{"id":202216,"date":"2016-04-02T09:27:22","date_gmt":"2016-04-02T07:27:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=202216"},"modified":"2016-04-02T19:44:59","modified_gmt":"2016-04-02T17:44:59","slug":"zlocincima-pamtimo-imena-a-zrtve-su-nam-broj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/02\/zlocincima-pamtimo-imena-a-zrtve-su-nam-broj\/","title":{"rendered":"Zlo\u010dincima pamtimo imena, a \u017ertve su nam broj"},"content":{"rendered":"

Autor: Nikola Baketa<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Nikola_Baketa\"<\/a>Dvadeset i tri godine sjedimo i \u010dekamo da nam ICTY kona\u010dno proka\u017ee krivce, da ponudi presude i pravne temelje za podizanje daljnjih tu\u017ebi za genocide, etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja i druge gnjusne zlo\u010dine. Me\u0111utim, nakon toliko godina na\u0161li smo se u situaciji, da je sud koji je htio da sve pomalo zadovolji, zapravo sve u\u010dinio nezadovoljnima.<\/p>\n

Stavovi prema Ha\u0161kom tribunalu izmjenjivali su se kao godi\u0161nja doba, a sve ovisno o tome je li i\u0161ao uz dlaku nacionalnim politikama. Tako je nekima bio politi\u010dki sud kad nije bilo po njihovom, a onda bi kad bi pogodio nacionalnu \u017eicu, postao kona\u010dni pravorijek koji je stavljao to\u010dku na kraj va\u017ene povijesne dionice.<\/p>\n

Ne znam je li netko napravio analizu medijskog sadr\u017eaja s obzirom na pojedine presude, ali zasigurno bi bilo zanimljivo vidjeti kako su se mediji u BiH, Hrvatskoj i Srbiji pozicionirali prilikom izricanja pojedinih presuda Ha\u0161kog tribunala. Me\u0111utim, bez obzira na nacionalne razlike, svi su se nadali nekoj pobjedi u ovom drugom poluvremenu koje je uslijedilo nakon krvavih obra\u010duna. U tom i\u0161\u010dekivanju rezultata za zelenim stolom smo vi\u0161e izgubili samim \u010dekanjem, nego rezultatima te igre. O\u010dekivano, na kraju su svi nezadovoljni, nismo ni\u0161ta nau\u010dili, a o\u010dnjaci su nao\u0161treni kao i prije.<\/p>\n

Prije svega bih napomenuo da se ovime ne ciljam na ikakvo izjedna\u010davanje krivnje, nijansiranje zlo\u010dina ili brojanje \u017ertava. Takve stvari prepu\u0161tam onima koji u tome vide budu\u0107nost ili neku satisfakciju. Naime, postavlja se pitanje je li bilo realno i pametno o\u010dekivati da \u0107e lekcije ICTYa biti ne\u0161to na \u010demu \u0107emo graditi budu\u0107nost? Ili su zaista postojali i neki drugi na\u010dini? Odnosno, mogu li presude Ha\u0161kog suda donijeti mir ukoliko mi sami nemamo snage pogledati se u o\u010di i osuditi zlo\u010dine koje su po\u010dinjeni u ime neke od dr\u017eava. Upravo se aspekt priznavanja vlastitih nedjela redovito zanemarivao svih ovih godina. Naravno, te\u0161ko je sebi priznati da su se takve stvari doga\u0111ale u ime “tvog” naroda. Shodno tome, svi oni koji su nastojali upozoriti na zlo\u010dine u vlastitim redovima redovito su progla\u0161avani stranim agentima, izdajicama, jugoslovenima pa ovisno o tome s koje strane dolaze su prokazivani kao \u010detnici, usta\u0161e ili balije. Zanimljivo je da su gotovo svi o\u010dekivali lekciju izvana, a nitko se nije potrudio u\u010diti na lekciji koja je donijela tisu\u0107e mrtvih na ovim prostorima. Ve\u0107ina je o\u010dekivala da \u0107e taj netko izvana, u ovom slu\u010daju ICTY, donijeti svjetlo i prokazati krivce (po mogu\u0107nosti one druge, a ne nas same). Tako je oslanjanje na vanjski faktor koji je trebao potvrditi \u010disto\u0107u nacionalnih politika zapravo postao prepreka u suo\u010davanju s vlastitim gre\u0161kama. Misli li netko da bi presuda \u0160e\u0161elju zaista dovela do toga da ljudi koji su \u010dinili zlo\u010dine po Slavoniji sebi priznaju i ka\u017eu “Da, krivi smo” ili da bi tih 17, 20 ili 40 godina zatvora utje\u0161ilo one \u010diji su bli\u017enji ubijeni? Ista ta logika vrijedi i za druge slu\u010dajeve, sa svih strana, koji su se kroz sve ove godine protezali u Haagu.<\/p>\n

Jasno je da bi presuda \u0160e\u0161elju donijela mnogima odre\u0111enu satisfkaciju i bila poruka kojom bi se osudilo mnoge zlo\u010dine i\u00a0 nastojanje uspostave \u010desto spominjanih granica Karlovac-Virovitica-Karlobag. Tako\u0111er, jasno je i kako bi osu\u0111uju\u0107a presuda \u0160e\u0161elju bila osuda svih poku\u0161aja stvaranja velikih nacionalnih tvorevina na u\u0161trb drugih nacija, a u kojima se nisu birala sredstva ni na\u010dini.\u00a0 Da bi se osudila jedna nasilna i bezobzirna politika, ako to nasilje uop\u0107e mo\u017eemo zvati politikom. Kona\u010dno, pokazala bi da su svi pozivi na \u010di\u0161\u0107enje i ubijanje zapravo govori mr\u017enje, a ne ‘motivacijske lekcije’ i ‘ja\u010danje borbenog duha’.<\/p>\n

Meni bi osobno, kao nekom tko je bio izravno pogo\u0111en svim tim stradanjima, bila ve\u0107a satisfakcija da se svih ovih godina radilo na tome da ljudi osvijeste sve te zlo\u010dine koji su po\u010dinjeni u njihovo ime. Da prihvate da je netko tamo u ime njih i njihovih bli\u017enjih ubijao druge ljude. Upravo sa stajali\u0161ta nekog tko dolazi iz Vukovara, tko je izgubio bliske osobe te proveo sedam godina u progonstvu mogu re\u0107i da su to stvari koje ne bih \u017eelio da itko ponovno iskusi. Takvo iskustvo, ali i suo\u010davanje s nekim vlastitim predrasudama i netrepeljivostima su mi pomogle u rezoniranju ovih doga\u0111aja. Sve presude Ha\u0161kog suda ne bi mi zna\u010dile ni\u0161ta ukoliko bih ja ili moji bli\u017enji za koju godinu opet hodali s glavom u torbi.\u00a0 Zato se postavlja pitanje \u0161to \u017eelimo iz svega ovoga nau\u010diti i iz kojih lekcija \u017eelimo u\u010diti. Ukoliko nam sve te \u017ertve toliko zna\u010de, onda je red da u\u010dimo na njihovom stradanju, na tuzi i boli koja se dogodila, na besmislu ratovanja i da ustrajemo na tome da se takve stvari ne ponove. Nikakve presude to ne\u0107e racionalizirati niti postaviti na svoje mjesto. S druge strane, \u010dak i da su sve presude Haa\u0161kog suda bile apsolutno pravedne opet bi ih netko dovodio u pitanje. Me\u0111utim, \u010dak i u slu\u010daju da su svi o\u010dekivali najpravednije ishode morali su raditi na sebi. I upravo je tu najve\u0107a gre\u0161ka, nije bilo \u017eelje, motivacije, niti hrabrosti da se ljudi i dr\u017eave suo\u010de sa svojim grijesima i zlo\u010dinima (ma koliko oni bili te\u0161ki). Takve lekcije nas\/vas ne mo\u017ee nau\u010diti nitko izvana, za takve lekcije je potrebno puno vi\u0161e od sjedenja i \u010dekanja.<\/p>\n

Ovako \u0107e se du\u017ee pamtiti zlo\u010dinci (osu\u0111eni ili neosu\u0111eni), a kra\u0107e i manje njihove \u017ertve. Njima \u0107e se pamtiti imena, a \u017ertve \u0107e biti broj. I kona\u010dno, opstajat \u0107e nastojanja da se poravnaju neki ra\u010duni koji nikada ne mogu biti poravnani jer \u0107e uvijek biti onih koji \u0107e imati neke dugove za podmirivanje.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n

—————————–<\/p>\n

Napomena: Ne objavljujemo komentare posjetilaca na autorske tekstove koje prenosimo iz drugih medija. U slu\u010daju oglu\u0161ivanja o ovu napomenu, Uredni\u0161tvo \u0107e obrisati komentar.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije bilo \u017eelje, motivacije, niti hrabrosti da se ljudi i dr\u017eave suo\u010de sa svojim grijesima i zlo\u010dinima (ma koliko oni bili te\u0161ki)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":202217,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-202216","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202216","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=202216"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202216\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/202217"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=202216"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=202216"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=202216"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}