{"id":199320,"date":"2016-02-16T09:07:14","date_gmt":"2016-02-16T08:07:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=199320"},"modified":"2016-02-16T09:07:14","modified_gmt":"2016-02-16T08:07:14","slug":"zasto-je-americkom-liberalizmu-potreban-socijalizam-i-obratno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/02\/16\/zasto-je-americkom-liberalizmu-potreban-socijalizam-i-obratno\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je ameri\u010dkom liberalizmu potreban socijalizam i obratno"},"content":{"rendered":"

\"Bhaskara<\/a>U tekstu Bhaskara Sunkare, osniva\u010da i urednika \u010dasopisa Jacobin koji \u0107e u Zagrebu odr\u017eati predavanje 13. svibnja kao gost 8. Subversive festivala, djelovanje ameri\u010dkog demokratskog socijalista Michaela Harringtona te povijest nastanka i slabljenja socijalne dr\u017eave predstavljaju kontekst za argumentaciju o va\u017enosti dana\u0161nje u\u010dinkovite suradnje i suprotstavljanja ameri\u010dkim “liberalima” (tj. socijalnim demokratima). I dok “liberali koji se dr\u017ee vjere u socijalnu dr\u017eavu predstavljaju presudan dio bilo kakve \u0161iroke lijeve koalicije protiv mjera \u0161tednje”, demokratski bi socijalisti trebali “zagovarati popularnu analizu i iskazati organizacijske talente koji su dinami\u010dniji od onih koje liberalizam mo\u017ee ponuditi. To zna\u010di da \u0107e trebati otvoreno djelovati pod socijalisti\u010dkim barjakom, prokazati kapitalizam kao dru\u0161tveni sustav koji pogoduje malobrojnoj manjini na ra\u010dun svih ostalih i organizirati se unutar zajednica, \u0161kola i radnih mjesta s ciljem da se dovede u pitanje i suprotstavi strukturama i odnosima koji dominiraju na\u0161im \u017eivotima.”<\/p>\n

Iako njegovo ime nije bilo op\u0107epoznato, Michael Harrington je tijekom druge polovice 20. stolje\u0107a bio najistaknutiji socijalist u SAD-u. Me\u0111unarodni lideri poput \u0161vedskog premijera Olofa Palmea znali su re\u0107i kako bi Harrington, kada bi bio Europljanin, bio na \u010delu dr\u017eave \u2013 umjesto tek redovni gost kasnove\u010dernjeg programa na TV kanalu C-Span. William F. Buckley puno je prezirnije primijetio kako je \u201eto da vas nazivaju najva\u017enijim ameri\u010dkim socijalistom kao da ste najvi\u0161a zgrada u gradu Topeka u Kansasu.\u201c<\/p>\n

Od Harringtonove smrti, 1989. godine, opadanje ve\u0107 ionako neznatnog ameri\u010dkog socijalisti\u010dkog pokreta jo\u0161 je izra\u017eenije. Kada su \u010dak i najbla\u017ei oblici tzv. \u201eliberalizma\u201c u SAD-u u povla\u010denju, a ne\u0161to toliko ekonomski racionalno poput javno financiranog (eng. single-payer) zdravstva nije uop\u0107e dijelom politi\u010dke rasprave, radikalnije politike \u010dine se dalekim snovima. Iako socijalizam ima odre\u0111enu podr\u0161ku u dijelu populacije, uistinu predane doma\u0107e socijaliste trenutno se mo\u017ee brojati tek u tisu\u0107ama, a ne u milijunima. Po prilici onako kako obo\u017eavatelji serije Star Trek hodo\u010daste po trekki konvencijama, ovaj kadar se svake godine sjati na Left Forum u New York kako bi participirao u usijanim raspravama oko ovog ili onog djeli\u0107a sekta\u0161ke ezoterije.<\/p>\n

Ameri\u010dki demokratski socijalisti\u010dki pokret trenutno obilje\u017eavaju kako korozivna unutarnja kultura tako i potpuno organizacijsko rasulo. Kada socijalisti i vr\u0161e nekakav utjecaj to se odvija pod okriljem lijevo-liberalnih skupina, poput Progresivnih ameri\u010dkih demokrata (Progressive Democrats of America). Rije\u010d na \u201eS\u201c uglavnom se smatra smetnjom koju treba prikrivati. Osim \u0161to tu rije\u010d koriste desni\u010dari kao taktiku zastra\u0161ivanja, podrazumijeva se da socijalizmu nema mjesta unutar ameri\u010dkog srednjostruja\u0161kog politi\u010dkog krajolika.<\/p>\n

No, unato\u010d ovoj sumornoj slici, javljaju se znakovi da socijalizam jo\u0161 nije dokraj\u010den. Anketa koju je krajem 2011. proveo Pew Research Center pokazala je kako je vi\u0161e mladih Amerikanaca blagonaklono prema socijalizmu nego prema kapitalizmu. \u010cak i neki od \u0161tetnijih aspekata aktivizma kakav prakticira pokret Occupy ukazuju na radikalizam koji mu se nalazi u temelju. \u010ce\u017enja za pravednijom ekonomijom koju su pokazivale pu\u010dke kuhinje u Parku Zuccotti ili \u017ee\u0111 za dubljom demokracijom koju su utjelovili plenumi pokreta Occupy Wall Street, odra\u017eavale su duboke aspiracije, iako su se te aspiracije tek povr\u0161no i nakratko ostvarile. Pripadnici generacije koja je politi\u010dki stasala nakon kraja Hladnog rata mo\u017eda se ne etiketiraju nazivom \u201esocijalisti\u201c, no ne poistovje\u0107uju ga ni s gulazima i vojnim paradama.<\/p>\n

Mo\u017eda bismo trebali zahvaliti na\u0161im konzervativnim prijateljima. \u010cim vi\u0161e Grover Norquist naziva centristi\u010dke ekonomske politike predsjednika Baracka Obame \u201esocijalisti\u010dkima\u201c, time ta prijete\u0107a pogrda po\u010dinje zvu\u010dati sve manje zastra\u0161uju\u0107om.<\/p>\n

Povratak u budu\u0107nost<\/strong><\/p>\n

Naravno, socijalizam je neko\u0107 bio vi\u0161e od pogrdnog naziva \u2013 bio je stvarna politi\u010dka sila koja je zastupala radikalnu demokraciju i egalitarnu preraspodjelu. 1912. godine, Socijalisti\u010dka partija Amerike (Socialist Party of America) brojila je 118.000 \u010dlanova i mogla se pohvaliti s 1200 izabranih dr\u017eavnih slu\u017ebenika, uklju\u010duju\u0107i 79 gradona\u010delnika. Iako su radnici u ovoj zemlji svoje zahtjeve formulirali jezikom ovda\u0161njeg kapitalizma i republikanizma u ve\u0107oj mjeri od svojih europskih pandana, ipak su vodili istu klasnu borbu protiv svojih poslodavaca za bolje pla\u0107e i uvjete rada.<\/p>\n

Ove su radikalne struje ponekad jenjavale pa ponovo ja\u010dale, no ameri\u010dki su socijalisti odigrali klju\u010dnu ulogu u svakom zna\u010dajnijem progresivnom uspjehu, od New Deala do velikih prosvjeda 1960-ih. No ove su pobjede od 1970-ih postale rje\u0111e.<\/p>\n

Nije slu\u010dajno da su se desetlje\u0107a rastu\u0107e ekonomske nejednakosti poklopila s opadanjem ljevice. Liberali u SAD-u nikada nisu imali previ\u0161e strpljenja za socijaliste \u2013 no ugla\u0111eni bi re\u017eimski ljudi te\u0161ko bili progurali New Deal bez crvenih koji su im mar\u0161irali slijeva, prijete\u0107i mnogo radikalnijom promjenom. Neoliberalna plima krenula je i zna\u010dajno nagrizla postignu\u0107a socijalne demokracije tek nakon \u0161to se socijalizam u SAD-u povukao i osuo.<\/p>\n

No ti se uspjesi mogu ponovno posti\u0107i. U eseju naziva \u201eThe Welfare State of America\u201c (\u201eAmeri\u010dka socijalna dr\u017eava\u201c), kojeg sam napisao s Peterom Fraseom za \u010dasopis In These Times u listopadu 2012., tvrdimo kako bi premje\u0161tanje tereta socijalnih usluga sa saveznih dr\u017eava i gradova na saveznu vladu moglo u\u010diniti socijalnu dr\u017eavu u\u010dinkovitijom, odr\u017eivijom \u2013 i klju\u010dno \u2013 popularnijom. Ukazali smo na dru\u0161tvene aktere \u010diji bi se interesi mogli uskladiti s takvim programom \u2013 politi\u010dka glasa\u010dka tijela poput radni\u0161tva, koja bi, kada se mobiliziraju, mogla doprinijeti uspostavi nove ere ameri\u010dke socijalne demokracije.<\/p>\n

Na\u0161 prijedlog nije bio inspiriran nostalgijom za poslijeratnim razdobljem \u2013 \u010de\u017enjom za ugodnijim i bla\u017eim kapitalizmom kakav smo imali ranije. Niti smo napustili izvornu socijalisti\u010dku viziju postkapitalisti\u010dkog dru\u0161tva. Umjesto toga sugerirali smo da bi odre\u0111ene reforme, jednom kada se uspostave, istovremeno unaprijedile uvjete \u017eivota radnih ljudi u neposrednoj sada\u0161njosti te pripremile teren za fundamentalnije strukturne promjene u budu\u0107nosti. Za razliku od onih ljevi\u010dara koji vjeruju da se stvari moraju pogor\u0161ati prije nego postanu bolje, mi tvrdimo da \u0107e ljudstvu ‘sljede\u0107e ljevice’ biti potrebni kako samopouzdanje koje dolazi s pobjedama postignutima u srednjem roku tako i materijalna sigurnost koju omogu\u0107uje izdr\u017eljiva sigurnosna mre\u017ea, prije nego li u\u010dini bilo kakve sna\u017ene pomake prema fundamentalnijoj dru\u0161tvenoj promjeni.<\/p>\n

Odbijatelji slijeva, tehnokrati zdesna<\/strong><\/p>\n

Takav je proces nezamisliv bez ljevice koja bi bila spremna uhvatiti se u ko\u0161tac s liberalizmom, no trendovi u ovom pogledu ne obe\u0107avaju. Osebujna varijanta anarhizma, koja je prevladavala dok je pokret Occupy bio aktivan, u svoje je redove privukla mnoge mlade aktiviste. Njihov veliki plan za svjetsku promjenu glasi: Odbijmo preuzeti vlast. Izbjegavajmo politiku. Okupirajmo skvotove i ‘oslobodimo prostor’. Slavimo kolaps liberalizma i nadajmo se kako \u0107e ne\u0161to bolje izrasti iz ru\u0161evina.<\/p>\n

S obzirom na dana\u0161nju politi\u010dku klimu razumljivo je kako mnogo radikala odlu\u010duje optirati za hermeti\u010dnu \u010disto\u0107u i zauzimanje ‘lajfstajl’ stava. Tijekom protekla tri desetlje\u0107a Demokratska stranka okrenula se u smjeru koji je jo\u0161 vi\u0161e prokorporacijski. Clinton je, a ne Reagan, bio taj koji je uspio progurati reformu koja je smanjila izdatke za socijalnu skrb; Obama je, a ne Bush, bio taj koji je ugrozio budu\u0107nost Medicarea (sustava djelomi\u010dnog zdravstvenog osiguranja za starije od 65 godina i osobe s invaliditetom, op. prev.). Unato\u010d tome, ve\u0107ina se tradicionalnih liberala protivila takvim politikama. Klju\u010dna je ta distinkcija izme\u0111u, s jedne strane, tehnokratskih elita u koaliciji lijevog centra ustrajnih u namjeri da upravljaju uzmakom socijalne dr\u017eave i, s druge strane, liberalnih aktivista koji bi htjeli da se uspjesi New Deala i Velikog dru\u0161tva (programa progresivnih socijalnih reformi koje je proveo Lyndon B. Johnson, op. prev.) obrane i pro\u0161ire. Uostalom, liberali koji se dr\u017ee vjere u socijalnu dr\u017eavu predstavljaju presudan dio bilo kakve \u0161iroke lijeve koalicije protiv mjera \u0161tednje.<\/p>\n

Ameri\u010dka socijalna dr\u017eava nastala je kao rezultat specifi\u010dnog historijskog momenta; njezina ideolo\u0161ka arhitektura poduprta je New Dealom te iskustvom visoko koordinirane ekonomije iz ratnog razdoblja 1940-ih. Jo\u0161 va\u017enije, ona se pojavila tijekom obilja poslijeratnog ekonomskog booma, uz pomo\u0107 masovnog radni\u010dkog pokreta koji sada, 2013. godine, ne pokazuje nikakve naznake da \u0107e ponovo o\u017eivjeti i ste\u0107i svoju nekada\u0161nju slavu.<\/p>\n

Razli\u010diti na\u010dini na koje liberali procjenjuju ovu povijest otkrivaju zanimljive lomove u liberalnom taboru. S jedne se strane nalaze liberali orijentirani prema radni\u0161tvu, koji su u pravu kada \u010deznu za ekonomskom sigurno\u0161\u0107u pro\u0161lih vremena i nastavljaju sanjati kako \u0107e se jednoga dana obe\u0107anje liberalizma kakav je bio sredinom 20. stolje\u0107a ostvariti u formi robusnije industrijske demokracije. Na drugoj su strani oni koji su se svrstali uz profesionalnu liberalnu klasu policy-makera, poput Ezre Kleina, kolumnista Washington Posta, koji je u tekstu iz 18. sije\u010dnja 2013., naslovljenom \u201eNakon ‘kraja liberalizma glomazne dr\u017eave'\u201c, napisao: \u201eProgresivni projekt izgradnje prikladne socijalne dr\u017eave prepu\u0161ta mjesto vi\u0161e tehnokratskom poslu financiranja i upravljanja istom.\u201c Stoga, iz te perspektive, postoje\u0107a sigurnosna mre\u017ea mora biti podrezana i inovirana kako bi se mogla uskladiti sa zahtjevima globalizirane ekonomije.<\/p>\n

Ovi liberalni tehnokrati nisu idioti. Njihovo razumijevanje strukturnih temelja ekonomske krize iz 1970-ih, koja je uvelike preokrenula tok ameri\u010dke socijalne demokracije i potaknula naglo ja\u010danje neoliberalizma, sofisticiranije je od onog koje imaju njihovi kolege na radni\u010dkoj ljevici. Me\u0111utim, upe\u010datljiv je raskorak izme\u0111u aspiracija koje imaju oni koji zagovaraju i donose liberalne politike te glasa\u010dkih blokova na koje se oni politi\u010dki oslanjaju. Taj raskorak socijalisti mogu iskoristiti. Beskrvna studioznost liberala iz Washingtona \u2013 skupa autora koje se promi\u010de kao one koji su \u201eljudi s idejama\u201c u ameri\u010dkom liberalizmu \u2013 predstavlja priliku ljevici da nanovo izgradi odnos sa \u0161irim progresivnim pokretom, s publikom koja gladuje za alternativama mjerama \u0161tednje.<\/p>\n

\u00a0U zemlji \u010duda<\/strong><\/p>\n

Savez za novi New Deal donio bi dobro liberalnoj ljevici, no igranje uloge u pomla\u0111ivanju ameri\u010dkog liberalizma mora biti tek sredstvo za ostvarivanje cilja. Tu su Michael Harrington i njegovi suu\u010desnici, mnogi od kojih su bili vo\u0111e radni\u010dkog pokreta, pogrije\u0161ili. Njihova gre\u0161ka nije bila u protivljenju da sura\u0111uju s liberalima, na na\u010din na koji se danas tome protivi anarhisti\u010dka mlade\u017e, ve\u0107 u tome \u0161to je njihova politi\u010dka strategija bila tako kreirana da je nu\u017eno svirala drugu violinu politi\u010dkoj strategiji njihovih liberalnih pandana i s vremenom postala nerazlu\u010diva od nje. Iako im se za to pru\u017eila prilika dok je ameri\u010dki liberalizam bio u svojoj najsna\u017enijoj fazi, oni nisu bili u stanju izgraditi vlastite institucije i boriti se za prevlast unutar \u0161ire progresivne koalicije.<\/p>\n

Kroz rad u zajednici i agitprop dana\u0161nji \u0107e demokratski socijalisti morati zagovarati popularnu analizu i iskazati organizacijske talente koji su dinami\u010dniji od onih koje liberalizam mo\u017ee ponuditi. To zna\u010di da \u0107e trebati otvoreno djelovati pod socijalisti\u010dkim barjakom, prokazati kapitalizam kao dru\u0161tveni sustav koji pogoduje malobrojnoj manjini na ra\u010dun svih ostalih i organizirati se unutar zajednica, \u0161kola i radnih mjesta s ciljem da se dovede u pitanje i suprotstavi strukturama i odnosima koji dominiraju na\u0161im \u017eivotima. To \u0107e zna\u010diti i stvaranje partija i organizacija razli\u010ditih od onih koje trenutno postoje na ameri\u010dkoj politi\u010dkoj sceni, takvih koje istovremeno nisu odvojene od \u017eivljene stvarnosti obi\u010dnih ljudi.<\/p>\n

Jedini na\u010din na koji \u0107e socijalisti ponovno ste\u0107i politi\u010dku relevantnost jest kroz realisti\u010dan anga\u017eman i konfrontaciju s politikom kakva je danas. A to uklju\u010duje i to da se zaprlja te napravi kompromise \u2013 da se obrati liberalima kao prijateljima i saveznicima \u2013 no da se istovremeno ne izgubi iz vida potrebu za odlu\u010dnim transformiranjem politi\u010dkog okvira izgra\u0111enog na autodestruktivnom i moralno nepodno\u0161ljivom na\u010dinu proizvodnje.<\/p>\n

Objavljeno u \u010dasopisu In These Times 29. travnja 2013. godine.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bhaskar Sunkara: Ameri\u010dka socijalna dr\u017eava nastala je kao rezultat specifi\u010dnog historijskog momenta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":199321,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-199320","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/199320","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=199320"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/199320\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/199321"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=199320"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=199320"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=199320"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}