{"id":200631,"date":"2016-03-08T07:58:18","date_gmt":"2016-03-08T06:58:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200631"},"modified":"2016-03-08T07:59:00","modified_gmt":"2016-03-08T06:59:00","slug":"ideologija-jedinstva-vodi-u-jednoumlje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/08\/ideologija-jedinstva-vodi-u-jednoumlje\/","title":{"rendered":"Ideologija jedinstva vodi u jednoumlje"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Nenad Obradovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Bosanski franjevac, teolog, publicist fra Drago Boji\u0107 govori za Filozofski magazin o religiji, odnosu vere i dru\u0161tvene stvarnosti, (zlo)upotrebi vere\u2026<\/p>\n<ul>\n<li>Religijski kontekst u regionu povla\u0111uje nacionalnom, dok zanemaruje eti\u010dko. Da li je religija na ovim prostorima zatrovana nacionalizmom i koliki je uticaj politike na pitanja religije?<\/li>\n<\/ul>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Drago-Bojic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-194694 size-medium\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Drago-Bojic-300x220.jpg\" alt=\"Drago Bojic\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a>Kada bi se religijske zajednice vi\u0161e bavile eti\u010dkim pitanjima, nu\u017eno bi slabila njihova povezanost s nacionalnim jer bi i nacionalno moralo biti predmet eti\u010dkih razmi\u0161ljanja. Kad god se zna\u010denje nacionalnog prenagla\u0161ava, nu\u017eno se morate ogrije\u0161iti o eti\u010dke postulate koji svojom univerzalno\u0161\u0107u nadilaze uske i egoisti\u010dne interese jedne grupe ljudi. Pitanje je mo\u017ee li nacionalno i njegov sadr\u017eaj uop\u0107e izdr\u017eati eti\u010dke zahtjeve i ne bi li ga kao politi\u010dki relikt pro\u0161losti trebalo zamjenjivati drugim, uzvi\u0161enijim formama pripadnosti!? Iako se to iz sada\u0161nje perspektive \u010dini utopijskim, trebalo bi ipak \u017eeljeti i izgra\u0111ivati svijet i dru\u0161tva koja \u0107e se osloboditi balasta nacije i nacionalne pripadnosti koja se \u010desto do te mjere mistificira i divinizira da poni\u0161tava pojedinca bez senzibiliteta za njegove mnogostruke identitete prisiljavaju\u0107i ga da nu\u017eno mora izabrati jedan. Ozbiljnijim bavljenjem eti\u010dkim pitanjima \u2013 pitanjima ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i sloboda \u2013 nu\u017eno bi slabio i utjecaj politike na religiju. U tom bi se slu\u010daju religijske zajednice profilirale kao autonomne zajednice duha koje bi kao javni glas savjesti stajale na kriti\u010dkoj distanci prema svakoj politici. To one sada nisu i ne\u0107e biti sve dok ne do\u017eive unutarnje preobrazbe, a one nu\u017eno uklju\u010duju usvajanje univerzalnih humanisti\u010dkih vrednota. Paradoksalno je da ba\u0161 religije koje se pozivaju na univerzalne vrednote pru\u017eaju najve\u0107i otpor tim istim vrednotama.<\/p>\n<ul>\n<li>Gde je razlika, ako uop\u0161te postoji, izme\u0111u normativnosti Crkve kao institucije i religijske prakse i teolo\u0161ke interpretativnosti danas? Za\u0161to se ukazivanje na probleme u sklopu religijskih institucija tuma\u010di kao napad na religiju?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Vjerojatno nigdje nije tako sna\u017ean zahtjev za uniformno\u0161\u0107u i standardizacijom kao unutar hijerarhijski ustrojenih religijskih zajednica. Crkvena vlast koristi razli\u010dite mehanizme da u svojim redovima sve \u201cpomiri\u201d i tako odr\u017ei takozvano jedinstvo. To jedinstvo u pravilu zna\u010di onemogu\u0107avanje slobode mi\u0161ljenja, poni\u0161tavanje razlika, zabranu svake kritike \u2013 u kona\u010dnici jednoumlje koje podr\u017eava kult vo\u0111e koji sebi preko mo\u0107i koju mu daje njegova slu\u017eba i preko masovne poslu\u0161nosti ucjenjenih, potkupljenih i udvorni\u010dkih podlo\u017enika prisvaja svaki autoritet uklju\u010duju\u0107i i onaj bo\u017eanski. Ta \u201cideologija jedinstva\u201d je primamljiva jer pojedince oslaba\u0111a od napora mi\u0161ljenja, od osobne odgovornosti i osigurava im materijalnu korist. Tu matricu mi\u0161ljenja i djelovanja prihva\u0107aju i mnogi konformisti\u010dki teolozi, iako je njihova najva\u017enija zada\u0107a da budu kriti\u010dni prema religijskim institucijama, svetima knjigama, njihovom sadr\u017eaju i interpretacijama toga sadr\u017eaja, prema vlastitoj tradiciji, prema iskrivljenim vjerovanjima, doktrini i zakonima koji iz njih proizlaze, prema zajednici kojoj pripadaju, njezinoj pro\u0161losti i sada\u0161njoj praksi. Umjesto toga, ve\u0107ina teologa poslu\u0161no i nekriti\u010dki zastupa stavove i interese religijskih vlasti i opravdava njihovu praksu.<\/p>\n<ul>\n<li>Izjavili ste da na na\u0161im prostorima ,,verske ustanove itekako znaju biti generatori mr\u017enje\u2019\u2019. Kako se boriti protiv toga i da li je mogu\u0107e napraviti promenu paradigme \u2013 od \u010disto nacionalisti\u010dkog pre\u0107i na \u010disto eti\u010dko promi\u0161ljanje religije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nijedna se religija ni vjera ne mogu svesti na etiku i moral, ali to bi moralo biti njihovo bitno obilje\u017eje. Eti\u010dko promi\u0161ljanje religije dovelo bi u pitanje religijski dogmatizam, vjerovanja, tradiciju ali i njezinu dru\u0161tvenu praksu. No, eti\u010dko se dopu\u0161ta tek u onoj mjeri u kojoj ne dovodi u pitanje postoje\u0107e stanje, trenutnu mo\u0107 i poziciju u dru\u0161tvu. \u0160to se unutar odre\u0111ene religijske zajednice manje dopu\u0161taju pitanja o etici, odgovornosti, pravednosti \u2013 op\u0107enito humanosti, to ta zajednica vi\u0161e zapada u zakonski ure\u0111eno, dogmatizirano i institucionalizirano barbarstvo. Op\u0107enito, eti\u010dko bi moralo biti verifikacija svih svjetonazora, i vjerni\u010dkih i ateisti\u010dkih, i onih koji svoju etiku utemeljuju u vjeri u Boga i onih koji se pritom vode humanisti\u010dkim vrednotama.<\/p>\n<ul>\n<li>Obrazovanje na\u010delno danas ide u korak sa inovativno\u0161\u0107u, ali se ponovo uvodi verska nastava kao predmet u \u0161kolama? Vera je postala trend. \u0160ta mislite o toj praksi modernizacije i estradizacije vere?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Vjerska nastava uglavnom slu\u017ei da se u javnim institucijama promovira i propagira vlastita ideologija. Na taj na\u010din se djeca pod budnim okom fanati\u010dnih vjerou\u010ditelja uvla\u010de u konfesionalne ideolo\u0161ke ratove svojih roditelja i njihovih kolektiva. Prisutnost religije u javnosti se stalno poja\u010dava, a vjera i njezino javno prakticiranje su postali najva\u017enija identifikacija i legitimacija ljudi u mnogim podru\u010djima \u017eivota, pogotovo u politi\u010dkom. Vjera \u010desto slu\u017ei kao ulaznica u dru\u0161tveno-politi\u010dki \u017eivot, kao osiguranje da se tamo \u0161to du\u017ee ostane i da se beskrupulozno i uz podr\u0161ku nemisle\u0107ih i oma\u0111ijanih vjerni\u010dkih masa plja\u010dka javno dobro. Vjerski pozdravi su ve\u0107 za\u017eivjeli u javnim institucijama, u nekima su instalirani vjerski simboli, a u nekima se \u010dak izvode vjerski rituali i liturgijski \u010dini. Estradizacija vjere banalizira samu vjeru, a dugoro\u010dno gledano mo\u017ee dovesti u pitanje neutralnost sekularne dr\u017eave i dodatno opteretiti me\u0111ukonfesionalne odnose.<\/p>\n<ul>\n<li>Filozofija i religija bliske su pre svega na polju skepticizma jer bi obe trebale te\u017eiti ka stalnom propitivanju pojava i stvari koje ih okru\u017euju. Da li je danas opasno sumnjati, postavljati pitanja, zalagati se za ekumenizam, kao i za sve \u010de\u0161\u0107e pominjani svetski etos?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da ljudi u povijesti nisu sumnjali, mi bismo u mnogim segmentima \u017eivota i dalje tavorili u iracionalnom besmislu dogovorenih ili nametnutih pravila \u017eivota. Mnogo dobroga u povijesti \u010dovje\u010danstva donijela je upravo sumnja. Ona je pogotovo va\u017ena za vjernike, jer ih \u010duva od uzoholjene i arogantne vjere, od apsolutiziranja vlastite vjere, od napasti da se ona name\u0107e drugima. Zauzimanje za ekumenizam, me\u0111ureligijski dijalog ili svjetski etos, zna\u010dilo bi prije svega po\u0161tivanje me\u0111usobnih razlika s onu stranu isku\u0161enja da misionarimo jedni druge. To bi zna\u010dilo i samokriti\u010dku odva\u017enost da se svatko pogleda u ogledalu drugih, prihva\u0107anje kolektivne odgovornosti za tu\u0111a stradanja i \u017ertve, javnu optu\u017ebu protiv ne\u010dovje\u010dnosti i nehumanih pojedinaca u vlastitim redovima, raskid s nasilni\u010dkom i osvetni\u010dkom vjerom otaca. S obzirom na trenutnu praksu religijskih zajednica, njihovu me\u0111usobnu netrpeljivost i s obzirom na njihov isklju\u010duju\u0107i odnos prema humanisti\u010dkim vrednotama, opravdano se postavlja pitanje da li je uop\u0107e moralno biti \u010dlan takvih zajednica? Ako se i ostaje u njima, eti\u010dki je minimum i najmanji moralni zahtjev pru\u017eati otpor takvom mentalnom sklopu i praksi koja iz njega proizlazi.<\/p>\n<ul>\n<li>Papa Franjo uneo je, \u010desto se ka\u017ee, novu nadu me\u0111u vernike istupaju\u0107i protiv dogmati\u010dnosti i srebroljublja? Koliko je danas va\u017ena njegova poruka?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Papa Franjo \u010desto isti\u010de da moderno kr\u0161\u0107anstvo i Katoli\u010dku crkvu u njihovoj vjerodostojnosti evan\u0111elju ne ru\u0161i doktrinarni relativizam (odnos prema dogmama i vjerskim istinama, kako mnogi u Crkvi misle), ve\u0107 prakti\u010dni relativizam \u2013 be\u0161\u0107utni stav kr\u0161\u0107ana i ljudi iz Crkve prema socijalnim pitanjima. On se, po uzoru na Franju Asi\u0161kog, protivi srebroljublju i bogatoj Crkvi \u2013 Crkvi kapitalista i zala\u017ee se za milosrdnu Crkvu osjetljivu za dru\u0161tvenu pravdu, siroma\u0161ne i \u201csuvi\u0161ne\u201d ljude ovoga svijeta. Poruke pape Franje uveliko nadilaze siroma\u0161tvo duha mnogih crkvenih ljudi i svjedo\u010de o boljoj iako manjinskoj strani Crkve.<\/p>\n<ul>\n<li>Mladi na na\u0161im prostorima sve \u010de\u0161\u0107e koriste religiju u tzv. ,,odbrani nacionalnih interesa\u201d? Pozivaju se na pravovernost svoje religiju i u tome su vrlo isklju\u010divi. Koja je Va\u0161a poruka njima?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mladi su u nezavidnom polo\u017eaju jer su izru\u010deni utjecaju starijih koji ih usisavaju u svoj mentalni sklop, uvla\u010de u svoje ideologije, prilago\u0111avaju o\u010dekivanjima svoga kolektiva. Pod takvim pritiskom mnogi mladi ljudi brzo prihvate logiku \u017eivota koja ih okru\u017euje, prestanu postavljati pitanja i sumnjati, preuzmu stavove i svjetonazore koji im omogu\u0107avaju lak\u0161i \u017eivotni put, a put nacionalizma i paradne vjere, bar u na\u0161e vrijeme i na ovim prostorima, jest lak\u0161i put do ostvarivanja svojih ciljeva, pogotovo onih materijalnih. Puno je inteligentnih, sposobnih i radinih mladih ljudi koji iz straha za materijalnu sigurnost ili iz straha da \u0107e ih drugi odbaciti svoju slobodu i dostojanstvo \u017ertvuju nacionalnim i drugim ideologijama i postaju do\u017eivotni taoci mediokriteta koji zagospodare njihovim \u017eivotima. Ne bih \u017eelio da se ovo shvati kao dociranje ili moraliziranje, ali volio bih da su mladi ljudi samostalniji, odva\u017eniji, slobodniji, da vi\u0161e riskiraju i sumnjaju, da postavljaju pitanja, da se sna\u017enije bune protiv starijih, njihove tradicije i obi\u010daja, da idu svojim putem a ne putem koji su im utabali stariji i koji je \u010desto poplo\u010dan primitivizmom, nacionalizmom i licemjernom religijskom praksom. Samostalni, slobodni i autenti\u010dni put pretpostavlja vi\u0161e u\u010denja, mi\u0161ljenja i rada, vi\u0161e odgovornosti, strpljivosti i ustrajnosti, donosi puno vi\u0161e rizika i konfrontacija, odba\u010denosti i usamljenosti, ali donosi i vi\u0161e slobode, respekta i vi\u0161e zadovoljstva.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/filozofskimagazin.net\/drago-bojic-o-religiji\/?utm_campaign=Filozofski+magazin&amp;utm_medium=facebook&amp;utm_source=socialnetwork\" target=\"_blank\">Filozofski magazine<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Fra Drago Boji\u0107 govori za Filozofski magazin o religiji, odnosu vere i dru\u0161tvene stvarnosti, (zlo)upotrebi vere\u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200631","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200631","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200631"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200631\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200631"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200631"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200631"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}