{"id":200900,"date":"2016-03-12T08:17:39","date_gmt":"2016-03-12T07:17:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200900"},"modified":"2016-03-12T08:17:39","modified_gmt":"2016-03-12T07:17:39","slug":"vlada-je-i-losa-i-slaba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/12\/vlada-je-i-losa-i-slaba\/","title":{"rendered":"Vlada je i lo\u0161a i slaba"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorka: Paulina Arbutina<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Dejan-Jovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-200901 size-medium\" title=\"Dejan Jovi'\/Portalnovosti\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Dejan-Jovic-300x220.jpg\" alt=\"Dejan Jovic\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a>Sude\u0107i po posljednjim zbivanjima u dru\u0161tvenom i politi\u010dkom \u017eivotu, srpska zajednica u Hrvatskoj ulazi u novo, nesigurno razdoblje: o aktualnim doga\u0111ajima, ali i budu\u0107im hrvatsko-srpskim odnosima razgovarali smo s profesorom zagreba\u010dkog Fakulteta politi\u010dkih znanosti <strong>dr Dejanom Jovi\u0107em<\/strong>, koji je i \u010dlan Vije\u0107a srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.<\/p>\n<ul>\n<li>U posljednje vrijeme ponovno ja\u010da teza da je rat devedesetih osnova hrvatskoga nacionalnog identiteta, dok se s druge strane revitalizira usta\u0161ki re\u017eim ili se govori samo o fa\u0161isti\u010dkom re\u017eimu, kao da usta\u0161ki pokret nije bio njegov dio. Kako gledate na to?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Prvo, rat jest temelj suvremene hrvatske dr\u017eave, jer bez rata nje ne bi bilo. Samo progla\u0161enje nezavisnosti 25. lipnja 1991. nije dovelo do njezina priznanja, nego upravo obrnuto \u2013 dovelo je do politi\u010dke intervencije tada\u0161njeg EEZ-a, koji je eksplicitno tra\u017eio da se Deklaracija o nezavisnosti zamrzne i da se Hrvatska, kao i Slovenija, vrati na konferenciju o sveobuhvatnom rje\u0161enju jugoslavenske krize. Referendum, \u0161to god o tome mislili Ivo Josipovi\u0107 i Vladimir \u0160eks, nije temelj hrvatske dr\u017eavnosti, tim vi\u0161e \u0161to je i referendumsko pitanje ostavljalo prostora za konfederaciju. SAD je bio eksplicitno protiv Deklaracije, pa je prilikom posjeta Jamesa Bakera Jugoslaviji poru\u010deno da \u0107e i Slovenija i Hrvatska imati \u2018grubo spu\u0161tanje\u2019, hard landing, a isti su stav imale i sve zemlje tada\u0161njeg EEZ-a. Za konfederaciju, a ne punu nezavisnost, bila je i ve\u0107ina gra\u0111ana neposredno prije izbora 1990., \u0161to potvr\u0111uje i istra\u017eivanje objavljeno u knjizi \u2018Hrvatska u izborima \u201890\u2019. Dva tjedna pred prve izbore ne\u0161to manje od 52 posto gra\u0111ana Hrvatske bilo je za konfederaciju, a za punu nezavisnost svega oko jedanaest posto. Me\u0111u bira\u010dima HDZ-a 59 posto je bilo za konfederaciju i 30 posto za nezavisnost, a me\u0111u bira\u010dima SKH-SDP-a nitko nije bio za punu nezavisnost, a za konfederaciju je bilo 37 posto njih. Oko 24 posto gra\u0111ana Hrvatske bilo je za ve\u0107u centralizaciju SFRJ; stavovi gra\u0111ana mijenjaju se tek s ratom, koji je u tom smislu doista dr\u017eavotvoran. A bio je i koristan onima koji su htjeli punu nezavisnost, oni su od njega imali izravnu korist. Osim toga, ratom su postignuti svi veliki ciljevi hrvatskog nacionalizma: me\u0111unarodno priznanje, teritorijalna cjelovitost i, \u0161to je za nacionalizam naro\u010dito va\u017eno, etni\u010dka homogenost. Zato nacionalisti slave taj rat i ne dopu\u0161taju nam da se od njega odmaknemo.<\/p>\n<p>Kad je rije\u010d o revitalizaciji usta\u0161tva, tu se doista radi o pomicanju prousta\u0161kih stranaka i pojedinaca s margina dru\u0161tva (gdje su uvijek postojali) u sredi\u0161te politi\u010dke vlasti, dakle u mejnstrim politiku. To je nova pojava, jer je \u010dak i Franjo Tu\u0111man o usta\u0161tvu imao javno negativan stav, iako ga je u mnogo\u010demu tolerirao, pa i poticao. No kad \u010dovjek pro\u010dita, primjerice, rad Velimira Veselinovi\u0107a o prava\u0161kim strankama izme\u0111u 1990. i 1992., koji smo nedavno objavili u \u2018Politi\u010dkoj misli\u2019, vidjet \u0107e da je ono \u0161to je Tu\u0111man u to doba smatrao opasnim ekstremizmom danas postalo sasvim uobi\u010dajenim i legitimnim, \u010dak do te mjere da nema nikakve verbalne osude od politi\u010dkog vrha. To pokazuje u kojem smjeru ova zemlja ide.<\/p>\n<p><strong>Ideja je da se uni\u0161ti opozicija<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Sve se te pojave de\u0161avaju u \u010dlanici NATO-a i EU-a: za\u0161to su reakcije Bruxellesa na nacionalisti\u010dka doga\u0111anja u Hrvatskoj toliko mlake?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Iz vi\u0161e razloga. Ponajprije, moglo se o\u010dekivati (o tome sam, uostalom, pisao ve\u0107 2011.) da \u0107e hrvatski nacionalizam oja\u010dati po ulasku u EU. Nacionalisti su htjeli ulazak u EU samo zato da bi se rije\u0161ili vanjskih pritisaka na doma\u0107u suverenost, npr. Ha\u0161kog suda, instrukcija iz Bruxellesa i sl. A kad smo u\u0161li, ohrabrili su se: vi\u0161e nema nikakvih \u2018ucjena\u2019 izvana zbog kojih bi morali voditi ra\u010duna o tome \u0161to govore i rade. Ili barem oni tako misle. Potom, nije Hrvatska jedina zemlja koja se vra\u0107a u autoritarnost i antiliberalni nacionalizam \u2013 Poljska ide u istom smjeru, kao i Ma\u0111arska. Zapravo, mislim da je trend takav da se sve zemlje tzv. uspravnice po\u010dinju pona\u0161ati kao neka zona iliberalne demokracije. O tome upravo pi\u0161emo jedan policy paper u okviru grupe BiEPAG. Predstavit \u0107emo taj izvje\u0161taj europskim politi\u010darima jo\u0161 ove godine.<\/p>\n<ul>\n<li>Poslije svega \u0161to se doga\u0111alo prije i nakon formiranja Vlade, \u0161to mislite o aktualnoj vlasti i njezinoj budu\u0107nosti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Vlada je lo\u0161a i slaba, ne zna se tko njome upravlja. Imamo navodnog premijera, jednog zamjenika koji vodi stranku s najve\u0107im brojem mandata i jednoga neiskusnoga, amaterskog i lokalnog politi\u010dara koji ima ono \u0161to se u politologiji naziva \u2018ucjenjiva\u010dkim kapacitetom\u2019, kojim mo\u017ee upropastiti ve\u0107inu u parlamentu. Istodobno, HDZ nema nikakav program osim lustracije, a to zna\u010di prijetnji i zabrana. Program se svodi na re\u010denicu: Kad mi do\u0111emo na vlast, ne\u0107e se vi\u0161e smjeti\u2026 Ideja je da se uni\u0161ti svaka opozicija i to jednom zasvagda, \u0161to je jasno iz najave da SDP treba svesti na pet do \u0161est posto. Od Mosta \u0107e potom, vjerojatno, htjeti napraviti lojalnu opoziciju, onako kako je Tu\u0111man to radio s HSLS-om za Dra\u017eena Budi\u0161e.<\/p>\n<ul>\n<li>Jedna od prvih izjava Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, tada mandatara, bila je da \u0107e \u2018\u0107irilica do\u0107i u Vukovar, ali u svoje vrijeme\u2019. Kad \u0107e do\u0107i to vrijeme?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To sam ga i ja pitao i to isti dan kad je to izjavio, ali nisam dobio odgovor. Nevjerojatno je da je u jednoj Bosni i Hercegovini do\u0161lo vrijeme za \u0107irilicu i latinicu u javnoj i ravnopravnoj upotrebi, a ovdje se tvrdi da su rane jo\u0161 svje\u017ee. Ako su doista svje\u017ee, to je stoga \u0161to im se ne dopu\u0161ta da zacijele, nego se radi sve da se rat odr\u017ei \u017eivim. Rat je mnogima koristan, a ima ih i onih koji su nezadovoljni njegovim rezultatom, pa pri\u017eeljkuju novi.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako se pro\u0161la Vlada, lijeve orijentacije, borila s rastu\u0107im nacionalizmom? Koliko je snage ili volje imala za takvu bitku?<\/li>\n<\/ul>\n<p>SDP je sve do 2013. bio suradnik HDZ-a na odr\u017eavanju, pa i oblikovanju nacionalisti\u010dkih mitova. Diskurs mu se nije zna\u010dajno razlikovao od HDZ-ova. Bilo je to doba \u2018nacionalnog jedinstva\u2019 uspostavljenog izme\u0111u dviju velikih partija, a sve kako bi se postigli tzv. nacionalni ciljevi. Svi oni koji se nisu slagali s tim ciljevima eliminirani su iz politi\u010dkog \u017eivota, u\u0161utkani i marginalizirani. Tek se nakon ulaska u Europsku uniju SDP po\u010deo odlu\u010dnije protiviti nacionalizmu, na \u0161to ga je natjerao razvoj doga\u0111aja u HDZ-u. No koji god bio razlog, Milanovi\u0107eva je vlada u\u010dinila neke vrlo dobre stvari za afirmaciju prava manjina, ne samo nacionalnih nego i drugih. To je \u010dinila i kad je znala da \u0107e zbog toga biti nepopularna i na tome joj treba \u010destitati.<\/p>\n<p><strong>Politika prema manjinama<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Zanimljiva je politika saborskih zastupnika SDP-a srpske nacionalnosti, koji u parlamentu nikada ne progovaraju o pravima i polo\u017eaju Srba nego govore da su zastupnici svih gra\u0111ana Hrvatske?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Socijaldemokracija je tu da \u0161titi slabe, malene i siroma\u0161ne. Dakle njezin je smisao da \u0161titi manjine. Ako to ne radi, onda nije socijaldemokracija.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to mislite kako \u0107e te\u0107i suradnja nacionalnih manjina s novom Vladom?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To \u0107e ponajprije ovisiti o vladaju\u0107im strankama, a ne o manjinama. Vladaju\u0107e stranke imaju odgovornost oblikovati politiku prema manjinama, a zasad takve politike nema. Zabrinjava i to \u0161to sada\u0161nja vlast kao da ne vidi da se broj pripadnika manjina radikalno smanjio. Ni u jednoj drugoj zemlji postsocijalizma broj pripadnika nacionalnih manjina nije smanjen sa 22 na devet posto, kao \u0161to se dogodilo u Hrvatskoj od 1991. do danas. Taj se trend nastavlja i to kroz \u2018neprimjetan\u2019 odlazak Srba i kroz procese asimilacije, koja mo\u017ee, ali i ne mora biti dobrovoljna. O tome je u \u2018Politi\u010dkoj misli\u2019 pisao Filip \u0160kiljan, a o ignoriranju Srba Dragan Markovina u svojoj novoj knjizi \u2018Povijest pora\u017eenih\u2019. \u017deli li vlast podr\u0161ku manjina, morala bi imati politiku kojom bi zaustavila te trendove, a ne da ih i dalje poti\u010de.<\/p>\n<ul>\n<li>Jedan od uspjeha manjinskih zajednica je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji mnogi smatraju jednim od najboljih dokumenata o njihovim pravima, no u praksi se mnogi njegovi dijelovi ne provode i nemaju obvezuju\u0107i karakter, pa neki misle da bi ga trebalo mijenjati?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Zakoni su jedno, a praksa drugo. Kad bismo gledali kroz zakone, situacija bi bila daleko bolja od onoga \u0161to vidimo u praksi. Istodobno, valja se prisjetiti da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina bio uvjet za me\u0111unarodno priznanje Hrvatske po\u010detkom 1992. godine. Priznanje je uslijedilo tek po\u0161to je Franjo Tu\u0111man, u pismu Robertu Badinteru i na njegov izri\u010dit zahtjev, 13. januara te godine potvrdio da \u0107e Hrvatska Srbima omogu\u0107iti naj\u0161ire oblike autonomije (koja je \u010dak uklju\u010divala i autonomne kotare Glinu i Knin). S dono\u0161enjem Ustavnog zakona u lipnju iste godine to je i ostvareno, a i referendum iz svibnja 1991. spominje kulturnu autonomiju Srba. Druga tada\u0161nja obe\u0107anja, kako bi Hrvatska bila priznata, uklju\u010divala su prekid neprijateljstava s tada\u0161njom JNA (potpisan u Sarajevu po\u010detkom sije\u010dnja 1992.), pristajanje na dolazak UN-a i formiranje UNPA podru\u010dja. \u0160to je od svega toga ispunjeno? Znam, mnogi \u0107e re\u0107i da su si Srbi sami krivi. Mnogi Srbi su doista krivi za rat i za stradanja Hrvata i svih drugih. Mnogi su odgovorni i za okretanje nasilnom ekstremisti\u010dkom separatizmu i propagiranju antihrvatske, a time i antijugoslavenske politike. Za takve nemam nikakvih simpatija i opravdanja. To sve stoji. Ali za stanje u Hrvatskoj nakon 1995., a to zna\u010di posljednjih 20 godina, Srbi ne snose ni presudnu ni najve\u0107u odgovornost. A to se odnosi i na po\u0161tivanje, odnosno nepo\u0161tivanje zakona koji se ti\u010du prava manjina.<\/p>\n<p><strong>Mr\u017enja je proizvedena<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Kako ocjenjujete povratak Srba i ulogu Srbije i Hrvatske u tom procesu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Povratka prakti\u010dki nema i mislim da ga vi\u0161e i ne\u0107e biti; ima i bit \u0107e samo odlazaka. No dok se o odlasku Hrvata svakodnevno govori, o odlasku Srba ne \u010dujemo ni\u0161ta, kao da ih nema, kao da nisu va\u017eni. Govori se o demografskoj obnovi, o tome kako Hrvatska ima sve manje stanovnika, ali jesmo li ijednom \u010duli da se Srbe koji su oti\u0161li poziva na povratak, kako bi se smanjila ili sprije\u010dila depopulacija? Da se razumijemo, dio odgovornosti za to snose i oni koji se ne \u017eele vratiti \u2013 lako je iz daljine kritizirati Hrvatsku ili vodstvo Srba u Hrvatskoj da ne \u010dini dovoljno za povratak. Prava se promjena mo\u017ee dogoditi samo ako \u017eivite u zemlji, odnosno ako se vratite u nju.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to mislite o odnosima u regiji, posebice onima izme\u0111u Srbije i Hrvatske?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ve\u0107 dugo nema zamalo nikakvih odnosa. Ozbiljna pitanja \u2013 poput mirovina gra\u0111ana, granica na Dunavu i sli\u010dnih \u2013 izbjegavaju se; nacionalisti\u010dki diskursi u objema zemljama hrane se predrasudama i stereotipima o onoj drugoj strani. Srpski \u0161ovinisti jedva su do\u010dekali da se u Zagrebu skandira \u2018Za dom spremni!\u2019 jer su oduvijek tvrdili da su svi Hrvati usta\u0161e. A naravno da nisu, niti su ikada to bili. U Hrvatskoj postoji sna\u017ena gra\u0111anska scena koja \u010dasno i odva\u017eno promovira politiku mira, bratstva i prijateljstva izme\u0111u Hrvata i Srba. Ali ona druga strana \u010dini sve da bi se ljudi mrzili, tvrde\u0107i da su se oduvijek mrzili. A nisu. Mr\u017enja je proizvedena i to namjerno. Uostalom, nije li najve\u0107a sila destrukcije po\u010detkom devedesetih bila usmjerena upravo prema podru\u010djima koja su bila etni\u010dki pluralisti\u010dka, npr. prema Vukovaru, Karlovcu, Sisku, cijeloj Bosni i Hercegovini? Bio je to udar na ideju zajedni\u0161tva i prijateljstva. Taj je rat imao dvije mete \u2013 Jugoslaviju i sve manjine, gdje god su imale nesre\u0107u zate\u0107i se. \u0160to se ti\u010de me\u0111usobnih odnosa, nacionalisti su se sasvim dobro sporazumijevali i jedni su drugima koristili. Pomagali su si da mobiliziraju gra\u0111ane ispod nacionalnih barjaka i da etni\u010dki, politi\u010dki i identitetski homogeniziraju \u2018svoje\u2019 teritorije. Me\u0111usobno bi si trebali podi\u0107i spomenike.<\/p>\n<ul>\n<li>Kad \u0107e Srbija postati \u010dlanicom EU-a i koju \u0107e cijenu za to morati platiti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ve\u0107 sam dugo zagovornik politike Balkan ekspresa, odnosno sni\u017eavanja kriterija \u010dlanstva u Uniji, kako bi sve zemlje sada smanjenog zapadnog Balkana odmah u\u0161le u nju. Jer dugo \u010dekanje pred vratima EU-a ne \u010dini ih boljima. Za Hrvatsku bi bilo bolje da je u\u0161la u EU kad i Slovenija, a ne tek 2013. Ima ih koji ka\u017eu da je dobro pri\u010dekati, jer se upravo u doba priprema za \u010dlanstvo zemlje najvi\u0161e demokratiziraju. Mo\u017eda je tako bilo u hrvatskom slu\u010daju (mo\u017eda, ka\u017eem, jer je i tu bilo puno simuliranja reformi!), ali nisam siguran da je to slu\u010daj kod svih sada\u0161njih zemalja kandidatkinja. Upravo obrnuto, \u010dini mi se da ja\u010daju autoritarne i iliberalne politike, mo\u017eda upravo stoga \u0161to njihovi vo\u0111e imaju \u2018europsku legitimaciju\u2019. Zato mi se \u010dini da bi za sve bilo najbolje da EU poka\u017ee vi\u0161e odva\u017enosti i u svoje \u010dlanstvo primi cijeli zapadni Balkan. To bi, pored svega, sprije\u010dilo i ruske, ameri\u010dke i turske utjecaje u tom podru\u010dju. Na\u017ealost, to se ne\u0107e dogoditi, jer je Unija nesposobna za imaginaciju i ne vidi dva koraka unaprijed, nego samo jedan.<\/p>\n<p><strong>Bauk nove generacije \u0161iri se svijetom nacionalizma<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Nakon svih doga\u0111aja u posljednja dva desetlje\u0107a, negativne javne i medijski posredovane slike te upitnih \u0161kolskih programa, kakav stav o Srbima mogu imati mlade generacije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Imam ambivalentan stav u odnosu na ovo pitanje. S jedne strane, mladi Hrvati ne poznaju Srbiju i Srbe i obrnuto, mladi Srbi iz Srbije i BiH ne poznaju Hrvatsku i Hrvate. Predrasude i animoziteti su sna\u017eni. Ali ponekad je dovoljan samo posjet drugoj zemlji da nacionalisti\u010dki narativ o neprijateljima i monstrumima pukne kao balon od sapunice. Imam neposredno iskustvo o tome, jer ove godine predajem i u Zagrebu i u Beogradu. Mislim da se razli\u010diti \u2018domoljubi\u2019 boje upravo toga: da mlada generacija odbacuje njihove nacionalisti\u010dke mitove i da nije spremna druge gledati kao neprijatelje. Nove generacije ne kupuju tek tako stare pri\u010de, posebno ne ako ih se njima svakodnevno maltretira i u \u0161koli i u medijima. Zapravo, mislim da smo u situaciji sli\u010dnoj europskoj 1968. I kod nas je sada stasala prva poslijeratna generacija, oni ro\u0111eni 1996. na prvoj su godini fakulteta. Bauk te nove generacije, a ne bauk komunizma, \u0161iri se sada svijetom nacionalizma. Taj ga bauk \u010dini nesigurnim, pa zato pose\u017ee za zabranama i represijom. Iz straha da \u0107e(mo) izgubiti Hrvatsku.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/dejan-jovi-vlada-je-i-loa-i-slaba\" target=\"_blank\">Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dejan Jovi\u0107: HDZ nema nikakav program osim lustracije, a to zna\u010di prijetnji i zabrana<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200900","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200900"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200900\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}