{"id":200823,"date":"2016-03-11T08:13:15","date_gmt":"2016-03-11T07:13:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200823"},"modified":"2016-03-11T09:16:34","modified_gmt":"2016-03-11T08:16:34","slug":"zasto-je-bitno-raspravljati-o-ustasama-i-partizanima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/11\/zasto-je-bitno-raspravljati-o-ustasama-i-partizanima\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je bitno raspravljati o usta\u0161ama i partizanima?"},"content":{"rendered":"
\"kvislinzi\"<\/a>

\u010cetnici, domobrani i usta\u0161e zajedno piju\/wikimedia.org<\/p><\/div>\n

Walter Benjamin je upozorio da se budu\u0107nost, kao promjena prema boljemu, mo\u017ee ukazati iz na\u0161e pro\u0161losti samo ako tu pro\u0161lost ispunimo sada\u0161njo\u0161\u0107u. Inauguracijom nove vlade, na putu prema crnjoj budu\u0107nosti, sada\u0161njost se ispunjava pro\u0161lo\u0161\u0107u, a javnost mo\u017ee svjedo\u010diti kako se, kroz proces pomjeranja institucionalnog i zakonodavnog te preozna\u010davanja simboli\u010dkog okvira, intenzivira ve\u0107 poodmakli projekt poni\u0161tavanja dru\u0161tvenih standarda utemeljenih tijekom borbe Narodnooslobodila\u010dkog pokreta 1941-45. Me\u0111utim, osim kada se usta\u0161ki i partizanski pokret, kao regionalne antagoniste, iz konceptualno povr\u0161nog antitotalitarnog rakursa stavlja na istu vrijednosnu ravan, iz liberalnog dru\u0161tvenog spektra u javnom prostoru sve u\u010destalije dolazi do apela za pomicanjem fokusa s navodno apsolviranih povijesnih tema, a u ime okretanja prema produktivnoj budu\u0107nosti.<\/p>\n

Poruke koje, me\u0111u ostalima, oda\u0161ilju pojedini wunder-poduzetnici, reperi\/ce, filmski redatelji i drugi, decidirano poprimaju karakter nagovora na konstruktivni zaborav, pri \u010demu ispada da je upravo taj diskurzivni suvi\u0161ak javne rasprave o periodu Drugog svjetskog rata ono \u0161to ko\u010di silnice progresa, koje su u njihovoj koncepciji postavljene u \u0161ine inovatorsko-investicijskog neksusa pod imperativom rasta BDP-a, uz naglasak na tr\u017ei\u0161noj valorizaciji kulture te samoidentifikaciji kroz kotiranje vlastitog ljudskog kapitala na globalnim burzama rada.<\/p>\n

Nezadovoljni vakuumom koji po\u010diva na pre\u0161u\u0107ivanju povijesnih \u010dinjenica u naletu ja\u010danja revizionisti\u010dke hegemonije, a time i na kolektivnoj amneziji u suo\u010denju sa zahtjevom kontekstualizacije uloge sukobljenih strana te nespremni da ga, tobo\u017ee zrelo, ispunimo ideolo\u0161kim sadr\u017eajem prokapitalisti\u010dkog centra, odlu\u010dili smo ovoj problematici poku\u0161ati udahnuti novi \u017eivot. Priupitali smo nekoliko osoba, koje su se u svojem aktivisti\u010dkom, medijskom, povjesni\u010darskom i teoreti\u010darskom radu ve\u0107 bavile temom, za doprinos debati o smislenosti rasprave o usta\u0161ama i partizanima, imaju\u0107i na umu da antifa\u0161izam kao vrijednost i aktualni pokli\u010d pri politizaciji civilnodru\u0161tvene, kulturne, aktivisti\u010dke i sindikalne scene nema \u0161ansu za opstanak ukoliko se nastave zanemarivati klasni odnosi i politi\u010dki sadr\u017eaji koji le\u017ee u temeljima antifa\u0161isti\u010dke borbe.<\/p>\n

Danijel \u0160vraka: Bitno je raspravljati o povijesti op\u0107enito pa tako i o razdoblju Drugog svjetskog rata. No, da bismo uistinu shvatili za\u0161to, potrebno je najprije definirati odre\u0111ene pojmove koji se \u0161iroj javnosti mo\u017eda \u010dine zbunjuju\u0107ima ili suvi\u0161nima. Povijest nije isto \u0161to i historija, osim tek mo\u017eda u naj\u0161irem kolokvijalnom smislu. Stru\u010dna terminologija s dobrim razlogom odr\u017eava razliku izme\u0111u objektivne pro\u0161le stvarnosti (povijesti) te poku\u0161aja njene rekonstrukcije ili interpretacije (historije). Bez obzira na potencijalne pozitivne faktore poput relativno kratkog vremenskog odmaka, velikog broja intervjuiranih svjedoka, visoku plauzibilnost njihovih iskaza, obilnu koli\u010dinu materijalnih dokaza te, op\u0107enito, kvalitetno provedeno istra\u017eivanje, uvijek \u0107e postojati odre\u0111eni nesklad izme\u0111u onoga \u0161to se dogodilo i pri\u010de o tom doga\u0111aju ili periodu koju smo iz dostupnih izvora uspjeli slo\u017eiti. Ta se pri\u010da mo\u017ee mijenjati ili oboga\u0107ivati, prate\u0107i razvoj novih metoda i tehnika koje s vremenom postaju dostupnije. No, jo\u0161 je \u010de\u0161\u0107i slu\u010daj da teme iz moderne povijesti, uslijed variraju\u0107e politi\u010dke klime i interesa, u javnosti gube svoj didakti\u010dki te usvajaju izrazito propagandisti\u010dki karakter. Tako doju\u010dera\u0161nji krvnici i gubitnici najednom postaju \u017ertve i heroji. Opasnost pri ovakvim divljim fluktuacijama masovne percepcije trebala bi biti o\u010dita \u2013 od poricanja zlo\u010dina preko apologije kriminalnog sustava (\u201eNDH \u2013 izraz te\u017enji hrvatskog naroda\u201c) do djelomi\u010dne ili potpune ideolo\u0161ke rehabilitacije le\u017ei tek nekoliko stepenica.<\/p>\n

Nije dovoljno raspravu \u201eo usta\u0161ama i partizanima\u201c, a ustvari o ulozi i naravi dr\u017eave te o njenoj klasnoj strukturi i vlasni\u010dkim me\u0111uodnosima, ograni\u010diti na znanstvene simpozije i sveu\u010dili\u0161ne kru\u017eoke. Tema je i dalje dru\u0161tveno relevantna, a ostat \u0107e takva sve dok \u017eivimo u kapitalizmu. Naime, fa\u0161izam 20. stolje\u0107a, sa svim svojim nacionalnim varijantama, historijski se pojavio kao odgovor na jednu od najve\u0107ih kriza u povijesti kapitalizma te kao antipod jedinom istinskom neprijatelju kapitalizma i fa\u0161izma \u2013 me\u0111unarodnom komunisti\u010dkom pokretu. Mo\u017eda zato zbunjuje \u010dinjenica da fa\u0161izam 21. stolje\u0107a u ve\u0107ini zemalja svijeta jo\u0161 uvijek tek srame\u017eljivo najavljuje svoju prisutnost, iako postoji potencijal da se iskoristi trenutna neorganiziranost ljevice. Mo\u017eemo samo naga\u0111ati je li mu zaista potreban sna\u017ean antagonist u svrhu nadvladavanja vlastite politi\u010dke marginalnosti (kao \u0161to je to bio slu\u010daj 1930-ih) ili \u0107e nam, ex post facto, postati jasno da se povijest ne ponavlja nekim imaginarnim automatizmom, nego prati vlastite unutarnje mehanizme, \u010desto prikrivene slojevima proturje\u010dnih, ambivalentnih te, na prvi pogled, bezna\u010dajnih slijedova doga\u0111aja. Drugim rije\u010dima, iako trenutno ne postoje uvjeti za realizaciju ne\u010dega poput kompletne rehabilitacije fa\u0161izma, ignoriranjem i negiranjem ove mogu\u0107nosti samo dodatno pridonosimo njihovom uspostavljanju.<\/p>\n

Marko Kostani\u0107: Prvi razlog uo\u010dljiv je u naravi same sintagme koja se nalazi u pitanju i koja se uvrije\u017eila u javnoj komunikaciji \u2013 usta\u0161e i partizani. Ona sugerira da su po\u010detne pozicije tih pokreta ravnopravne politi\u010dki i vrijednosno, \u0161to je potpuno neprihvatljivo. No, njihovo \u201emetodolo\u0161ko\u201c niveliranje nije ishod samo revizionisti\u010dkih tuma\u010denja Drugog svjetskog rata, ono je svoju dru\u0161tvenu legitimaciju dobilo \u010detrdeset godina kasnije \u2013 krizom i raspadom jugoslavenskog socijalisti\u010dkog projekta. Tako da to pitanje ne povla\u010di samo interpretacijske napore u raspravi o Narodnooslobodila\u010dkom pokretu, ve\u0107 iziskuje i stvaranje koherentne lijeve interpretacije raspada Jugoslavije i ratova koji su uslijedili. Izostanak suvisle lijeve perspektive sagledavanja tog perioda jedan je od razloga dominacije nacionalisti\u010dke i liberalne paradigme \u010diji smo taoci i u aktualnim tzv. kulturnim ratovima.<\/p>\n

Protivnici rasprave o usta\u0161ama i partizanima, trenutno utjelovljeni u politi\u010dkim ambicijama MOST-a i navodnoj tihoj ve\u0107ini koja samo \u017eeli \u017eivjeti bolje, tvrde da se njome odmi\u010de fokus s realnih problema \u2013 ekonomije. Me\u0111utim, ono \u0161to im promi\u010de jest da upravo zbog na\u010dina na koji se ta rasprava trenutno vodi dolazi do stvaranja ideolo\u0161kog okvira za pri\u010du u kojoj se zapravo bavimo ekonomijom, ali se njome bavimo s onu stranu podjela i interesa. Fantazija o politi\u010dki i ideolo\u0161ki neutralnom te stru\u010dnom rje\u0161enju ekonomskih problema u prili\u010dnoj se mjeri zasniva na navodno uzaludnim i napornim raspravama o ideologiji, postavljenima s onu stranu pitanja materijalnih interesa, i u okvir ve\u0107 spomenutog prepucavanja izme\u0111u nacionalisti\u010dke i liberalne paradigme. Zato bi se produktivna intervencija u diskusiju o partizanima i usta\u0161ama trebala zasnivati na uvo\u0111enju tzv. vrijednosnih ili svjetonazorskih pitanja u ekonomsku sferu, i to tako da koreliraju sa suprotstavljenim interesima unutar ekonomije \u2013 onima rada i kapitala. Ako ni\u0161ta, onda zbog proste \u010dinjenice da je iza partizana i Komunisti\u010dke partije (\u010diju ulogu liberalna strana u tzv. kulturnim ratovima sustavno pre\u0161u\u0107uje i tako doprinosi revizionizmu) prvenstveno stajala ideja transformacije ekonomskih odnosa. Bez toga smo unaprijed osu\u0111eni na poraz. Ne vidim za\u0161to bi stav o slobodnom planiranju zajednice istospolnih parova u ve\u0107oj mjeri bio svjetonazorsko pitanje nego \u0161to je to stav o demokratskom planiranju ekonomije.<\/p>\n

Milena Ostoji\u0107: Naoko trezvena distanca spram takvih povijesnih rasprava i poziv na \u201eokretanje prema budu\u0107nosti\u201c ovjerava (svakako i ideolo\u0161ku) bezalternativnost aktualnog \u201epostideolo\u0161kog\u201c stanja ili brisanog prostora u kojem postoji konsenzus oko neoliberalnih reformi i politika mjera \u0161tednje, bez obzira na njihove socijalne u\u010dinke (uz iznimku tek eto \u201esindikata kao najve\u0107ih ko\u010dni\u010dara reformi\u201c, kako ih bez pardona titulira sredi\u0161nji dnevnik).<\/p>\n

Cini\u010dna ekvidistanca u odnosu na oba pokreta, implicirana ve\u0107 u samom pitanju, ukazuje na uspjeh revizionisti\u010dke ma\u0161inerije \u2013 bilo da je rije\u010d o liberalnom narativu o dva ekstrema i dva totalitarizma ili njegovu nali\u010dju, utjelovljenom u ideologiji \u201enacionalne pomirbe\u201c ili \u201ezajedni\u0161tva\u201c, u kojoj se unutar nacije kao navodno supstancijalne kategorije poku\u0161avaju pomiriti tobo\u017ee tek razli\u010diti svjetonazori.<\/p>\n

\u010cini mi se da treba, i to vi\u0161e nego ikad, \u201emisliti partizanstvo\u201c i njegovo naslje\u0111e dru\u0161tvene emancipacije i ekonomske demokratizacije, pa i nadnacionalne i nadidentitetske solidarnosti. Rasprava \u201eo partizanima i usta\u0161ama\u201c istovremeno je borba za progresivno naslje\u0111e ve\u0107 izborenih prava, kao i za politizaciju tog povijesnog imaginarija.<\/p>\n

Luka Mati\u0107: Rasprava o usta\u0161ama i partizanima nije samo bitna, ve\u0107 je to jedina bitna rasprava. Naime, niti jedna druga rasprava, kao i niti jedan dru\u0161tveni sukob prisutan u Hrvatskoj, ne otvara mogu\u0107nost da se raspravlja ujedno i o sudbini svakog pojedinca, sudbini dru\u0161tva, ali i o sudbini cijelog svijeta. Isto tako, rasprava o usta\u0161ama i partizanima nije rasprava o daljoj pro\u0161losti, u smislu krivih i nevinih \u017ertava, ili bli\u017eoj pro\u0161losti, u smislu historijskog revizionizma. U tom smislu, ona je prije svega rasprava o sada\u0161njoj borbi i \u017eeljenoj budu\u0107nosti.<\/p>\n

Za razliku od drugih rasprava koje vodimo \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e u obranu javnih dobara ili u vezi ljudskih prava \u2013 ova tema svojim historijskim opsegom omogu\u0107uje obuhvat \u010ditavog spektra dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i ekonomskih tema i to iz perspektive borbe za ukidanje sistema klasne dominacije. I upravo je potonje najva\u017enije naslje\u0111e partizanske borbe i temelj na kojemu je danas mogu\u0107e graditi socijalisti\u010dku perspektivu.<\/p>\n

Povrh toga, Narodnooslobodila\u010dka borba bila je dio epohalnog sukoba koji je obilje\u017eio pro\u0161lo stolje\u0107e, a koji je Enzo Traverso u knjizi Fire and Blood nazvao evropskim gra\u0111anskim ratom. On smatra da je taj rat izme\u0111u ostalog bio konstituiran sukobom obespravljenog radni\u0161tva i selja\u0161tva protiv dotada\u0161njih oligarhija i njihovih elita. Pobjeda revolucije promijenila je i one dr\u017eave Evrope u kojima nisu uspostavljeni socijalisti\u010dki re\u017eimi \u2013 donijela je op\u0107e pravo glasa, javno zdravstvo i \u0161kolstvo i sustav socijalne za\u0161tite.<\/p>\n

Me\u0111utim, kako Traverso uo\u010dava, propast realnog socijalizma o\u017eivjela je sukob zavr\u0161en 1945. godine, ali ovaj puta sa stranom reakcije kao vode\u0107om. Na razini svakodnevice, mi smo to o\u017eivljavanje sukoba osjetili prvo kao krvavi rat potpirivan me\u0111uetni\u010dkom mr\u017enjom, zatim kao gubitak radnih mjesta uslijed deindustrijalizacije, da bi kasnije na red do\u0161lo ote\u017eavanje pristupa javnim servisima \u2013 od uvo\u0111enja \u0161kolarina na javna sveu\u010dili\u0161ta do vrhunca u najavi famoznog \u201enadstandarda\u201c u zdravstvu.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, obe\u0107anje nacionalisti\u010dke elite o samostalnosti i samobitnosti, kao i u svojoj prethodnoj inkarnaciji tijekom razdoblja takozvane NDH, nije donijelo ni\u0161ta drugo osim gubljenja strate\u0161kih resursa i industrija te mo\u0107i politi\u010dkog odlu\u010divanja i samoodre\u0111enja, koji ovaj put nisu izru\u010deni naoru\u017eanom okupatoru ve\u0107 kapitalu.<\/p>\n

Vratiti se u spomenutim okolnostima partizanskoj tradiciji stoga zna\u010di napustiti neplodni teren rasprave o \u201etemeljnim vrijednostima\u201c. Nasuprot tome, na\u0161a je zada\u0107a raspravu o partizanima i usta\u0161ama vratiti bitnome: ideji da tamo gdje postoji sistem klasne dominacije ne vrijede ljudska prava te da je druga\u010diji svijet mogu\u0107 \u2013 na nama je da ga izborimo.<\/p>\n

Pripremio: Martin Bero\u0161<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rasprava \u201eo partizanima i usta\u0161ama\u201c istovremeno je borba za progresivno naslje\u0111e ve\u0107 izborenih prava, kao i za politizaciju tog povijesnog imaginarija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":200824,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200823","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200823","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200823"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200823\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/200824"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200823"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200823"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200823"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}