{"id":200101,"date":"2016-02-28T07:51:19","date_gmt":"2016-02-28T06:51:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=200101"},"modified":"2016-02-28T07:51:19","modified_gmt":"2016-02-28T06:51:19","slug":"povijest-i-revolt-sedam-teza-o-pobuni-i-drustvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/02\/28\/povijest-i-revolt-sedam-teza-o-pobuni-i-drustvu\/","title":{"rendered":"Povijest i revolt – sedam teza o pobuni i dru\u0161tvu"},"content":{"rendered":"

Autor: Werner Bonefeld<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Werner<\/a>Za po\u010detak:<\/strong> Pobune ne \u010dine nijednu gre\u0161ku u sistemu vidljivom. Tko to tvrdi, u argumentaciji polazi od naizgled realisti\u010dne hipoteze da se odnosi u kapitalisti\u010dki organiziranoj dru\u0161tvenoj reprodukciji mogu urediti tako da funkcioniraju bez gre\u0161ke i, \u0161tovi\u0161e, u interesu pobunjenika. Ideja kapitalizma bez kontradikcija, koji jo\u0161 pritom te\u017ei zadovoljenju masovnih potreba, predstavlja naj\u010di\u0161\u0107u ideologiju. Ona sugerira da je dobrobit ljudi stvar ispravne sistemske tehnike. Ideja dru\u0161tva kao tehni\u010dke organizacije artikulira stanje svijesti koje treba prevladati.<\/p>\n

II.<\/strong> Pojam “ekonomske krize” je sulud. Ekonomija nije ne\u0161to autonomno, a \u010dak ni najbolji ekonomisti ne uspijevaju objasniti u \u010demu bi se trebala sastojati razlika izme\u0111u ekonomije i dru\u0161tva. Proudhonov uvid o tome da se dvoje ekonomista ne mo\u017ee me\u0111usobno pogledati u o\u010di a da se ne nasmije nije izgubio ni\u0161ta na svojoj istinitosti. Iz tog je razloga Marx napisao kritiku politi\u010dke ekonomije. Kapitalisti\u010dka je ekonomija oli\u010denje krivo organizirane dru\u0161tvene reprodukcije. Radimo u svrhu na\u0161eg prehranjivanja, odijevanja, udomljavanja, ugode i topline, a ovaj se rad manifestira kao kretanje u potpunosti suludih ekonomskih kategorija \u2013 cijene, kamate, profita, ekonomskog rasta radi samog rasta. Ekonomska se kriza ne prikazuje kao kriza nezadovoljenih ljudskih potreba nego kao kriza profita, a u svrhu prevladavanja krize iziskuje se povratak profita. Ono \u0161to ne ostvaruje profit odbacuje se kao nebitno, a masa ljudi iznenada postaje suvi\u0161nom. Izbacuje ih se na ulicu i oduzima sva sredstva za \u017eivot. U vladaju\u0107em je sistemu dru\u0161tvene reprodukcije zadovoljenje ljudskih potreba sasvim sporedna stvar. Tako se sloboda gra\u0111anskih potreba manifestira kao sloboda da se gladuje.<\/p>\n

III.<\/strong> Vrijeme ogor\u010denosti je vrijeme revolta. To zna\u010di da se okupljeni ne identificiraju s izopa\u010denom nu\u017eno\u0161\u0107u ovoga dru\u0161tva koje se osamostalilo u ekonomski sistem. Ne identificiraju se kao ljudski materijal za profitabilnost i nisu spremni dobrovoljno gladovati u svrhu ekonomskog zdravlja. Oni zahtijevaju zadovoljenje svojih \u017eivotnih potreba. Nemogu\u0107e je unaprijed odrediti ho\u0107e li ova borba prihvatiti da je se stavi u slu\u017ebu modernizacije kapitalisti\u010dkih odnosa ili \u0107e se pak suprotstaviti daljnjem napretku kapitalisti\u010dki ustrojene dru\u0161tvenosti. Borba protiv kapitalisti\u010dkog napretka ima svoju dugu povijest. Izostanak uspjeha u ovoj borbi je uspjeh napretka koji se prezentira kao trijumf civilizacije. Povijesni pobjednici aplaudiraju uspjesima na burzama i izjavljuju s neizmjernom gorljivo\u0161\u0107u da onaj tko \u017eeli jesti treba i raditi \u2013 u slobodi u kojoj svatko snosi odgovornost za vlastite postupke.<\/p>\n

IV<\/strong>. Protiv izopa\u010denosti kapitalisti\u010dki ustrojene socijalne reprodukcije ne mo\u017ee se boriti na direktan i neposredan na\u010din. \u0160to bi to trebalo zna\u010diti: boriti se protiv ekonomske vrijednosti, oduprijeti se kamatnoj stopi, napasti profit, postaviti se protiv kretanja dionica na burzi? Istovremeno, \u017eivot zavisnih masa ovisi o ovim izopa\u010denim i u potpunosti nedodirljivim faktorima koji izmi\u010du mogu\u0107nosti kontrole. Stoga govor o ekonomskoj sudbini nije neto\u010dan. Na\u0161a sredstva za opstanak – na\u0161 \u017eivot – ovise o tome da se do\u010depamo posla, pri \u010demu je tako\u0111er potrebno prilagoditi se kretanju tr\u017ei\u0161ta. \u010cista ludorija. Umjesto zadovoljavanja svojih ljudskih potreba prisiljeni smo slu\u017eiti se naizgled prirodnim ekonomskim nu\u017edama kako sloboda da se gladuje ne bi postala na\u0161om vlastitom sudbinom. Stoga se ne treba \u010duditi tome da va\u017enu temu protesta \u010dine pitanja o zaposlenju, visini nadnica i pristupu \u017eivotnim namirnicama. \u0160iroke mase stanovni\u0161tva nemaju direktan pristup \u017eivotnim namirnicama i moraju iznajmiti vlastitu radnu snagu kako bi do njih do\u0161le. Suvremeni protesti u tom pogledu uop\u0107e ne predstavljaju ni\u0161ta novo. Govor o novosti dana\u0161njeg vremena opra\u0161ta zaborav i tako ujedno opravdava zaboravljanje.<\/p>\n

Suvremeni se protesti sadr\u017eajno ne razlikuju od kapitalisti\u010dke povijesti klasnih borbi \u2013 radi se o dostupnosti \u017eivotnim namirnicama kroz posredovanje tr\u017ei\u0161ta rada. \u010cak i ako imamo sre\u0107e da uspje\u0161no sklopimo razmjenu roba na tr\u017ei\u0161tu rada, opet se radi o tome da se odr\u017eimo kao pojedinci. Nakon tr\u017ei\u0161ta rada dolazi radno mjesto, a ovdje \u0107e prodana stvar biti konzumirana kao ljudski materijal. U radni\u010dkoj se borbi uistinu radi o materijalnim stvarima: pristupu jelu i pi\u0107u, stanovanju, grijanju, struji, toplini i \u017eivotnoj radosti, nasuprot egzistencije u obliku pukog ljudskog materijala. Da bi se ova borba razumjela u njoj se mora imati u\u010de\u0161\u0107a. Ona nema povijesnu svrhu koju mora ispuniti. Njezina je svrha inherentna, tj. radi se o \u017eivotnim namirnicama.<\/p>\n

V.<\/strong> Vrijeme revolta je vrijeme nesigurnosti. Umjesto ponavljanja svakodnevnoga \u017eivotnog obrasca \u2013 birtija, kuhinja, radno mjesto\/zavod za zapo\u0161ljavanje \u2013 okuplja se protest, demokracija zasjeda na ulicama i trgovima svijeta, odnosno mjestima dru\u0161tvenog nemira i iskustva neposluha. Umjesto radnog vremena manifestira se vrijeme direktne demokracije. Ovo je vrijeme poziv na borbu protiv postoje\u0107eg poretka koji zna da demokratizacija dru\u0161tva predstavlja najve\u0107u opasnost za uspostavljeni dru\u0161tveni poredak. Bio revolt toga svjestan ili ne, demokratizacija dru\u0161tva zna\u010di dokidanje odvojenosti dru\u0161tva od samog sebe u obliku politi\u010dke dr\u017eave. Umjesto da ostane nepolitizirano, dru\u0161tvo se politizira i pritom konstituira kao svoja vlastita politi\u010dka snaga. Vrijeme revolta je vrijeme dru\u0161tvenog iskustva. No povijesni pobjednici znaju da laissez-faire ne mo\u017ee biti odgovor na politizirano, i stoga samostalno, dru\u0161tvo. Svrha kapitala je profitabilna akumulacija dru\u0161tvenog bogatstva u svrhu daljnje akumulacije, a dr\u017eava je politi\u010dki oblik te svrhe. Njoj je tako predana zada\u0107a depolitizacije dru\u0161tvenih proizvodnih odnosa. Radi se dakle o perpetuiranju dr\u017eavnog monopola nad politi\u010dkim nasiljem kao osnove za slobodnu razmjenu roba na tr\u017ei\u0161tu rada. U tu svrhu nijedno sredstvo nije preskupo: od uobi\u010dajenog raspisivanja izbora, koji protest transformiraju u izbornu borbu, pa sve do vojnog pu\u010da.<\/p>\n

VI.<\/strong> Ernst Lohoff pita: Ogor\u010denost \u2013 a onda? “Onda” je ili vrijeme povratka rutini, i gladnih stranaka koje se sa sterilnom uzbu\u0111eno\u0161\u0107u natje\u010du za izborne glasove – ili policije. Adam Smith je o ovome “onda” mislio na sljede\u0107i na\u010din: ovisne mase nemaju rezerve za svoj opstanak i stoga se uop\u0107e ne mogu dugo opirati povratku svome poslu. Nasuprot njima, ka\u017ee, vlasnici sredstava za \u017eivotni opstanak mogu mnogo du\u017ee izdr\u017eati. Stoga oni koji \u017eive od prodaje svoje radne snage mogu biti disciplinirani gla\u0111u. Lohoffovo pitanje o onome \u0161to dolazi nakon ogor\u010denja tra\u017ei dru\u0161tvenu alternativu postoje\u0107em stanju ste\u010dene slobode kao slobode da se gladuje \u2013 zbog koje je Heinrich Br\u00fcnning dobio nadimak “kancelar gladi”.<\/p>\n

VII.<\/strong> Protest protiv mjera \u0161tednje, nesigurnosti na tr\u017ei\u0161tu rada i slobode da se gladuje nisu nu\u017eno stvar mno\u0161tva, o kojem se govori kao o novom revolucionarnom subjektu, jer je paradigmatsko fa\u0161isti\u010dki pokret antikapitalisti\u010dkog kapitalizma isto tako pokret protiv mjera \u0161tednje, kao \u0161to je na primjer “Zlatna zora” u Gr\u010dkoj. Ljevica, \u0161to se god podrazumijevalo pod tim, nema monopol na protest. Sredstva i ciljevi protestnog pokreta proizlaze iz samog protesta. To \u0161to proizlazi ne pada s neba. Ono ima veze sa ste\u010denom povije\u0161\u0107u te tako\u0111er s borbenim iskustvom kao nenapisanom historijom zaposjedanja tvornica, skvotiranja, zaposjedanja trgova, uli\u010dnih borbi i zauzimanja grada od strane Pari\u0161ke komune.<\/p>\n

Borbeno se iskustvo ujedno nalazi i u dru\u0161tvu koje se kroz teror i nasilje nau\u010dilo bojati toga da se samosvjesno suprotstavi napretku lo\u0161eg svijeta. Lak\u0161e je batinati s batina\u0161ima nego im se suprotstaviti. Alternativa dru\u0161tvu ljudskog materijala mo\u017ee se prona\u0107i jedino u samom dru\u0161tvu. Robovi se od ropstva mogu osloboditi samo kada vi\u0161e nisu robovi \u2013 ne sutra, nego danas. U potpunosti je neizvjesno mo\u017ee li se ostvariti ova mogu\u0107nost dru\u0161tva slobodnih i jednakih. Izvjesno je da nam ne predstoje dobra vremena. Stoga je Lohoffovo pitanje o onom “onda” krivo postavljeno. Ono tra\u017ei nekakvu ideju vodilju kojom bi se mogao misaono anticipirati prijelaz iz lo\u0161e dana\u0161njice u dobru sutra\u0161njicu. Takav prijelaz postoji jedino u lo\u0161im povijesnim knjigama. U borbi protiv postoje\u0107eg lo\u0161eg stanja radi se upravo o tome da se izbjegne sigurna budu\u0107nost.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suvremeni se protesti sadr\u017eajno ne razlikuju od kapitalisti\u010dke povijesti klasnih borbi \u2013 radi se o dostupnosti \u017eivotnih namirnica kroz posredovanje tr\u017ei\u0161ta rada.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":200102,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-200101","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200101","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=200101"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/200101\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/200102"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=200101"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=200101"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=200101"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}