{"id":202139,"date":"2016-04-01T08:20:31","date_gmt":"2016-04-01T06:20:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=202139"},"modified":"2016-04-01T08:20:31","modified_gmt":"2016-04-01T06:20:31","slug":"zasto-vrijeme-leti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/04\/01\/zasto-vrijeme-leti\/","title":{"rendered":"Za\u0161to vrijeme ‘leti’?"},"content":{"rendered":"

\"sat\"\u010cini vam se da niste ni trepnuli, a radna nedjelja je ve\u0107 pro\u0161la. Sti\u017ee prolje\u0107e, a imate utisak da ste se nedavno vratili sa mora. Bli\u017ei vam se ro\u0111endan, a jedino o \u010demu razmi\u0161ljate je kako je mogu\u0107e da ve\u0107 duvate 40 svje\u0107ica. A, onda sretnete dijete daljeg ro\u0111aka i gledate ga kao da je vanzemaljac, jer pred sobom vidite tinejd\u017eera koji je u “va\u0161oj glavi” ju\u010de ro\u0111en. U jednom trenutku, u nevjerici primje\u0107ujete da vrijeme zaista leti…<\/p>\n

Vrijeme prolazi kao i uvijek, ali nau\u010dno je dokazano da \u0161to smo stariji, imamo utisak da leti. Jo\u0161 1890. godine psiholog Vilijam D\u017eejms je objasnio da, kako starimo, vreme se ubrzava jer u odraslom dobu manje ima doga\u0111aja za pam\u0107enje. U djetinjstvu se mnogo toga de\u0161ava po prvi put, od polaska u \u0161kolu, preko poljupca, do putovanja, \u0161to \u010dini da vrijeme prolazi sporije. S druge strane, zbog manjka novih iskustava u zrelijem dobu sti\u010de se utisak da se dani i nedjelje “spajaju” i da se nismo ni okrenuli, a ve\u0107 je stigao novi Bo\u017ei\u0107. U studiji iz 60-ih godina pro\u0161log vijeka, tek punoljetni ispitanici opisivali su vrijeme kao miran okean bez pokreta, dok su ga oni koji u osmoj deceniji poredili sa brzim vozom.<\/p>\n

Dodatni odgovor na pitanje za\u0161to nam vrijeme leti kad odrastemo, pru\u017ea studija Univerziteta u Minhenu iz 2005. godine. Svi ispitanici, bez obzira na starost, a imali su od 14 do 94 godine, vjerovali su da vrijeme izra\u017eeno manjim intervalima, poput nedjelje ili mjeseca, brzo prolazi. Ali, kada su ispitanicima postavili pitanje koliko vam je brzo protekla prethodna decenija, nau\u010dnici su primijetili da je sa staro\u0161\u0107u izra\u017eeniji utisak da vrijeme leti. Najja\u010di je u 50. godini, \u0161to zna\u010di da nam najbr\u017ee prolete \u010detrdesete. Ako je za utjehu, utisak protoka vremena poslije toga ne raste i ostaje nepromenjen do kraja \u017eivota. Tako\u0111e, ispitanici od 20 do 59 godine su naj\u010de\u0161\u0107e upotrebljavali frazu pritisak vremena, \u0161to se obja\u0161njava mno\u0161tvom zahtjeva koje ljudima u tim godinama \u017eivot svakodnevno isporu\u010duje. U tom smislu, ne ide nam na ruku \u017eivot u 21. vijeku koji pred nas postavlja mno\u0161tvo zahtjeva.<\/p>\n

Psiholozi imaju obja\u0161njenje i za naizgled paradoksalnu pojavu da “godina pro\u0111e, a dan nikad”. Prilikom monotonih i veoma poznatih svakodnevnih aktivnosti, poput \u010dekanja u redovima ili putovanja na posao, vrijeme se razvu\u010de jer nam se ni\u0161ta ne de\u0161ava, a mozak nema nikakvih informacija koje bi trebalo da svari. Zato, na kvalitetno provedenim odmorima i putovanjima vrijeme prolazi znatno sporije, jer do\u017eivljavamo nova iskustva.<\/p>\n

I upravo je u tome trik. Vrijeme zaista mo\u017eemo usporiti i to tako \u0161to \u0107emo obra\u0107ati pa\u017enju na ono \u0161to nam se doga\u0111a i primje\u0107ivati stvari oko sebe. Drugim rije\u010dima, potrebno je da usvojimo filozofiju \u017eivota sada i ovdje. Da ne dozvolimo da nam dani prolaze u rutini. I da isklju\u010dimo autopilot i po\u010dnemo da upravljamo svojim \u017eivotom.<\/p>\n

novosti.rs<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cini vam se da niste ni trepnuli, a radna nedjelja je ve\u0107 pro\u0161la. Sti\u017ee prolje\u0107e, a imate utisak da ste se nedavno vratili sa mora. Bli\u017ei vam se ro\u0111endan, a jedino o \u010demu razmi\u0161ljate je kako je mogu\u0107e da ve\u0107 duvate 40 svje\u0107ica. A, onda sretnete dijete daljeg ro\u0111aka i gledate ga kao da je […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-202139","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202139","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=202139"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202139\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=202139"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=202139"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=202139"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}