{"id":200711,"date":"2016-03-09T09:06:01","date_gmt":"2016-03-09T08:06:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200711"},"modified":"2016-03-09T09:09:00","modified_gmt":"2016-03-09T08:09:00","slug":"u-mraku-se-ne-vidi-dobro","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/09\/u-mraku-se-ne-vidi-dobro\/","title":{"rendered":"U mraku se ne vidi dobro"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ana Brakus<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Ana<\/a>Ro\u0111ena sam 1990., a fakultet sam upisala 2009. Moja majka ro\u0111ena je 1962., a Franjo Tu\u0111man umro je 1999.<\/p>\n

Ne sje\u0107am se rata, a nemam ni ratnih trauma iz djetinjstva. Ne bojim se grmljavine jer me ne podsje\u0107a ni na granate nit’ ikakve druge zvuke rata. Da su u \u017drnovnici pored koje sam \u017eivjela ubijeni neki ljudi, doznala sam puno kasnije. Bila sam nekad u nekakvim podrumima i mama ka\u017ee da od tada imam kroni\u010dni bronhitis. To je jedino \u0161to me od rata iz djetinjstva prati i danas. Ili se barem mami tako \u010dini. Sje\u0107am se i jednog \u010dlana obitelji i nekih drugih odraslih kako su sretni jer pokazujem da imam tri godine tako da palcem pridr\u017eavam mali prst, a ne onako kako ‘tri pokazuju Srbi’. Mama i tata su se na to ljutili i nije im bilo smije\u0161no. Moja nevjerica, razo\u010daranje u ljude i shva\u0107anje \u0161to je to rat, dolazi tek kasnije. Ono nije ni blizu shva\u0107anju onih koji se zbog njega boje grmljavine.<\/p>\n

O ratu i raspadu Jugoslavije \u010ditala sam isklju\u010divo onoliko koliko su od mene zahtijevali, a nekad i manje jer ne volim ba\u0161 zahtjeve. U dru\u0161tvu toliko optere\u0107enom cijelom ovom pri\u010dom, naivno mi se \u010dinilo, da se mogu baviti nekim drugim stvarima, razmi\u0161ljati i raditi stvari nekako druga\u010dije i ne uvla\u010diti se u ovu kalju\u017eu. Me\u0111utim, da nema izlaza shvatila sam prije nekoliko godina. Jedini izbor koji zapravo imam je ho\u0107u li se s kalju\u017eom i na\u010dinom na koji je nastala upoznati ili \u0107u se pretvarati da u njoj nisam. Njoj je svejedno i nada se da \u0107e i meni biti. Ona, zapravo, za svoj opstanak zahtijeva ravnodu\u0161nost i osje\u0107aj bespomo\u0107nosti, a ja, ponavljam, zahtjeve ne volim pa \u010ditam. \u010citam kako je kalju\u017ea uop\u0107e nastala.<\/p>\n

Odvratni hu\u0161ka\u010dki propagandni nacionalizam koji slu\u017ei samo tome da ugasi svjetlo dok iz prostorije nestaje, to\u010dnije, dok on krade svaku iole vrijednu stvar. Kasnije, kad ga ponovno netko upali, nitko nije kriv jer u mraku se nije dobro vidjelo. Sada kada je i tako upaljeno svjetlo za\u0161to se vra\u0107ati na mra\u010dna vremena. Ni\u0161ta \u0161to se doga\u0111a danas ne mo\u017ee biti promatrano kao da je neka nova pri\u010da. Sve \u0161to se danas doga\u0111a nastavak je \u0161ugave pri\u010de zapo\u010dete tada. Potezi koji se povla\u010de, ljudi koji to \u010dine, ono \u0161to govore i kome. Ni\u0161ta od toga nije novo. Pojavi se neko kao novo lice na nekoj od brojnih funkcija, onda pro\u010ditam i vidim, starijama od mene itekako su to poznata lica. Onda nastavim \u010ditati, eto, \u010disto da vidim \u0161to je idu\u0107e \u0161to \u0107e se dogoditi.<\/p>\n

Zdravka Bu\u0161i\u0107 prestala je raditi kod Franje Tu\u0111mana kada sam ja imala, eto, pet godina. Dvadeset godina kasnije zajedno s Kova\u010dem, za kojega usta\u0161oidni Bujanec ima ‘enciklopedijsko znanje’ bavit \u0107e se, pla\u0107ena iz dr\u017eavnog prora\u010duna, vanjskom politikom RH. Navedena je samo zato \u0161to je vijest o njoj najnovija, ina\u010de kandidata i kandidatkinja ima na pretek.<\/p>\n

Zahuktava se situacija u ovoj dr\u017eavi i to je savr\u0161eno jasno. Ako je zamislim kao kakvu ku\u0107u, s mno\u0161tvom prozora, u koju \u017eelim u\u0107i jer je i moja, a ne samo njihova, imam dojam da me gotovo sa svakog od stotine prozora gledaju neke staklene o\u010di i nake\u0161ena lica. Kese se i ratni profiteri i ratni hu\u0161ka\u010di, kese se i kompromisima skloni protivnici takvog otvorenog agitatorstva, kojima je smije\u0161no \u0161to mi, eto, ne razumijemo kako se ‘stvari rade’ i da se ‘pregovarati mora’.<\/p>\n

Mogla bih, da ho\u0107u, nabrajati sada na desetke primjera. Smjena, osloba\u0111aju\u0107ih presuda, sustavnog zanemarivanja i diskriminiranja. Primjera kriminala, ucjena, prijetnji, verbalnog i neverbalnog nasilja, plja\u010dki, rasprodaja. Desetci primjera koji podsje\u0107aju na ta neka, \u010dinilo se najoptimisti\u010dnijima me\u0111u nama, minula vremena.<\/p>\n

Me\u0111utim, umjesto primjera, biram opisati osje\u0107aj.<\/p>\n

Poku\u0161at \u0107u vam predo\u010diti i opisati osje\u0107aj za koji se nikako ne mogu odlu\u010diti \u017eelim li da ga i vi sami imate ili mislim da vam je bolje bez njega, dok ga jo\u0161 niste osvijestile.<\/p>\n

Sjednem s prijateljicama na pivo i on se samo lagano potkrade, u\u0161ulja se. \u017divite li s nekim? Znate ono kada dolazite ku\u0107i kasno, a taj va\u0161 netko spava i vi se u\u0161uljate najti\u0161e \u0161to mo\u017eete, a ujutro kada se taj netko probudi \u2013 tu ste. Taj netko se nasmije i kasnije, ujutro, komentirate kako ste toliko tiho do\u0161li da vas uop\u0107e nije ni \u010duo ili \u010dula. Eto, ba\u0161 tako. Samo \u0161to se ovome osje\u0107aju kada se u\u0161ulja nitko ne nasmije, ne raduje mu se, no svejedno ga \u010dekamo znaju\u0107i da \u0107e do\u0107i. Ta je osje\u0107ajna u\u0161uljalica toliko puta podsjetila svaku od nas da smo joj i dale ime \u2013 Strah.<\/p>\n

Sjedimo onda na toj pivi i pri\u010damo \u2013 \u0161to se ovo doga\u0111a, za\u0161to se toliko malo ljudi buni, ona neka provali ne\u0161to pa se sve skupa smijemo da nam bude malo lak\u0161e, a onda se nastavimo pitati – prepoznaju li gdje ovo vodi, kada \u0107e prestati, ho\u0107e li uop\u0107e? Nije nam ugodno i \u0161utke se pitamo, ho\u0107e li, je li mogu\u0107e, da ovo sranje opet eksalira u tolikoj mjeri da i nama kao na\u0161im roditeljima, u odrasloj dobi, uni\u0161ti \u017eivote. Gledamo oko sebe, a ljudi za stolom pored nas pri\u010daju neke svoje pri\u010de. Ne \u010dini se da ih mu\u010di isto \u0161to i nas.<\/p>\n

Mo\u017eda za stolom do nas sjede optimisti\u010dniji ili naivniji, koji misle da ne mora to oti\u0107i toliko daleko, ne da ne mora \u2013 ne mo\u017ee. Imamo ‘civilizacijske dosege’ i iskustva iz pro\u0161losti i ne\u0107e to opet tako zavr\u0161iti. Nema \u0161anse.<\/p>\n

Pa i ne mora. Vjerojatno ne\u0107e \u2013 misao je koja onda i nama prolazi kroz glavu.<\/p>\n

No, ovo sada, ovaj osje\u0107aj, vjerujem da je iskopan iz pro\u0161losti, da je nekako bio pro\u017eivljavan i tada. Ta nevjerica, neizvjestnost, konstantna nelagoda. Sigurno nije isto, samo kada poku\u0161am zamisliti, najbli\u017ee je \u0161to mogu. A osje\u0107aj je kao da sjedi\u0161 na klackalici \u2013 \u010das si gore, \u010das si dolje.<\/p>\n

Vrtimo se, \u010dini se, u stalno istom krugu \u2013 u jednom se prodaju iste pri\u010de, igra se na iste niske strasti, gase se svjetla i krade se (i stvari i \u017eivote i slobode). U drugom se vrtimo mi same \u2013 kad je ve\u0107 sve takvo sranje, isplati li se uop\u0107e boriti, ne\u0107e li na kraju biti sve isto?<\/p>\n

A onda niotkuda, naj\u010de\u0161\u0107e, samo do\u0111e neki trzaj, nagonska potreba da iz ustiju ispljuca\u0161 blato kalju\u017ee i ka\u017ee\u0161: ajde da ih jo\u0161 jednom po\u0161aljem u kurac. Ne mo\u017ee. Ne dam. Ne\u0107u. Odjebite od mene i mog \u017eivota.<\/p>\n

Gledamo svijet oko sebe i jebeno ne podnosimo ono \u0161to od njega opet (ili i dalje) rade. Nema ljep\u0161ih rije\u010di, a kada bi ih, da zaorem duboko, duboko u sebe, i mogla prona\u0107i ne bi ih napisala jer ih ne zaslu\u017euju. Plja\u010dka\u0161i, mrzitelji, de\u017eurni du\u0161ebri\u017enici i cirkuski izvoditelji najjeftinijih, stoput vi\u0111enih, trikova.<\/p>\n

Nema primjera, nema analize, samo osje\u0107aja, najjednostavnije onda da promatram ovo kao kakav javan zapis u dnevnik. Uzaludna bitka broj, recimo, 1763. Ili nije.<\/p>\n

Libela<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gledamo svijet oko sebe i jebeno ne podnosimo ono \u0161to od njega opet rade<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200711","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200711","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200711"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200711\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200711"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200711"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200711"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}