{"id":201683,"date":"2016-03-25T07:56:33","date_gmt":"2016-03-25T06:56:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=201683"},"modified":"2016-04-02T19:51:00","modified_gmt":"2016-04-02T17:51:00","slug":"dirigent-genocidnog-orkestra","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/25\/dirigent-genocidnog-orkestra\/","title":{"rendered":"Dirigent genocidnog orkestra"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"gojkoberic\"<\/a>Privode\u0107i kraju ovu kolumnu, pogledao sam na sat – od izricanja presude Radovanu Karad\u017ei\u0107u dijelilo me je \u010ditavih dvadeset sati. Ne mogu se kladiti u njen ishod, ali ako Ha\u0161ki tribunal ratnog vo\u0111u bosanskih Srba ne po\u0161alje na do\u017eivotnu robiju, to \u0107e biti kao da su se nebesa sru\u010dila na ovozemaljsku pravdu.<\/p>\n

Mada, prema mnogim tuma\u010denjima, postoji ne\u0161to \u0161to je, sa stanovi\u0161ta pune istine o ratu u Bosni i Hercegovini, va\u017enije i od same visine Karad\u017ei\u0107eve kazne, a ti\u010de se naknadno pro\u0161irene optu\u017enice za genocid u sedam op\u0161tina sjeverozapadne Bosne. U slu\u010daju da, pored Srebrenice, i taj pogrom nad Bo\u0161njacima bude uklju\u010den u presudu, \u017ertve bi dobile satisfakciju koja je mala, ali koja je jedino mogu\u0107a. Me\u0111utim, kakva god da bude, presuda Radovanu Karad\u017ei\u0107u dolazi sa velikim zaka\u0161njenjem. Predugo \u010dekanje na pravdu postaje svojevrsna nepravda. Isto tako, ne treba imati nikakvih iluzija da \u0107e Karad\u017ei\u0107evo robijanje dovesti do katarze dana\u0161njih generacija Srba s jedne i druge strane Drine. Historija se svugdje u svijetu pokazala kao lo\u0161a u\u010diteljica \u017eivota, o \u010demu najbolje govori renesansa fa\u0161isti\u010dkih pokreta u Evropi.<\/p>\n

\u017divjeti u takvom svijetu postaje sve te\u017ee, a \u017eivjeti sa kom\u0161ijama koji su devedesetih godina krenuli da ti zatru korijene – biolo\u0161ke, religijske i kulturne, da poni\u0161te tvoje postojanje i da poslije svega protagoniste vlastitog zla, me\u0111u kojima Karad\u017ei\u0107 zauzima najistaknutije mjesto, veli\u010daju kao nacionalne heroje, emotivno je gotovo nepodno\u0161ljivo. I, da krvava pri\u010da bude \u0161to upe\u010datljivija, Karad\u017ei\u0107 je sav taj u\u017eas bez mnogo uvijanja i najavio. Uo\u010di i tokom rata uputio je niz prijetnji Bo\u0161njacima, Hrvatima i me\u0111unarodnoj zajednici, od kojih je najvi\u0161e pominjana ona koju je 14. oktobra 1991. izrekao sa govornice Skup\u0161tine BiH: “Put kojim ste krenuli vodi Bosnu i Hercegovinu u pakao, a u njemu bi muslimanski narod mogao i nestati.\u201d Evo jo\u0161 nekih: “Srbi \u0107e iz isto\u010dne Hercegovine pre\u0107i u zapadnu Hercegovinu i naplatiti dug iz 1941. godine\u201d, “Srbi nikada ne\u0107e dopustiti Muslimanima da Sarajevo bude njihov grad\u201d, “Sarajevo \u0107emo pretvoriti u karakazan\u201d, “Me\u0111unarodni napad na bosanske Srbe zna\u010dio bi po\u010detak tre\u0107eg svjetskog rata.\u201d Svoj fa\u0161isti\u010dki genocidni plan, \u010dija se su\u0161tina sastojala u brutalnom razdvajanju Bo\u0161njaka i Hrvata od Srba, ozvani\u010dio je na skup\u0161tinskom zasjedanju odr\u017eanom 12. maja 1992. na Palama.<\/p>\n

Kao \u010dovjek sa najvi\u0161e politi\u010dke mo\u0107i i glavnokomanduju\u0107i svih vojnih i policijskih potencijala, Karad\u017ei\u0107 bez oklijevanja kre\u0107e u stvaranje Srpske Republike, zatiru\u0107i svako zrno razuma u srpskim glavama. Da bi takva tvorevina nastala, moraju se lu\u0111a\u010dki granatirati gradovi, moraju se otvoriti koncentracioni logori, moraju se protjerati svi Bo\u0161njaci i Hrvati, a na desetine hiljada poubijati, moraju se oplja\u010dkati i spaliti \u010ditava sela. Srbi koji nisu bili spremni da slijede podivljalog psihijatra, progla\u0161avani su izdajnicima srpskog naroda, a mnogi od njih platili su glavom. Jedino \u0161to je Karad\u017ei\u0107a zanimalo jeste njegova etni\u010dki \u010dista tvorevina i njeno pripajanje Srbiji. Nije u tome uspio, nije dosanjao svoj san, naprotiv, gorkom ironijom sudbine, do kraja \u017eivota \u0107e ostati zato\u010denik te iste Republike Srpske. Na\u017ealost, \u0161tete koje je nanio Bosni i Hercegovini su nepopravljive. Svoj plan etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, proveden po uzoru na nacisti\u010dko “kona\u010dno rje\u0161enje\u201d, ostvario je gotovo do kraja. Sve je to poznato i sve \u0107e to presudom Ha\u0161kog tribunala biti prepu\u0161teno istoriji, a Karad\u017ei\u0107eva li\u010dna sudbina postati potpuno neva\u017ena.<\/p>\n

Me\u0111utim, postoji jedno pitanje na koje mo\u017eda nikada ne\u0107emo dobiti pravi odgovor. Kako je, naime, bilo mogu\u0107e da se “mali Hitler\u201d pojavi i u na\u0161em bosanskom sokaku i kako je bilo mogu\u0107e da jedan dehumanizirani pjesnik i psihijatar svoje zapretano zlo razbukta u cijelom jednom narodu? Nije li i tu sudbina uplela svoje prste – da mladi\u0107 iz zabitog durmitorskog sela do\u0111e u Sarajevo u opancima i jednog dana postane dirigent srpskog “genocidnog orkestra\u201d? Poznati crnogorski pjesnik Jevrem Brkovi\u0107 je svojevremeno govorio kako je u cijeloj toj pri\u010di klju\u010dnu ulogu imala jedna obi\u010dna vozna karta. Krenuv\u0161i na studije, Karad\u017ei\u0107 je u Nik\u0161i\u0107u kupio kartu do Sarajeva, jer za vo\u017enju do Beograda nije imao novaca. Kao student, pisao je i objavljivao pjesme. Zavr\u0161io je medicinu i stekao zvanje neuropsihijatra. Me\u0111u nekolicinom pjesnika “opan\u010dara\u201d na\u0161ao je sebi srodne du\u0161e i zajedno s njima srbovao koliko god je to tada bilo mogu\u0107e. Iako je ostvario zavidnu akademsku karijeru, iako je u Sarajevu imao ugodan \u017eivot, Karad\u017ei\u0107 nikada nije pripadao sarajevskoj intelektualnoj eliti. Iz dubine du\u0161e je mrzio ovaj i svaki drugi grad (“Krenimo na gradove da bijemo gadove\u201d) i kad je za to do\u0161lo vrijeme, brutalno mu se svetio, dr\u017ee\u0107i ga skoro \u010detiri godine pod smrtonosnom opsadom.<\/p>\n

U\u0161av\u0161i u politiku, Karad\u017ei\u0107 se naglo “pogospodio\u201d. Zalazio je u beogradske i \u017eenevske kockarnice i nosio skupa odijela. Prema svjedo\u010denju nekih novinara koji su se znali na\u0107i u njegovoj blizini, imponovalo mu je \u0161to, kako je sam primijetio, u mantilu izgleda kao gangster. Biljana Plav\u0161i\u0107, nekada\u0161nja potpredsjednica Republike Srpske, u svojoj knjizi “Svedo\u010dim\u201d tvrdi da je Karad\u017ei\u0107 krao novac namijenjen za pomo\u0107 Srbima, a kad ga je ona jednom upitala \u0161ta je sa nesretnim narodom, odgovorio je svojom omiljenom uzre\u010dicom: “Neka narod ide u p\u2026. materinu.\u201d U ratu se \u0161epurio u vojnoj uniformi, ali navodno nikad nije vi\u0111en tamo gdje se ginulo. Kad se po zavr\u0161etku rata suo\u010dio sa ha\u0161kom potjernicom, skrivao se kako je znao i umio, \u010desto uz pomo\u0107 svojih progonitelja. Kad ga je “antisrpska banda\u201d najzad uhapsila, ispostavilo se da je, preru\u0161en, \u017eivio usred Beograda, ordiniraju\u0107i kao “iscjelitelj\u201d pod imenom Dragan Dabi\u0107. Imao je i svoju kafanu u koju je redovno odlazio i pjevao uz gusle. Tada i kasnije, o njegovom liku i djelu neumorno su brinuli beogradski “senatori\u201d Republike Srpske, sa akademikom Kostom \u010cavo\u0161kim na \u010delu. Karad\u017ei\u0107ev tu\u017eilac Alen Tieger ga je u zavr\u0161noj rije\u010di, izme\u0111u ostalog, nazvao “la\u017eovom i mafija\u0161em\u201d.<\/p>\n

Komentari\u0161u\u0107i zahtjev da Karad\u017ei\u0107 bude izru\u010den Haagu, srpski akademik Radomir Relji\u0107 je izjavio: “Jedva \u010dekam da se sve ovo zavr\u0161i i da svi postanemo normalni, ako je to uop\u0161te mogu\u0107e.\u201d Od tada je pro\u0161lo dvadeset godina, Drinom i Savom proteklo je mnogo vode, a pitanje “da li je to uop\u0161te mogu\u0107e\u201d aktuelno je kao i tada.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/a><\/p>\n

—————————<\/p>\n

Napomena: Ne objavljujemo komentare posjetilaca na autorske tekstove koje prenosimo iz drugih medija. U slu\u010daju oglu\u0161ivanja o ovu napomenu, Uredni\u0161tvo \u0107e obrisati komentar.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne treba imati nikakvih iluzija da \u0107e Karad\u017ei\u0107evo robijanje dovesti do katarze dana\u0161njih generacija Srba s jedne i druge strane Drine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-201683","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=201683"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201683\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=201683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=201683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=201683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}