{"id":199160,"date":"2016-02-13T09:26:15","date_gmt":"2016-02-13T08:26:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=199160"},"modified":"2016-02-13T09:26:15","modified_gmt":"2016-02-13T08:26:15","slug":"snaga-amerike-je-u-ustavu-ne-u-oruzju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/02\/13\/snaga-amerike-je-u-ustavu-ne-u-oruzju\/","title":{"rendered":"Snaga Amerike je u Ustavu, ne u oru\u017eju"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-146881\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1-300x218.jpg\" alt=\"miljenko jergovic1\" width=\"300\" height=\"218\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1-300x218.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1-235x171.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1-75x54.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1-220x160.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/miljenko-jergovic1.jpg 302w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/p>\n<p>Malo nakon Nove godine svijet je vidio suze Baracka Obame. Jesu li bile prave ili silikonske, tu nam se mi\u0161ljenja razilaze. Ja mislim da nisu bile prave. Ne\u0161to je la\u017eno u onoj gesti kad palcem svoje desne ruke bri\u0161e obraz. Ne bri\u0161u se suze tako. Zna tko god je plakao.<\/p>\n<p>Ali zanimljiviji je bio povod Obaminu pla\u010du. Posljednja je godina mandata, Amerika kao hipnotizirana zuri u Donalda Trumpa, koji joj nudi nasilje, nepravdu i okrutnost \u2013 recimo, buni se protiv novih suda\u010dkih pravila u ameri\u010dkom fudbalu, biva donesena su za tetkice, a ne za prave mu\u0161kar\u010dine \u2013 pa je Obama odlu\u010dio da Amerikancima kao alternativu ponudi nje\u017enost. (Koju je, vidi vraga, one no\u0107i spomenuo i mister Tim, rekav\u0161i da bi Hrvati trebali postati nje\u017enija i ljubaznija nacija.) Pa tko se na \u0161to ulovi. Pobijedi li nje\u017enost, ako je po Obaminu, Hillary \u0107e pobijediti Trumpa.<\/p>\n<p>No, Amerika je ozbiljna zemlja. Njezina veli\u010dina je u onom \u0161to je u stanju suprotstaviti vlastitoj trivijalnosti. U onom zbog \u010dega je Amerika, ovakva kakva je danas i kakva je ve\u0107 dvjesto godina, imuna na fa\u0161izam\u2026 Ali ne \u017eurimo, ne preska\u010dimo, do neusporedive veli\u010dine Amerike tek \u0107emo do\u0107i. Vratimo se Obami. Za\u0161to je plakao? Pa zato \u0161to si je za posljednju godinu mandata zacrtao da u\u0111e u povijest tako \u0161to \u0107e sprije\u010diti masakre po ameri\u010dkim \u0161kolama i supermarketima, kakve ve\u0107 puna dva stolje\u0107a \u2013 dakle, du\u017ee nego \u0161to supermarketi postoje \u2013 izvode ljubazni i nje\u017eni ameri\u010dki gra\u0111ani kad im \u017eivot prevr\u0161i mjeru. Kada bi to uspio, Barack Obama bi doista u\u0161ao u povijest, i mo\u017eda bi zaslu\u017eio makar frtalj one Nobelove nagrade za mir, koju je dobio jer su norve\u0161ki akademici (a ne \u0161vedski) krivo procijenili njegovu pamet i namjere. Ali ne\u0107e uspjeti. I to zato \u0161to iznad slobode koja je dana ameri\u010dkim gra\u0111anima da vr\u0161e masakre stoji ne\u0161to \u0161to je doista veliko i va\u017eno, ne\u0161to \u0161to Ameriku i Amerikance \u010dini vrijednima divljenja u svakom, pa \u010dak i u ovom na\u0161em stra\u0161nom vremenu. To ne\u0161to je ameri\u010dki Ustav.<\/p>\n<p>Nakon \u0161to je zavr\u0161en rat za neovisnost, koji je trajao dugih osam godina, od 1775. do 1783, u Philadelphiji su se okupili predstavnici svih trinaest kolonija, kako bi donijeli novi ustav i uredili oblik dr\u017eavnog ure\u0111enja budu\u0107ih Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Ustav je izglasan 1787, da bi se pribli\u017eila gledi\u0161ta federalista i antifederalista i da bi se uspostavio minimum dru\u0161tvenog sklada i ravnote\u017ee. Prvih deset ustavnih amandmana, takozvana Povelja prava (Bill of Rights), predstavio je \u010detvrti ameri\u010dki predsjednik James Madison, i ratificirani su 1791. Ti amandmani garantiraju ljudska prava, nasuprot dr\u017eavi.<\/p>\n<p>Prvi amandman garantira da Kongres ne\u0107e nametati dr\u017eavnu religiju ni naru\u0161avati slobodu vjeroispovijesti, ali istovremeno garantira slobodu govora i tiska te slobodu okupljanja i peticioniranja kao oblika gra\u0111anskog protesta. Tre\u0107i amandman zabranjuje vojsci da koristi ku\u0107e gra\u0111ana, bilo u ratu ili u miru. \u010cetvrti amandman zabranjuje pretrese ljudi, ukoliko ne postoji sudski nalog. Peti amandman, izme\u0111u ostalog, \u0161titi gra\u0111anina od dovo\u0111enja u priliku da svjedo\u010di protiv samoga sebe, \u0161titi ga od vi\u0161ekratnog su\u0111enja za isto djelo, jam\u010di sudski proces prije izricanja kazne i zabranjuje konfiskaciju privatne imovine bez pravi\u010dne naknade. \u0160esti amandman jam\u010di pravi\u010dnost su\u0111enja i prava optu\u017eene osobe. Sedmi amandman obvezuje na su\u0111enje pred porotom. Osmi amandman zabranjuje previsoku jam\u010devinu te \u201cokrutno i neuobi\u010dajeno ka\u017enjavanje\u201d. Deveti amandman jam\u010di za\u0161titu prava koja nisu izri\u010dito navedena u Povelji prava. Deseti amandman jam\u010di da su prava koja ne le\u017ee na dr\u017eavi, ili koja nisu izri\u010dito zabranjena, rezervirana za \u010dlanice saveza (kasnije \u0107e to biti dr\u017eave unutar federacije) ili narod.<\/p>\n<p>Ali ono oko \u010dega se Amerikanci prepiru ve\u0107 sedamdesetak godina, i \u0161to je ta\u010dka razdora izme\u0111u konzervativaca i progresivaca, bez obzira na strana\u010dku pripadnost, jest slavni drugi amandman, koji \u201c\u010dlanicama saveza\u201d, tojest saveznim dr\u017eavama, garantira pravo na vojsku, a gra\u0111anima pravo na naoru\u017eavanje. Zahvaljuju\u0107i tom amandmanu svaki bubulji\u010davi adolescent mo\u017ee uzeti iz smo\u010dnice o\u010dev mitraljez, oti\u0107i u \u0161kolu i rafalnom paljbom srediti \u0161kolske drugove i drugarice koji su mu se rugali zbog bubuljica. Pola svijeta ruga se zbog toga Americi, iako stvar ba\u0161 i nije za ruganje. Vi\u0161e je za divljenje.<\/p>\n<p>Cijelo devetnaesto i dvadeseto stolje\u0107e pro\u0161lo je u tuma\u010denjima Drugog amandmana. Naime, on nije jasan i nedvosmislen. Osim toga, donesen je u vrijeme kada su se gra\u0111ani organizirali u samoza\u0161titne milicije, u vrijeme u kojemu nije postojalo gra\u0111ansko dru\u0161tvo u dana\u0161njem smislu rije\u010di, niti su dr\u017eavne slu\u017ebe funkcionirale kao danas. Protivnici bukvalnog tuma\u010denja Drugog amandmana \u2013 oni koji bi ga metaforizirali i pjesni\u010dki tuma\u010dili \u2013 insistiraju na specifi\u010dnostima epohe u kojoj \u017eivimo, u odnosu na onu kada je Ustav dono\u0161en. Konzervativci se zbog toga gnjeve. \u010cak i oni koji kod ku\u0107e nemaju ni pi\u0161tolj, ni top, ni mitraljez (tipove oru\u017eja shvatiti kao \u2013 metaforu). U osnovi, sraz progresivaca, koje bi zastupao Obama, i konzervativaca, kojima bi se htio nametnuti Trump, sli\u010dan je, ili istovjetan, vje\u010dnom sukobu vjerskih reformatora i fundamentalista. Na Istoku se sva\u0111aju oko Kurana. U Americi oko Ustava. Tefsir je znanost tuma\u010denja Kurana, bogata, lijepa i zamr\u0161ena. Amerika je u povijesnoj, ali i antropolo\u0161koj prednosti ne samo pred Istokom, nego i pred Europom zato \u0161to Amerika za svetu knjigu ima Ustav.<\/p>\n<p>To je ono \u0161to su Nijemci nakon Drugog svjetskog rata ispravno shvatili, pa su 23. svibnja 1949. donijeli Ustav (Grundgesetz) kao svetu knjigu svoje budu\u0107nosti, ali i svoje svakodnevice i gra\u0111anskog sklada. Sve \u0161to se s Njema\u010dkom nakon toga doga\u0111alo, i \u0161to ju je uzdiglo do dana\u0161njih visina i u\u010dinilo je dana\u0161njom nadom svih onih Europljana kojima je stalo do osobnih sloboda i liberalne demokracije (jer neliberalna demokracija nije ni\u0161ta drugo nego totalitarizam), proizlazilo je iz Ustava. Prije dvije i pol godine, povodom \u0161ezdeset petog ro\u0111endana Ustava, sve\u010dani je govor u Bundestagu odr\u017eao Navid Kermani, romanopisac i orijentalist, njema\u010dki i iranski dr\u017eavljanin. Nisam pro\u010ditao ljep\u0161u i razlo\u017eniju pohvalu domovini, a ni takvog divljenja prema tekstu jednoga pravnog akta. Od Kermanija sam saznao kako Ustav mo\u017ee biti poezija, sudbina i domovina. (Koga zanima Kermanijev tekst na\u0107i \u0107e ga na Jergovic.com, u rubrici ajfelov most.)<\/p>\n<p>I dalje, \u010dak i danas, ili pogotovo danas, imamo se razloga diviti Americi (a tek Njema\u010dkoj\u2026) i sa \u010de\u017enjom gledati na dru\u0161tvenu zajednicu stvorenu na vjernosti ameri\u010dkom Ustavu. Prije dva stolje\u0107a, jednako kao ni danas, Ameriku nije homogeniziralo ni\u0161ta osim Ustava. Zemlja je to razli\u010ditih vjera i jezika, boja ko\u017ee i identiteta, u kojoj jednakopravno \u017eive oni koji su u Ameriku do\u0161li i oni koji su se u toj zemlji rodili. Ameri\u010dki identitet je kaleidoskopski, sa\u010dinjen od stotina i tisu\u0107a kojekakvih identiteta. U Sjedinjenim Dr\u017eavama nedodirljivi nisu ni zastava, ni himna, ni grb, ni predsjednik. Ali jest Ustav. On Ameriku \u010dini Amerikom. I zato, koliko god \u010dovjek osjetio ga\u0111enje prema do zuba naoru\u017eanim gra\u0111anima, \u010dim pomisli \u0161to sve stoji iza tog Ustava, i iza svake rije\u010di i svakog zareza u Povelji prava, biva spreman, makar u mislima ili u kolumnisti\u010dkim ma\u0161tarijama, da brani Drugi amandman. Jer \u0161to je poneki masakr na koled\u017eu i u gradskom parku prema onome \u0161to mi \u017eivimo, i \u0161to \u0107emo zauvijek \u017eivjeti, prokleti time \u0161to se nismo iselili u Ameriku ili u Njema\u010dku dok je tomu bilo vrijeme. Ili \u0161to se nismo rodili kao Amerikanci ili Nijemci.<\/p>\n<p>Ako su dobro napisani, ustavi su sli\u010dni svetim knjigama: jednostavni, tako da ih svatko mo\u017ee \u010ditati, a sadr\u017eajni tako da ih u\u010denjaci mogu tuma\u010diti. Razlika je u tome \u0161to ustavne odredbe ne smiju biti dvosmislene, a svete su pri\u010de uvijek barem dvosmislene. Nedavno sam \u010ditao Ustav Republike Hrvatske. Lijepo napisana knji\u017eica, sa sjajnom, pomalo bajkovitom preambulom, u kojoj je sa\u017eeta u kontinuitetu predstavljena hrvatska povijest. Razlika izme\u0111u preambule i normativnog teksta u tome je \u0161to su ustavni stru\u010dnjaci \u2013 a takvih je, vidim, mnogo, ali nijednog Kermanija \u2013 nadle\u017eni za tuma\u010denje normativnog teksta, ali nisu za preambulu. Ono \u0161to u njoj pi\u0161e, porijeklo Republike Hrvatske, razlog njezina postojanja, kao i definicija: \u201cRepublika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna dr\u017eava hrvatskog naroda i dr\u017eava pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, \u010ceha, Slovaka, Talijana, Mad\u017eara, \u017didova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini dr\u017eavljani, kojima se jam\u010di ravnopravnost s gra\u0111anima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta\u201d, sve je to nepodlo\u017eno tuma\u010denjima i vi\u0161e pripada poeziji ili nekoj svjetovnoj teologiji, nego pravu. Da smo Amerikanci ili Nijemci, da sam ja Navid Kermani, ove bi mi rije\u010di bile utjeha, nada i pouzdanje.<\/p>\n<p>Tamo se patriotizam definira vjerom u Ustav, koji je, naravno, vje\u010dan onoliko koliko je vje\u010dna Amerika, koliko je vje\u010dna Njema\u010dka.<\/p>\n<p>Radiosarajevo.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tamo se patriotizam definira vjerom u Ustav, koji je, naravno, vje\u010dan onoliko koliko je vje\u010dna Amerika<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":146881,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-199160","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/199160","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=199160"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/199160\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/146881"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=199160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=199160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=199160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}