{"id":201397,"date":"2016-03-21T08:00:48","date_gmt":"2016-03-21T07:00:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=201397"},"modified":"2016-03-20T23:50:05","modified_gmt":"2016-03-20T22:50:05","slug":"svoje-emigrantsko-iskustvo-ne-bih-mijenjala-ni-pod-koju-cijenu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/21\/svoje-emigrantsko-iskustvo-ne-bih-mijenjala-ni-pod-koju-cijenu\/","title":{"rendered":"Svoje emigrantsko iskustvo ne bih mijenjala ni pod koju cijenu"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorka:\u00a0 Antonela Maru\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-201398 size-medium\" title=\"Foto: voxfeminae.net\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-300x220.jpg\" alt=\"Mira Furlan\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Mira-Furlan.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><\/strong><\/em><em>Mira Furlan, jedna od najomiljenijih glumica jugoslavenskog teatra i filma te jedna od rijetkih s ovih prostora koja je svoj uspje\u0161an profesionalni \u017eivot nastavila i ostvarila u Americi, u posljednjih je 25 godina rijetko radila u Hrvatskoj. No, kada je od strane rije\u010dkog kazali\u0161ta pozvana da glumi anti\u010dku junakinju Kasand<\/em><em>ru, u predstavi postavl<\/em><em>jenoj prema istoimenom romanu isto\u010dno njema\u010dke spisateljice Christe Wolf, Furlan nije dvojila. Zato, kada je pred koji dan, uo\u010di premijere predstave Kasandra u HNK Ivana pl. Zajca, objavljeno kako glumica postaje stalnom \u010dlanicom njihovog ansambla drame, \u0161tovatelji njezinog rada s odu\u0161evljenjem su prihvatili ovu vijest.<\/em><\/p>\n<p><em>Furlan rijetko daje intervjue hrvatskim medijima, poznavatelji medijskog tretmana njene osobe i rada razumiju i za\u0161to, no ovog je puta na\u010dinila iznimku. Zahvalni smo joj na tome.<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to Vam je zna\u010dilo gostovanje na Festivalu Zimsko ljetovanje u Kuli Stojana Jankovi\u0107a u Islamu Gr\u010dkom, pored Zadra, gdje ste prije tri godine sudjelovali na radionici o egzilu i emigraciji. Samo za tu prigodu do\u0161li ste direktno iz Los Angelesa. Koji dobar razlog Vas je na to nadahnuo?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ja sam nau\u010dila cijeniti dobru i plemenitu gestu kakva je bila ljubazni poziv divnih \u017eena iz Centra za mirovne studije u Kulu. Naime, dobrih i plemenitih gesta u \u017eivotu je malo. Ako me netko iz ove sredine pozove da do\u0111em, ja \u0107u u\u010diniti sve da se to desi. Poziva je u ovih \u010detvrt stolje\u0107a bilo toliko koliko stane na prste jedne ruke. Tako naprosto stoje stvari. Dakle, te meni nepoznate \u017eene su me pozvale i ja sam se odazvala. To se pokazalo kao odli\u010dan potez. Svaki put kad sam bila u Kuli bilo mi je predivno. Osje\u0107ala sam se sigurno i slobodno i mogu re\u0107i da sam tamo stekla prave prijatelje. A i samo mjesto je jedno zaista \u010darobno, mjesto posebne energije. Da sam &#8216;new age&#8217;-er, usudila bih se re\u0107i da je to mo\u017eda neki vrlo posebni vortex, centar energije. Ali nisam pravi new age-er, tako da \u0107u se suzdr\u017eati od takvih velikih, pretencioznih rije\u010di. Nadam se da \u0107u opet imati prilike da do\u0111em tamo i da se dru\u017eim sa sebi bliskim ljudima.<\/p>\n<ul>\n<li>U Americi \u017eivite, radite i pla\u0107ate porez. Kako je \u017eivjeti s Obaminom administracijom?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Haha, da, to\u010dno, tamo pla\u0107am porez! Uh! Ba\u0161 smo ga sad platili! Ljudi me \u010desto pitaju kako bih definirala pojam &#8216;doma&#8217;. Ovoga \u010dasa, nakon ovog va\u0161eg pitanja, pada mi na pamet mo\u017eda jedini to\u010dni \u2013 i realni &#8211; odgovor: &#8216;Dom je tamo gdje pla\u0107a\u0161 porez&#8217;.<\/p>\n<p>Kako je \u017eivjeti s Obaminom administracijom? Pitanje je koliko se \u010dovjeka i njegovog malog, individualnog \u017eivota, uop\u0107e ti\u010du promjene na vrhu. To je ono \u0161to je druga\u010dije (ne nu\u017eno i bolje) u Americi od ovih na\u0161ih krajeva: politika \u010dovjeku\u00a0 u Americi ne zadire u \u017eivot tom silinom i tako direktno kao \u0161to je to slu\u010daj ovdje. Iako je i taj sud vjerojatno neto\u010dan i diskutabilan. Ja sam ovdje, na ovom prostoru, javna osoba. U Americi sam ipak samo jedan od 250 miliona gra\u0111ana. Da sam u istaknutoj politi\u010dkoj poziciji, i meni bi se politika mije\u0161ala u \u017eivot. U svojoj davnoj kolumni u Feralu pisala sam o jednom novinaru koji je dobio Pulitzera, i karijera mu je cvjetala i financijski je bio na samom vrhu. A onda je napisao \u010dlanak koji se nije svidio FBI-u i tu je sve puklo. \u010covjek vi\u0161e nije mogao dobiti posao ni u zadnjim lokalnim novinama i na kraju se ubio u 48. godini, ostaviv\u0161i za sobom troje djece.<\/p>\n<p>Pod Obaminom administracijom ne bi mi bilo lako ni da sam ilegalni stranac ili, kako to zgodno ka\u017eu Amerikanci, &#8216;alien&#8217; (igrala sam takvu jednu na TV!) jer je Obama poznat kao &#8216;Deporter in Chief&#8217;, on je, naime, deportirao ve\u0107i broj ilegalaca nego sve druge administracije zajedno, \u0161to je zapanjuju\u0107e. Tako\u0111er mi ne bi bilo lako ni da ovisim o ameri\u010dkoj pomo\u0107i najsiroma\u0161nijima. Iako bi mi tu bilo mnogo, mnogo lak\u0161e nego \u0161to mi je moglo biti pod Bushem i republikancima koji nastoje ukinuti svaku vrstu pomo\u0107i najsiroma\u0161nijima. Obama je napravio veliku stvar sa zdravstevnim osiguranjem. 50 miliona ljudi je preko Obama care-a dobilo osiguranje. I opet, ja i moja obitelj nismo od Obama care-a imali koristi jer ne pripadamo toj kategoriji najsiroma\u0161nijih.<\/p>\n<p>Oni u sredini su zapravo u lo\u0161oj poziciji i nemaju pomo\u0107i niotkuda, ni \u0161to se ti\u010de zdravstva, ni \u0161to se ti\u010de visokog obrazovanja. Ovo posljednje me se ovoga \u010dasa posebno ti\u010de jer moj sin se upravo prijavio za koled\u017e. Dakle, Obamima administracija je zaista napravila velike i zna\u010dajne promjene koje se ti\u010du najni\u017ee ekonomske klase. U takozvanoj srednjoj klasi (middle class \u2013 kako to tek uvredljivo zvu\u010di!) nema bitnih promjena. Tu je \u010dovjek &#8216;on his own&#8217; i ne preostaje mu drugo nego da se dovija na sve mogu\u0107e na\u010dine kako da plati zdravstveno osiguranje za sebe i svoju obitelj i kako da smogne stotine tisu\u0107a dolara da \u0161koluje dijete.<\/p>\n<p>Po mom skromnom mi\u0161ljenju, a i po mi\u0161ljenju mnogih ljudi u Americi, onih koji \u0107e ove godine glasati za Bernie Sandersa, \u010dinjenica da su zdravlje i obrazovanje dostupni samo najbogatijima predstavlja uvredu za mozak, najstra\u0161niji atak na samu ideju Amerike (&#8216;all men are created equal&#8217; etc.), kraj demokracije pa i kapitalizma i ulazak u doba novog robovlasni\u0161tva. Mislim i vjerujem da je Obama, za kojeg sam glasala vrlo entuzijasti\u010dno mnogo toga \u017eelio i htio promijeniti. Opstrukcija je bila neopisiva na svakom koraku. Apsolutno svaka njegova ideja je dovela do sudskog spora na najvi\u0161em nivou. I to malo \u0161to se postiglo u sferi zdravstvenog osiguranja \u0107e biti sru\u0161eno onog trenutka kad na vlast do\u0111u Republikanci. Ono \u0161to je zapanjuju\u0107e (ako je i\u0161ta vi\u0161e uop\u0107e zapanjuju\u0107e) je \u010dinjenica da narod uporno glasa protiv svojih vitalnih interesa. Tako je u Americi, tako je i ovdje. Ta me \u010dinjenica nikada ne prestaje uvijek iznova \u0161okirati.<\/p>\n<ul>\n<li>Kasandra njema\u010dke spisateljice Christe Woolf tekst je koji govori o ratu, pripremama za rat, ratnoj i predratnoj propagandi u Troji. Je li vam pomogla \u010dinjenica da neke od ovih tema poznajete iz vlastitog iskustva, emocionalno i traumatski?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da, naravno, sve su to teme koje su me dotakle vrlo osobno, koje sam do\u017eivjela i pro\u017eivjela, o kojima neprestano mislim, koje prepoznajem neprestano svuda oko sebe. Nema bijega od tih tema. Nismo mi ovdje nikakav izuzetak. Sve je isto svuda. Kao \u0161to ka\u017ee stari dobri Eshil \u010dije stihove govorim na kraju ove predstave: &#8216;Tako je bilo uvijek i uvijek \u0107e biti.&#8217;<\/p>\n<ul>\n<li>Prije nekoliko godina, u jednom intervjuu na pitanje o emigraciji citirali ste libanonskog pisca Amina Maaloufa koji je u vezi emigracije rekao: &#8216;\u017divjeti izme\u0111u dva svijeta koja oba podjednako obe\u0107avaju i razo\u010daravaju&#8230;&#8217;.\u00a0 Stoji li jo\u0161 uvijek ta konstatacija za Vas?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To je upravo genijalna re\u010denica. Hvala vam \u0161to ste me podsjetili na nju. Da, to je to\u010dno. Tako \u017eivjeti je te\u0161ko jer shva\u0107a\u0161 da pravog &#8216;pripadanja&#8217;, ma \u0161to to zna\u010dilo, nikad vi\u0161e u \u017eivotu ne\u0107e biti i da ga naprosto ne mo\u017ee biti, da \u0107e ti uvijek ne\u0161to negdje nedostajati, da nigdje vi\u0161e ne\u0107e\u0161 biti sasvim &#8216;doma&#8217;, sasvim cijeli, sasvim potpun i &#8216;to\u010dan&#8217;, ali u toj poziciji postoji i element onog najvrjednijeg, a to je sloboda. Sloboda je, kao \u0161to znamo, te\u0161ka i naj\u010de\u0161\u0107e neugodna, ona sa sobom donosi ogromnu dozu izazova i postavlja te u poziciju apsolutne odgovornosti za svoj vlastiti \u017eivot i za odluke koje donosi\u0161. Ali je ona i najve\u0107a vrijednost u \u017eivotu, neprocjenjiva. Ja, jednom rije\u010dju, ne bih mijenjala svoje emigrantsko iskustvo ni pod koju cijenu. Na kraju nam preostaje samo to, \u010dini mi se: vlastito iskustvo. Moje je bilo \u2013 re\u0107i \u0107u to tako \u2013 jedinstveno, vrijedno, pou\u010dno i uvijek zanimljivo. Ne mogu se \u017ealiti. Mozda \u010dak, u dobroj kr\u0161\u0107anskoj maniri, mogu i zahvaliti svojim &#8216;neprijateljima&#8217;.<\/p>\n<ul>\n<li>U LA-u i Americi Vam, prema vlastitom priznanju, nedostaju kazali\u0161ni anga\u017emani. U \u010demu je, po Vama, temeljna razlika izme\u0111u dana\u0161njeg na\u010dina rada u kazali\u0161tu s onim 80-ih i 90-ih?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kako da vam na to pitanje odgovorim kad tako malo znam o kazali\u0161tu koje se sada radi ovdje? Nisam kazali\u0161ni stru\u010dnjak, nisam nikada imala osobitu sklonost za teoriju kazali\u0161ta. U glumu sam krenula iz sasvim drugih razloga: to je bio intenzivan, &#8216;totalan&#8217;, sveukupni izraz cijelog mog bi\u0107a, i intelektualnog, i emocionalnog, i fizi\u010dkog, psiholo\u0161kog. Kad sam jednom davno, u jednoj gimnazijskoj predstavi, prvi put stala na scenu i kad me obasjalo bistro, o\u0161tro, nemilosrdno ali \u010darobno svjetlo reflektora, znala sam pouzdano da je upravo to mjesto na kojemu \u017eelim biti, na kojemu se osje\u0107am slobodna i \u2013 recimo to tako \u2013 mo\u0107na. Pozornica je za mene uvijek bio prostor slobode. Na njoj se osje\u0107am sna\u017ena. Za razliku od \u017eivota u kojem se \u010desto osje\u0107am upravo suprotno.<\/p>\n<ul>\n<li>Dominantno ste glumica, no napisali ste i dramski tekst za predstavu &#8216;Dok nas smrt ne razdvoji&#8217;, koji govori o Zagrebu i 70-im godinama pro\u0161log stolje\u0107a. Kanite li se i dalje baviti dramskim pismom i o kojim biste temama u budu\u0107nosti voljeli pisati?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Objavila sam i knjigu eseja, kolumni koje sam godinama pisala za dragi Feral. Sad zavr\u0161avam memoarsku knjigu kojom se bavim ve\u0107 godinama. Imam mnogo projekata, mnogo spisateljskih ideja i \u017eelja. Ali vremena je sve manje.<\/p>\n<ul>\n<li>Negdje ste kazali da nemate televizor. Koliko ste, doista, izolirani od suvremenih medija?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Imam televizor ali ga, kada sam sama, nikada ne palim. Kao da su mi s godinama slike postale napornije od rije\u010di. Ne snalazim se na internetu, ne gledam Youtube videa, sve mi je to u\u017easan napor, \u0161to je zapravo \u010dudno za jednu glumicu koja zadnjih godina \u010dak i ne radi kazali\u0161te nego uglavnom snima. Ne znam kako izgledaju politi\u010dari, npr. ovdje sam neki dan upalila tv i mislila: Gle, i ovdje u Hrvatskoj imaju ne\u0161to kao Saturday Night Live. I onda sam mislila: Pa nije naro\u010dito duhovito. I mislila: Vidi\u0161 kako vi\u0161e ne prepoznajem te glumce. A onda shvatila: O ne, to je sve za ozbiljno. To su pravi politi\u010dari, predsjednici partija, bitne osobe u ovoj zemlji. Moram re\u0107i da me to \u0161okiralo. Ho\u0107u re\u0107i: samu sam sebe \u0161okirala, svojim apsolutnim neznanjem i neshva\u0107anjem tzv. realnosti. Kada \u010dovjek gleda Trumpa, onda mu zaista glava mo\u017ee eksplodirati: je li taj klaun, kojemu je jedina kvalifikacija za politiku \u010dinjenica da je najbogatiji, iz nekog reality show-a? Je li sve to neka \u0161ala, vic? U kakvom to svijetu \u017eivimo? Ima li u tom svijetu ijedna druga vrijednost osim instant slave i novca? \u017delimo li u takvom svijetu \u017eivjeti i u njemu sudjelovati? Moj odgovor je: \u0161to manje.<\/p>\n<ul>\n<li>Gluma, barem na na\u010din kako se Vi njom bavite, fizi\u010dki je iznimno zahtjevna i isrcpljuju\u0107a profesija o \u010demu \u0161ira javnost malo zna. \u010cesto je istican onaj emocionalni\/psiholo\u0161ki napor u va\u0161em poslu, no \u010dini mi se da je ovaj fizi\u010dki pomalo zanemaren. Uli\u010dnim rje\u010dnikom rekli bismo da je to &#8216;naporna \u0161ljaka&#8217;. Kako se nosite s tim? Kada Vam je i za\u0161to bilo najte\u017ee?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pravo pitanje za ovo moje zadnje iskustvo. U\u017dASNO MI JE TE\u0160KO. Ova velika slova su mi nehotice iza\u0161la iz dubine du\u0161e, tj. mog umornog, preumornog tijela. Da, ba\u0161 je &#8216;te\u0161ka \u0161ljaka&#8217;. A tijelo, na \u017ealost (a mo\u017eda i na sre\u0107u) stari i br\u017ee se umara i krhko je pa su povrede \u010deste. Bila sam bolesna na premijeri, jedva sam govorila. Povrijedila sam palac desne ruke, a onda i prignje\u010dila rebra. Mo\u017eda bih od sada trebala raditi samo radio drame! Ha,ha!<\/p>\n<p>Da ne govorim o filmskim snimanjima. Na seriji &#8216;Lost&#8217; su na nas cijele jedne hladne, vjetrovite no\u0107i lijevali umjetnu ki\u0161u. Na kraju, kako to ve\u0107 biva, tijelo se pobuni i ne mo\u017ee vi\u0161e. Ja sam po\u010dela tako u\u017easno cvokotati da nisam mogla izgovoriti svoje replike. Trebali su zaustaviti snimanje dok se moje tijelo ne dovede u red. Refleksne radnje, ne mo\u017ee\u0161 ni\u0161ta nego pristati na to svoje krhtko i lomljivo i neposlu\u0161no tijelo. Tijelo je naj\u010de\u0161\u0107e ionako mudrije od na\u0161ih mozgova. Ono nam ka\u017ee \u0161to mo\u017eemo i \u0161to ne mo\u017eemo. Ali je re\u017eiser bio bijesan na mene. &#8216;To cvokotanje je neprofesionalno&#8217;, derao se na mene. A ja sam jo\u0161 ja\u010de zacvokotala! Tijelo je naprosto reklo: Ne\u0107u pa ne\u0107u!<\/p>\n<p>Mo\u017ee li i na temelju \u010dega povu\u0107i paralela izme\u0111u lika Kasandre i nekih od uloga koje ste ranije glumili u kazali\u0161tu i tv produkciji? Po\u010detkom 2000-tih na Brijunima ste u re\u017eiji Lenke Udovi\u010dki tuma\u010dili ulogu Medeje, jo\u0161 jedne sna\u017ene \u017eene iz Euripidovog opusa, a na Splitskom ljetu 1990. igrali ste ulogu Helene.<\/p>\n<ul>\n<li>Sada igrate jo\u0161 jedan Euripidov lik, no ovdje ispisan u ponovnom, feministi\u010dkom klju\u010du autorice Christe Wolf.\u00a0 \u0160to ve\u017ee ove mitske \u017eene s Kasandrom? Njihove su karaktere ispisivali mu\u0161ki autori i dominantna patrijarhalna optika, no Wolf pri\u010du o Kasandri, kao uostalom i o Mediji, ispisuje ponovno.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da, naravno, paralela ima &#8216;kao u pri\u010di&#8217;, kao \u0161to ka\u017ee jedan moj prijatelj. Od simbola mi se vrti u glavi. Imam jaku \u017eelju da moj slijede\u0107i projekt bude izvan tog za\u010daranog kruga mitskih likova i simbola koji se pri tom onda jo\u0161 ve\u017eu i za moju vlastitu osobnu pri\u010du na ovim prostorima. Kad smo prvi put pro\u010ditali komad, adaptaciju romana Christe Wolf, jedan duhoviti glumac iz rije\u010dkog ansambla, Davor, rekao je: &#8216;Ok, sad smo to pro\u010ditali. Zatvorimo tekstove i krenimo raditi jednu veselu komediju.&#8217; Bila je to \u0161ala, ali je u tome bilo iskrenosti i istine. Ima Christa Wolf jednu re\u010denicu koju u ovoj predstavi izgovara pripovjeda\u010dica, Olivera Baljak: &#8216;Ho\u0107e li to Kasandru osloboditi mita?&#8217; Ho\u0107u li se ja ikada osloboditi mita? Mogu li? Trebam li? Bi li to zaista bilo moje oslobo\u0111enje?<\/p>\n<p>Ja naginjem kao glumica jakom materijalu. U \u017eivotu mi je uvijek nedostajalo intenziteta, snage, velike emocije. Pa sam je onda sama izmi\u0161ljala i onda kada je nije bilo. Tu je kazali\u0161te za mene bila savr\u0161ena terapija. Tu sam se napajala svim onim \u0161to mi je u \u017eivotu nedostajalo. Ali vrijeme prolazi, \u010dovjek se umori. Umori se i od jake emocije. Sad mi treba mir. Dosta je bilo velike drame. U \u017eivotu sasvim sigurno.<\/p>\n<p>Grci, osobito Euripid, su &#8216;moji&#8217; ljudi. Razumijem i mogu stati iza velikih emocija, velikih tema. Ok, mogu. Da li i ho\u0107u? U ovom trenutku svog \u017eivota? To je pitanje koje sada postavljam sebi, vi\u0161e kao \u010dovjeku nego kao glumici. Kona\u010dno, i ovaj moj dolazak u Rijeku, osim \u0161to je bio odgovor na divnu, po\u0161tovanja vrijednu gestu Olivera Frlji\u0107a i Marina Bla\u017eevi\u0107a, je i moje osobno ispitavanje sebe same: \u0161to jo\u0161 \u017eelim? \u0160to me \u010dini sretnom? \u0160to me puni, \u0161to mi treba? Sva ta pitanja se odnose i na profesiju ali i na moje bivanje na ovim, &#8216;mojim&#8217;, prostorima. Je li mi ovdje lijepo? Osje\u0107am li se dobro i, kao \u0161to je netko jednom pametno rekao, &#8216;to\u010dnije&#8217; nego tamo? Kako mi je opet u mom jeziku?<\/p>\n<p>Sve je to jedno veliko putovanje. Uglavnom po sebi. Zahvalna sam da imam priliku boraviti u ovom divnom, srda\u010dnom, otvorenom gradu, da mogu sa prozora gledati more koje me svaki put iznova \u010dini sretnom, da mogu ponovno pustiti glas na velikoj sceni pravog, starinskog kazali\u0161ta, da sam okru\u017eena divnom ekipom ozbiljnih, predanih, dragih glumaca, da \u2013 jednom rije\u010dju \u2013 imam priliku &#8216;do\u0107i doma&#8217;. Zahvalna sam Oliveru i Marinu, zahvalna glumcima, zahvalna Rijeci, zahvalna Jadranskome moru. Jesam li pateti\u010dna? Ba\u0161 me briga!<\/p>\n<ul>\n<li>Kasandrino &#8216;ludilo&#8217; je zapravo potreba da se ka\u017ee istina. Pod izgovorom ludila i izdaje proganjani su i neki od knji\u017eevnika\/ca i umjetnika\/ica s ovih prostora 90-ih godina. Popis je duga\u010dak, no korespondira li ovaj komad i s dijelom Va\u0161e biografije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Apsolutno. Istina je te\u0161ka disciplina i ljudi je uglavnom ne mogu i ne \u017eele podnositi. Paralele itekeko postoje. Svatko tko je devedesetih zucnuo o tome da ne prihva\u0107a rat koji se pri tom ve\u0107 uvelike vodio, da ne \u017eeli mrziti zato \u0161to je tako netko na vrhu odlu\u010dio, da ne \u017eeli obu\u0107i uniformu bilo koje vojske, pa i one &#8216;umjetni\u010dke&#8217;, taj je bio prokazan i osu\u0111en, pa i prognan. Tu Kasandrina pri\u010da, kao sto je to i Antigonina, postaje univerzalna. Zanimljivo je da su \u017eene bile te koje su bile najbrutalnije prokazane kao vje\u0161tice, kurve i izdajice. Bilo je tako lako i tako beskrajno privla\u010dno, da ne ka\u017eem neodoljivo, baciti kamen na \u017eenu. U tom kamenovanju su sudjelovale i same \u017eene, dapa\u010de one su bile najentuzijasti\u010dnije. Otvorenu sezonu lova na moju osobu je, na primjer, pokrenula upravo \u017eena, Tanja Torbarina, u Globusu.<\/p>\n<p>Tako\u0111er je vrlo lako i isto tako privla\u010dno proglasiti \u017eenu ludom. To je najpopularnija metoda eliminiranja \u017eena koje misle. Koliko sam puta \u010dula re\u010denicu &#8216;Ah, ona je luda!&#8217; o sebi, ne bih vi\u0161e mogla pobrojati. &#8216;Luda, te\u0161ka za rad&#8217;. To je ta etiketa od koje onda svi bje\u017ee u strahu. Jo\u0161 \u0107u o svemu tome re\u0107i ovo: meni nije najbolnije to \u0161to se desilo devedesetih. Recimo da je bio rat. Ljudi su ginuli. Ljudi su gubili djecu na boji\u0161tu. Nije \u010dudo da se gubi razum. Ono \u0161to je zastra\u0161uju\u0107e je da je od toga pro\u0161lo 25 godina i da mene nitko, ponovit \u0107u to jo\u0161 jednom: NITKO, nikada nije pozvao da ovdje radim, s izuzetkom Rade \u0160erbed\u017eije, zatim \u017darka Radi\u0107a (radilo se o projektu u Rijeci koji zbog poslova u Americi nisam mogla raditi), te jedne sapunice na Novoj TV koju sam zapravo s gu\u0161tom odradila, usprkos i unato\u010d (da citiram Feral) visokom ukusu mojih tanko\u0107utnih kolega iz kazali\u0161ta, usprkos i unato\u010d preziru tzv. visoke kulture i zagreba\u010dke kulturne kreme. Imala sam u ovih 25 godina i dvije ponude za film i TV ali su obje otkazane u \u010dasu kad sam pristala. Zaklju\u010dak: nikad ne reci &#8216;da&#8217;!<\/p>\n<ul>\n<li>Jeste li \u010ditali originalni tekst Christe Wolf? Ako jeste \u0161to je ono \u0161to ste iz njega kao \u010ditateljica ponijeli?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Naravno da jesam, ja sam ozbiljna glumica! Ha, ha! \u010citala sam taj roman \u010dim je iza\u0161ao, osamdesetih godina i jako mi se svidio. \u017denski ugao povijesti. Pametno, divno.<\/p>\n<ul>\n<li>Jeste li otprije poznavali redateljicu Nadu Kokotovi\u0107?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne, zapravo ne. Vrlo povr\u0161no. Jo\u0161 na Akademiji sam svaki put pomislila, kad god bih je vidjela: &#8216;Najljep\u0161a \u017eena na svijetu!&#8217; Bila je fascinantno lijepa. Kad ka\u017eem lijepa, mislim na mnogo vi\u0161e od fizi\u010dke ljepote. Mislim na snagu, karizmu, cijelu osobu.<\/p>\n<ul>\n<li>S \u010dim se ovih dana borite u portretiranju lika Kasandre, \u0161to je u ovoj predstavi za Vas najkompleksnije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Treba mi ogromna fizi\u010dka snaga da to iznesem, izgovorim, otr\u010dim. To je moja glavna borba. Ostalo je u\u017eitak i veselje.<\/p>\n<ul>\n<li>Mogli bi se kazati kako imate &#8216;kompliciran&#8217; odnos s mainstream medijima na Balkanu. Nerijetko izmisle neku Va\u0161u &#8216;zvu\u010dnu&#8217; izjavu, a kada Vam poklone pa\u017enju, uglavnom se vra\u0107aju na 90-e godine.\u00a0 Vjerujem da ste time bili frustrirani, jeste li jo\u0161 uvijek i kako ste to uspjeli nadi\u0107i?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nema kraja uvredama. Nema kraja gluposti. Nema kraja zlobi. Nema kraja nepo\u0161tovanju. Nema kraja odvratnim fotografijama na kojima sam uglavnom gola. Nema kraja ponavljanju iste, iste, iste pri\u010de. Odvratno.<\/p>\n<ul>\n<li>Pi\u0161ete li jo\u0161 uvijek autobiografiju, dokle ste stigli s tim? Koji temeljni motiv Vas u tome pokre\u0107e?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Imam potrebu ispri\u010dati svoju pri\u010du. Vrijeme leti neopisivom brzinom, sve ga je manje. Sve se zaboravlja (da citiram Christu Wolf: &#8216;Kako se brzo i temeljito zaboravlja!&#8217;). Treba se prisjetiti. Treba zapisati. Radim to zbog sebe, u nadi da \u0107e ne\u0161to ostati zabilje\u017eeno. Radim to zbog svog sina koji je mali Amerikanac, Angelino, da mo\u017ee pro\u010ditati tko je bila ta njegova mama, da je se prisjeti i mo\u017eda je poku\u0161a razumjeti, onda kad je vi\u0161e ne bude. Ali zapravo radim to ne bih li sama shvatila \u0161to sam i tko sam. Pa kona\u010dno, i gluma je bila i jo\u0161 uvijek jest samo sredstvo da do\u0111em do sebe. Kao da se cijeli \u017eivot na razli\u010dite na\u010dine bavim samo jednom stvari: introspekcijom. Drugo ni\u0161ta ne znam, drugo se i ne usu\u0111ujem. Ima li dublje re\u010denice od one Sokratove: &#8216;Znam da ni\u0161ta ne znam.&#8217;<\/p>\n<ul>\n<li>Va\u0161 nedavno objavljen stalni anga\u017eman u drami HNK Rijeka prvi je put da se nalazite u stalnom postavu neke nacionalne kazali\u0161ne ku\u0107e, nakon 90-ih. \u0160to to zna\u010di za Va\u0161 \u017eivot i raspored u budu\u0107nosti? Ho\u0107ete li \u017eivjeti na relaciji Los Angeles-Rijeka?\u00a0 \u0160to je ono \u0161to Vas je u\u010dvrstilo u toj odluci?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pitate me o tome \u0161to mi zna\u010di status u &#8216;nacionalnoj ku\u0107i&#8217;. Meni ni\u0161ta naro\u010dito jer me takve velike rije\u010di ne uzbu\u0111uju. Tu sam, kao sto znate, u manjini pa sam valjda zato i oti\u0161la. Ne vjerujem u dr\u017eave \u2013 nacije i mislim da je u toj ideji po kojoj funkcionira nas svijet ujedno i po\u010detak sveg zla. Pametniji i politi\u010dki obrazovaniji ljudi su na tu temu napisali i misliili vrlo ozbiljno. Neka druga, potpuno druga\u010dija organizacija svijeta bit \u0107e nam svima potrebna ako mislimo sa\u010duvati planetu. Anarhisti\u010dki je moto: &#8216;no nation, no religion&#8217;. Ja bih dodala: no weapons. U toj utopiji bi rat bio ilegalan, izvan zakona.<\/p>\n<p>Na \u017ealost, ne idemo prema toj vrsti utopije. Idemo upravo u obratnom smjeru, u potpuno uni\u0161tenje ljudske rase i na\u0161e predivne planete sa njenim nevinim stanovnicima \u2013 \u017eivotinjama i biljkama, toliko simpati\u010dnijim od ljudi.<\/p>\n<p>Eto, od nacionalnog kazali\u0161ta do uni\u0161tenja planete je vrlo kratak put. Barem u mom mozgu.<\/p>\n<p>Za Rijeku mogu samo re\u0107i: divno mi je bilo. Jela sam najbolje na svijetu, jedna konoba bolja od druge, divne \u0161etnje uz more, i \u2013 glavno \u2013 divni, srda\u010dni ljudi koji mi prilaze i ka\u017eu, kao jedna nepoznata gospo\u0111a ju\u010der: &#8216;Kako je lijepo \u0161to ste tu. Srce mi je puno kad vas vidim!&#8217; Tko to ne bi rado \u010duo!<\/p>\n<ul>\n<li>Kako gledate na najnovija zbivanja vezana za intendanta Frlji\u0107a i pritiske kojima je trenutno izlo\u017een? Kako takva atmosfera lin\u010da utje\u010de na Vas kao glumicu u ovom trenutku?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Brinem se za njega. U njegovoj osobi ima \u010disto\u0107e, takva je bila i njegova gesta prema meni. Osje\u0107am u njemu gotovo dje\u010dju potrebu za pravdom, i to mi je dirljivo i podsje\u0107a me na mene u mladosti (a mo\u017eda i u starosti!). Ali ne \u010dudim se ovome \u0161to se sada doga\u0111a u Hrvatskoj. Za razliku od mnogih koji se sad pitaju kako je mogu\u0107e da su se stvari do te mjere radikalizirale, ja mislim da su one tako postavljene jo\u0161 onih davnih devedesetih kad su svi \u0161utjeli i svi pristajali. Ne \u017eelim biti antipati\u010dna i re\u0107i &#8216;I told you so&#8217;, ali, ba\u0161 kao i u Kasandri, ve\u0107 je tada bilo jasno kamo stvari idu. Tada je trebalo reagirati, a to, uz rijetke iznimke kao \u0161to je to bio Feral, nije \u010dinio nitko. Sada su se stvari cementirale, povijest se nanovo napisala, i \u010du\u0111enju vi\u0161e nema mjesta. Ovo vi\u0161e nije moja borba, ja sam svoje bitke zavr\u0161ila. Sada samo mogu dati svesrdnu podr\u0161ku ljudima kao \u0161to je Oliver, kao \u0161to je Marin, kao \u0161to su rije\u010dki glumci, kao \u0161to je Rijeka kao grad sa svojim gradona\u010delnikom, sa svojom knji\u017earom Ex Libris, sa svojim morskim, ipak druga\u010dijim zrakom. Bila sam sretna ovdje. I veselim se ponovnom susretu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.voxfeminae.net\/cunterview\/kultura\/item\/9655-mira-furlan-svoje-emigrantsko-iskustvo-ne-bih-mijenjala-ni-pod-koju-cijenu\" target=\"_blank\">Voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mira Furlan: Ne vjerujem u dr\u017eave \u2013 nacije i mislim da je u toj ideji po kojoj funkcionira nas svijet ujedno i po\u010detak sveg zla<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":201398,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-201397","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201397","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=201397"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201397\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/201398"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=201397"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=201397"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=201397"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}