{"id":202270,"date":"2016-04-03T07:52:42","date_gmt":"2016-04-03T05:52:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=202270"},"modified":"2016-04-04T10:03:19","modified_gmt":"2016-04-04T08:03:19","slug":"icty-je-presudio-vlastitim-idejama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/03\/icty-je-presudio-vlastitim-idejama\/","title":{"rendered":"ICTY je presudio vlastitim idejama"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorka: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-202271 size-medium\" title=\"Foro: narod.hr\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-300x220.jpg\" alt=\"zoran_pusic\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/zoran_pusic.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Zoran Pusi\u0107, predsjednik Antifa\u0161isti\u010dke lige i voditelj GOLJP-a: &#8220;Politi\u010dki gledano, \u010dini mi se da je presuda Haa\u0161kog suda u vezi \u0160e\u0161elja krajnje kratkovidna, da je potpuno zanemarena ideja osniva\u010da Haa\u0161kog suda da taj sud kroz pravdu, kroz pravi\u010dno su\u0111enje za koje tada nije bila sposobna niti jedna od zara\u0107enih strana, doprinese i oporavku pravosu\u0111a u pojedinim zemljama i pomirenju u regiji. Ova presuda je zapravo udarac tim idejama, temeljima, ne\u010demu \u0161to smo svi mi do\u017eivjeli kao nadu da \u0107e kona\u010dno do\u0107i do institucionaliziranja otpora razli\u010ditim politi\u010dkim nasilnicima.&#8221;<\/p>\n<p>Zoran Pusi\u0107 je voditelj i osniva\u010d Gra\u0111anskog odbora za ljudska prava (GOLJP), te predsjednik Antifa\u0161isti\u010dke lige Republike Hrvatske (AFL). Posljednja tri desetlje\u0107a aktivno sudjeluje u izgradnji civilnog dru\u0161tva u Hrvatskoj i regiji, pokretanju gra\u0111anskih inicijativa i borbi za ljudska prava.<\/p>\n<p>Uo\u010di godi\u0161nje Skup\u0161tine AFL-a, s Pusi\u0107em smo razgovarali o radu Haa\u0161kog suda, suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u u Hrvatskoj i regiji, govoru mr\u017enje na koji se pozivaju politi\u010dari, te zna\u010daju antifa\u0161izma u vremenu u kojem \u017eivimo.<\/p>\n<ul>\n<li>Krenimo od udarnih doga\u0111aja. Ju\u010der je izre\u010dena osloba\u0111aju\u0107a presuda Vojislavu \u0160e\u0161elju, a posebno je zanimljiv dio presude koji se odnosi na govor mr\u017enje i hu\u0161ka\u010dke aktivnosti, za koje je sud ocijenio kako nisu poticali na zlo\u010dine, ve\u0107 se radilo o podizanju morala. Koliko je takvo tuma\u010denje opasno? Kako vidite presudu op\u0107enito?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ve\u0107 i u samom izricanju presude sudac se nekoliko puta referirao na manjkavosti optu\u017enice, na pogre\u0161ke tu\u017eiteljstva, tako da je netko od kolega \u010dak sa mnom komentirao da \u0107e sud optu\u017eiti tu\u017eiteljstvo, a osloboditi \u0160e\u0161elja, tako je to izgledalo. Moji kolege iz Documente pratili su iz rasprave u raspravu sve \u0161to se doga\u0111alo, nekoliko puta smo bili u Haagu, i na nekima od rasprava u \u0160e\u0161eljevom slu\u010daju, i svakako ima stvari koje je tu\u017eiteljstvo propustilo, a od nekih je i odustalo. \u0160e\u0161elj nije tu\u017een po zapovjednoj odgovornosti nego individualnoj, ali kraj svega toga sud je imao sasvim dovoljno pravnih osnova, o moralnima da i ne govorim, da se \u0160e\u0161elj osudi kao netko tko je poticao na najgore zlo\u010dine. U statutu Haa\u0161kog suda, u \u010dlanku sedam, izri\u010dito se govori kako \u0107e se poticanje koje dovodi do zlo\u010dina koji su opisani u \u010dlancima od dva do pet, a ti \u010dlanci ozna\u010davaju od genocida do zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti, adekvatno ka\u017enjavati.<\/p>\n<p>\u0160e\u0161elj je na ovim prostorima paradigma ratnog zlo\u010dinca, on mo\u017eda nikog nije ubio svojom rukom, ali to ne zna\u010di da nije kriv za zlo\u010dine. U praksi Haa\u0161kog suda, ICTR-a za Ruandu, postoje slu\u010dajevi trojice novinara od kojih su dvojica dobila do\u017eivotan zatvor, a jedan trideset i pet godina zatvorske kazne, iako nisu nikoga ubili, nisu bili zapovjednici, nisu imali paravojne jedinice kao \u0160e\u0161elj, ali jesu poticali na mr\u017enju i navodili ljude na \u0161irenje netrpeljivosti &#8211; \u0161to je u kona\u010dnici dovelo do \u010dinjenja zlo\u010dina. Dakle, postojale su ve\u0107 presude koje su osudile ljude zbog poticanja i navo\u0111enja na najstra\u0161nije zlo\u010dine. Svi smo \u0160e\u0161elja vidjeli i \u010duli na televiziji, pamtimo njegove govore na skupovima i javne nastupe, sje\u0107amo se poziva na o\u0161trenje r\u0111ave \u017elice kojom \u0107e se klati \u2013 toliko da poznati srpski karikaturist Corax \u0160e\u0161elja, njegove pristalice, ali i tada\u0161nje sljedbenike poput Vu\u010di\u0107a i Nikoli\u0107a, cijelo vrijeme crta s nazubljenom \u017elicom iza uha.<\/p>\n<p>To sve izgleda gotovo komi\u010dno, samo da nije toliko tragi\u010dno. Da je ostalo samo na prijetnjama, na izjavama na koje \u010dovjek mo\u017ee odmahnuti rukom jer ih mo\u017ee \u010duti i u nekim birtijama od uspaljenih \u0161ovinista, to bi bila jedna stvar, ali \u0160e\u0161elj je sve to radio kao prestavnik politi\u010dke elite, kao suradnik Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, kao predstavnik opozicije, s kohortom ljudi koji su ga slijedili, koje je regrutirao kada ve\u0107ina ljudi u Srbiji nije pristala i\u0107i u rat.<\/p>\n<ul>\n<li>Vratimo se jo\u0161 na formulaciju suca Jean-Claudea Antonettija o govoru mr\u017enje i podizanju morala.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Formulacija suca Antonettija ka\u017ee da sud nije mogao zaklju\u010diti da su \u0160e\u0161eljevi govori bili poticanje na zlo\u010din, nego su se mogli okarakterizirati i kao podr\u0161ka Srbima u ratnim naporima. Prvo valja vidjeti kakvi su bili ti ratni napori. Za po\u010detak, dobar dio Srba se ratu protivio, zato je i propala mobilizacija. Dio koji je u ratu sudjelovao su bili ili iz JNA ili razli\u010diti arkanovci, \u0161e\u0161eljevci, koji su prije svega bili razbojnici, koji su plja\u010dkali, ubijali, silovali&#8230; Velik dio tih zlo\u010dina je dobro dokumentiran. Ta formulacija meni je zvu\u010dala kao uvreda svakog po\u0161tenog \u010dovjeka u Srbiji, jer to nije mogla biti pomo\u0107 bilo kakvim naporima u obrani Srbije obzirom da Srbija nije bila napadnuta, a \u0160e\u0161eljev poziv da se osvoji i etni\u010dki &#8220;o\u010disti&#8221; Hrvatska do Karlobaga, da se potamane &#8220;balije&#8221; u Bosni ili &#8220;\u0161iptari&#8221; na Kosovu mogao je biti samo poziv razli\u010ditim lopovima i plja\u010dka\u0161ima od kojih su se mnogi pretvorili u ubojice.<\/p>\n<p>Politi\u010dki gledano, \u010dini mi se da je odluka Haa\u0161kog suda krajnje kratkovidna, da je potpuno zanemarena ideja osniva\u010da Haa\u0161kog suda da taj sud kroz pravdu, kroz pravi\u010dno su\u0111enje za koje tada nije bila sposobna niti jedna od zara\u0107enih strana, doprinese i oporavku pravosu\u0111a u pojedinim zemljama i pomirenju u regiji. Ova presuda je zapravo udarac tim idejama, temeljima, ne\u010demu \u0161to smo svi mi do\u017eivjeli kao nadu da \u0107e kona\u010dno do\u0107i do institucionaliziranja otpora razli\u010ditim politi\u010dkim nasilnicima koji teroriziraju bilo svoje vlastite gra\u0111ane, bilo gra\u0111ane u susjednim zemljama agresivnim ratovanjem i koji se uzdaju u puno puta potvr\u0111enu praksu da ako je pojedina\u010dno ubojstvo kriminalno djelo, za masovno ubojstvo u ime domovine i patriotskih ciljeva uvijek \u0107e te \u0161tititi suverenitet tvoje zemlje.<\/p>\n<p>Upravo ta funkcija Haa\u0161kog suda, da nadi\u0111e taj suverenitet, da privede politi\u010dke kriminalce odgovorne za zlo\u010dine na sud i smjesti ih u zatvor, to je bio jedan novi moment. Iz ICTY-a i ICITR-a je proiza\u0161ao i Me\u0111unarodni kazneni sud u Haagu, koji za sada nema velike ovlasti, ali nadam se da \u0107e imati s vremenom. Naravno da se sve na po\u010detku uvijek radi tamo gdje se mo\u017ee, u malim zemljama koje je mogu\u0107e prisliti na takvo ne\u0161to. Takva su\u0111enja trenutno nisu mogu\u0107a za Ameriku, Rusiju ili Kinu, ali to je realnost, \u017eivimo tu gdje \u017eivimo, na Zemlji, a ne u raju. Odnekud se mora po\u010deti, malim koracima.<\/p>\n<ul>\n<li>Valja se osvrnuti i na polemiku koju rad Haa\u0161kog suda jest ili nije pokrenuo u na\u0161em dru\u0161tvu. Mislite li da smo se u posljednja dva desetlje\u0107a uspjeli odmaknuti od isklju\u010dive koncentracije na zlo\u010dine druge strane?<\/li>\n<\/ul>\n<p>U politici se, na\u017ealost, ti zlo\u010dini dobrim dijelom koriste i zloupotrebljavaju. Ako se radi o na\u0161im \u017ertvama, prolijevaju se krokodilske suze, ako se radi o zlo\u010dinima koje je po\u010dinila hrvatska strana, onda se o \u017ertvama uop\u0107e ne govori, nego su po\u010dinitelji i relativizacija njihove krivnje u prvom planu. U tom je smislu redovna pojava gledanje preko plota, svaka slamka u oku susjeda se vidi, a balvan u vlastitom ne. Sje\u0107am se kada je ovdje prosvjedovao potpredsjednik Sabora Ivan Tepe\u0161 jer su u Beogradu na utakmici futsal reprezentacija Hrvatske i Rusije navija\u010di razvukli sliku popa \u0110uji\u0107a. Protestirao je pitaju\u0107i ho\u0107e li Pupovac i Pusi\u0107 reagirati, kad ve\u0107 ina\u010de maltretiraju hrvatski narod zbog svakoga slova U koji se pojavi na stadionu. Tada sam odgovorio da je Tepe\u0161 zadnji \u010dovjek koji bi smio upozoravati na takve stvari, jer da je on slu\u010dajno ro\u0111en u Srbiji, bio bi taj koji bi razvla\u010dio sliku popa \u0110uji\u0107a \u2013 to je taj mentalni sklop. Tepe\u0161 je taj koji je bio na \u010delu povorke koje je vikala &#8220;za dom spremni&#8221; ispred Agencije za elektroni\u010dke medije. Takva je situacija u politici.<\/p>\n<ul>\n<li>Kakva je suradnja nevladnih organizacija iz regije, kada je u pitanju suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Situacija me\u0111u nevladinim organizacijama u potpunosti je suprotna. Mi smo prije \u0161esnaest godina osnovali regionalnu asocijaciju nevladinih organizacija i osnovni kriterij koji su organizacije trebale zadovoljavati je bio da su te organizacije bile kriti\u010dne prema pojavama kr\u0161enja ljudskih prava i zata\u0161kavanju ratnih zlo\u010dina u vlastitoj sredini. To je uvijek najbolje \u2013 ba\u0161 kod ovog primjera s \u0110uji\u0107om, ja sam se odmah mogao pozvati na one koji su bili najkriti\u010dniji prema tome, a to su na\u0161i kolege iz Igmanske inicijative iz Novog Sada koji su pisali proteste i upozoravali. To ima mnogo vi\u0161e u\u010dinka nego kad ja iz Zagreba protestiram zbog ne\u010dega \u0161to se doga\u0111a u Beogradu.<\/p>\n<ul>\n<li>Koliko su politi\u010dke opcije koje su bile na vlasti svih ovih godina podr\u017eavale status quo?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jesu, i prema tome smo mi iz nevladinih organizacija bili jako kriti\u010dni. Politika se u Hrvatskoj, s nekoliko iznimaka, poku\u0161ala praviti da ne vidi odakle opasnosti dolaze. Politi\u010dari su \u010desto skloni svoju retoriku prilagoditi onome \u0161to misle da \u0107e biti prihva\u0107eno u javnosti, to je uglavnom njihovo pravilo.<\/p>\n<p>Ipak, ovo \u0161to se dogodilo u hrvatskom dru\u0161tvu u zadnjih godinu dana je ozbiljan korak u smjeru koji zabrinjava. Za Karamarkovu izjavu da \u0107emo mo\u0107i govoriti samo unutar svoja \u010detiri zida, a o Tu\u0111manu i \u0160u\u0161ku \u0107e biti propisano \u0161to se mo\u017ee re\u0107i, mogli smo se isprva nadati da je lo\u0161e izabran predizborni slogan koji je trebao privu\u0107i radikalno desne stranke. Da ga je zabrinula \u010dinjenica da je, primjerice, Ru\u017ea Toma\u0161i\u0107 bila izabrana samo zbog svog govora mr\u017enje. \u010cinilo se da je Karamarko procijenio da postoji dobar dio radikalnih glasa\u010da koji se pali na takve izjave. Na \u017ealost, njegovi postupci nakon fomiranja Vlade upu\u0107uju na to da to nije bio samo nesretno izabran predizborni slogan, da to govori i o pravim namjerama i da se ne\u0107e stati samo na izjavama. Ne znam jesu li ve\u0107 tada njegove izjave bile nagovje\u0161taj zastra\u0161uju\u0107eg programa koji sada vidimo, ili je prvotna radikalizacija posljedi\u010dno dovela do ovoga.<\/p>\n<ul>\n<li>Ono \u0161to politi\u010dke opcije na vlasti tako\u0111er vrlo spremno ignoriraju jest govor mr\u017enje, ali kad im odgovora. Zanimljivo je da dolazi do zamu\u0107ivanja pojmova, odnosno poku\u0161aja redefiniranja govora mr\u017enje ovisno o prigodama, pa se tako \u010desto necivilizirani politi\u010dki govori olako progla\u0161avaju govorom mr\u017enje. Posebno je opasno \u0161to do toga dolazi iz dr\u017eavnih institucija, od ljudi na \u010delnim pozicijama u zemlji, kao \u0161to je predsjednica Grabar-Kitarovi\u0107 ili potpredsjednik Vlade Karamarko. Kako na to gledate, \u0161to mislite o tim poku\u0161ajima mijenjanja zna\u010denja odre\u0111enih pojmova, ali i minimalizaciji i ignoriranju govora mr\u017enje u slu\u010dajevima u kojima se on doista koristi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To nije prvi ni jedini slu\u010daj zamu\u0107ivanja pojmova. Imali smo slu\u010daj da je zapovjednik bojne Rafael Boban govorio o pripadnicima te bojne, koji sebe otvoreno nazivaju usta\u0161ama, kao o antifa\u0161istima, a svoje politi\u010dke protivnike prozivao kao crvene fa\u0161iste. Govor mr\u017enje je postao prihva\u0107en kao ne\u0161to negativno, lo\u0161e, stoga se mora pripisati protivnicima. Naravno da postoje definicije govora mr\u017enje, ali ve\u0107ina ljudi ne mo\u017ee, dok slu\u0161amo politi\u010dare, i\u0107i tr\u010dati provjeravati u enciklopediju odgovara li ne\u0161to definiciji ili ne. Ljudi su isto tako vikali &#8220;smrt fa\u0161izmu&#8221; bez ra\u0161\u010dlanjivanja o kojem se fa\u0161izmu radi, zato \u0161to se znaju osnovne karakteristike fa\u0161izma, a isto je i s govorom mr\u017enje. Neciviliziranih politi\u010dkih govora zasigurno ima, ali oni ne moraju nu\u017eno biti i govor mr\u017enje, govor koji poti\u010de na nasilje, napada slabije, neza\u0161ti\u0107ene, manjine. Najbolja kritika nekoga jest citirati ga. Nitko ne mo\u017ee toliko lo\u0161e stvari re\u0107i o vama kao vi sami. Ako je netko govorio stvari koje smatrate vrijednima osude, onda to treba doslovno citirati i argumentirati za\u0161to mislite da su takvi stavovi i izjave opasne. Takav argumentirani govor u na\u0161oj politi\u010dkoj areni je rijetkost, a ne pravilo.<\/p>\n<p>Uvijek me \u010dudila uskogrudnost i neinventivnost radikalne desnice, \u0161to nije hrvatski specifikum, nego se doga\u0111a i u drugim zemljama, da se u retorici pose\u017ee za govorom i vrijednostima koje su bile karakteristi\u010dne za najmra\u010dnija doba nekog dru\u0161tva. U Hrvatskoj se relativizira zlo\u010dina\u010dki karakter usta\u0161tva, u Srbiji se relativizira zlo\u010dina\u010dki karakter \u010detni\u0161tva, sada i ljoti\u0107evaca i Nedi\u0107evog re\u017eima. Iz toga, zbilja zaga\u0111enog bunara, vade se ideje koje se poku\u0161ava proturiti u dana\u0161nje dru\u0161tvo, sedamdeset godina kasnije.<\/p>\n<ul>\n<li>Za\u0161to se to doga\u0111a, \u010demu posezanje za tim zaga\u0111enim bunarom \u2013 \u0161to on nudi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Zato \u0161to su te ideje, to je osvjedo\u010deno, ideje koje siju strah kod ljudi. U tom smislu su kratkotrajno korisne za homogenizaciju jednog dijela dru\u0161tva i to u situacijama kada za strah ima barem djelomi\u010dno realnih razloga ili razloga koje mo\u017eete prikazati realnima. To tada mo\u017ee biti uspje\u0161an, pragmati\u010dan korak, ali samo malo dugoro\u010dnije gledano, to se dokazalo kao potpuno siguran put u nesre\u0107u i najgore patnje \u010ditavog dru\u0161tva. To je trenutno velik europski problem.<\/p>\n<ul>\n<li>Okrenimo se Europi. Diljem Europe posljednjih godina ja\u010daju radikalno desni pokreti koji poti\u010du nacionalisti\u010dke netrpeljivosti, rasizam i ksenofobiju. Kakva je to Europa?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sedamdeset godina kasnije, nakon rata koji ju je toliko razorio, Europa kao da je izgubila svoj imunitet. Taj su imunitet o\u010devi Europske unije poku\u0161ali ugraditi u temelje zajednice koja je trebala biti izgra\u0111ena tako da garantira da nikad vi\u0161e ne\u0107e biti rata. Vidjeli smo kod izbjegli\u010dke krize kako su se neke zemlje EU pona\u0161ale na uistinu nedostojan na\u010din, uglavnom zemlje koju su same propatile, imale izbjeglice i trebale znati iz vlastitog iskustva. U odnosu tih zemalja Europska unija je kao vre\u0107a u kojoj se nalaze bogati fondovi, ali kad se treba pokazati solidarnost i odgovornost, rje\u0161avati ozbiljne probleme, onda se za\u010das grade ograde od bodljikave \u017eice. U ovoj situaciji vidio se i razli\u010dit pristup politi\u010dara diljem Europe.<\/p>\n<p>\u0160to se novih radikalnih desni\u010dara ti\u010de, koji svuda promi\u010du ideje karakteristi\u010dne za razli\u010dite vrste fa\u0161izma, mislim da bi se mnogi konzervativci u Europi uvrijedili da ih se stavlja u isti ko\u0161 s njima. To bi bilo kao da na Angelu Merkel i njema\u010dke neonaciste gledamo kao na isti dio politi\u010dkog spektra. Neslaganje oko nekih pitanja vo\u0111enja dr\u017eave, odnosa prema ekonomiji, tu mogu biti razlike izme\u0111u ljevice i desnice, ali razlika ne bi trebalo biti u odnosu prema temeljnim ljudskim pravima, prema pravima manjina. U modernoj demokraciji me\u0111u razli\u010ditim strankama koje se bore za vlast treba postojati konsenzus o tim stvarima, to mora biti civilizacijski prag ispod kojeg se vi\u0161e ne raspravlja. Primjerice, prije Drugog svjetskog rata pravo glasa \u017eena je bilo vru\u0107a politi\u010dka tema, danas to nitko ne dovodi u pitanje. Mo\u017eda bi neki, poput Ante Kova\u010devi\u0107a, htjeli to i dovesti u pitanje, ali znaju da bi to pokopalo njihovu politi\u010dku karijeru, i me\u0111u vlastitim prista\u0161ama.<\/p>\n<p>To je polagani hod, za neke stvari treba vi\u0161e vremena nego \u0161to traje jedna ljudska generacija, na primjer da se izborimo da sloboda i jednakost ili odre\u0111eni nivo socijalne pravednosti postanu op\u0107eprihva\u0107eni standardi ispod kojih se dru\u0161tvo vi\u0161e ne\u0107e spustiti. Sada\u0161nje sve \u010de\u0161\u0107e okretanje idejama koje su bile nose\u0107e ideje zlo\u010dina\u010dkih re\u017eima Drugog svjetskog rata je tako zazorno upravo zbog toga \u0161to izgleda kao da nas vra\u0107a ispod standarda za koji smo smatrali da je jednom za svagda dosegnut.<\/p>\n<ul>\n<li>Za\u0161to zalazimo u te ideje? Postoje brojne analize za\u0161to je tome tako &#8211; u nekim zemljama to je mo\u017eda posljedica prijete\u0107eg siroma\u0161tva i ekonomske krize, u drugima djeluje strah od rastu\u0107eg broja migranata i izbjeglica koje se na odgovaraju\u0107e na\u010dine ne integrira u dru\u0161tvo, a mogu\u0107e je da se radi i o kombinaciji svega toga&#8230; Iz kakvih su problema i strahova izrasli pokreti radikalne desnice?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Neke stvari su zapravo stvar ljudske prirode, i tu su promjene jako spore i jako te\u0161ke. Strahovi od drugih i druga\u010dijih u ljudima su usa\u0111eni, postoje od samog svitanja ljudske rase, a vjerojatno i prije. Ti strahovi se razvijaju, bili su u nama tisu\u0107ama godinama, i u nekim periodima su nam i bili korisni, premda nas sada ugro\u017eavaju. Razli\u010dite \u017eivotinjske vrste, pogotovo sisavci, u tome pokazuju ista pona\u0161anja. Postoji homogenost unutar stada, krda, \u010dopora, a animozitet prema van. To se mo\u017ee objasniti prili\u010dno uvjerljivo prirodnom selekcijom i evolucijskim razlozima, jer su grupe koje su imale takva svojstva lak\u0161e pre\u017eivljavale.<\/p>\n<p>Kod homo sapiensa je poseban problem da je on u relativno kratko vrijeme, zadnjih dvjesto, tristo godina, \u0161to je \u010das u razvoju vrste, razvio oru\u017eja koja predstavljaju ozbiljnu prijetnju vrsti, dok je paralelno zadr\u017eao mentalni sklop koji je bio primjeren u doba kad je otkrivao vatru i kamenu sjekiru. To doba je neusporedivo du\u017ee doba nego doba u kojem smo imali topove, o atomskim bombama da i ne govorimo. Ta diskrepancija je ne\u0161to \u0161to je, ako se ne ti\u010de direktno vlastite ko\u017ee, sa nekog svemirskog aspekta, vrlo interesantno. Naime, vrste traju ograni\u010deno i obi\u010dno nestaju onda kada se okolina naglo promijeni, a vrsta se cijelo vrijeme prilago\u0111avala na takvu okolinu. Na jednu vrstu koja danas postoji, i \u017eivotinjsku i biljnu, postoje tisu\u0107e koje su izumrle. Izumiranje je pravilo, pre\u017eivljavanje je rijetkost. Izgleda da se nama prvi puta doga\u0111a da jedna vrsta mijenja okolinu u smislu da dolazi do tehnolo\u0161kih otkri\u0107a koja predstavljaju smrtnu opasnost za samu vrstu. Ho\u0107emo li prepoznati tu opasnost, veliko je pitanje. Da bi se protiv te opasnosti uop\u0107e mogli boriti, treba je biti svjestan. Na\u0161a prednost je \u0161to to mo\u017eemo shvatiti, mo\u017eemo prepoznati mane koji imamo i suprostaviti im se. To je i jedna od najva\u017enijih stvari koje treba prenijeti sljede\u0107im generacijama \u2013 da je taj nesklad izme\u0111u mentalnog sklopa koji se nije bitno promijenio od pe\u0107ine i tehnologije svemirskog doba ozbiljna opasnost za na\u0161u vrstu.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako bismo u tom kontekstu pristupili ovom novom valu radikalizma koji je zahvatio Europu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Na prvu bismo nezainteresirano mogli re\u0107i da se to ve\u0107 doga\u0111alo \u2013 sjetimo se renesanse, reformacije pa protureformacije, te dinamike akcija i rekacija su nam poznate. Europa je predstavljala veliku nadu za \u010dovje\u010danstvo, jednu vrstu laboratorija za to kako \u0107e jednom mo\u017eda biti na \u010ditavom svijetu. Ta privla\u010dnost Europe privukla je brojne ljude iz drugih krajeva, \u0161to je posve normalno i legitimno. Na kraju krajeva, mnogi od tih ljudi bje\u017eali su od ratova izbijanju kojih je Europa doprinijela. Tu druga\u010dijost, religijsku, rasnu, Europa nije dobro prihvatila, potencira se kriminal pripadnika odre\u0111enih skupina, stvorile su se politi\u010dke stranke koje generaliziraju kriminal s pojedinca na cijelu skupinu, naravno, ako kriminalac nije iz ve\u0107inskog naroda, stvaraju strah i taj strah koriste. Tako se najve\u0107i porast radikalnih stranaka u periodu od 2008. do 2013. dogodio u jednoj od najmirnijih i najcivliziranijih zemalja svijeta, Finskoj. To su stvari s kojima \u0107emo jo\u0161 dugo morati \u017eivjeti i koje se mo\u017ee rje\u0161avati samo dugotrajno, polako, kroz obrazovanje.<\/p>\n<ul>\n<li>Kada govorimo o obrazovanju i rje\u0161enjima &#8211; napisali ste prije nekoliko dana za Novosti \u010dlanak o uglednom sociologu Bogdanu Deni\u0107u, koji je preminuo 28. o\u017eujka. Naglasili ste va\u017enost njegovog istan\u010danog osje\u0107aja za opasnosti nacionalizma, njegov predan i bitan rad. Na tragu toga, tko ostaje nakon Deni\u0107a, tko su sna\u017eni i kriti\u010dni glasovi dana\u0161njice i budu\u0107nosti, raspoznajete li takve u regiji, ima li ih?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nadam se da postoje takvi glasovi, zapravo sam siguran da postoje, i me\u0111u starijim i me\u0111u mladim ljudima. Bogdan je svakako bio izuzetna i rijetka osoba, po svome impresivnom znanju, elokvenciji, i borbenosti koja ga nije do zadnjih dana ostavljala. U tom smislu, ne\u0107e svatko mo\u0107i, re\u010deno sportskim rje\u010dnikom, &#8220;tr\u010dati ispod deset sekundi na sto metara&#8221; kao Bogdan, ali \u0107e biti onih koji \u0107e nastaviti njegov rad, koji \u0107e prepoznati zna\u010daj njegovih ideja i promicati ih. U najnekulturnijim dru\u0161tvima imat \u0107ete genijalne slikare, ali samo u visoko civiliziranim i kulturnim dru\u0161tvima \u0107e se njihova djela cijeniti. Tako je i ovdje \u2013 va\u017eno je da dru\u0161tvo dosegne te neupitne standarde o kojima smo razgovarali. Za svoje kolege iz nevladinih organizacija te za kolege razasute po raznim medijima, primarno neprofitnima, kojima je sada pomo\u0107 uskra\u0107ena, mogu re\u0107i da su osobe koje smatram prvorazredno zna\u010dajnima za boljitak na\u0161eg dru\u0161tva. Znamo \u010desto iz povijesti da priznanja sti\u017eu prekasno, ali za razvoj dru\u0161tva u pozitivnom smjeru, u smjeru u kojem uop\u0107e ima smisla da se razvija, oni su zna\u010dajniji od ve\u0107ine dobro pla\u0107ene politi\u010dke elite.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/icty-presudio-vlastitim-idejama\" target=\"_blank\">H-alter<\/a><\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/p>\n<p><strong>Napomena: Ne objavljujemo komentare posjetilaca na autorske tekstove koje prenosimo iz drugih medija. U slu\u010daju oglu\u0161ivanja o ovu napomenu, Uredni\u0161tvo \u0107e obrisati komentar.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Za masovno ubojstvo u ime domovine i patriotskih ciljeva uvijek \u0107e te \u0161tititi suverenitet tvoje zemlje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":202271,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-202270","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202270","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=202270"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202270\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/202271"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=202270"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=202270"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=202270"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}