{"id":199385,"date":"2016-02-17T08:00:59","date_gmt":"2016-02-17T07:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=199385"},"modified":"2016-02-16T22:39:57","modified_gmt":"2016-02-16T21:39:57","slug":"rizicni-britanski-referendum","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/02\/17\/rizicni-britanski-referendum\/","title":{"rendered":"Rizi\u010dni britanski referendum"},"content":{"rendered":"<p><em><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-199386 size-medium\" title=\"Bernard Cassen\/www.youtube.com\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-300x220.jpg\" alt=\"Bernard Cassen\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/Bernard-Cassen.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Autor: Bernard Cassen<\/strong><\/em><\/p>\n<p>\u201cZaustavite me ili \u0107u napraviti \u0161tetu\u201d: to je, prevedena na nediplomatski jezik, poruka koju je David Cameron uputio dvadeset i sedmorici svojih kolega, \u0161efova dr\u017eava i vlada koji su se 17. prosinca sastali na Europskom vije\u0107u u Bruxellesu. Pozivaju\u0107i se na slavnu tradiciju maratonskih rasprava na samitima tog tipa, engleski premijer objavio je da je voljan \u201craspravljati cijelu no\u0107\u201d kako bi iz svojih kolega izvukao sporazum o izmjeni uvjeta po kojima je njegova zemlja pristupila Europskoj uniji. Dao je do znanja da \u0107e, ako ne bude zadovoljan, biti primoran na te\u017eak korak: svojim sugra\u0111anima \u0107e savjetovati da glasaju za \u201cBrexit\u201d, odnosno za izlazak Velike Britanije iz Europske unije.<\/p>\n<p>Skup je, zapravo, zavr\u0161io dosta rano, u pono\u0107, i to bez rezultata. Dono\u0161enje odluka preba\u010deno je na sljede\u0107i sastanak Europskog vije\u0107a, sazvan za 17. i 18. velja\u010de. Kao dobri i bri\u017eni kolege, \u017eele\u0107i sprije\u010diti Cameronov gubitak obraza, njegovi partneri su se slo\u017eili da ga puste da pred brojnim prisutnim britanskim medijima potvrdi: \u201cDobra je vijest da postoji mogu\u0107nost dogovora.\u201d Nije moglo nejasnije, ali to mu je, po povratku u Veliku Britaniju, osiguralo dobar naslov u medijima, kada ve\u0107 nije mogao proglasiti pobjedu\u2026<\/p>\n<p>Premijer je svoje zahtjeve iznio u pismu koje je 10. studenog 2015. godine uputio Donaldu Tusku, predsjedniku Europskog vije\u0107a. Zahtjevi su grupirani u \u010detiri poglavlja: ekonomsko upravljanje, konkurentnost, suverenost i imigracija. Pod \u201cekonomskim upravljanjem\u201d Cameron u su\u0161tini podrazumijeva o\u010duvanje interesa londonskog financijskog sredi\u0161ta Cityja. Zahtijeva da se u dokumente upi\u0161e da euro nije jedina valuta Europske unije te da nikakva diskriminacija ne smije pogoditi zemlje izvan eurozone. Odlomak koji se ti\u010de konkurentnosti \u017eeli dodatno deregulirati funkcioniranje unutarnjeg tr\u017ei\u0161ta, a naro\u010dito, ako \u010ditamo izme\u0111u redaka, zakon o radu. Po pitanju suverenosti, Cameron je vrlo eksplicitan i formulira tri zahtjeva: iz sporazum\u00e2 izbrisati svako spominjanje cilja \u201csve tje\u0161nje unije europskih naroda\u201d, dati parlamentima pojedinih zemalja pravo da blokiraju svaki prijedlog europskog zakonodavnog akta koji procijene nepo\u017eeljnim; te strogo primijeniti princip supsidijarnosti: \u201cEuropa kada je to nu\u017eno, nacionalno kada je to mogu\u0107e.\u201d<\/p>\n<p>U \u010detvrtom poglavlju, koje se ti\u010de imigracije, izme\u0111u ostalih pri\u017eeljkivanih restriktivnih mjera, nalazimo i obavezu za radnika iz druge zemlje EU-a da doka\u017ee \u010detiri godine prisustva i doprinosa upla\u0107enih Velikoj Britaniji prije nego dobije jednak tretman kao i njegov britanski kolega, po pitanju pla\u0107e ili dobivanja socijalnog smje\u0161taja. To bi zna\u010dilo pobijanje principa nediskriminacije izme\u0111u dr\u017eavljana dvadeset i osam zemalja \u010dlanica koji, prema poveljama \u2013 i, u odre\u0111enim slu\u010dajevima, nakon odre\u0111enog tranzicijskog perioda \u2013 imaju pravo \u017eivjeti i raditi u bilo kojoj od njih. Drugim rije\u010dima, bila bi ugro\u017eena jedna od \u010detiri \u201ctemeljne slobode\u201d Unije, sloboda kretanja ljudi.<\/p>\n<p>Mo\u017eemo se zapitati za\u0161to je Cameron odabrao upravo ovaj trenutak da na tapet stavi \u2013 u ucjenu uobli\u010dene \u2013 prijedloge reformi Europske unije koji u Velikoj Britaniji nisu ni\u0161ta novo. On, zapravo, nije ni\u0161ta odabrao, ve\u0107 je zarobljenik dinamike i rasporeda koje je sam pokrenuo. I to ne iz dubokih uvjerenja, ve\u0107 iz \u010disto politikantskih razloga: za njega se jednostavno radilo o dobivanju parlamentarnih izbora 2015. godine. Uspani\u010den ja\u010danjem eurofobnog UKIP-a (Stranke za nezavisnost Velike Britanije),1 koji je Konzervativnoj stranci oteo dio tradicionalnog bira\u010dkog tijela, odlu\u010dio je podr\u017eati njegove zahtjeve kako bi ga neutralizirao. Njegov cilj bio je osigurati novi petogodi\u0161nji mandat u Downing streetu 10, gdje je nakon izbora 2010. godine zasjeo na \u010delo koalicijske vlade sastavljene od konzervativaca i liberalnih demokrata.<\/p>\n<p>Jo\u0161 2011. godine Cameron je predlo\u017eio izglasavanje zakona koji zahtijeva referendum \u2013 umjesto jednostavnog glasanja u Parlamentu \u2013 za ratifikaciju svakog sporazuma koji prenosi nove, zna\u010dajne nadle\u017enosti na europske institucije. Rije\u010d je o mjeri koja baca u o\u010daj Bruxelles, u kojem ideja da se glas stavi izravno u ruke naroda izaziva no\u0107ne more\u2026 U sije\u010dnju 2013. godine, u nadi da \u0107e zadr\u017eati svoje mjesto nakon predstoje\u0107ih parlamentarnih izbora, Cameron je oti\u0161ao korak dalje obe\u0107anjem referenduma o ostanku Velike Britanije u EU-u, koji bi se trebao odr\u017eati prije kraja 2017. godine. Ova odluka odvit \u0107e se nakon i na temelju rezultata pregovora koji se vode izme\u0111u Londona i Europskog vije\u0107a. Ako premijer procijeni da su ga partneri \u010duli i uva\u017eili, pozvat \u0107e glasa\u010de da na pitanje \u201cTreba li Velika Britanija ostati \u010dlanica Europske unije?\u201d odgovore potvrdno. U suprotnom, zalagat \u0107e se za Brexit.<\/p>\n<p>U svibnju 2015. godine Konzervativna stranka je, suprotno prognozama, pobijedila na izborima i dobila apsolutnu ve\u0107inu zastupnika, a Cameron se na\u0161ao s vru\u0107im krumpirom predizbornog obe\u0107anja u ruci, obe\u0107anja koje je morao odr\u017eati. Mogao je pro\u0107i i bez njega u aktualnoj europskoj situaciji kojom dominiraju pitanja masovnog priljeva izbjeglica i d\u017eihadizma, a koji hrane uzlet ekstremne desnice u ve\u0107ini zemalja EU-a. Kada je referendum postao neizbje\u017ean, Cameron je smatrao da je bolje organizirati ga \u0161to je ranije mogu\u0107e kako bi se izbjeglo da rasprava izazove previ\u0161e problema unutar zemlje \u2013 a prije svega unutar same Konzervativne stranke \u2013 ili potakne nepredvidive odjeke u drugim zemljama. Naro\u010dito u Francuskoj gdje bi naglasak na europskim pitanjima tijekom izbora za predsjednika 2017. godine mogao dodatno oja\u010dati ekstremnu desnicu. Sje\u0107anje na francuski referendum 29. svibnja 2005. godine, kada su bira\u010di odbacili \u201ceuropski ustav\u201d, i dalje je bolno\u2026 Optimalan, razborit vremenski plan bio bi jednoglasan sporazum Europskog vije\u0107a u velja\u010di i glasanje u lipnju ili rujnu 2016.<\/p>\n<p>Cameronov euroskepticizam varira u intenzitetu ovisno o okolnostima \u2013 suprotno euroskepticizmu velikog broja konzervativnih zastupnika i nekolicine ministara, ve\u0107ine londonskih dnevnih novina i naro\u010dito UKIP-a i njegovog vo\u0111e Nigela Faragea. On se pozicionira na liniji slavnog govora koji je 1946. godine u Z\u00fcrichu odr\u017eao Winston Churchill, predlo\u017eiv\u0161i stvaranje Sjedinjenih Europskih Dr\u017eava. Dakle, Europe kojoj bi Velika Britanija dala blagonaklonu podr\u0161ku, ali izvana: \u201cUz vas smo, ali nismo va\u0161i.\u201d<\/p>\n<p><strong>Strah od euroskepticizma<\/strong><\/p>\n<p>Pristupiv\u0161i Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) 1973. godine, London se vratio integracijama, a da se ipak nije odrekao posebnosti koja se manifestira stalnim zahtjevima za klauzulama o izuzimanju (opt-out) od zajedni\u010dkih politika. Danas ta zemlja nije ni \u010dlanica Eurozone niti se priklju\u010dila Schengenskom sporazumu, a rije\u010d je o dvama velikim simbolima koji predstavljaju ponos eurooptimista. London se 1984. godine okoristio promjenom metode izra\u010duna financijskog doprinosa svake od zemalja \u010dlanica EEZ-a, koji zna\u010di i zna\u010dajan popust (famozni \u201cbritanski \u010dek\u201d). Izme\u0111u dvadeset i osam \u010dlanica, Velika Britanija je jedna od tri zemlje \u2013 zajedno s Hrvatskom i \u010ce\u0161kom \u2013 koje 2012. nisu potpisale Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju, poznat i kao Europski fiskalni pakt.<\/p>\n<p>Bez da u potpunosti prihvate status \u201ctre\u0107e zemlje\u201d \u2013 odnosno neke vrste off-shorea2 \u2013 u svom odnosu spram EU-a, britanske vlade jedna za drugom preferirale su poziciju koja im omogu\u0107uje da stoje jednom nogom unutra, a drugom vani, osim u podru\u010djima koja su im iznimno va\u017ena. U prvom redu, to su dovr\u0161enje unutarnjeg europskog tr\u017ei\u0161ta, zatim slobodan globalni protok kapitala, roba i usluga, odnosno tri od \u010detiri \u201cfundamentalne slobode\u201d EU-a, te naposljetku, odr\u017eavanje dominantne pozicije Cityja u financijskim uslugama, uklju\u010duju\u0107i tu i transakcije u euru.<\/p>\n<p>Cameron \u017eeli osigurati nove britanske iznimke od zajedni\u010dkih pravila i, \u0161tovi\u0161e, pro\u0161iriti ih na cijelu EU. Pitanje je mo\u017ee li pismo upu\u0107eno Tusku biti temelj sporazumu svih zainteresiranih strana, kako unutarnjih, tako i vanjskih. Cameron se u svoju partiju pokera upu\u0161ta s nezanemarivim adutom: zbog razli\u010ditih razloga, nijedna od ostalih vlada unutar Unije ne \u017eeli Brexit. Angela Merkel, \u0161efovi Nizozemske, nordijskih zemalja te zemalja centralne i isto\u010dne Europe skloni su i\u0107i jako daleko s ustupcima kako bi odr\u017eali neoliberalni kurs, \u010diji je najva\u017eniji jamac upravo London. Oni strahuju da bi on mogao biti ugro\u017een porastom relativne mo\u0107i Francuske i drugih mediteranskih zemalja, koje njihovi partneri smatraju politi\u010dki manje pouzdanima.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, postoje linije koje ne prelaze \u010dak ni vjerni saveznici. Tako je apsolutni prioritet Njema\u010dke, kroz poja\u010danu integraciju zemalja \u010dlanica u eurozonu, konsolidacija jedinstvene valute, koja predstavlja instrument dominacije i nametanja politika \u0161tednje. Ni Berlin niti Frankfurt, sjedi\u0161te Europske centralne banke (ECB), ne mogu prihvatiti da taj proces bude sputan londonskim vetima, poput onih koje je Velika Britanija zatra\u017eila u poglavljima vezanim uz ekonomsko upravljanje. Na drugom frontu, isto\u010dne zemlje \u017eestoko se protive mjerama vezanim za poglavlje o imigraciji koje se izravno ti\u010du njihovih dr\u017eavljana koji su emigrirali u Veliku Britaniju. Ovo pitanje osjetljivije je od ostalih, naro\u010dito za Komisiju i Parlament jer, kako smo vidjeli, dovodi u pitanje jednu od \u010detiri \u201cfundamentalne slobode\u201d europskog projekta, uz rizik da stvori presedan i omogu\u0107i osporavanje triju ostalih sloboda. Ponovno kru\u017ei bauk protekcionizma\u2026<\/p>\n<p>\u010cini se da se Brexit mo\u017ee izbje\u0107i samo na dva na\u010dina: ili ugovaranjem novog sporazuma, ili, pomo\u0107u prikladnog pravnog instrumenta (primjerice deklaracijom \u0161efova dr\u017eava i vlada), prihva\u0107anjem interpretativnih klauzula postoje\u0107ih sporazuma, bez njihove modifikacije. U oba slu\u010daja bit \u0107e potrebno jednoglasje svih dvadeset i osam dr\u017eava \u010dlanica, no drugo rje\u0161enje omogu\u0107ilo bi izbjegavanje procedure revizije, a potom ratifikacije, koja je duga i ujedno puna opasnosti, o \u010demu ni Merkel ni Hollande ne \u017eele da se pri\u010da uo\u010di izbora 2017. godine. Kako bismo ostali unutar postoje\u0107eg institucionalnog okvira, valjalo bi da se Cameron odrekne svojih glavnih zahtjeva te da pravnici, stru\u010dnjaci za semanti\u010dko briselsko \u010di\u0161\u0107enje, od \u0161upljih fraza sklope dokument Europskog vije\u0107a koji bi premijera po\u0161tedio kompletne promjene odluke, a da istovremeno taj dokument ne bude nekompatibilan s pravnim poretkom EU-a. Rije\u010d je o stra\u0161no uskom putu\u2026<\/p>\n<p>Ako se to dogodi, ve\u0107 sada mo\u017eemo zamisliti razularenost prista\u0161a Brexita, poput Daniela Hannana, konzervativnog zastupnika u Europskom parlamentu, prema kojem je Cameron ve\u0107 dosta popustio u svojim zahtjevima i to \u010dak i prije po\u010detka pregovora: \u201cVelika Britanija hini da tra\u017ei promjene, a EU hini da ih prou\u010dava. (\u2026) To je tek uprizorenje, tobo\u017enji sukob koji Cameronu omogu\u0107ava da ka\u017ee da je izvukao deal\u201c.3<\/p>\n<p>Umjesto da si priu\u0161ti lagodni mandat kakav je zamislio 2013. godine, Cameron riskira da mu se stranka, a mo\u017eda i vlada, raspadnu: unaprijed je dodijelio slobodu glasanja svojim ministrima, me\u0111u kojima ima i nekoliko potvr\u0111enih euroskeptika. Njegov eventualan i paradoksalan spas mogao bi sti\u0107i samo od glasa\u010da Laburisti\u010dke stranke, kojima elementi europskog socijalnog prava, premda ne previ\u0161e progresivni, ipak predstavljaju prepreku divljoj deregulaciji koju pri\u017eeljkuju konzervativci. \u010cini se kao da su sve politi\u010dke pozicije izmije\u0161ane.<\/p>\n<p>Cameron je objavio da ne\u0107e tra\u017eiti tre\u0107i mandat na sljede\u0107im parlamentarnim izborima koji \u0107e se odr\u017eati najkasnije u svibnju 2020. godine. Jednako tako, nije siguran da do tada mo\u017ee ostati na \u010delu svoje zemlje \u2013 toliko su stra\u0161ne nepoznanice situacije u koju se sam doveo, situacije koja bi mogla zavr\u0161iti Brexitom koji \u0107e trebati provesti njegov nasljednik.<\/p>\n<p><em>* Bernard Cassen je profesor emeritus s Instituta za europske studije na sveu\u010dili\u0161tu Paris 8, glavni tajnik udru\u017eenja M\u00e9moire des luttes (Sje\u0107anje na borbe).<\/em><\/p>\n<address>\u00a0S francuskoga prevela: Sana Peri\u0107<\/address>\n<address>1 VidiOwen Jones, \u201cUzroci uspjeha UKIP-a\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, listopad 2014.<\/address>\n<address>2 Vidi \u201cLe Royaume-Uni, Etat \u2018off-shore\u2019 de l\u2019Europe?\u201d, M\u00e9moire des luttes, 31. sije\u010dnja 2013., medelu.org<\/address>\n<address>3 Le Figaro, Pariz, 17. prosinca 2015.<\/p>\n<\/address>\n<address><a href=\"http:\/\/lemondediplomatique.hr\/rizicni-britanski-referendum\/\" target=\"_blank\">Lemondediplomatique.hr<\/a><\/address>\n<address>\u00a0<\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nakon velike pobjede na pro\u0161logodi\u0161njim parlamentarnim izborima, britanski premijer David Cameron prisiljen je do kraja 2017. odr\u017eati obe\u0107ani referendum o eventualnom istupanju zemlje iz Europske unije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":199386,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-199385","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/199385","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=199385"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/199385\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/199386"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=199385"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=199385"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=199385"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}