{"id":200480,"date":"2016-03-05T07:34:05","date_gmt":"2016-03-05T06:34:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200480"},"modified":"2016-03-05T07:34:05","modified_gmt":"2016-03-05T06:34:05","slug":"drustvena-transformacija-zahteva%e2%80%8b-%e2%80%8botvoreni-put","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/05\/drustvena-transformacija-zahteva%e2%80%8b-%e2%80%8botvoreni-put\/","title":{"rendered":"Dru\u0161tvena transformacija zahteva\u200b \u200botvoreni put"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Marko Mileti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-200481 size-medium\" title=\"DarioAzzellini\/www.roamagency.com\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-300x220.jpg\" alt=\"DarioAzzellini\/www.roamagency.com\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/DarioAzzellini.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Dario Acelini<strong> (Dario Azzelini)<\/strong> je teoreti\u010dar i politi\u010dki aktivista koji \u017eivi na relaciji Berlin \u2013 Karakas. Tokom njegove nedavne posete Beogradu i u\u010de\u0161\u0107u na konferenciji \u201eVratimo socijalizam u igru\u201c imali smo priliku da razgovaramo o razli\u010ditim temama kojima se bavio u svom radu \u2013 od toga za\u0161to je Maduro izgubio izbore, preko odnosa umetnosti i politike do radni\u010dkih preuzimanja fabrika po Evropi.<\/p>\n<p>Acelini je doktorirao politi\u010dke nauke i sociologiju, a trenutno radi kao asistent profesor na katedri za sociologiju na Johannes Kepler univerzitetu u Lincu. U svojoj praksi, pisanjima i istra\u017eivanjima bavi se mogu\u0107nostima radni\u010dke kontrole proizvodnje, samoupravljanjem, migracijijama i dru\u0161tvenim pokretima. Jedan je od osniva\u010da portala Workers Control. U saradnji sa Oliverom Reslerom uradio je seriju dokumentarnih filmova o fabrikama koje su pod kontrolom radnika i radnica ali i o dru\u0161tvenim pokretima u Ju\u017enoj Americi.<\/p>\n<ul>\n<li>Mo\u017eete li da prokomentari\u0161ete rezultate nedavnih izbora u Venecueli, kao i de\u0161avanja u toj zemlji nakon izbora?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Rezultati izbora izgledaju tako lo\u0161e zbog izbornog sistema \u2013 80% poslanika bira se po ve\u0107inskom sistemu. U procentima, to je oko 41% za partije iz vlasti i oko 56% za opoziciju. Ipak, to je lo\u0161 rezultat.<\/p>\n<p>Razni su uzroci ovakvog rezultata. Venecuela je pretrpela ozbiljne ekonomske napade u poslednje dve godine \u2013 nesta\u0161ice hrane i drugih proizvoda, koje su izazivali kapitalisti\u010dki proizvo\u0111a\u010di, istovremeno \u0161vercuju\u0107i robu i skrivaju\u0107i proizvodnju, ili je prekidaju\u0107i, uz razne druge stvari. Sve je to pratila i kampanja paravojnih grupa koje su konstantno sabotirale distribuciju struje. Ovo je i Maduro, nakon izbora, pominjao kao glavni razlog poraza. Ali \u010dini mi se da je to gre\u0161ka. Bez obzira na to \u0161to su ovi napadi o\u010digledno veoma ozbiljni, imali smo jo\u0161 gore ekonomske situacije u Venecueli tokom \u010caveza, pa se narod tada nije okrenuo protiv vlade. Dakle, osnova nezadovoljstva nije u ekonomskom ratu, ve\u0107 u na\u010dinu na koji se vlada s tim nosi.<\/p>\n<p>Uostalom, verujem da nije bitno koliko se opozicija lo\u0161e pona\u0161a, ne mo\u017eemo o\u010dekivati od desni\u010dara imperijalista ili kapitalista da grade socijalizam umesto nas; oni \u0107e nas uvek napadati i biti protiv nas. Dakle, levica mora da se nosi sa tim.<\/p>\n<p>Po mom mi\u0161ljenju, razlozi lo\u0161eg rezultata le\u017ee u birokratizaciji poslednjih godina i korupciji koja je veoma uzela maha, a vlast na to nije adekvatno odgovorila. Participacija gra\u0111ana, koja je bilo klju\u010dno pitanje za \u010caveza, vi\u0161e nije tako va\u017ena. Isto tako ni pitanje radni\u010dkog upravljanja nije deo Madurovog diskursa. S druge strane, on je dosta u\u010dinio za komune i lokalne samouprave. Me\u0111utim, za ve\u0107inu ljudi to nije bilo dovoljno, i zato su izgubili izbore. Ljudi su se \u017ealili i pre izbora, tako da je bilo dovoljno upozorenja.<\/p>\n<ul>\n<li>Da li neke snage vaninstitucionalne politike mogu nastaviti bolivarski proces?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To su ve\u0107 postoje\u0107e strukture \u2013 kolektivi, grupe, grassroot organizacije, masovne organizacije kao \u0161to su sindikati ili organizacije seljaka \u2013 autonomne od vlade i koje su uvek i kritikovale vladu i njene politike. \u010cini mi se da bi te strukture, a naro\u010dito samoupravne organizacije, kao \u0161to su lokalni odbori i komune (u kojima su ljudi poslednjih godina stvorili na\u010dine odlu\u010divanja o njihovim zajednicama, kao i o ekonomskim pitanjima, i dru\u0161tvenim, kulturnim i drugim projektima), mogle biti dobra baza za o\u010duvanje i nastavak razvoja kontrate\u017ee desnici.<\/p>\n<ul>\n<li>A \u0161ta mo\u017eemo o\u010dekivati od desnice?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Trenutno na sav glas najavljuju ukidanje finansiranja socijalnog stanovanja, medija i razne druge mere \u0161tednje. Ipak, to je populizam. Venecuela ima predsedni\u010dki sistem, tako da vladu postavlja predsednik. Veliki broj socijalnih davanja garantovan je ustavom, tako da veliki broj odluka koje parlament bude donosio moraju pro\u0107i ustavni sud, koji ocenjuje da li su te odluke protivustavne. Vide\u0107emo kako \u0107e to izgledati.<\/p>\n<p>Uglavnom, \u0161ta \u0107e se dogoditi u velikoj meri zavisi od masovne mobilizacije i otpora koji \u0107e ljudi pru\u017eiti kako bi spre\u010dili neke poteze, a i ne verujem da \u0107e opozicija rizikovati s masovnom mobilizacijom protiv njih u ovom momentu. Verovatno \u0107e poku\u0161ati da izbegnu predstavu sebe kao krivaca za situaciju u kojoj se zemlja nalazi pre slede\u0107ih predsedni\u010dkih izbora. Opozicija je verovatno i sre\u0107na \u0161to nije u vladi sada kad su cene nafte toliko niske. Njima je mnogo lagodnije da nastave da okrivljuju \u010davizam za sve probleme.<\/p>\n<ul>\n<li>Odnos institucija i civilnog dru\u0161tva je stara, ali i dalje aktuelna debata na levici. Kako vi vidite ovu podelu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ja uglavnom odbacujem tu bur\u017eoasku podelu na politiku i ekonomiju i civilno dru\u0161tvo. Stvarati razli\u010dite sfere od toga je kao kad bismo prihvatili liberalno obja\u0161njenje o tome za\u0161to neki ljudi vladaju nad drugim ljudima. Za\u0161to ljudi ne bi samostalno upravljali?<\/p>\n<p>Institucije i ceo politi\u010dki establi\u0161ment vode se sasvim druga\u010dijom logikom nego civilno dru\u0161tvo. Oni prate logiku stvari koje se mogu izmeriti, ne\u010dega \u0161to se mo\u017ee kvantifikovati brojevima, dok civilno dru\u0161tvo ne prati tu logiku. Stvarni napredak dru\u0161tva retko se mo\u017ee izmeriti brojevima.<\/p>\n<p>I dok se institucije i politi\u010dka sfera zasnivaju na tome da mogu da kontroli\u0161u i predvide dru\u0161tvena de\u0161avanja, svaka promena i dru\u0161tvena transformacija zahteva otvoreni put. Potreban je nepredvidiv proces, ili ne\u0107e biti promene i stvaranja ne\u010deg novog.<\/p>\n<ul>\n<li>Na konferenciji ste spominjali zakone kao potencijalne prepreke za taj stvarala\u010dki proces i promene?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u010cesto mislimo kako zakoni mogu da re\u0161e stvari. \u010cak i ljudi s levice voljni su da podr\u017ee neke zakone, kao npr. o preuzimanju fabrika, i to naro\u010dito u zemljama gde se de\u0161ava mnogo okupacija fabrika. Argentina, Brazil i Urugvaj imaju zakone o preuzimanju fabrika, a diskusije o tome vode se i unutar EU.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, iskustvo s ovakvim zakonom u pomenutim zemljama bilo je veoma kontradiktorno. Otkad je donet takav zakon, u Brazilu nije bilo niti jednog novog preuzimanja fabrike. Isto tako ni u Urugvaju, a u Argentini je broj preuzimanja znatno opao, dok se vreme koje pro\u0111e od okupacije do legalizacije udvostru\u010dilo.<\/p>\n<p>Problem je \u0161to se s dono\u0161enjem zakona dru\u0161tveni procesi borbe, konflikta i javne rasprave pretvaraju u administrativne procese.<\/p>\n<p>Konflikti prestaju da budu vidljivi. Jer ako umesto organizovanja demonstracija, isticanja banera, blokiranja ne\u010dega itd. odlazite s advokatom u neku kancelariju \u2013 onda prestajete da budete primer drugim borbama. To je i jedan od razloga za\u0161to je broj preuzimanja fabrika opao, \u010dak i u Argentini, makar do po\u010detka trenutne krize.<\/p>\n<p>Dono\u0161enjem zakona smanjuje se i generalna participacija radnika. Ceo proces postaje specijalizovan birokratski akt. To zna\u010di da \u0107e advokat i nekoliko obu\u010denijih radnika odlaziti u neku kancelariju, ali to onda prestaje da bude kolektivni proces.<\/p>\n<ul>\n<li>Dosta ste se bavili pitanjem preuzimanja fabrika. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to o odnosu radnika i njihovih fabrika s lokalnim zajednicama?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To ima razli\u010dite nivoe. Jedan je svakako u borbi: ako okupirate fabriku, o\u010digledno je da \u0107ete \u010desto biti pod napadima, i ako se to preuzimanje ubrzo ne legalizuje, mo\u017ee do\u0107i do nekoliko poku\u0161aja policije da vas izbaci itd. Dakle, potrebno je stvoriti podr\u0161ku za fabriku \u2013 potrebna je podr\u0161ka zajednice.<\/p>\n<p>Rekao bih da ova veza ide i dalje od toga. Ako radite u kapitaliti\u010dkoj fabrici, \u0161ta dobijate? \u2012 dobijate platu, i to ispla\u0107uje va\u0161 rad. Ako radite u preuzetoj fabrici, naro\u010dito na po\u010detku ili tokom okupacije, novac nema tu ulogu! Na duge staze ne radi se o novcu. Zna\u010di potrebno je prona\u0107i neke nove vrednosti.<\/p>\n<p>Sude\u0107i prema mom iskustvu, uglavnom iz Argentine i Venecuele, radnici su veoma ponosni ako njihova fabrika \u010dini ne\u0161to za zajednicu. Ako recimo dozvole kori\u0161\u0107enje prostorija fabrike za potrebe zajednice, kao npr. fabrika Chilavert iz Argentine \u2013 oni su unutar fabrike pokrenuli \u0161kolu gde odrasli mogu da zavr\u0161e svoje srednjo\u0161kolsko obrazovanje. U istoj fabrici se nalazi i arhiva centra za istra\u017eivanje okupiranih fabrika. Drugi daju svoje prostore za proslave, aktivnosti zajednice, ili poma\u017eu osnivanje zadruga koje bi radile kao dobavlja\u010di, ili direktna prodajna mesta u zajednicama kako bi se zaobi\u0161li posrednici i odr\u017eale niske cene.<\/p>\n<p>Na du\u017ee staze, ako razmi\u0161ljamo o tome kako bi socijalisti\u010dko dru\u0161tvo trebalo da izgleda, onda je, \u010dini mi se, va\u017eno da radni\u010dku kontrolu shvatimo kao prelazno re\u0161enje. Proizvodnja nije samo radni\u010dko pitanje, ona je ne\u0161to \u0161to se ti\u010de zajednica koje \u017eive oko fabrika, kao i potro\u0161a\u010da, pa \u010dak i proizvo\u0111a\u010da primarnih sirovina koje fabrike koriste. Moramo stvoriti neki model participacije gde bi sve ove grupe, koje nemaju nu\u017eno iste interese, mogle da se koordini\u0161u. Fabrika Viome iz Soluna mogla bi poslu\u017eiti kao skora\u0161nji dobar primer toga.<\/p>\n<ul>\n<li>Usmeravanje proizvodnje ka zadovoljenju vi\u0161ih ekolo\u0161kih potreba mo\u017ee biti deo toga?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ljudi \u010desto misle da radnicima uop\u0161te nije stalo do toga \u2012 \u201eoni misle samo o poslu\u201c i sli\u010dno, i to jeste ta\u010dno do neke granice kad su radnici pod kapitalisti\u010dkim pritiskom.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, po\u0161to sada kontroli\u0161u fabriku, radnici firme Viome odlu\u010dili su da proizvodnju hemijskih gra\u0111evinskih materijala zamene organskim pra\u0161kovima, zbog sopstvenog i zdravlja njihovih porodica, zbog cele zajednice. I to nije jedini primer. Sli\u010dan primer su i dve fabrike u Francuskoj \u2013 jedna je bila proizvo\u0111a\u010d industrijskog \u010daja, a sada prave \u0161esnaest vrsta organskog \u010daja, uglavnom od lokalnog vo\u0107a i biljaka, ali imaju i poslovne odnose sa zadrugama za proizvodnju organskog \u010daja iz Vijetnama. Druga fabrika je proizvodila industrijski sladoled, a sada pravi organski sladoled i jogurt. U Italiji su dve fabrike zapo\u010dele s poslovima prerade i recikla\u017ee, a u SAD jedna preuzeta fabrika se s konvencionalnih vrata i prozora preorijentisala na proizvodnju eko-frendli prozora.<\/p>\n<p>Dakle, kada zaista imaju priliku da odlu\u010duju, onda se radnici opredele za ono \u0161to \u0107e biti zdravije i za njih i za druge.<\/p>\n<ul>\n<li>Odnosi izme\u0111u fabri\u010dke proizvodnje i lokalne zajednice bili su veoma va\u017eni za jugoslovensko samoupravljanje, me\u0111utim sistemski okvir je bio sasvim druga\u010diji od dana\u0161njeg. Da li i na koji na\u010din samoupravni procesi u Ju\u017enoj Americi menjaju sistem?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To je svakako veoma va\u017eno, ali nije i lako. Mnoge preuzete fabrike, naro\u010dito one u Evropi, Argentini i Venecueli, \u010desto su otvorene fabrike. Prostor fabrike je otvoren za zajednicu s kojom je integrisan i s kojom je u interakciji kroz razli\u010dite zajedni\u010dke aktivnosti. Istovremeno, to je i proces solidarnosti i postoji sna\u017ena povezanost s drugim borbama na lokalu kao i sa drugim fabrikama.<\/p>\n<p>To nije veza sa zajednicom kakvu smo mogli videti u Jugoslaviji, ali ni uslovi nisu isti. Ipak, ovo je ve\u0107 ne\u0161to \u0161to se suprotstavlja ideji potpuno izolovane fordisti\u010dke fabrike, ali ujedno i razli\u010dito od postfordisti\u010dkog modela. To je otvaranje i izgradnja veza iz pozicije radnika, \u0161to se mo\u017ee dogoditi samo ukoliko je proizvodnja pod njihovom kontrolom.<\/p>\n<ul>\n<li>Zajedno s Oliverom Reslerom radili ste na nekoliko filmova o radni\u010dkom preuzimanju fabrika, radni\u010dkom samoupravljanju, organizovanju komuna itd. Da li biste te filmove nazvali umetno\u0161\u0107u, ili ih vidite nekako druga\u010dije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da, to je umetnost! Umetnost bi trebalo posmatra\u010da da stavi u konfrontaciju s ne\u010dim i navede ga na razvijanje sopstvenih ideja o tome. Istovremeno, to je apstrakcija, mo\u017ee ostavljati privid stvarnosti, ali to nikako nije stvarnost.<\/p>\n<p>Po\u0161to je umetnost apstrakcija dru\u0161tvenih procesa, veoma je va\u017eno intervenisati u tu sferu kako bismo stvarali druga\u010diju imaginaciju dru\u0161tvenih procesa. Rekao bih i da dru\u0161tvene nauke nisu sposobne da obuhvate sve \u0161to je deo dru\u0161tvenih procesa. Ne mo\u017ee se sve napisati. Dru\u0161tvenim procesima i za njihovo razumevanje potrebni su i drugi instrumenti izvan dru\u0161tvenih nauka.<\/p>\n<ul>\n<li>Odnosno, umetnost je i pitanje predstavljanja ideja i ljudi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jedan od primera mo\u017ee biti predstavljanje radnika \u2013 kada ih vidite na konvencionalnoj televiziji, oni \u0107e uvek biti u nekom gr\u010du dok ih intervjui\u0161u, u toku rada na nekoj ma\u0161ini dok mogu da izgovore samo nekoliko re\u010di bez mogu\u0107nosti da komuniciraju slobodno \u2013 to je generalna predstava radnika u bur\u017eoaskoj imaginaciji. Mi u na\u0161im filmovima poku\u0161avamo da stvorimo druga\u010diju sliku.<\/p>\n<p>Da pitate radnika, on svakako ne bi rekao: \u201eDa, nisam u stanju da izgovorim tri re\u010denice i stalno sam za ma\u0161inom i stalno nosim prljavu ode\u0107u\u201c. Zato na\u0161i filmovi polaze od pitanja kako predstaviti radnike \u2013 ne snimamo ih dok rade, imaju vremena da se izraze i oni su glavni protagonisti. Ako pravimo film o radnicima \u2013 onda radnici treba da obja\u0161njavaju \u0161ta rade, a ne neki profesor ili sli\u010dno.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako vidite razliku izme\u0111u filma i teksta, imaju li druga\u010diji doseg, uticaj?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Br\u017ee cirkuli\u0161u filmovi nego knjiga, ali i kra\u0107e. Filmovi \u010desto izazivaju trenutnu diskusiju, po\u0161to je \u010de\u0161\u0107e da neko gleda film u dru\u0161tvu nego da \u010dita knjigu. Isto tako je sasvim druga\u010dije videti ljude na filmu, videti radnike, njihova lica, njihove ruke i o\u010di, nego \u010ditati tekst.<\/p>\n<p>Mi smo o\u010dito prisiljeni da pravimo jasnu razliku izme\u0111u tih polja. Glavni razlog tome je \u0161to smo primorani da, ukoliko \u017eelimo da na\u0111emo pare za svoje projekte, moramo jasno naglasiti da je to druga\u010dije od nekih drugih praksi ili medija. U realnosti, ova polja se mnogo vi\u0161e prepli\u0107u.<\/p>\n<p>Za mene je to samo jedan od na\u010dina izra\u017eavanja. Deluje mi neprirodno razdvajati sva ta polja \u2013 re\u0107i: ovo je sociologija, a ovo je politi\u010dka nauka, etnografija, umetnost itd. Mi koristimo postupke etnografskog filma za umetni\u010dke filmove koji se prikazuju na umetni\u010dkim izlo\u017ebama, u aktivisti\u010dkim krugovima, na fakultetskim predavanjima, me\u0111u radnicima, u bioskopima itd.<\/p>\n<ul>\n<li>Vratimo se pitanju radni\u010dkog samoupravljanja. Postoji mnogo primera okupacija i preuzimanja fabrika u Ju\u017enoj Americi\u2026 Kakva je situacija u Evropi, naro\u010dito na njenoj periferiji?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Prvo, istorijski gledano, radnici su preuzimali kontrolu nad sredstvima za proizvodnju u svakakvim politi\u010dkim i dru\u0161tveno-ekonomskim situacijama kao i pod raznim re\u017eimima. Tokom demokratskih revolucija, socijalisti\u010dkih revolucija, antikapitalisti\u010dkih borbi, borbi protiv mera \u0161tednje i kolonijalizma, u pobedi nad fa\u0161izmom \u2026 \u2012 u svakakvim \u201ekrizama\u201c!<\/p>\n<p>Drugo, znimljivo je videti kakva je uloga ekonomske krize u tome. Radnici iz Gr\u010dke ili Francuske mogu se potpuno poistovetiti s radnicima iz Argentine kad se susretnu. Bio sam na mnogim sastancima gde su radnici iz Evrope i Ju\u017ene Amerike sedeli zajedno, i nisu imali nikakvih problema da razgovaraju na istom nivou, da prepoznaju sli\u010dna iskustva i me\u0111usobnu jednakost.<\/p>\n<p>Kada sam prvi put po izbijanju krize oti\u0161ao u Gr\u010dku, nekim drugovima sam doneo knjigu o radni\u010dkom samoupravljanju \u201eOurs to Master and Ours to Own\u201c \u2012 svi su govorili: \u201eDa, da, super, sve je to zanimljivo, ali nikad se ne\u0107e desiti u Gr\u010dkoj\u2026\u201c, \u201egr\u010dki radnici su druga\u010diji \u2026\u201c \u2012 pa ipak, to se desilo.<\/p>\n<ul>\n<li>Zna\u010di li to da se na neki na\u010din stanje u centru i na periferiji izjedna\u010davaju?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je to stara dilema levice, \u010desto \u0107emo re\u0107i da je veoma va\u017eno \u0161ta se de\u0161ava u centru, dok se mnogo vi\u0161e doga\u0111a na periferiji. Tako stoje stvari.<\/p>\n<p>\u010cak i ako je sistemska va\u017enost centra ve\u0107a, novine koje stvaraju mogu\u0107nosti za promenu otvaraju se na periferiji. Ako pogledamo poslednjih sto godina, uvek je bilo tako. Ruska revolucija bila je na periferiji. Veliki pokret preuzimanja fabrika dolazi sa periferije i sti\u017ee u Evropu, sa periferije Evrope u njen centar.<\/p>\n<p>Situacija se menja tako brzo da su zemlje koje se sada definitivno vide kao periferija Evrope pre nekoliko godina smatrane centrom. Isto je i u Ju\u017enoj Americi. Dakle, ovo stanje se mo\u017ee promeniti prili\u010dno brzo, makar za veliki broj radnika.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ono \u0161to je va\u017eno je da i s\u00e2m centar ima dve strane \u2013 ako imate stalan posao u Nema\u010dkoj i imate dostupne usluge javnog sektora, pristup obrazovanju, zdravstvu i sl. onda ste dobrostoje\u0107i. Ali istovremeno, Nema\u010dka je najve\u0107e tr\u017ei\u0161te nisko pla\u0107enih poslova u Evropi. Milioni ljudi u toj zemlji zara\u0111uju 460\u20ac mese\u010dno. O\u010digledno tamo i dalje postoji vi\u0161e socijalnih usluga, vi\u0161e sigurnosti itd. nego negde drugde, ali ne bi me iznenadilo da za deset godina situacija u Nema\u010dkoj postane sli\u010dna kao u \u0160paniji, Gr\u010dkoj, Italiji \u2026<\/p>\n<p>Delimi\u010dno su uslovi ve\u0107 bolji u Ju\u017enoj Americi nego u Evropi. Makar su javne diskusije druga\u010dije. U Ju\u017enoj Americi postoji pretenzija da se stvore obrazovni i zdravstveni sistemi koji bi svima bili dostupni. Ovakve pretenzije vi\u0161e ne postoje u Evropi. Zemlje Latinske Amerike otvaraju javne univerzitete. Samo je u Brazilu otvoreno pedeset univerziteta u zadnjih \u0161est godina. Ekvador je pokrenuo program dovo\u0111enja petsto akademika iz Evrope kako bi predavali u toj zemlji, a ima jo\u0161 mnogo sli\u010dnih primera.<\/p>\n<p>Dakle, pitanje odnosa \u201ecentra i periferije\u201c nije tako jednostavno kao \u0161to je bilo pre samo par godina. Ili recimo da bi se predispozicije onoga \u0161ta bi centar a \u0161ta periferija trebalo da budu morale menjati.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=2366\" target=\"_blank\">Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>  Na du\u017ee staze, ako razmi\u0161ljamo o tome kako bi socijalisti\u010dko dru\u0161tvo trebalo da izgleda, onda je, \u010dini mi se, va\u017eno da radni\u010dku kontrolu shvatimo kao prelazno re\u0161enje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":200481,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200480","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200480","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200480"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200480\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/200481"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200480"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200480"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200480"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}