{"id":201181,"date":"2016-03-17T06:57:13","date_gmt":"2016-03-17T05:57:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=201181"},"modified":"2016-03-17T06:57:13","modified_gmt":"2016-03-17T05:57:13","slug":"biti-zdrav-i-biti-zaposlen-i-biti-zaposlen-a-biti-zdrav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/17\/biti-zdrav-i-biti-zaposlen-i-biti-zaposlen-a-biti-zdrav\/","title":{"rendered":"Biti zdrav i biti zaposlen i biti zaposlen, a biti zdrav"},"content":{"rendered":"

Autorka: Nina Gross<\/strong><\/em><\/p>\n

\"depresia\"<\/a>Globalna kriza iz 2007-8. godine ozna\u010dila je uru\u0161avanje ideje da je cilj ekonomije stvoriti uravnote\u017een sustav racionalnih o\u010dekivanja i investiranja u njihovo ostvarenje. No unutar sustava utemeljenom na perpetuiranju prinudne \u017eudnje radni\u010dke klase za materijalnim, u smislu isklju\u010divog privre\u0111ivanja kako bi se moglo namiriti potrebe svakodnevnog \u017eivota te na paralelnoj sistemskoj pohlepi kapitalisti\u010dke klase koja je strukturno u poziciji da je preko tu\u0111ih le\u0111a namiri, te\u0161ko da mo\u017eemo govoriti o uravnote\u017eenom sustavu racionalnih o\u010dekivanjima. Akumulacija kapitala ujedno je zna\u010dila akumulaciju mizerije i produljenje agonije napornog i potpla\u0107enog rada. U psihosocijalnom kontekstu, pomak u strukturi radnih odnosa doveo je do mentalne degradacije \u010dovjeka, \u0161to ujedno zna\u010di i promjenu percepcije rada, koji se sve \u010de\u0161\u0107e do\u017eivljava kao robijanje sa svrhom namirenja osnovnih egzistencijalnih potreba. \u017divotni vijek \u010dovjeka pretvoren je u radni vijek, a slobodno vrijeme u potpunosti je podre\u0111eno ostvarenju primarnih potreba.<\/p>\n

David Smail u svojoj knjizi The Origins of Unhappiness isti\u010de kako je responsibilizacija postala jedna od najuspje\u0161nijih taktika vladaju\u0107e klase kojom se pospje\u0161uje perpetuiranje postoje\u0107ih radno-socijalnih odnosa.[1] Svaki \u010dlan pod\u010dinjene klase ohrabren je da se osje\u0107a odgovornim za svoj \u201eneuspjeh\u201c \u2013 pojedinac \u0107e radije pribje\u0107i kritici samoga sebe, odnosno za siroma\u0161tvo, nedostatak prilika i\/ili nezaposlenost kriviti postoje\u0107e socijalne strukture. Magi\u010dni voluntarizam, pojam koji uvodi David Smail, ocrtava tendencije ekonomskog sustava koji je na snazi zadnjih petstotinjak godina, a ozna\u010dava vjeru u mo\u0107 svakog pojedinca da postane ono \u0161to \u017eeli, kao i uvjerenje da se sudbina nalazi isklju\u010divo u njegovim rukama. Radi se o opasnoj tvrdnji koja ga, u kona\u010dnici, li\u0161ava svake mogu\u0107nosti kriti\u010dkog rasu\u0111ivanja o politi\u010dkom, ekonomskom i dru\u0161tvenom sustavu u kojem \u017eivi. \u010covjek postaje jedini krivac za svoju neuspje\u0161nu prilagodbu unutar sustava u kojem se ne osje\u0107a sposobnim funkcionirati.<\/p>\n

Pod pritiskom mjera \u0161tednje, odnosno rezanja davanja za javni sektor, kao i uznapredovalih procesa privatizacije resursa, prekarizacije rada i rastu\u0107e nezaposlenosti, a pod teretom neotpla\u0107enih dugova, ovakvo nametanje krivnje dodatno poja\u010dava patofiziolo\u0161ke promjene unutar sfere mentalnog zdravlja. Kontinuirana nestabilnost i nemogu\u0107nost snala\u017eenja u kakofoniji informacija proizvodi osje\u0107aj tjeskobe i depresije. Prekarizacija te dramati\u010dan porast nezaposlenosti potaknuli su na istra\u017eivanje korelacije izme\u0111u porasta broja depresivnih osoba unutar razli\u010ditih populacija i njihovih ekonomskih pokazatelja, s posebnim naglaskom na povezanost nezaposlenosti i depresije.<\/p>\n

Marie Jahoda[2] postavila je temelje teoriji deprivacije, promatraju\u0107i ljude kao pasivna bi\u0107a, osjetljiva na eksternalne podra\u017eaje. Jahoda smatra kako zaposlenje inherentno sadr\u017ei pet prikrivenih posljedica. Njihovo odsustvo, kojem je razlog upravo gubitak zaposlenja, ima negativne posljedice na mentalno zdravlje pojedinca. Prema njezinoj teoriji, zaposleni pojedinci imaju strukturiran dan, njeguju socijalne kontakte izvan nuklearne obitelji, povezuju se s kolegama kako bi ostvarili zajedni\u010dke ciljeve, aktivni su \u010dlanovi dru\u0161tva, \u0161to pridonosi izgradnji vlastita identiteta te pozicioniranju unutar socijalnih struktura. Tvrdi da su navedene posljedice zaposlenja zapravo trajne ljudske potrebe koje nezaposleni ne uspijevaju ostvariti. John Helliwell i Robert Putnam u svojoj su studiji iz 2004. godine ukazali da gubitak posla zna\u010di i gubljenje dru\u0161tvenih kontakata, \u0161to uzrokuje isklju\u010denost iz promjenjivih procesa cirkulacije dru\u0161tvenog kapitala te dovodi do opadanja subjektivne percepcije blagostanja.<\/p>\n

David Fryer je u svojem radu[3] kritizirao Jahodinu teoriju deprivacije. Ustvrdio je da su njezino, a ne\u0161to kasnije i Warrovo istra\u017eivanje, duboko upitni sa stajali\u0161ta prakse te da pate od metodolo\u0161kih manjkavosti i empiricizma. Osnovna je kritika usmjerena na Jahodin model koji ljude promatra kao pasivne, reaktivne, ovisne te uglavnom intrinzi\u010dno motivirane. Fryer daje ne\u0161to druk\u010diju perspektivu, smatraju\u0107i da ljudi te\u017ee samoaktualizaciji i samoodre\u0111enju te se nastoje nositi sa svakodnevicom u skladu s vlastitom skalom vrijednosti, ciljeva i o\u010dekivanja. \u017delja za samoostvarenjem duboko je osuje\u0107ena nezaposleno\u0161\u0107u i siroma\u0161tvom, \u0161to rezultira niskom razinom samopouzdanja. Kao posljedica, javlja se i niz simptoma, poput depresije, osje\u0107aja bezna\u0111a, apatije i anksioznosti, psihosomatskih poreme\u0107aja, alkoholizma te suicida.<\/p>\n

Michael Frese i George Mohr su u studiji iz 1987. godine zaklju\u010dili kako je depresija najizra\u017eenija posljedica nezaposlenosti \u2013 bolest nezaposlenih. Razaraju\u0107e nuspojave nezaposlenosti pove\u0107avaju se proporcionalno s duljinom perioda nezaposlenosti \u2013 dugotrajna nezaposlenost pove\u0107ava rizik od pojave unipolarne depresije, anksioznog i pani\u010dnog poreme\u0107aja.[4] Frustriraju\u0107i poku\u0161aji pronalaska zaposlenja, u kombinaciji s neposjedovanjem dru\u0161tvene i ekonomske mo\u0107i, do\u017eivljavaju se kao gubitak kontrole nezaposlene osobe nad vlastitim \u017eivotom, no istovremeno se proizvode uvjeti za \u017eivot kroz nau\u010deni osje\u0107aj bespomo\u0107nosti.<\/p>\n

Marginalizirane dru\u0161tvene skupine u jo\u0161 su te\u017eem polo\u017eaju. Primjerice, Carolyn C., Robert Perrucci, i Dena B. Targ (1997) u svojoj su studiji naglasili\/e da \u017eene \u010de\u0161\u0107e metom diskriminacije na tr\u017ei\u0161tu rada, \u0161to uvelike smanjuje njihove \u0161anse za ponovnim zaposlenjem te tako produ\u017euje agoniju stanja nezaposlenosti. Tako\u0111er, \u017eene \u0107e \u010de\u0161\u0107e biti zaposlene na radnim mjestima koja su manje \u201eatraktivna\u201c no \u0161to je to slu\u010daj s mu\u0161karcima.<\/p>\n

Ni\u0161ta \u201ezdraviji\u201c nisu ni oni zaposleni. U stalnom kompetitivnom okru\u017eenju, radnici su primorani raditi u lo\u0161im uvjetima rada dok im se prihodi kontinuirano smanjuju. Neadekvatni poslovi i niske pla\u0107e, kao i prekarni rad, u direktnoj su vezi s produbljenjem krize u sferi mentalnog zdravlja. Tako\u0111er, visoke stope nezaposlenosti negativno utje\u010du na psihi\u010dko zdravlje zaposlenih jer se pove\u0107ava strah od gubitka posla koji kontinuirano proizvodi stanje tjeskobe. Va\u017eno je napomenuti da je strah od gubitka posla potenciran nepovoljnim pregovara\u010dkim pozicijama radnika unutar tr\u017ei\u0161ta rada te slabljenjem sindikalnog organiziranja.[5]<\/p>\n

Iz navedenog se mo\u017ee zaklju\u010diti da je socijalna kohezija bitan faktor odr\u017eavanja mentalnog zdravlja jer bliske veze unutar nuklearne obitelji amortiziraju negativne posljedice dugotrajne nezaposlenosti. Na globalnoj razini mo\u017eemo primijetiti da je u egalitarnim dru\u0161tvima stupanj socijalne kohezije vi\u0161i nego u dru\u0161tvima koja njeguju individualisti\u010dki etos i u kojima su odstupanja u jednakosti me\u0111u ljudima ve\u0107a.[6]<\/p>\n

Naru\u0161eno mentalno zdravlje predstavlja zdravstveni, dru\u0161tveni, ali i ekonomski problem. Studije koje su prou\u010davale vezu izme\u0111u nezaposlenosti i pojave mentalnih oboljenja, s naglaskom na u\u010destalost depresije kao trenutno dominantnog oblika mentalnih bolesti, bile su temelji zaokreta neoklasi\u010dne ekonomske misli prema ekonomiji sre\u0107e. Naglasak na promi\u0161ljanju ekonomskih pojavnosti koje utje\u010du na osje\u0107aj subjektivnog blagostanja, vladaju\u0107im je klasama u stremljenju ka maksimizaciji produktivnosti, a time i profitabilnosti, omogu\u0107io pristup novim analiti\u010dkim alatima za mjerenje dru\u0161tvenog i ekonomskog rasta te popratno discipliniranje mentalno posrnule radne snage.<\/p>\n

Bilje\u0161ke<\/p>\n

[1] Vidi recenziju Smailove knjige u tekstu Marka Fishera \u201eGood for Nothing\u201c, dostupno na http:\/\/theoccupiedtimes.org\/?p=12841<\/address>\n
[2] Jahoda, M. (1981). Work, employment and unemployment: values, theories, and approaches in social research. American Psychologist, 36(2), 184-191.<\/address>\n
[3] Fryer, D. (1986b). Employment deprivation and personal agency during unemployment: A critical discussion of Jahoda\u2019s explanation of the psychological effects of unemployment. Social Behaviour, 1, 3\u201323.<\/address>\n
[4] Jackson, Paul R.; Warr, Peter B., Unemployment and psychological ill-health: The moderating role of duration and age. Psychological Medicine, Vol 14(3), Aug 1984, 605-614.<\/address>\n
[5] Dooley, Catalano, & Rook, 1988 \u2013 Institute for Work & Health, 481 University Ave., Suite 800 Toronto, ON Canada, 2009, issue briefing \u2013 Unemployment and mental health<\/address>\n
[6] Richard G. Wilkinson, Unhealthy Societies: The Afflictions of Inequality (London: Routledge, 1996)<\/address>\n

Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta “Tjeskobno dru\u0161tvo \u2013 kako nas je kapitalizam u\u010dinio bolesnima”, za kojeg su sredstva osigurana putem Javnog natje\u010daja Ministarstva kulture RH za financiranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. \u010clanak ne izra\u017eava stavove i mi\u0161ljenje Ministarstva kulture RH.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Akumulacija kapitala ujedno je zna\u010dila akumulaciju mizerije i produljenje agonije napornog i potpla\u0107enog rada<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-201181","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201181","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=201181"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/201181\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=201181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=201181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=201181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}