{"id":200297,"date":"2016-03-02T08:59:47","date_gmt":"2016-03-02T07:59:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200297"},"modified":"2016-03-02T12:38:06","modified_gmt":"2016-03-02T11:38:06","slug":"europa-je-propala-solidarnost-moramo-graditi-na-drugim-temeljima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/03\/02\/europa-je-propala-solidarnost-moramo-graditi-na-drugim-temeljima\/","title":{"rendered":"Solidarnost moramo graditi na drugim temeljima"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Domagoj Mihaljevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Kostas-Lapavikas.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-200298 size-medium\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/Kostas-Lapavikas-300x220.jpg\" alt=\"Kostas Lapavikas\/en.protothema.gr\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a>U Ljubljani je 13. februara odr\u017eana programska konferencija Inicijative za demokratski socijalizam pod nazivom \u2018Plan B za Europu\u2019. Plan B je alternativni program izlaska iz krize putem obnove monetarnog i ekonomskog suvereniteta napu\u0161tanjem eurozone. Kao glavni gost, predavanje na ovu temu odr\u017eao je Kostas Lapavicas, gr\u010dki ekonomist koji predaje na \u0160koli za orijentalne studije u sklopu Sveu\u010dili\u0161ta u Londonu. Tako\u0111er je bio Sirizin parlamentarni zastupnik od izbora u januaru 2015. do onih u septembru. Djelovao je unutar Sirizine Lijeve platforme zagovaraju\u0107i izlazak iz eurozone i aktivne politike dr\u017eavne intervencije za oporavak i izlazak iz krize. Nakon \u0161to je vodstvo Sirize, poslije referenduma na kojemu je gr\u010dki narod odbio mjere \u0161tednje, ipak nastavilo s politikom pristanka na diktat europskih institucija, Lapavicas je s grupom zastupnika napustio Sirizu i osnovao stranku Narodno jedinstvo.<\/p>\n<ul>\n<li>Na predavanju ste spomenuli da se ekonomska monetarna unija nalazi u \u2018kriti\u010dnom trenutku\u2019. S obzirom na va\u0161a ekonomska istra\u017eivanja i politi\u010dko iskustvo, koliko je daleko odmakla dezintegracija izme\u0111u centra i periferije? Koliko je europski kapital sposoban upravljati negativnim efektima krize u svoju korist, pogotovo njema\u010dki kao najdominantniji?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Rekao bih da je u posljednjih nekoliko godina ekonomska monetarna unija stabilizirana kroz politike \u0161tednje, ali ova stabilizacija je neizvjesna jer nema rasta, nema perspektive rasta i napetosti su se premjestile u zemlje centra. U dugoro\u010dnoj perspektivi, europska monetarna unija nikada nije bila toliko nestabilna, a implikacije \u0107e za Europsku uniju biti vrlo ozbiljne. Mnogi ekonomisti razumiju da je u temelju ekonomskih problema u Europskoj uniji strukturalna promjena odnosa rad-kapital, pogotovo u Njema\u010dkoj. Stagnacija nadnica u Njema\u010dkoj omogu\u0107ila je sna\u017enu kompetitivnu prednost, ostvarivanje trgovinskih vi\u0161kova i generiranje trgovinskih deficita kod trgovinskih partnera na periferiji. Kapitalni tokovi su onda odlazili tamo gdje je deficit, dug se akumulirao i eksplodirao s izbijanjem krize 2008. godine. Kriza se manifestirala kroz financijski sustav, ali banke nisu uzrokovale krizu, ve\u0107 se radi o dubinskom strukturalnom problemu odnosa rad-kapital u kojemu radnici neprestano gube. Ekonomisti ovo razumiju, ali me\u0111u ljudima to je obja\u0161njenje manje prisutno, jer propaganda neprestano ponavlja da su svemu krive dr\u017eava i javna potro\u0161nja. To je izuzetno mo\u0107no. Ljevica mora dati jasan, precizan, ali jednostavan argument koji \u0107e ljudi razumjeti. Argument ljevice mora odgovarati stvarnosti koju ljudi \u017eive.<\/p>\n<p><strong>Dvije periferije EU-a<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Ako takvu nestabilnu Europsku uniju promotrimo u \u0161irem ekonomskom kontekstu, s obzirom na pad i stagnaciju stopa rasta u najve\u0107im svjetskim ekonomijama, pogotovo pad rasta u Kini, mo\u017eemo li o\u010dekivati prelijevanje tih trendova?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Izvozne veze s Kinom su va\u017ene, pogotovo za Njema\u010dku, ali puno su va\u017eniji unutarnji ekonomski odnosi. Njema\u010dki kapital jo\u0161 uvijek ostvaruje izvozne vi\u0161kove, dijelom iz Kine, ali Europska unija kao cjelina puno je va\u017enija za njema\u010dku izvoznu strategiju, koja je postala glavni i jedini izvor rasta. No zadnji mjese\u010dni podaci o njema\u010dkom industrijskom rastu bilje\u017ee negativnu stopu, \u0161to povezano s vrlo problemati\u010dnom strategijom akumulacije, oslonjenom isklju\u010divo na izvoz, dovodi do problema za cijelu Europsku uniju, a onda opet povratno na Njema\u010dku. U krajnoj liniji, to zna\u010di da je Njema\u010dka dominacija u EU-u izrazito nestabilna i vrlo brzo mo\u017eemo o\u010dekivati manifestacije toga.<\/p>\n<ul>\n<li>Spomenuli ste i da \u0107e se takva situacija odraziti pogotovo na stabilnost francuskog i talijanskog kapitala i mogu\u0107i sukob unutar centralnih europskih zemalja?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Francuski i talijanski kapital ve\u0107 je sada izlo\u017een sna\u017enoj krizi. Italija nije imala nikakav zna\u010dajniji rast u posljednjih petnaest godina, talijanski kapitalizam stagnira i sigurno ne\u0107e do\u0107i do oporavka dokle god je Italija dio eurozone i poslu\u0161no izvr\u0161ava politike \u0161tednje. Sli\u010dno je i s Francuskom jer je suo\u010dena sa slabim rastom, \u0161to se odra\u017eava na zaposlenost i dohotke, i to \u0107e se pogor\u0161avati. Ekonomsko stanje u Francuskoj i Italiji odra\u017eava nestabilnost u cijeloj Europskoj uniji. Te\u0161ko je procijeniti kakav \u0107e oblik taj sukob izme\u0111u ovih vode\u0107ih zemalja poprimiti, ali je Italija trenutno pod sna\u017enim pritiskom stagniraju\u0107e ekonomije. To se vidi u neprestanim kontradiktornim izjavama premijera Mattea Renzija o strategiji izlaska iz krize. Istovremeno, u Francuskoj su pitanja krize gurnuta u stranu, a centralno mjesto preuzela je rastu\u0107a islamofobija. Kako \u0107e se sve to razvijati te\u0161ko je re\u0107i, no u svakom slu\u010daju, strukturalne europske nestabilnosti preselile su se iz zemalja periferije u zemlje jezgre.<\/p>\n<ul>\n<li>Kada govorimo o europskoj periferiji, zapravo imamo podjelu na dio zemalja \u0161to su \u010dlanice eurozone i dio zemalja izvan eurozone. Kako se ta razlika odra\u017eava na njihovu mogu\u0107nost vo\u0111enja samostalne ekonomske politike?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ovo je zanimljivo jer Europska unija zapravo ima dvije periferije. Onu isto\u010dnu, ve\u0107inom izvan monetarne unije, i ju\u017enu, unutar monetarne unije. Zemlje isto\u010dne periferije su u ne\u0161to boljoj poziciji: iako je prisutan sna\u017ean pritisak politika \u0161tednje i institucionalno prilago\u0111avanje ekonomije kao da ve\u0107 imaju euro, jo\u0161 uvijek imaju prostora za manevriranje kada je u pitanju monetarna i fiskalna politika. Najbolji primjer su \u010ce\u0161ka i Poljska. Problem je \u0161to zemlje isto\u010dne periferije, iako imaju ve\u0107i ekonomski prostor za manevriranje, \u010desto nemaju politi\u010dku spremnost ili mo\u0107 da ga doista sna\u017enije iskoriste. Postoje razlike izme\u0111u zemalja poput Poljske, \u010ce\u0161ke, Hrvatske, Ma\u0111arske ili Rumunjske, ali one nam pokazuju da monetarna suverenost sama po sebi jo\u0161 uvijek nije jamac koji osigurava ekonomski razvoj ili otvara prostor ljevici. Bitno je da ljevica razvije alternativnu strategiju i da to bude radikalna, lijeva transformativna politika.<\/p>\n<ul>\n<li>U Hrvatskoj primjerice, gdje su dugovi gotovo u potpunosti denominirani u euru, guverner centralne banke \u010desto iznosi argument da bi ulazak u euro vanjski dug pretvorio u unutarnji i stabilizirao ekonomiju. Za razliku od Plana B koji zagovara izlazak iz eurozone i obnovu ekonomskog suvereniteta, ovim se prijedlogom ulazak u eurozonu nudi kao spas.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Takva ekonomska politika mo\u017ee biti usmjerena samo u korist kapitala. Ne postoji dobar euro, euro koji olak\u0161ava izlazak krize. Euro je instrument europskih institucija za politi\u010dku kontrolu i ekonomsko prilago\u0111avanje potrebama financijskih tr\u017ei\u0161ta. Bez monetarne suverenosti ne postoji mogu\u0107nost za primjenu alternativne strategije koja bi restrukturirala ekonomiju u korist radnika i smanjila teret krize. Za Hrvatsku je puno bolje da ostane izvan eurozone.<\/p>\n<ul>\n<li>No prigovor na va\u0161 Plan B, obnovu ekonomske suverenosti putem izlaska iz eurozone, sastoji se u tome da bi se tako potaknulo ja\u010danje nacionalizma, jer bi se napu\u0161tanjem eurozone ekonomija neke zemlje vjerojatno na\u0161la u izoliranoj poziciji i u takvim bi okolnostima do\u0161lo do ja\u010danja desnice. Kako gledate na taj problem?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Trenutno u Europi nacionalne kapitalisti\u010dke klase koriste transnacionalne odnose, dakle odnose na razini Europske unije i njezinih institucija, vrlo efikasno u svoju korist. Nacionalne su elite nau\u010dile koristiti mehanizme Europske unije i mehanizme ekonomske monetarne unije za promociju svojih lokalnih interesa. Posve obratno od shva\u0107anja da je nacionalna razina problem, on je u nedemokratskim, autoritarnim transnacionalnim odnosima, a ti odnosi daju mo\u0107 nacionalnim elitama. Lijeve politi\u010dke snage moraju ovo shvatiti i promisliti kako se pozicionirati u odnosu na nacionalno i transnacionalno. Europska unija nije set institucija koje su iznad klasa i nacija. Ne radi se o neutralnom terenu konflikta. Glavni mehanizam promicanja klasnog interesa u razli\u010ditim zemljama prolazi upravo kroz Europsku uniju. Nacionalne lokalne elite nisu samo akteri transmisije mo\u0107i, pa da samo bespogovorno slijede ono \u0161to im naredi Europska komisija. Transnacionalno je sfera gdje nacionalne elite ulaze i koriste institucije EU-a za vlastite interese.<\/p>\n<p><strong>Neuspjeh Sirize<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>U takvoj situaciji ljevica mora biti pogotovo oprezna, mora biti spremna artikulirati problem na obje razine, i na terenu pojedine dr\u017eave-nacije i istovremeno ukazivati na internacionalnu povezanost s radni\u010dkim klasama u drugim zemljama.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Svakako, to je potrebno u\u010diniti. Znamo da je na Balkanu pitanje nacionalizma krajnje otrovno. Dolazim iz Gr\u010dke i to savr\u0161eno razumijem, ali to ne zna\u010di da su progresivne aktivnosti same po sebi isklju\u010divo antinacionalne. Ljevica mora prona\u0107i na\u010din predlaganja progresivnih ekonomskih i socijalnih politika koje redefiniraju nacionalno. To nije nimalo lako i razlikovat \u0107e se od zemlje do zemlje, ali ne sla\u017eem se da je rje\u0161enje u vi\u0161e eura, vi\u0161e internacionalnog, vi\u0161e transnacionalnog. Moramo ponovno otkriti progresivnost nacionalne razine i otuda krenuti. Pitanje je kako to u\u010diniti, o tome nam treba debata, ali tako da izbjegnemo otrov nacionalizma. Ono \u0161to zagovara Janis Varufakis je potpuno pogre\u0161no: zagovarati Europu kao nekakav kulturni fenomen vrijedan spa\u0161avanja po svaku cijenu su argumenti iz osamdesetih i devedesetih. To je ono \u0161to zagovara Angela Merkel, da \u0107e kulturna kohezija spasiti Europu. Moj odgovor je da ne\u0107e. Europa je gotova, ona je propala. Sada moramo graditi europsku solidarnost i bratstvo na drugim temeljima, jer su stari mehanizmi propali. Kada se eurozona i EU krenu raspadati, mogu postojati samo dvije nacionalne politike, desna, autoritarna i konzervativna, i lijeva progresivna. Na\u0161 je zadatak formulirati ovu potonju jer nema druge opcije. To je proces za koji ljevica mora biti spremna.<\/p>\n<ul>\n<li>Dolazi li takav pristup kao lekcija nakon Sirizinog neuspjeha da svu politi\u010dku snagu usmjeri na europsku razinu, neuspjeha da u pregovorima s institucijama EU-a poku\u0161a racionalnim argumentima osigurati popu\u0161tanje rigidnih mjera \u0161tednje?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sirizin neuspjeh upravo pokazuje da je premje\u0161tanje cjelokupnog politi\u010dkog argumenta na europsku razinu \u2013 da tamo moramo tra\u017eiti mogu\u0107nost za izlazak iz krize, da \u0107e se sukob dogoditi upravo na toj razini, da tamo moramo graditi politi\u010dki pokret s ciljem da promijenimo situaciju i u na\u0161oj zemlji \u2013 pogre\u0161an na\u010din izgradnje politi\u010dke alternative. Mora se po\u010deti od vlastite zemlje, od nacionalne razine i otuda razmi\u0161ljati kako se postaviti prema europskom i op\u0107enito transnacionalnom.<\/p>\n<ul>\n<li>Koliku je ulogu imala socijalna baza Sirize u odabiru i insistiranju na rje\u0161avanju problema isklju\u010divo u dogovoru s europskim institucijama? Je li politi\u010dka i medijska mo\u0107 srednje klase unutar Sirize bila presudna da se ustraje na politici tra\u017eenja \u2018dobrog eura\u2019, odnosno ostanka u eurozoni, ali uz ni\u017eu razinu \u0161tednje?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nisam siguran da je posve tako. Siriza je imala sna\u017enu potporu u radni\u010dkoj klasi, siroma\u0161ni dijelovi Atene i Soluna glasali su za nju, ali ova je potpora uvelike bila pasivna, nije bilo aktivnog anga\u017emana i nije prevedena u institucionalne mehanizme. Ljudi iz radni\u010dke klase glasovali su za Sirizu, ali Siriza nikada nije osigurala \u010dvrsto upori\u0161te u radni\u010dkoj klasi. Ostala je mala, tradicionalna organizacija s jakom komponentom intelektualaca. Oni su formulirali dio argumenata i zahtjeva i oblikovali taj europeisti\u010dki pristup. Siriza nikada nije uspjela osigurati \u010dvrstu bazu u gr\u010dkom dru\u0161tvu, to je elektoralni savez koji ne\u0107e dugo potrajati kada izgubi pozicije mo\u0107i.<\/p>\n<ul>\n<li>Kakva je onda bila povezanost Sirize s dru\u0161tvenim pokretom iz 2011. i 2012. godine?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Taj dru\u0161tveni pokret bio je mnogo druk\u010diji nego \u0161to se obi\u010dno misli. On nije proizveo institucionalne organizacije, institucionalne forme. Siriza je imala korist od tog pokreta, ali na pasivan na\u010din, bila je to pasivna potpora, ni\u0161ta organizacijski novo nije proiza\u0161lo iz te potpore.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/kostas-lapavicas-europa-je-propala-solidarnost-moramo-graditi-na-drugim-temeljima\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Lapavicas: Kada se eurozona i EU krenu raspadati, mogu postojati samo dvije nacionalne politike<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200297","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200297","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200297"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200297\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200297"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200297"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200297"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}