{"id":201925,"date":"2016-03-29T08:28:27","date_gmt":"2016-03-29T06:28:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=201925"},"modified":"2016-04-02T19:46:12","modified_gmt":"2016-04-02T17:46:12","slug":"mracna-buducnost-libije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/29\/mracna-buducnost-libije\/","title":{"rendered":"Mra\u010dna budu\u0107nost Libije"},"content":{"rendered":"

\"Demian<\/a>Autor: Demian Vok\u0161i<\/strong><\/em><\/p>\n

Prije mjesec dana medijima je odjeknula izjava Petera Cooka, glasnogovornika Pentagona, koji je rekao da Sjedinjene Dr\u017eave “razmatraju vojne opcije” kao rje\u0161enje pitanja prisutnosti “Islamske Dr\u017eave” (IS-a) u Libiji. Ta je paradr\u017eavna organizacija ostvarila nezanemarive teritorijalne akvizicije u obalnom podru\u010dju Libije od kada se tamo osnovala njezina podru\u017enica u studenom 2014. godine. IS-ov rast u dr\u017eavama kao \u0161to su Libija i u nekoj manjoj mjeri Afganistan, unato\u010d recentnim porazima i gubitku teritorija u Siriji i osobito Iraku, razlozi su za zabrinutost me\u0111unarodne zajednice koja sada tra\u017ei rje\u0161enja za zaustavljanje metastaziranja “Islamske Dr\u017eave” po cijelom svijetu.<\/p>\n

Gadafijevi grijesi i dvostruki kriteriji Zapada<\/strong><\/p>\n

Pri\u010da s radikalnim islamizmom u Libiji se\u017ee do gra\u0111anskog rata u toj zemlji, koji je po\u010deo 2011. godine, kao i s Gadafijevim padom i prestankom njegove vladavine u Libiji nakon NATO-ove intervencije koju je odobrilo UN-ovo Vije\u0107e sigurnosti rezolucijom 1973. Gadafijevo krvavo gu\u0161enje libijskog ogranka Arapskog prolje\u0107a, kao i poziv za “demokratizacijom” Libije bili su slu\u017ebeni izgovori za takvu intervenciju iako se i dan-danas povla\u010di problematika o Sjedinjenim Dr\u017eavama i zapadnim politi\u010dkim silama kao selektivnim lu\u010dono\u0161ama demokracije na Bliskom istoku.<\/p>\n

Sli\u010dne demonstracije doga\u0111ale su se po cijelom Bliskom istoku i dok ih je podupirao Zapad u zemljama kao \u0161to su Libija i Sirija, etabliranim protivnicima SAD-a, u drugim zemljama \u2013 zapadnim i ameri\u010dkim saveznicama, le\u017eerno su ignorirane. Tako su narodni prosvjedi u Jordanu trajali \u010detiri godine, a u Saudijskoj Arabiji ne\u0161to kra\u0107e, dvije.<\/p>\n

Najgora je situacija ipak bila u Bahrainu, tako\u0111er monarhiji, gdje je stotine tisu\u0107a prosvjednika iza\u0161lo na ulice bore\u0107i se za demokraciju te protiv monarhije i korupcije, i gdje je situacija toliko degradirala da je Saudijska Arabija poslala 1000, a Ujedinjeni Arapski Emirati 500 vojnika kako bi pomogli razbiti prosvjede. Krvavi rezultat tih intervencija mjeri se u tisu\u0107ama ubijenih, ozlije\u0111enih i mu\u010denih prosvjednika.<\/p>\n

No, Bahrain ima poseban geopoliti\u010dki kapital koji mu omogu\u0107ava da se njegovi unutarnji politi\u010dki problemi mjere posebnim kriterijima. To je sitna oto\u010dna dr\u017eavica smje\u0161tena u Perzijskom zaljevu koja, kao i okolne zaljevske monarhije, ima izuzetno dobre veze sa Sjedinjenim Dr\u017eavama te je jedna od okosnica projekcije njihove mo\u0107i na Bliskom istoku. Bahrain je baza pete flote ameri\u010dke mornarice koja se bavi situacijama u Perzijskom zaljevu i \u0161iroj okolici te efektivno kontrolira prolazak znatne koli\u010dine svjetskih rezervi nafte i zemnog plina kroz tu regiju. Religijska struktura Bahraina je tako\u0111er od znatne va\u017enosti budu\u0107i da \u0161iiti \u010dine otprilike 70 posto muslimanskog stanovni\u0161tva te dr\u017eave kojom vladaju suniti. Geografska blizina Bahraina ameri\u010dkom rivalu Iranu i odr\u017eavanje religijskog statusa quo u toj dr\u017eavi od izuzetne je va\u017enosti, kako za Sjedinjene Dr\u017eave, tako i za njihove saveznike, Saudijsku Arabiju, koja je u stalnom rivalstvu sa \u0161iitskim Iranom za regionalnu supremaciju. Njihovo slanje vojske u Bahrain, kao i ru\u0161enje nekoliko \u0161iitskih d\u017eamija za vrijeme prosvjeda, jo\u0161 je logi\u010dnije kada se uzme u obzir pro\u0161iitska priroda tih prosvjeda.<\/p>\n

Na Gadafijevu \u017ealost, Libija nije Bahrain. Istina, Gadafi si nije \u010dinio usluge za vrijeme svoje vladavine. Ustanovio je Libiju kao socijalisti\u010dku dr\u017eavu, povezav\u0161i se tijekom Hladnog rata sa SSSR-om. Bio je u rivalskom odnosu s Izraelom, podr\u017eavao PLO i Mandelin Afri\u010dki nacionalni kongres te je izveo teroristi\u010dki napad 1986. godine na berlinski no\u0107ni klub koji su posje\u0107ivali ameri\u010dki vojnici i napad na let kompanije Pan Am 1988. godine, iznad \u0161kotskoga grada Lockerbie, u kojemu je poginulo 270 ljudi. Libija je tako s golemim zalihama nafte i Gadafijem na \u010delu postala trn u oku ameri\u010dkoj strani u Hladnom ratu, a ni nakon pada SSSR-a i donekle normaliziranih odnosa poslije napada Al Kaide na Sjedinjene Dr\u017eave 2001. godine, taj sukob nikad nije u potpunosti zavr\u0161en.<\/p>\n

Novo stolje\u0107e, nova prilika<\/strong><\/p>\n

Libija je u 21. napustila otvorenu vojnu i teroristi\u010dku opoziciju Zapadu te je normalizirala odnose. No, Gadafi je jo\u0161 mutio planove na retori\u010dkoj razini pozivaju\u0107i se na afri\u010dko jedinstvo, \u0161to je Zapad sigurno podsje\u0107alo na minula postkolonijalna, promarksisti\u010dka vremena. Ono \u0161to je Gadafija dokraj\u010dilo ipak nije bila ni retorika, ni terorizam ni ratovi nego poku\u0161aj ekonomske dominacije.<\/p>\n

Pri\u010da o Gadafijevu poku\u0161aju osnivanja nove valute bazirane na zlatnom dinaru koja bi bazu imala u libijskim zalihama zlata, u me\u0111unarodnim krugovima kolala je jo\u0161 i za vrijeme gra\u0111anskog rata u Libiji, ali je prvi put potvr\u0111ena u deklasificiranim e-mailovima tada\u0161nje ameri\u010dke dr\u017eavne tajnice Hillary Clinton koje je ameri\u010dki State Department nedavno u\u010dinio dostupnima javnosti. U jednom od tih e-mailova Sidney Blumenthal, pomo\u0107nik Clintonovih, izvjestio je Hillary Clinton o motivima Francuza za sudjelovanje u intervenciji. Tako navodi da su razlozi Sarkozyjeve odluke o tome podebljani s nekoliko motiva: o\u010dvr\u0161\u0107ivanjem unutarnje politike u Francuskoj, \u017eeljom za nametanjem francuskog utjecaja u frankofonoj i sjevernoj Africi te \u017eeljom za ve\u0107im udjelom u libijskoj nafti.<\/p>\n

Dodatni problem za Francuze bila je i \u010dinjenica da bi Gadafijev potencijalni zlatni dinar zamijenio CFA-franak francuske banke koji je valuta u 14 afri\u010dkih zemalja. Rezultat uvo\u0111enja te potencijalne nove valute ne bi imao reperkusije samo za Francuze nego i za Amerikance i polo\u017eaj dolara u me\u0111unarodnoj trgovini naftom i naftnim derivatima.<\/p>\n

Daljnji Blumenthalovi mailovi upu\u0107eni Hillary Clinton opisuju kako pobunjenici vr\u0161e masovne egzekucije stranih boraca koji se bore na strani Gadafijeva re\u017eima i da francuski i britanski operativci ve\u0107 u o\u017eujku te godine, svega mjesec dana nakon po\u010detka rata, djeluju na egipatsko-libijskoj granici i organiziraju \u0161verc oru\u017eja upu\u0107enoga pobunjenicima.<\/p>\n

Gadafijev pad i rast ekstremizma<\/strong><\/p>\n

Ni godinu dana nakon svog po\u010detka, gra\u0111anski je rat u Libiji zavr\u0161io, a Gadafi je bio mrtav. Vlast je preuzelo Nacionalno prijelazno vije\u0107e Libije, koje ju je dr\u017ealo do 2012. godine, kada je preuzeo Generalni nacionalni kongres (nacionalni parlament). Povremeni nemiri \u0161irili su se Libijom zbog nemogu\u0107nosti integracije mnogih islamisti\u010dkih skupina koje su sudjelovale u pokretu otpora u novu dr\u017eavu i vojsku, da bi situacija opet eskalirala 2014. godine, kada su islamisti\u010dke stranke okupljene oko libijske grane Muslimanskog bratstva izgubile parlamentarne izbore. Promptno su se odvojile u “Novi generalni nacionalni kongres” te su se ukopale na zapadu zemlje efektivno osnivaju\u0107i paralelnu vladu. Po\u010deo je drugi gra\u0111anski rat u Libiji u zadnje \u010detiri godine, koji jo\u0161 traje.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, dok su se libijski parlament i islamisti\u010dka paralelna vlada borile za prevlast, u studenome 2014. godine “Islamska Dr\u017eava” proglasila je osnivanje svoje grane u Libiji. Od tada do danas pro\u0161irila se sredi\u0161njim obalnim podru\u010djem baziranim u gradu Sirte, s dodatnim prisustvom u Tripoliju, Bengaziju i Derni.<\/p>\n

“Islamska Dr\u017eava” je u Libiji napravila ono \u0161to joj najbolje ide: iskoristila je raspad sredi\u0161nje vlasti i metastazirala na ru\u0161evinama nacije. Isti modus operandi imala je u Iraku, gdje \u0161iitska vlada nije uspjela nametnuti svoj autoritet nakon odlaska ameri\u010dkih okupatora, i u Siriji, gdje se infiltrirala u zemlju ve\u0107 duboko podijeljenu gra\u0111anskim ratom. Odnedavno se isti scenarij doga\u0111a i u Afganistanu, gdje je NATO-ova misija (u kojoj sudjeluje i Hrvatska) obuke afganistanske vojske i policije neslavno propala, rezultiraju\u0107i ponovnim neobuzdanim rastom talibana koji grabe komad po komad zemlje i stavljaju je pod svoju vlast. U takvoj duboko razjedinjenoj naciji, IS je kombinacijom slanja svojih operativaca iz Iraka i Sirije i pronalaskom simpatizera koji su im proglasili vjernost ulovio korijenje i po\u010deo rasti, uglavnom na ograni\u010denom podru\u010dju na istoku zemlje.<\/p>\n

Budu\u0107nost “Islamske Dr\u017eave”<\/strong><\/p>\n

No, izme\u0111u situacija u Afganistanu i Libiji postoji bitna razlika. U Afganistanu su najopasnija prijetnja talibani, kako samoj dr\u017eavi, tako i IS-u. Talibani, sa svojom specifi\u010dnom ideologijom izgra\u0111enom na bazi deobandijskog islama i Pa\u0161tunvalija, kodeksa pona\u0161anja Pa\u0161tuna, ne odgovaraju pretjerano IS-u. To\u010dnije re\u010deno, dok IS planira svjetski kalifat, talibani su oduvijek bili koncentrirani samo na Afganistan i Pakistan, bez djelovanja u ostatku svijeta, uvelike ograni\u010deni rasprostranjeno\u0161\u0107u jedne specifi\u010dne etni\u010dke skupine. U tom smislu su ne samo ideolo\u0161ki suprotstavljeni IS-u (gotovo je komi\u010dna jukstapozicija talibanske odbojnosti prema tehnologiji zbog koje su u 1990-ima nakon dolaska na vlast vje\u0161ali televizije na drve\u0107a i IS-ova oslanjanja na najmodernije online PR-metode), nego jednostavno nisu zainteresirani za suradnju, ponajrije radi teritorijalnog i broj\u010danog primata na doma\u0107em terenu koji nemaju razloga kompromitirati nepotrebnim savezni\u0161tvima.<\/p>\n

Situacija u Libiji znatno je druk\u010dija. Libija je, za razliku od Afganistana, ne samo dio arapskog svijeta, nego je i leglo islamisti\u010dkih skupina \u010diji su ciljevi znatno bli\u017ei ciljevima “Islamske Dr\u017eave” nego oni talibanski. Utoliko je potencijal za rast IS-a u Libiji mnogo ve\u0107i nego u Afganistanu, a radi recentnih poraza u Siriji te osobito Iraku, eventualni polagani prelazak na djelovanje u Libiji nije izvan sfere mogu\u0107nosti. Libija je osim toga fizi\u010dki udaljena od najmo\u0107nijih regionalnih igra\u010da, Irana i Saudijske Arabije, kao i od Kurda, koji su prakti\u010dki prokletstvo Bagdadijevih vojnika. Ako se lokalna filijala “Islamske Dr\u017eave” uspije pro\u0161iriti iz sredi\u0161nje obalne zone Libije u neke od ve\u0107ih gradova te ako uspiju dominacijom na terenu i svojom reputacijom privu\u0107i dodatno ljudstvo iz ideolo\u0161ki bliskih islamisti\u010dkih skupina, uskoro bi mogli biti puno opasniji igra\u010di u Libiji.<\/p>\n

Neozbiljnost zapadnog odgovora<\/strong><\/p>\n

NATO-ova intervencija u Libiji bila je oportunisti\u010dki poku\u0161aj uklanjanja ekonomske prijetnje Sjedinjenim Dr\u017eavama i Francuskoj. U prakti\u010dnom smislu bila je neozbiljna i rezultirala je apsolutnom katastrofom koja je Libiju pretvorila u propalu dr\u017eavu. Paralele se mogu povu\u0107i s intervencijama SAD-a i NATO-a u Afganistanu i SAD-a u Iraku, s time da beskrupuloznost intervencije u Libiji odnosi prvu nagradu u spomenutoj konkurenciji budu\u0107i da se tamo nije dogodio \u010dak ni poku\u0161aj stabilizacije dr\u017eave nakon prevrata. Raspad sistema je stoga bio o\u010dekivan.<\/p>\n

Najave Sjedinjenih Dr\u017eava da \u0107e pokrenuti operaciju za sprje\u010davanje \u0161irenja IS-a u Libiji su pa\u017eljivijem promatra\u010du time smje\u0161nije \u0161to potencijalna eliminacija IS-a u Libiji nije nikakvo jamstvo mira u toj zemlji jer \u0107e tamo i dalje egzistirati dvije paralelne vlade (regularna i islamisti\u010dka), zapetljane u vlastitu sukobu s daljnjim manjim igra\u010dima sa strane.<\/p>\n

Bahatost zapadnja\u010dkog pristupa Bliskom istoku, koncentriranje isklju\u010divo na vlastite interese, invazije i okupacije zemalja, uni\u0161tavanje infrastrukture, aljkavo treniranje sigurnosnih snaga u Afganistanu i Iraku i blatantna nebriga za \u017eivote lokalnog stanovni\u0161tva, u dobrom su dijelu regije stvorile potpuni kaos. Rje\u0161enje toga kaosa nije bombardirati jednu od ekstremisti\u010dkih skupina te potom proglasiti posao obavljenim \u2013 rje\u0161enje mora biti dugoro\u010dno, proaktivno, diplomatsko, ekonomsko i u interesu lokalnog stanovni\u0161tva. Na \u017ealost, zahtjevi realpolitike nisu kompatibilni s takvim utopisti\u010dkim rje\u0161enjima. Libija je najbolji primjer za to.<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n

——————————<\/p>\n

Napomena: Ne objavljujemo komentare posjetilaca na autorske tekstove koje prenosimo iz drugih medija. U slu\u010daju oglu\u0161ivanja o ovu napomenu, Uredni\u0161tvo \u0107e obrisati komentar.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

NATO-ova intervencija u Libiji bila je oportunisti\u010dki poku\u0161aj uklanjanja ekonomske prijetnje SAD i Francuskoj<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196723,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-201925","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201925","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=201925"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201925\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196723"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=201925"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=201925"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=201925"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}