{"id":200996,"date":"2016-03-14T08:25:17","date_gmt":"2016-03-14T07:25:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200996"},"modified":"2016-03-14T08:25:17","modified_gmt":"2016-03-14T07:25:17","slug":"fotografisanje-zena-izbjeglica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/14\/fotografisanje-zena-izbjeglica\/","title":{"rendered":"Fotografisanje \u017eena izbjeglica"},"content":{"rendered":"

\u00a0Autorka:\u00a0 Barbara Matej\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Marie_Dorigny_izbjeglice\"Velike crno-bijele fotografije, nastale u Gr\u010dkoj, Makedoniji i Njema\u010dkoj u prosincu 2015. i sije\u010dnju 2016., dio su cjeline francuske fotografkinje Marie Dorigny koja je snimala \u017eene na izbjegli\u010dkom putu \u2013 od iskrcavanja na Lezbosu preko puta Balkanskom rutom do procesa tra\u017eenja azila u Njema\u010dkoj. Gr\u010dka volonterka koja u zagrljaju tje\u0161i trudnu Ira\u010danku, odbijanje policije na gr\u010dko-makedonskoj granici da na daljnji put pusti stariju Libanonku, majke s djecom u \u017eicama ogra\u0111enima, prenapu\u010denim kampovima \u2013 neki su od prizora koje je zabilje\u017eila.<\/p>\n

U Parlamentariumu u Bruxellesu od 3. o\u017eujka do 1. lipnja otvorena je njezina izlo\u017eba \u201e\u017dene izbjeglice i tra\u017eiteljice azila u EU\u201c, nastala na inicijativu Europskog parlamenta. U sklopu seminara istog naziva, a koji je Europski parlament organizirao za novinare Europske unije 2. o\u017eujka u Bruxellesu, razgledali smo izlo\u017ebu, ali i dobili priliku da razgovaramo s fotografkinjom. Kako je vrijeme za razgovor bilo ograni\u010deno, skratili smo uvod i du\u017ea poja\u0161njenja pitanja da bi autorica imala vi\u0161e vremena za odgovore, no odmah s prvim pitanjem nije krenulo dobro.<\/p>\n

Naime, pitali smo je kakav je njezin pristup kada fotografira izbjeglice i kako izbje\u0107i mogu\u0107u eksploataciju u prezentiranju teme.<\/p>\n

Pitanje nije nimalo suvi\u0161no i vjerojatno si ga mnogi fotografi i novinari koji prate izbjegli\u010dku krizu postavljaju. K tome, sami su nam volonteri\/ke u izbjegli\u010dkim kampovima prepri\u010davali neka neugodna iskustva s novinarima i, naro\u010dito, snimateljskim ekipama, kada su tra\u017eili, na primjer, da uplakane majke s djecom u naru\u010dju ponavljaju neke mu\u010dne prizore jer ih nisu iz prve, kada su se uistinu, spontano dogodili, uspjeli dobro snimiti. No, pitanje je Dorigny uznemirilo:<\/p>\n

Kako bih to ja eksploatirala ikoga? Svi koji se bave izbjeglicama su pla\u0107eni za svoj posao, bilo da rade za UN, neki NGO, policiju, vojsku i njih nitko ne pita eksploatiraju li ih. Posebno sam osjetljiva na to pitanje jer sam bila napadnuta upravo s tom primjedbom da iskori\u0161tavam izbjeglice, ali to nije istina. Ja izvje\u0161tavam, i to je moj posao \u2013 izvijestiti o situaciji.<\/strong><\/p>\n

Naravno, va\u017eno je izvje\u0161tavati o temi i slikom upozoravati na ono \u0161to se doga\u0111a, no isto tako i voditi ra\u010duna o dostojanstvu ljudi koji zapravo nemaju privatnosti. Sve \u0161to im se doga\u0111a na putu, cijeli njihov \u017eivot, odvija se u javnosti, no to ne zna\u010di i da nu\u017eno imamo pravo posredno tome svjedo\u010diti.<\/p>\n

Ni jedna moja fotografija nije napravljena bez dozvole. Kada ne \u017eele biti fotografirani, izbjeglice dobro znaju kako to pokazati, nije im potrebno ni znanje jezika, samo zaklone lice ili odmahnu rukom. Zbog navodnog iskori\u0161tavanja su me ljudi iz civilnog sektora znali napadati, stavljali bi mi dlan pred kameru ili bi me vrije\u0111ali. Zbog toga sam osjetljiva na to pitanje. Ja samo radim svoj posao, kao i vi koji pi\u0161ete ili netko tko snima glas. Koja je razlika? Prije nego \u0161to sam postala fotografkinja radila sam kao novinarka i nitko me tada nije pitao iskori\u0161tavam li ljude. Za\u0161to nitko danas reportere ne pita iskori\u0161tavaju li izbjeglice? Objasnite mi razliku?<\/strong><\/p>\n

Svaki bi se novinar trebao pitati kako pristupati takvim temama, posebice ljudima \u010dija je muka tako izlo\u017eena. No ipak ih vi\u0161e izla\u017eete kada im snimate lice, nego kada pi\u0161ete o njima ili im snimate samo glas.<\/p>\n

Da, dobro, ali cilj nam je da damo lice statisti\u010dkim podacima, to je makar bila ideja koja stoji iza ovog mog projekta. Ako se u Europi di\u017ee panika zbog \u201ebarbarske invazije\u201c, onda \u0107u pokazati da su ti \u201ebarbari\u201c ljudska bi\u0107a, \u017eene s djecom u naru\u010dju, stari ljudi\u2026 Oni su isti kao \u0161to bismo bili i mi da nam se dogodi rat. Dakle, ja dajem lica brojkama i onima koji nisu bili na terenu ukazujem na to o kome mi govorimo kada govorimo o izbjeglicama: to su obitelji koje bje\u017ee od nesno\u0161ljive situacije, majke koje \u017eele za\u0161titi svoju djecu\u2026 Ukratko, obi\u010dni ljudi kao i mi, s tim da smo mi imali sre\u0107e \u0161to smo se rodili u Europi. Radila sam u tim zemljama i ranije – u Afganistanu, Pakistanu i svuda drugdje – i poznajem te narode. Oni se u kampovima pona\u0161aju kao i u svojim domovima. Ako su dobili ne\u0161to hrane, ponudit \u0107e vam je, kao \u0161to \u0107e vam i ponuditi da spavate u njihovim \u0161atorima. To su ljudi koji dijele ono malo \u0161to imaju.<\/strong><\/p>\n

Jeste li svjedo\u010dili kakvom nasilju nad \u017eenama izbjeglicama?<\/p>\n

Nasilja ima i posebno su ugro\u017eene \u017eene koje putuju same, mogu ih napasti druge izbjeglice, ali isto tako i policija, krijum\u010dari, svi oni koji misle da imaju pravo na \u017eenino tijelo. No \u017eene ipak naj\u010de\u0161\u0107e putuju u grupama, a i u zadnje vrijeme se ne\u0161to popravila situacija jer se organiziranije \u2013 autobusima i vlakovima – putuje Europom pa su manje mogu\u0107nosti za zlostavljanje. No u kampovima je jo\u0161 uvijek nasilje mogu\u0107e i potrebna je ve\u0107a za\u0161tita. Toga su svjesni i mnogi ljudi iz civilnog sektora koji rade sa \u017eenama izbjeglicama u kampovima i pozivaju ih da prijave ako im se ne\u0161to dogodilo.<\/strong><\/p>\n

Je li za vas dokumentarna fotografija i \u201esredstvo\u201c zagovaranja dru\u0161tvene promjene?<\/p>\n

Jest, i to je upravo ono \u0161to radimo predstavljaju\u0107i izlo\u017ebu u Europskom parlamentu. Anga\u017eiraju\u0107i me na ovom foto-projektu htjeli su da fotografski izvijestim o onome \u0161to oni poku\u0161avaju promijeniti politi\u010dkim putem. Britanska zastupnica u Europskom parlamentu Mary Honeyball autorica je izvje\u0161\u0107a o \u017eenama izbjeglicama u kojem je dala smjernice za reformu migracijske politike i politike azila iz rodne perspektive. Ona me anga\u017eirala kako bih zapravo \u201eilustrirala\u201c njezin rad i u tom smislu zajedno djelujemo. Ona kao politi\u010darka i ja kao novinarka. U moje 33 godine rada, vidjela sam mnogo prljavoga. Za vrijeme prvog Zaljevskog rata bila sam u Iraku s Kurdima koji su morali bje\u017eati, zatim sam radila u Afganistanu, na Kosovu, u Sarajevu za vrijeme opsade, pratila sam nasilje nad \u017eenama i djecom na mnogim mjestima. Krize se redovito ponavljaju i mase ljudi moraju bje\u017eati, a jo\u0161 uvijek nismo prona\u0161li odgovore. Ne \u017eelimo ih prona\u0107i. Jedino \u0161to radimo jest da di\u017eemo zidove i \u017eice, iako ne mo\u017eete zaustaviti ljude koji bje\u017ee iz rata. I to poku\u0161avamo promijeniti.<\/strong><\/p>\n

Kako dana\u0161nji novinari i fotografi mogu premostiti o\u010diti problem stalnog zasipanja informacijama i imid\u017eima i osigurati pa\u017enju publike koja \u0107e trajati barem ne\u0161to du\u017ee nego \u0161to je potrebno da se okrene druga stranica ili klikne na sljede\u0107u fotografiju?<\/p>\n

S ovim projektom nisam imala taj problem jer sam bila na \u201eposebnom\u201c zadatku za Europski parlament. Dakle, nisam bila jo\u0161 jedan u nizu fotografa koji fotografiraju izbjeglice. To uvelike olak\u0161ava posao. Zbog tog prevelikog broja medija na terenu nisam ni htjela izvje\u0161tavati o izbjeglicama kada se kriza rasplamsala, iako sam se i davno prije bavila tom temom. No onda sam dobila ovu ponudu. Ove \u0107e fotografije imati druga\u010diji, du\u017ei \u017eivot. Osim u Belgiji, izlo\u017eba \u0107e bit prikazana u jo\u0161 27 zemalja. No danas postoje razli\u010diti na\u010dini na koje fotografi poku\u0161avaju do\u0107i do publike shva\u0107aju\u0107i da im klasi\u010dni mediji vi\u0161e nisu nu\u017eno najbolji partneri za komunikaciju njihova rada. Recimo, ovdje u Belgiji jedan fotografski kolektiv fotografije iza\u017ee na ulicama. Ako netko ne \u017eeli do\u0107i u galeriju ili otvoriti magazin, oni \u0107e do\u0107i k ljudima. Mnogo je razli\u010ditih na\u010dina da se privu\u010de pa\u017enja i moramo stalno izmi\u0161ljati nove.<\/strong><\/p>\n

Je li fotografov odnos prema onome \u0161to snima klju\u010dan za snagu fotografije?<\/p>\n

Znam mnoge fotografe koji prate izbjegli\u010dku krizu i ve\u0107ina ih ima suosje\u0107anja prema ljudima koje snimaju. Zapravo, nisam ni sigurna mo\u017ee li se baviti ovom temom i ne suosje\u0107ati. Mo\u017eda mo\u017ee, ali to onda nisu fotografi \u010dijem se radu divim. Ne znam kako mo\u017eete ostati hladni pored svih tih prizora. Ne vjerujem u profesionalnu distancu kada ste usred nekog kaosa i kada vam odjednom dje\u010dja ruka uhvati va\u0161u ili vam se ne\u010dije malo dijete na\u0111e u zagrljaju. U takvim situacijama ne vjerujem da je distanca mogu\u0107a i nisam takva vrsta novinara. Upravo mi je zato Parlament i pristupio, jer su u mnom prija\u0161njem radu vidjeli da sa stra\u0161\u0107u pristupam poslu i da se ne bojim involvirati u temu.<\/strong><\/p>\n

Voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Marie Dorigny: Cilj nam je da damo lice statisti\u010dkim podacima, to je makar bila ideja koja stoji iza ovog mog projekta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":200997,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200996","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200996","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200996"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200996\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/200997"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200996"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200996"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200996"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}