{"id":202076,"date":"2016-03-31T09:03:56","date_gmt":"2016-03-31T07:03:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=202076"},"modified":"2016-03-31T09:03:56","modified_gmt":"2016-03-31T07:03:56","slug":"ja-se-znam-prekriziti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/31\/ja-se-znam-prekriziti\/","title":{"rendered":"Ja se znam prekri\u017eiti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Tomislav<\/a>Kandidirao bih u ime onih koji odbijaju pljunuti na svoju pro\u0161lost i na ono \u0161to su u toj pro\u0161losti po\u0161teno radili, u ime svih prezrenih, odba\u010denih i poni\u017eenih izjavom \u010delnika najve\u0107e stranke vladaju\u0107e koalicije, kako u dana\u0161njoj Hrvatskoj nema mjesta za one vrijednosti koje su ne\u0161to zna\u010dile do godine 1990.<\/p>\n

Nije tome tako davno, dobro pamtim, a sjetit \u0107ete se valjda i vi, kada je \u010delnik najve\u0107e stranke aktualne vladaju\u0107e koalicije razdragano izjavio kako, eto, Hrvatska napokon na svim klju\u010dnim pozicijama u vrhu dr\u017eave \u201cima ljude koji znaju kako se treba prekri\u017eiti kada u\u0111u u crkvu\u201d.<\/p>\n

I tada, a rekoh: nije tome davno bilo, shvatio sam kako je postavljen novi, apsolutni kriterij za dolazak na klju\u010dna mjesta u dr\u017eavi: \u010dovjek se mora znati prekri\u017eiti kako treba, kada u\u0111e u crkvu.<\/p>\n

U trenutku slabosti, a mo\u017eda je to bio i san \u2013 nisam siguran, pomislio sam da bih, u skladu s tim kriterijem, ja \u2013 ba\u0161 ja \u2013 bio idealan kandidat. Za \u0161to? Pa dobro, ne bih ja ba\u0161 cjepidla\u010dio. Mo\u017ee to biti i mjesto predsjednika Republike, mo\u017ee ono predsjednika Sabora, a ne bih isklju\u010dio ni predsjednika Vlade. U\u010dinilo mi se to potpuno realnim, uzimaju\u0107i u obzir razdraganu, \u010dak samozadovoljnu izjavu politi\u010dara kojega moramo \u2013 svi\u0111ao se on nama ili ne \u2013 shvatiti itekako ozbiljno, da ne ka\u017eem: kojega se moramo bojati. Pa kada je On presretan \u0161to u dr\u017eavnom vrhu napokon imamo ljude \u201ckoji se znaju prekri\u017eiti kako treba kada u\u0111u u crkvu\u201d, tko sam ja da se na taj koliko javni, toliko i neformalni natje\u010daj ne javim?<\/p>\n

Jer, ja se prekri\u017eiti znam. I to ba\u0161 onako, kako treba. Od kada pamtim. A \u0161to bih jo\u0161 mogao navesti u prilog svojoj kandidaturi, sve uzimaju\u0107i u obzir ono \u0161to je u dana\u0161njoj Hrvatskoj toliko va\u017eno, preva\u017eno dapa\u010de?<\/p>\n

Mogao bih, naravno na prvome mjestu, re\u0107i kako sam se, od kada znam za sebe, deklarirao kao Hrvat (\u0161to se mo\u017ee provjeriti uvidom u sve dokumente, one prije 1990. godine i one nakon te prijelomne godine), mada bi oni vi\u010dni brojenju krvnih zrnaca na\u0161li razloga da mi ospore pripadnost hrvatskome narodu. Mogao bih tome dodati, a to je iznimno va\u017eno, da sam kr\u0161ten u rimokatoli\u010dkoj vjeri, \u0161to se tako\u0111er mo\u017ee provjeriti uvidom u dokumente, te da to nikada nisam ni tajio. Pa bih onda mogao dometnuti da sam poha\u0111ao vjeronauk u samostanu uz crkvu sv. Vinka u Frankopanskoj ulici u Zagrebu u vrijeme kada to i nije bilo previ\u0161e popularno, da sam prvu pri\u010dest primio u crkvi sv. Bla\u017ea u dana\u0161njem Prilazu Gjure De\u017eeli\u0107a, te da sam potvrdu (firmu) dobio \u2013 zahvaljuju\u0107i prijateljstvu mojega oca (koji je osobno poznavao i kasnijeg kardinala Stepinca) s tada\u0161njim pomo\u0107nim biskupom zagreba\u010dkim, dr. Josipom Lachom, u posebnom obredu u sakristiji zagreba\u010dke prvostolnice. I svakako ne bih ispustio pojedinost koja bi me u\u010dinila gotovo herojem u o\u010dima svih zadrtih desni\u010dara: tzv. krizmani kum bio mi je Nijemac, nekada\u0161nji pripadnik Waffen SS koji se borio protiv Sovjetskog Saveza na Isto\u010dnoj fronti.<\/p>\n

E sada, morao bih priznati i jedan (ali veliki) grijeh: mea culpa, mea maxima culpa. Jer, kandidat ne bi trebao lagati u o\u010di onima \u010diju podr\u0161ku tra\u017ei (ili sam ja mo\u017eda prekonzervativan, pa ne idem s duhom vremena?) Tek, priznao bih: u crkvu sam prestao odlaziti nakon 1990. godine (mada sam kao \u010dovjek na \u010delu informativnog programa Hrvatske TV inicirao i organizirao prvi prijenos polno\u0107ke iz katedrale, ali i bo\u017ei\u0107nog bogoslu\u017eja iz pravoslavne crkve na Preradovi\u0107evom trgu \u2013 ovo potonje bilo je tada i nikada vi\u0161e). \u0160to me navelo na taj \u201cgrijeh\u201d? Naprosto to, \u0161to sam bio svjedokom pretvaranja crkve u mo\u0107nu politi\u010dku organizaciju s nerijetko pogubnim utjecajem, a pogotovo to \u0161to sam vidio kako se u prve redove u crkvama guraju oni koji su do ju\u010der bili spremni prozvati drugoga i samo zbog toga \u0161to je u\u0161ao u crkvu (i koji zaista nisu znali kako se treba prekri\u017eiti). \u201cGrije\u0161an\u201d sam postao, shvativ\u0161i kako je Crkva u Hrvatskoj zaboravila Kristove rije\u010di: \u201cOvo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao \u0161to sam ja vas ljubio!\u201d (Iv 15, 12). Ta crkva \u010dija sam bogoslu\u017eja i sve politiziranije propovijedi prestao pohoditi, Kristovim se rije\u010dima sigurno nije vodila; ba\u0161 kao \u0161to se danas ne vodi ni rije\u010dima njegovog namjesnika na Zemlji, pape Franje. Od tada striktno dijelim vjeru od crkve. I tako se pona\u0161am. Ali, kao \u0161to rekoh, prekri\u017eiti se \u201ckako treba\u201d, to znam, ba\u0161 kao i izmoliti \u201cO\u010de na\u0161\u201d i \u201cZdravo, Marijo\u201d. I zato mi se u\u010dinilo, no mo\u017eda je to tek bio san, kako bih bio pogodan kandidat. No \u2013 \u010diji?<\/p>\n

Nikada \u010dlanom ni jedne politi\u010dke stranke nisam bio, ni one jedine iz \u201conih vremena\u201d, ni bilo koje od sada\u0161njih. Stranke me, dakle, kandidirale ne bi, pa \u010dak ni ona (pogotovo ona ne!) kojoj je toliko va\u017eno, preva\u017eno dapa\u010de, da se ljudi na \u010delnim pozicijama u dr\u017eavi (jo\u0161 uvijek sekularnoj, ako mi nije promakla neka promjena Ustava?) znaju prekri\u017eiti \u201ckako treba kada u\u0111u u crkvu\u201d. U \u010dije bih ime, dakle, mogao kandidirati, razmi\u0161ljao sam dalje. I zaklju\u010dio da bi iza moje kandidature po logici stvari trebao stati dobar dio moje generacije i jo\u0161 nekoliko generacija onih koji su na svojim ple\u0107ima iznijeli teret podizanja Hrvatske i njezinog pretvaranja (u sklopu, ali ne u lancima Jugoslavije), u relativno prosperitetnu, srednje razvijenu dr\u017eavu, kakva je bila u prolje\u0107e godine 1990. Tvrdnju o upravo takvoj Hrvatskoj podupiru \u010dinjenice koje se mo\u017ee demago\u0161ki odbacivati i pre\u0161u\u0107ivati, ali koje se ne mo\u017ee poni\u0161titi. A te \u010dinjenice govore same za sebe. Kandidirao bih u ime onih koji odbijaju pljunuti na svoju pro\u0161lost i na ono \u0161to su u toj pro\u0161losti po\u0161teno radili, u ime svih prezrenih, odba\u010denih i poni\u017eenih izjavom \u010delnika najve\u0107e stranke vladaju\u0107e koalicije, kako u dana\u0161njoj Hrvatskoj nema mjesta za one vrijednosti koje su ne\u0161to zna\u010dile do godine 1990. Jer, mi smo te vrijednosti gradili, mi smo ih stvorili, a bezdu\u0161no su ih u kriminalnoj privatizacijskoj i pretvorbenoj plja\u010dki uni\u0161tili oni koji bi htjeli danas propisivati kakva Hrvatska treba biti. I jo\u0161 vi\u0161e od toga: \u0161to Hrvati i gra\u0111ani Hrvatske smiju i moraju misliti i govoriti.<\/p>\n

Da objasnim onima kojima nije jasno o \u010demu govorim, o kakvim to vrijednostima trabunjam, kada mi \u201cznamo\u201d da do godine 1990. ni\u0161ta nije vrijedilo. Pa eto, govorim na primjer o razvijenoj industriji koja je opstajala i u uvjetima tr\u017ei\u0161ne utakmice (jer, Jugoslavija, pa i Hrvatska u njoj nije imala plansku privredu sovjetskoga tipa), govorim o poljoprivredno-industrijskim kombinatima koji su i nas hranili i izvozili (pa u to vrijeme niste mogli vidjeti ljude koji kopaju po sme\u0107u, tra\u017ee\u0107i hranu, iako nismo imali bogat izbor hrane kakvoga nam danas nude inozemni trgova\u010dki lanci). Prisje\u0107am se dalje \u0161kolstva u kojemu su (u golemom broju novoizgra\u0111enih \u0161kola, kao i na novim sveu\u010dili\u0161tima) obrazovani ljudi koji su, ako su i kada su odlu\u010dili \u017eivjeti u inozemstvu, ostarivali tamo u pravilu zavidne karijere (mada im se danas imputira da su im bili usa\u0111eni \u201ckomunisti\u010dki \u010dipovi\u201d). I ne mogu nikako zaobi\u0107i zdravstveni sustav koji je po\u010divao na konceptu javnoga zdravstva svjetski priznatog Andrije \u0160tampara, sustav koji je kroz obavezno zdravstveno osiguranje i kroz mre\u017eu zdravstvenih domova i ambulanti (od kojih je golem broj nakon godine 1990. uga\u0161en) bio dostupan svim gra\u0111anima. I moram spomenuti, jer jedni ne znaju, a mnogi se prave kao da su zaboravili, da su i \u0161kolovanje i zdravstvena za\u0161tita bili dostupni svakome bez posebnih nov\u010danih naknada. O \u010demu bih jo\u0161 mogao govoriti? Na primjer o razvijenom izdava\u0161tvu, o knjigama koje su se tiskale u tira\u017eama \u0161to su danas nezamislive, o kinematografiji \u0161to je proizvodila filmove od kojih su neki po\u017enjeli i svjetsku slavu, o medijima koji su \u2013 u usporedbi s dana\u0161njima \u2013 bili na zavidnoj visini i koji su ispunjavali tri osnovne funkcije: informirali su, obrazovali su i zabavljali su (i to ba\u0161 tim redom), mogao bih spomenuti i novinsko-izdava\u010dku ku\u0107u Vjesnik, u ono vrijeme najve\u0107u na Balkanu (a danas samo uspomenu, i to za one duljeg pam\u0107enja).<\/p>\n

Eto, sve su to stvari kojih se sje\u0107am kao vrijednosti iz razdoblja prije godine 1990. I naravno – antifa\u0161izma za kojega, ako je vjerovati najavama, u dana\u0161njoj Hrvatskoj ne\u0107e biti mjesta (izmi\u0161ljen je magloviti pojam antitotalitarizma, kako bi se fa\u0161izam i komunizam mogli svesti na jednaka zla). E, taj je antifa\u0161izam doista bio jedan od temelja i onda\u0161nje Hrvatske koja je znala (i htjela) razlikovati izme\u0111u onih koji su se u Narodnooslobodila\u010dkom ratu (pod vodstvom komunista, to se ne mo\u017ee pre\u0161utjeti) digli u obranu slobode, te onih koji su pali kao \u017ertve nacifa\u0161izma na jednoj strani i onih koji su \u2013 na drugoj strani – odabrali slu\u017eenje okupatorima, politiku koja nije bila ni\u0161ta drugo nego zlo\u010din i borba protiv ve\u0107ine vlastitoga naroda. Na toj ocjeni \u010dinjenica da je u usta\u0161koj dr\u017eavi izdana Hrvatska enciklopedija, ili da je snimljen prvi hrvatski igrani film \u2013 ne mijenja ama ba\u0161 ni\u0161ta.<\/p>\n

Eto, u ime svih koji se sje\u0107aju tih vrijednosti, koji ih i danas smatraju vrijednostima (mada su mnoge izgubljene), u njihovo bih ime mogao kandidirati. Ne bih pri tome navodio stvari \u0161to bi u svakoj ure\u0111enoj, normalnoj, demokratskoj dr\u017eavi bile itekako va\u017ene, \u010dak presudne, jer \u2013 ovdje nisu!<\/p>\n

Ne bih ni poku\u0161ao spomenuti kako se nikada nisam ni klanjao, ni priklanjao, mada nam se ta usta\u0161ka formula (ili se prikloni, ili se pokloni) nudi upravo danas. Jer, to govori o karakteru, a koga jo\u0161 zanima karakter. Ne bih se usudio ni natuknuti da sam studij prava zavr\u0161io na sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu s prosje\u010dnom ocjenom koja me u ono vrijeme pozicionirala me\u0111u najbolje studente Pravnoga fakulteta. Ta, koga bi to moglo zanimati u vrijeme kada se diplome kupuju, a magistarski radovi prepisuju? Ne bih, razumije se samo po sebi, ni rije\u010di prozborio o tome kako sam svoj novinarski posao obavljao po\u0161teno i profesionalno, sukobljavaju\u0107i se povremeno s meni nadre\u0111enima, gube\u0107i i neke bitke s njima, ali ne savijaju\u0107i ki\u010dmu. Pa onda ne bih, naravno, naveo ni to da sam dobitnik godi\u0161nje nagrade Dru\u0161tva novinara Hrvatske (tako se tada zvalo) \u2013 Zlatno pero, te da sam kroz nekoliko godina dobivao \u2013 zahvaljuju\u0107i glasovima onih za koje sam radio, gledatelja \u2013 Zlatne vijence popularnosti, nagradu za najpopularnijeg televizijskog novinara. Jer, to bi zna\u010dilo da sam bio cijenjeni profesionalac, a kome bi mogao danas trebati takav \u010dovjek u zemlji u kojoj je najbitniji kriterij da se obna\u0161atelji najvi\u0161ih dr\u017eavnih funkcija \u201cznaju prekri\u017eiti kako treba\u201d?<\/p>\n

Ne bih nikome ni obrazlagao svoju poziciju u odnosu na hrvatsku dr\u017eavu, jer ona je jasna i \u010dista. Bio bi to jalov posao. Tek, da predusretnem svaku mogu\u0107u (namjernu, naravno!) zabunu oko toga: nikada nisam bio protiv \u010dinjenice postojanja samostalne hrvatske dr\u017eave, ali mi isto tako nikada nije bilo svejedno kakva \u0107e ta dr\u017eava biti. A prostor za sumnje o njezinoj orijentiranosti otvoren je jo\u0161 u kampanji uo\u010di prvih vi\u0161estrana\u010dkih izbora, poja\u010dan prvim potezima nove vlasti (uzimanjem Srbima svojstva konstitutivnog naroda, prisiljavanjem Srba, ma gdje bili, da potpisuju izjave lojalnosti \u2013 \u010desto u poni\u017eavaju\u0107im okolnostima, otpu\u0161tanjima Srba i \u010dlanova Saveza komunista, ukoliko se nisu na vrijeme \u201cpreorijentirali\u201d, pa i fizi\u010dkim likvidiranjima) i \u201czape\u010da\u0107en\u201d otvorenim koketiranjem s usta\u0161tvom i rehabilitiranjem usta\u0161ke zlo\u010dina\u010dke dr\u017eave, odnosno umanjivanjem i relativiziranjem njezinih zlo\u010dina (dovo\u0111enjem iz dugogodi\u0161nje emigracije istaknutih prvaka usta\u0161kog pokreta, grubom revizijom povijesti kroz medije, a pogotovo obrazovni program), te neskrivenom netolerantno\u0161\u0107u prema svima koji nisu hrvatske nacionalnosti (u prvome redu, zna se prema kome). \u0160to sve ne mijenja apsolutno ni\u0161ta na nespornoj \u010dinjenici da se dio Srba u Hrvatskoj, pod utjecajem Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i uz pomo\u0107 degenerirane Jugoslavenske narodne armije pobunio i doveo dijelove dr\u017eavnog teritorija pod svoju kontrolu. Vra\u0107anje tih dijelova u hrvatsko dr\u017eavno podru\u010dje bilo je, me\u0111utim, povezano s koliko potaknutim, toliko i toleriranim bijegom iz Hrvatske oko 200 tisu\u0107a Srba, \u0161to je bilo \u2013 od Tu\u0111mana na dolje \u2013 zlurado pozdravljeno, jer to i jest bio cilj: Hrvatska bez Srba, odnosno kako je sam Tu\u0111man javno rekao: svo\u0111enje broja Srba u Hrvatskoj na otprilike tri posto. I bilo je povezano sa zlo\u010dinima nad preostalim Srbima. To se niti mo\u017ee, niti smije poricati, ma koliko da se uporno gura pod tepih. Eto, da bi i to bilo do kraja jasno.<\/p>\n

Ne bih se, pogotovo sada na vrhuncu kampanje protiv njega (a zapravo na\u010dela kojima se vodio u svojoj politici) hvalio time da sam u vrijeme mandata predsjednika Stjepana Mesi\u0107a bio (s izuzetkom od godinu i po na kraju prvoga mandata) njegov savjetnik za vanjsku politiku. Sura\u0111uju\u0107i s njime na izvo\u0111enju Hrvatske iz me\u0111unarodne izolacije u koju ju je bacila Tu\u0111manova politika, na pretvaranju Hrvatske u prihvatljivog i prepoznatljivog partnera na me\u0111unarodnoj sceni (ne samo u Evropi!), radio sam (i nitko me ne mo\u017ee uvjeriti u usprotno!) na korist Hrvatske. Ali, mo\u017ee li to zanimati one i onakve koji punim grlom govore o svojim zaslugama za Hrvatsku, a u stanju su javno priznati da na dr\u017eavnim funkcijama rade \u2013 naravno \u2013 za svoju korist? Eto, dakle, razloga zbog kojega se ni time ne bih hvalio.<\/p>\n

A za\u0161to bih onda i u \u010dije ime uop\u0107e i kandidirao, ako sve ono \u0161to me objektivno mo\u017ee u\u010diniti pogodnim kandidatom nije va\u017eno, a va\u017eno je samo da se \u201cznam prekri\u017eiti kako treba kada u\u0111em u crkvu\u201d? U\u010dinilo mi se da bih kandidirao ne samo u ime svoje, nego i u ime mnogih koji su omogu\u0107ili da Hrvatska postane \u201cvre\u0107a bez dna\u201d koju ve\u0107 gotovo tri desetlje\u0107a prazne, pune\u0107i svoje d\u017eepove, oni koji se zaklinju u hrvatstvo. Prisnilo mi se da bih kandidirao u ime onih koji nisu bje\u017eali od odgovornosti, ni od te\u017eine izazova \u0161to su stajali pred njima, onih koji su bili spremni ostarivati i nemogu\u0107e, ili kako se tada govorilo: juri\u0161ati na nebo. I zaboravio sam na okru\u017eenje u kojemu \u017eivim. Zaboravio sam da Hrvatska, \u010dast izuzecima (jer to su jo\u0161 uvijek samo izuzeci) \u2013 \u0161uti. Ta gra\u0111anska, civilizirana, evropska Hrvatska spava, \u201cpravi se mrtva\u201d, ne bi li tako mo\u017eda pre\u017eivjela..<\/p>\n

A onda me definitivno u stvarnost vratio slu\u010dajni susret u sredi\u0161tu Zagreba. Da, ni tome nije bilo davno, tek je nekoliko tjedana pro\u0161lo, sjedio sam na Britanskome trgu piju\u0107i kavu kada se pored mene zastavi nepoznat \u010dovjek i ka\u017ee: \u201c\u010citam Va\u0161e \u010dlanke. Krasni su. Ali, znate, moram Vam re\u0107i: mi smo izgubili. Ovo su divljaci s kojima se mi ne znamo nositi!\u201d I \u0161to sam mogao, nego da mu ka\u017eem: \u201cZnam, imate pravo, jasno mi je da smo izgubili.\u201d<\/p>\n

Kada sam to izgovorio, shvatio sam da sam izrekao istinu. Grubu i bolnu, ali istinu. Da, izgubili smo, i ja, i svi oni koji odbijaju pore\u0107i svoju pro\u0161lost, koji znaju da je ta pro\u0161lost temelj ovoga \u0161to imamo danas, koji su odba\u010deni samo zato \u0161to su ostali svoji, smo zato \u0161to ne pristaju na brisanje i prekrajanje one povijesti \u0161to su je sami stvarali. U njihovo bih ime kandidirao, ali istina je da smo mi izgubili. Koliko god da je istina kako se i oni koji su izgubili imaju pravo boriti!<\/p>\n

Da kandidiram, kandidirao bih \u2013 u ovoj dr\u017eavi i u prilikama u kojima \u017eivimo \u2013 prvenstveno zato \u0161to znam kako se treba prekri\u017eiti, kada u\u0111em u crkvu i \u0161to to nisam nau\u010dio ju\u010der, jer ne pripadam onima koji su tek nakon godine 1990. morali u\u010diti \u0161to su. Ja znam \u0161to sam i tko sam od kada slobodno mislim (a to sigurno nije tek od godine 1990.). Znam da se nisam ni klanjao, ni priklanjao, niti sam imao potrebu svoju pro\u0161lost uljep\u0161avati izlaskom iz ove, ili ulaskom u onu politi\u010dku stranku, ili odricanjem od ideja i na\u010dela u koje sam vjerovao i vjerujem i dalje. Ne, sve to meni ne treba. Moja generacija, onaj njezin dio koji je ostao vjeran samome sebi, i ja kao njezin pripadnik, u\u010dinili smo ono \u0161to smo znali i onoliko koliko smo mogli. U to, da ne bi bilo nikakve zabune, uklju\u010dujem i one sudionike Domovinskog rata koji su nesebi\u010dno oti\u0161li na branik domovine, ne tra\u017ee\u0107i za sebe ni\u0161ta \u2013 ni onda, ni danas. A danas, prema svemu sude\u0107i, svi mi trebali bismo ponovo spa\u0161avati Hrvatsku.<\/p>\n

Zajedno, a ja to zajedni\u0161tvo ne vidim. I zato, mada se prekri\u017eiti znam, ja kandidirati ne\u0107u. Za \u0161to da kandidiram? Ja, ovdje? Danas?<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne bih ni poku\u0161ao spomenuti kako se nikada nisam ni klanjao, ni priklanjao, mada nam se ta usta\u0161ka formula (ili se prikloni, ili se pokloni) nudi upravo danas<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-202076","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202076","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=202076"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/202076\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=202076"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=202076"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=202076"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}