izma.<\/p>\n

Socijalisti\u010dki i antikolonijalisti\u010dki pokreti 20. stolje\u0107a znali su da revolucionarni demokratski ciljevi jednakosti, slobode i bratstva nisu mogli biti ostvareni ako se neravnopravna ekonomska mo\u0107 mo\u017ee pretvoriti u politi\u010dku mo\u0107, i ako kapital\u00a0 dominira nad radnicima\/cama. Socijalisti se bore za ekonomsku demokraciju zbog\u00a0 radikalne demokratske vjere u to da “o onome \u0161to se ti\u010de svih, moraju i odlu\u010divati svi”.<\/p>\n

Kapitalisti\u010dki argument da individualni izbor na tr\u017ei\u0161tu sam po sebi zna\u010di i slobodu, zapravo skriva \u010dinjenicu da je kapitalizam nedemokratski sustav u kojem ve\u0107ina ljudi tro\u0161i ve\u0107inu svog \u017eivota na to da im netko “\u0161efuje”. Korporacije su vrsta hijerarhijske diktature jer oni koji u takvom sustavu rade nemaju pravo glasa kad se odlu\u010duje na koji \u0107e se na\u010din proizvoditi, \u0161to \u0107e se proizvoditi i na koji \u0107e na\u010din ostvareni profit biti upotrebljen.<\/p>\n

Radikalni\/e demokrati\/kinje vjeruju da je obvezuju\u0107i autoritet (ne samo zakoni, nego i mo\u0107 da se odlu\u010duje o raspodjeli radne snage u poduze\u0107u), opravdan samo ako u instituciji svaki \u010dlan\/ica na kojeg\/u njene prakse utje\u010du ima pravo glasa u dono\u0161enju tih odluka.<\/p>\n

Demokratizacija kompleksnog gospodarstva najvjerojatnije bi stvorila cijeli niz raznih institucionalnih oblika, od poduze\u0107a u vlasni\u0161tvu radnika\/ica i zadruga, do financijskih institucija u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu i prirodnih monopola (kao \u0161to su telekomunikacije i energenti) \u2013 kao i me\u0111unarodne regulative vezane uz radni\u010dka prava i standardi na polju za\u0161tite okoli\u0161a.<\/p>\n

Op\u0107u strukturu gospodarstva odre\u0111ivala bi demokratska na\u010dela, a ne dr\u017eavni birokrati. No, ostaje nam pitanje: kako nadi\u0107i kapitalisti\u010dke oligarhe i dose\u0107i socijalisti\u010dku demokraciju?<\/p>\n

Do 1970-ih, mnogi socijaldemokrati\/kinje su shvatili\/e da korporativnu profitabilnost osuje\u0107uju ograni\u010denja koja su 1960-ih kapitalu nametnuli radni\u010dki, feministi\u010dki, antirasisti\u010dki i ekolo\u0161ki pokreti. Shvatili su da \u0107e se kapitalisti osvetiti putem politi\u010dke mobilizacije, outsourcinga i uskra\u0107ivanja novih investicija.<\/p>\n

Stoga su diljem Europe socijalisti\/kinje zagovarali\/e reforme \u010diji je cilj bio dati javnosti ve\u0107u kontrolu nad investicijama. Radni\u010dki pokret u \u0160vedskoj prihvatio je Meidnerov plan, program putem kojeg bi se kroz razdoblje od 25 godina oporezivali profiti korporacija, \u0161to bi omogu\u0107ilo da velika poduze\u0107a postanu javno vlasni\u0161tvo. Koalicija izme\u0111u socijalista i komunista, zahvaljuju\u0107i kojoj je 1981. Fran\u00e7ois Mitterrand postao francuski predsjednik, nacionalizirala je 30 posto industrije u Francuskoj i radikalno pove\u0107ala pravo na sindikalno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora.<\/p>\n

Posljedica toga bila je da se francuski i \u0161vedski kapital ulagao u inozemstvo umjesto kod ku\u0107e, a to je izazvalo recesiju koja je zaustavila to obe\u0107avaju\u0107e kretanje prema demokratskom socijalizmu. Politike M. Tatcher i Reagana osigurale su nastavak tridesetogodi\u0161nje prakse desindikalizacije i rezova, i time je potvr\u0111eno predvi\u0111anje ljevice: ili \u0107e socijalisti prije\u0107i od socijalne dr\u017eave na demokratsku kontrolu nad kapitalom, ili \u0107e mo\u0107 kapitalista oslabiti postignu\u0107a postratne socijalne demokracije.<\/p>\n

Danas se socijalisti\/kinje diljem svijeta suo\u010davaju sa zastra\u0161uju\u0107im izazovom \u2013 kako da radni\u010dka klasa ponovno zadobije politi\u010dku mo\u0107 koja bi bila dovoljno jaka da uni\u0161ti konsenzus\u00a0 konzervativaca i socijaldemokrata “tre\u0107eg puta” u korist politika \u0161tednje koje diktiraju korporacije.<\/p>\n

Ali, \u0161to s brojnim vladama zemalja u razvoju, koje se jo\u0161 smatraju socijalisti\u010dkima, a osobito onim jednostrana\u010dkim? Jednostrana\u010dke komunisti\u010dke dr\u017eave na mnogim su razinama imale vi\u0161e zajedni\u010dkog s autoritarnim “razvojnim” kapitalisti\u010dkim dr\u017eavama \u2013 kao na primjer Prusija i Japan u drugoj polovici 19. stolje\u0107a, postratna Ju\u017ena Koreja i Tajvan \u2013 nego s vizijom demokratskog socijalizma. Tim je vladama industrijalizacija u rukama dr\u017eave bila va\u017enija od demokratskih prava, a osobito onih prava koja su zahtijevali nezavisni radni\u010dki pokreti.<\/p>\n

Ni Marx, ni klasi\u010dni europski socijalizam, nisu predvidjeli da \u0107e revolucionarne socijalisti\u010dke stranke s velikom spremno\u0161\u0107u zgrabiti mo\u0107 u prete\u017eito agrarnim i autokratskim dru\u0161tvima.<\/p>\n

Te su stranke djelomi\u010dno proiza\u0161le iz radni\u010dke klase koju je radikalizirala eksploatacija stranog kapitala. Ali u Kini i Rusiji komunisti su do\u0161li na vlast i zbog toga jer aristokracija i diktatori nisu uspjeli narod obraniti od invazije \u2013 pora\u017eene \u010dete vojnika-seljaka \u017eeljele su mir i zemlju.<\/p>\n

Suvremene ekonomske reforme u Kini, Vijetnamu i Kubi preferiraju socijalno-tr\u017ei\u0161no gospodarstvo u kojem zna\u010dajni utjecaj imaju vanjski kapital i seljaci s vlastitom zemljom. Me\u0111utim, elitni predstavnici jednostrana\u010dja, koji su nastojali uvesti te eksperimente ekonomskog pluralizma, gotovo su uvijek nastojali u\u0161utkati borce za politi\u010dki pluralizam, civilne slobode i radni\u010dka prava. Unato\u010d stalnim dr\u017eavnim maltretiranjima, sve sna\u017enija radni\u010dka borba u zemljama poput Kine i Vijetnama mogla bi o\u017eivjeti ulogu radni\u010dke klase u promicanju demokracije. Socijalisti\/kinje svoju solidarnost ula\u017eu upravo u takve pokrete, a ne u diktatorske vlade.<\/p>\n

Naravno, poznata nam je i bogata povijest eksperimentiranja s demokratskim socijalizmom u razvijenim zemljama \u2013 od koalicije Narodno jedinstvo Salvadora Allendea u \u010cileu 1970-ih, do vlade Michaela Menleya u njenim ranim godinama na Jamajci u istom desetlje\u0107u.<\/p>\n

U Boliviji, Venezueli, Ekvadoru i Brazilu “ru\u017ei\u010dasta plima” danas predstavlja niz eksperimenata na polju demokratskog razvoja \u2013 iako njihova politika vi\u0161e ovisi o redistribuciji profita dobivenog izvozom proizvedenih rob\u00e2, nego o restrukturiranju odnosa mo\u0107i unutar ekonomskog sustava. Ali, vlada Sjedinjenih Dr\u017eava i globalni kapitalisti\u010dki interesi neumorno nastoje osujetiti \u010dak i najskromnije poku\u0161aje uspostavljanja ekonomske demokracije.<\/p>\n

CIA i Britanska tajna slu\u017eba svrgnule su demokratski izabranu vladu Mohammada Mosaddegha u Iranu 1954., kada je nacionalizirala tvrtku British Petroleum. Me\u0111unarodni monetarni fond i Svjetska banka prekinule su priljev kapitala u \u010cile, a CIA je aktivno sudjelovala u brutalnom vojnom udaru koji je u toj zemlji izveo Augusto Pinochet. Sjedinjene Dr\u017eave su bile u tajnom sporazumu i sa IMF-om, kako bi pritisnuli jamajkansku ekonomiju za vrijeme Manleya.<\/p>\n

Agresivnost kapitalista \u010dak i u slu\u010dajevima umjerenih vladinih reformi u zemljama u razvoju ne poznaje granice. Amerika je silom sru\u0161ila i vladu Jacoboa \u00c1rbenza u Gvatemali 1954., i svrgnula predsjednika Juana Boscha u Dominikanskoj Republici 1956. godine jer im je vi\u0161e odgovarala umjerenija agrarna reforma.<\/p>\n

Studenti\/ice povijesti ne bi se trebali zapitati vodi li socijalizam nu\u017eno u diktaturu, nego mo\u017ee li reanimirani socijalisti\u010dki pokret nadja\u010dati autoritarnu i antidemokratsku prirodu kapitalizma.<\/p>\n

Libela\/<\/a>Jakobin<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Socijalizam se \u010desto poistovje\u0107uje s autoritarno\u0161\u0107u. Ali, socijalisti i socijalistkinje su kroz povijest bili\/e me\u0111u najupornijim zagovarateljima demokracije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":202789,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-202788","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202788","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=202788"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202788\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/202789"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=202788"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=202788"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=202788"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}