{"id":198641,"date":"2016-02-05T08:00:53","date_gmt":"2016-02-05T07:00:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=198641"},"modified":"2016-02-05T08:53:38","modified_gmt":"2016-02-05T07:53:38","slug":"religioznost-i-desni-ekstremizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/02\/05\/religioznost-i-desni-ekstremizam\/","title":{"rendered":"Religioznost i desni ekstremizam?"},"content":{"rendered":"

\"nasilje-religija\/www.onislam.net\"Autorica: Sonja Angelika Strube<\/strong><\/em><\/p>\n

Ve\u0107 se du\u017ee vrijeme mogu na internetu pratiti umre\u017eavanja izme\u0111u rigidnih (\u010desto privatnih) po sebi kr\u0161\u0107anski orijentiranih grupa i medija s intelektualno desnim medijima. Pitanje za\u0161to odre\u0111eni oblici pobo\u017enosti stoje u harmoniji s ekstremno desnim stajali\u0161tima, znanstveno propituje Sonja Angelika Strube (Univerzitet Osnabr\u00fcck).[1]<\/p>\n

Vjera vi\u0161e ne imunizira<\/strong><\/p>\n

Normativno gledano kr\u0161\u0107anska vjera poziva na univerzalnu ljubav prema bli\u017enjemu i solidarnost prema \u017ertvama nasilja. Kr\u0161\u0107anska slika svakog \u010dovjeka kao slike Bo\u017eje stoji u suprotnosti s desnom ideologijom \u010dija je sr\u017e pretpostavka fundamentalne nejednakosti u \u010demu se sla\u017eu razli\u010dite desno-ekstremisti\u010dke definicije.<\/p>\n

No, tko temi pristupi deskriptivno morat \u0107e zaklju\u010diti da ni kr\u0161\u0107anska niti katoli\u010dka religioznost nisu imuni na predrasude, mizantropna stajali\u0161ta, niti na ekstremno desne postavke[2]. Pored razli\u010ditih kvantitativnih studija o \u0161irenju postavki desnog ekstremizma i grupno usmjerene mr\u017enje prema ljudima u \u201esredi\u0161tu dru\u0161tva\u201c[3] ova analiza internetskih stranica pokazuje razli\u010dite kooperacije odre\u0111enih osoba i grupa, koje se razumijevaju kao kr\u0161\u0107anske, sa politi\u010dki desnim osobama i grupama, te pokazuje da postoje izra\u017eaji kr\u0161\u0107anske religioznosti koje su uskla\u0111ene s ekstremno desnim politi\u010dkim pozicijama.[4] Posebno zanimljiva se pokazala od 2004. do 2012. aktivna internetska stranica ‘kreuz.net’ koja je vo\u0111ena anonimno s tradicionalisti\u010dkom teologijom. Ona je neskriveno propagirala desni\u010darsko hu\u0161kanje i ekstremni antisemitizam \u0161to je djelomi\u010dno potpadalo pod kaznena djela negiranja holokausta i hu\u0161kanja naroda.<\/p>\n

Od ovoga trebaje razlikovati razne manje ekstremne, kr\u0161\u0107anski obilje\u017eene privatne internetske stranice i blogove, koji su izgradili mostove prema medijima, osobama i idejama intelektualne nove desnice, ekstremno-antiislamskim scenama i desni\u010darskim strankama. Nasuprot stranici kreuz.net za ove medije je antisemitizam uglavnom tabu (\u0161to nu\u017eno ne isklju\u010duje teolo\u0161ka antijudaisti\u010dka razmi\u0161ljanja). Budu\u0107i da jezi\u010dno, politi\u010dki i religijski nastupaju umjerenije, njihovo je polje utjecaja \u0161ire. Kao most u taboru ekstremne politi\u010dke desnice djeluju osobe, koje kao kr\u0161\u0107ani, sve\u0107enici ili teolozi pi\u0161u za medije nove i populisti\u010dke desnice.<\/p>\n

Gdje se nude mogu\u0107nosti povezivanja? Izvje\u0161\u0107e jednog istra\u017eivanja<\/strong><\/p>\n

O\u010dito je da se kooperacije i umre\u017eavanja izme\u0111u onih koji sebe smatraju kr\u0161\u0107anima i eksplicitno desnih miljea mogu pratiti ve\u0107 nekoliko godina na internetu, te u politi\u010dkom i crkvenom \u017eivotu. Ovo neizbje\u017eno vodi do pitanja koja su to vjerska stajali\u0161ta i oblici pobo\u017enosti koji ve\u0107 vi\u0161e godina prema\u0161uju \u010disto pragmati\u010dku suradnju. Postoje li sadr\u017eajne, odnosno strukturalne polazi\u0161ne to\u010dke? I ako postoje, koje su to? Bez zahtjeva za kompletnost i fokusiraju\u0107i se na relevantne fenomene za Katoli\u010dku Crkvu, \u017eelim istaknuti neke to\u010dke iz mojeg istra\u017eivanja (Problem, dakako, nije ograni\u010den samo na \u0161tetnu katoli\u010dku religioznost nego i na protestantsko evangeli\u010dki vjerski spektar).<\/p>\n

Tradicionalizam i odbijanje demokracije i socijalne dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

U katoli\u010dkom vjerskom spektru putem interneta pokazuju se po sadr\u017eaju najve\u0107e mogu\u0107nosti povezivanja tamo gdje se poziva na antimodernizam pijetisti\u010dke (nap. prev. odnosi se na razdoblje pape Pija X) epohe, te na borbu protiv Drugog vatikanskog sabora. Ekstremne internetske stranice kao kreuz.net, na kojoj se mije\u0161aju tradicionalizam i ekstremna desnica, jasno svjedo\u010de da su tradicionalizam i pretkoncilski katoli\u010dki antimodernizam vrlo privla\u010dni osobama ekstremno desnih postavki i pogleda na svijet. Ovo simpatiziranje se obja\u0161njava iz zajedni\u010dkog radikalnog odbacivanja Francuske revolucije uklju\u010duju\u0107i sva njezina dostignu\u0107a.[5]<\/p>\n

U kontekstu \u0161izmati\u010dkog \u201eBratstva svetog Pija X.\u201c kao i tradicionalisti\u010dkih grupa unutar rimokatoli\u010dke Crkve, Drugi vatikanski sabor se vrednuje vrlo negativno, naziva ga se ‘katastrofom’ i ‘1789. Katoli\u010dke Crkve’. Priznanje ljudskih prava, demokracije i vjerskih sloboda progla\u0161ava se ‘krivovjerjem’, te zahtijeva autoritarnija struktura Crkve i dr\u017eave sve do ideje o jednoj autoritarno-katoli\u010dkoj teokraciji. Kada to govore, pozivaju se na crkvene dokumente pijetisti\u010dke epohe (Enciklike, \u201eSyllabus errorum\u201c, antimodernisti\u010dku zakletvu), ovi dokumenti u svoje vrijeme nisu bili netipi\u010dni, ali su danas izrazito problemati\u010dni jer djelomi\u010dno zauzimaju antidemokratske, antiliberalne, antipluralisti\u010dke, antiegalitaristi\u010dke pozicije povezane s religijskim ekskluzivizmom i antijudaisti\u010dkim pozicijama.<\/p>\n

Na tradicionalisti\u010dki pro\u017eetu religioznost lako se prika\u010de krugovi koji zastupaju socijaldarvinisti\u010dke postavke odnosno neku vrstu \u201etr\u017ei\u0161nog ekstremizma\u201c[6].<\/p>\n

Zajedni\u010dke to\u010dke su: 1) manifestacije tradicionalizma kroz depolitizaciju evan\u0111elja i svo\u0111enje vjere na liturgijsku estetiku i jedan usko personalni individualiziraju\u0107i moral, 2) sna\u017eno isticanje hijerarhije i klasne razlike u tradicionalizmu kao bogomdane, te 3) ekskluzivni (donekle biolo\u0161ki utvr\u0111en) polo\u017eaj tradicionalne obitelji s jasno odre\u0111enim rodnim ulogama. Kao relevantno se utvr\u0111uje da je obitelj u odre\u0111enim ekonomsko-politi\u010dkim konceptima jedina predvi\u0111ena socijalna za\u0161tita.<\/p>\n

S Drugim vatikanskim saborom implicitno se, kroz teolo\u0161ko vrednovanje ljudskih prava, slobode vjeroispovijesti i demokracije, dogodilo distanciranje od problemati\u010dnih sadr\u017eaja antimodernisti\u010dih dokumenata. No, ipak se zahtijeva produbljeno i samokriti\u010dko vrednovanje teolo\u0161ko-povijesnog paradigmatskog obrata i izri\u010ditu komunikaciju povijesnih uvjetovanosti \u2013 ukratko: \u201eHermeneutika diskontinuiteta, koja ra\u010duna na povijesne promjene i historijske lomove\u201c[7], to predla\u017ee Stefan Goertz.<\/p>\n

Religiozni temelji superiornosti i podre\u0111enosti<\/strong><\/p>\n

U svojoj kvantitativnoj studiji o utjecaju religioznosti na grupno usmjereno neprijateljstvo (op. prev. njema\u010dka skra\u0107enica GMF) su Beate K\u00fcpper i Andras Zick do\u0161li do rezultata da uvjerenje o superiornosti vlastite religije usa\u0111uje ljudima predrasude[8]. Baziraju\u0107i se na vlastite analize kr\u0161\u0107ansko-religioznih internet stranica, koje su skrenule u politi\u010dko desni\u010darenje, \u017eelim pokazati kako vjernici ‘mogu’ postupno i lako prije\u0107i k istinskom demoniziranju onih koji misle druga\u010dije \u2013 ali ni u kojem slu\u010daju se ne mo\u017ee re\u0107i da je to nu\u017eni u\u010dinak.<\/p>\n

To ne vrijedi samo za religijska nego i za sva osobna ili kolektivna uvjerenja koja govore da je na\u0161e uvjerenje dobro, a \u010desto i bolje nego druge alternative. Potpuno suzdr\u017eavanje od uvjerenja niti je ljudski mogu\u0107e niti je dru\u0161tveno po\u017eeljno; a fundamentalisti se mogu pojaviti i na podru\u010dju politike, a ne samo u religiji.[9] Stoga je pitanje o konstruktivnom odnosu s divergentnim uvjerenjima neophodno i nije mogu\u0107e ograni\u010davanje samo na religiozno podru\u010dje.<\/p>\n

Sna\u017eno uvjerenje o ispravnosti vlastitoga uvjerenja mo\u017ee dovesti do obezvrje\u0111ivanja drugih, ono se tako\u0111er mo\u017ee \u2013 unato\u010d op\u0107em vrednovanju svih ljudi kao slike Bo\u017eje – dogoditi i na podru\u010dju kr\u0161\u0107anske religije. Pogotovo onda kada prevladavaju ekskluzivisti\u010dke slike spasenja, te kad do\u0111e do apsolutizacije prava na istinu. Uvjerenje da je na\u0161a vjera jedina istinita, implicira dualizam, koji jedino vlastitu formu religioznosti ozna\u010dava kao dobru, a u svim drugim na\u010dinima vjerovanja vidi ne\u0161to deficitarno. U svim ‘drugim’ vidi se barem ne\u0161to gradualno lo\u0161ije nego kod nas.<\/p>\n

Ako je sve ‘drugo’ gradualno lo\u0161ije nasuprot ‘na\u0161emu’, mo\u017ee ubrzo do\u0107i do toga da je ono su\u0161tinski lo\u0161e, zlo i neprijateljsko, te ga se, stoga, odbacuje. Druga\u010dije konfesije, religije, na\u010dini \u017eivota ozna\u010davaju se kao ‘strane’ i nespojive s vlastitim na\u010dinom. Isklju\u010deni i obezvrije\u0111eni bivaju i ljudi koji to prakticiraju, te bivaju ozna\u010deni kao ‘heretici’, ‘nevjernici’, ‘gre\u0161nici’. Stav \u201evoljeti gre\u0161nika, ali mrziti grijeh\u201c ne izvodi se iz obezvrje\u0111ivanja \u017eivotne razli\u010ditosti, jer se drugoga ne prihva\u0107a kao ravnopravnog sugovornika u raspravi.<\/p>\n

Tako temeljita omalova\u017eavanja i etiketiranja drugih kao gre\u0161nika i dr. na internet stranicama koje sam analizirala sna\u017eno su zastupljena i vode do izrugivanja takvih osoba do te mjere da su ravni udarcima duboko ispod pojasa. Neprijateljski obrambeni stav vlastitih religioznih na\u010dina \u017eivota i maksima protiv drugih mogu proizvesti lak\u0161e prianjanje uz islamofobiju, antimuslimanski rasizam i (ovdje i danas rje\u0111i) antisemitizam \u2013 kao tobo\u017enja ‘obrana’ od tobo\u017ee ‘krivih’ na\u010dina vjerovanja \u2013 ali tako\u0111er i uz homofobiju, borbu protiv emancipacije i ravnopravnosti \u017eena kao navodne ‘obrane’ od tobo\u017ee ‘krivih’ na\u010dina \u017eivljenja.<\/p>\n

Podudaranje izme\u0111u rigoroznih kr\u0161\u0107ana i politi\u010dkih desni\u010dara biva tim lak\u0161e tako \u0161to se rasizam u eksplicitno ekstremnoj desnici sve manje povezuje s biolo\u0161ki utemeljenjem, nego se kulturalizira[10]. Uz to je ekstremna desnica u obiteljskim temama \u2013 uklju\u010duju\u0107i zlostavljanje djece, za\u0161tita \u017eivota, seksualni odgoj \u2013 otkrila agitacijsko polje i s njima ofenzivno ide na kr\u0161\u0107ane.[11]<\/p>\n

Dekonstrukcije, koje ukazuju na paralele s na\u010dinom mi\u0161ljenja desnog ekstremizma, nastaju tamo gdje je vjera protkana dualisti\u010dkim mi\u0161ljenjem, rigidnim mi\u0161ljenjem i djelovanjem, jednim nepovjerljivo-neprijateljskim dr\u017eanjem, te su\u017eeno shva\u0107enog “uvijek kontingentnog i nikad zaobilaznog stvorenog svijeta”[12], koje svoju vlastitu usku perspektivu mijenja s Bo\u017ejom voljom i koje se mo\u017ee s Rainerovom knjigom nazvati “teolo\u0161kim totalitarizmom”[13].<\/p>\n

\u201ePobo\u017enost\u201c kao rigidnost i autoritarna agresija<\/strong><\/p>\n

Glavni ton izvije\u0161\u0107a o desno-religioznim web stranicama koje sam analizirala sastoji se u najve\u0107oj mjeri od intenzivnog ocrnjivanja i negativnog vrednovanja svijeta. Oni koji druga\u010dije misle \u2013 mogu to biti i biskupi pa \u010dak i papa Franjo \u2013 ne bivaju kritizirani samo zbog pojedina\u010dnih odluka, nego ih se diskreditira i kao osobe, a donekle ih se i ismijava. Mnogobrojne vijesti izvje\u0161tavaju o navodnim skandalima. Pri tom se \u010desto uobi\u010dajeni postupci skandaliziraju ili se prenapuhuju neva\u017ene izjave i doga\u0111aji. Pritom su prenagla\u0161ene teme vezane za seksualnost i homoseksualnost.<\/p>\n

Moralnost se u redakcijskim \u010dlancima i u mnogim komentarima rigidno formulira. Pojam ‘grijeh’ pretvoren je u obi\u010daj. U vezi sa sinodom o obitelji u Vatikanu neke su osobe bile napadane i djelomi\u010dno isklju\u010dene kao nekatolici. One su se zalagale za jedan relacijski usmjeren moral, pitale su se za \u017eivotnu stvarnost dana\u0161njih ljudi, ili su se zalagali za to da se Crkva pona\u0161a milosrdnije prema ljudima \u010diji je brak posrnuo.<\/p>\n

\u010cesto se poziva na crkveni prijekor ili \u010dak ekskomunikaciju navodno ‘laksnih’ vjernika. Katkad se polemizira protiv milosr\u0111a i nagla\u0161avanja Bo\u017eje ljubavi prema ljudima osu\u0111uju\u0107i ih kao ‘herezu univerzalizma’. Djelomi\u010dno se opet sna\u017eno isti\u010du neka poimanja kaznenog prava i pakla. U nekim miljeima i medijima primje\u0107uju se apokalipti\u010dke predstave kraja svijeta s izra\u017eenim fantazmama osvete i trijumfa, a u drugima pak kori\u0161tenje militaristi\u010dkog jezika.<\/p>\n

\u010cak i ondje gdje su te web stranice anga\u017eirane za ne\u0161to pozitivno \u2013 kao za za\u0161titu \u017eivota, obitelji, za progonjene kr\u0161\u0107ane \u2013 upadljivo je fokusiranje tekstova i djelovanja na grijeh i ka\u017enjavanje gre\u0161nika. Radi se dakle protiv lije\u010dnika koji provode poba\u010daje, djelomi\u010dno i protiv \u017eena kao potencijalne opasnosti za nero\u0111eno dijete, protiv homoseksualaca, istospolnih zajednica, muslimana i ‘islama’. Umjesto pozitivnih vizija uspje\u0161nog su\u017eivota ili empatije prema ljudima u konfliktnim situacijama, u sredi\u0161tu njihovog interesa stoje ‘gre\u0161nici’ i ‘prijestupnici’, te njihovo ka\u017enjavanje. Temeljno povjerenje u ono dobro u ljudima ozna\u010dava se kao naivno i dru\u0161tveno opasno te ga se ismijava i bori se protiv njega.<\/p>\n

Iz psiholo\u0161ke perspektive mo\u017ee se ustvrditi da se na taj na\u010din brane od empatije, ‘mekanih’ osje\u0107aja i ranjivost koja se ve\u017ee uz njih, mobiliziraju\u0107i agresivne energije i osje\u0107aje istinitosti. To je dovelo do toga da se mnogim ljudima u\u010dinio atraktivniji ratoborni javni ‘Mar\u0161 1000 kri\u017eeva’ protiv abortusa, koji vi\u0161e odgovara njihovim sebi\u010dnim emocionalnim \u017eeljama (ne: stvarnim potrebama), nego se na primjer zalagati za opreznu, punu po\u0161tovanja i suosje\u0107anja debatu u kojoj \u0107e se licem u lice suo\u010diti sa situacijama konfliktnih trudno\u0107a.<\/p>\n

\u010cesto se pronalaze teoreti\u010dari zavjera i naga\u0111anja o tajnim utjecajima, kao npr. takozvanih ‘ljevi\u010dara’ na EKD (nap. prev. Evangeli\u010dka crkva u Njema\u010dkoj), njema\u010dku biskupsku konferenciju ili na konkretne biskupe, koje se katkad kleve\u0107e da su ‘sluge-najamnici’ pod\u010dinjeni jednoj nekr\u0161\u0107anskoj ‘diktaturi mi\u0161ljenja’. Ovakve teorije zavjera slu\u017ee, izme\u0111u ostalog, tomu da se izjave koje se ne podudaraju s vlastitim mi\u0161ljenjem, ocijene kao pau\u0161alne progla\u0161avaju\u0107i ih suradnicima ‘neprijatelja’ vlastite grupe, koji dr\u017ee ljude u svojim rukama poput marioneta. Time se mogu obezvrijediti izjave biskupa, pa \u010dak i samog pape unato\u010d nagla\u0161avanoj vrijednosti hijerarhije, poslu\u0161nosti i ‘vjernosti papi’.<\/p>\n

Upravo ove govorne i misaone forme kao \u0161to su obezvrje\u0111ivanje, skandaliziranje, neprijateljstvo, difamacija, rigidnost, zahtjev za ka\u017enjavanjem i teorije zavjera u svim to\u010dkama odgovaraju tipi\u010dnom misaonom obrascu koji su Erich Fromm, Theodor Adorno i drugi nazvali \u201eautoritarnom osobnosti\u201c. \u201eKruta vezanost za konvencije\u201c i \u201edispozicija, misliti u rigidnim kategorijama\u201c, o \u201enekriti\u010dkom podvrgavanju idealiziranim autoritetima\u201c, \u201etendencija pra\u0107enja ljudi koji zanemaruju konvencionalne vrijednosti, kako bi ih se osudilo, otklonilo i kaznilo\u201c (autoritarna agresija), \u201epretjerano isticanje snage i robusnosti\u201c, \u201edestruktivnost i cinizam, sveop\u0107e neprijateljstvo, difamacija ljudskosti\u201c sve do \u201epreokupacije seksualno\u0161\u0107u\u201c. Sve to imenuje Theodor Adorno u \u201eF-skali\u201c.[14]<\/p>\n

O\u010dito u kr\u0161\u0107anskim medijima, koji otvaraju most prema politi\u010dkoj desnici, do rije\u010di lak\u0161e dolaze ljudi \u010dija osobna autoritarna pode\u0161enost pro\u017eima njihove politi\u010dke i religiozne nazore. Time odre\u0111ena rigidna ili autoritarna religiozna mi\u0161ljenja postaju dodatnim argumentima odre\u0111enim neprijateljski nastrojenim svjetonazorima kao i odre\u0111enom politi\u010dkom stavu koji je obilje\u017een predrasudama i mr\u017enjom prema ljudima. Od protagonista koji kroz predavanja, objave, redakcijske uratke, \u010dlanke, blogove i komentare izlaze u javnost i \u010diji se jezi\u010dni i argumentacijski stil mo\u017ee analizirati, daju se razlikovati \u010ditatelji koji obuhva\u0107aju i osobe koje se nu\u017eno ne sla\u017eu sa stavovima redakcije, koji mo\u017eda i ne primje\u0107uju stav redakcije, jer takve web stranice posje\u0107uju selektivno, zanimaju\u0107i se za neku temu ili joj pristupaju sa stavom bezopasnosti. Stoga se ne smije pau\u0161alno zaklju\u010diti da svi \u010ditatelji imaju obilje\u017eja autoritarne osobnosti.<\/p>\n

Op\u0107eljudsko isku\u0161enje<\/strong><\/p>\n

Upravo prikazane paralele mogle bi dovesti do isku\u0161enja da patalogiziramo i okrivimo samo odre\u0111ene rigidne osobnosti zbog problemati\u010dnih stavova i pona\u0161anja. Moja je pak pretpostavka da nijedan \u010dovjek ‘per se’ nije imun na isku\u0161enje da pojednostavi kompleksnu, nepreglednu i odatle te\u0161ku \u017eivotnu stvarnost. Ova tendencija pojednostavljivanja, ukidanja vi\u0161ezna\u010dnosti, pripada na\u0161oj temeljnoj strategiji za pre\u017eivljavanjem, te je stoga ambivalentna i ne zahtijeva ‘istrebljivanje’ nego kultiviranje i zdravi odnos putem balansiraju\u0107e \u201eprotuvrednote\u201c[15].<\/p>\n

Stoga bi bilo smislenije raspravljati o op\u0107eljudskim te\u017enjama koje ljude i bez rigidnih pobo\u017enih stavova mogu zaraziti ‘totalitarnim isku\u0161enjima’. Nakon spomenutih isku\u0161enja iz istra\u017eivanja Rainera Buchera (isku\u0161enja \u201eteolo\u0161kog totalitarizma\u201c) treba spomenuti i \u010de\u017enju za zajedni\u0161tvom, ubla\u017eavanjem rana, te \u010de\u017enju za \u201eherojskoim\u201c \u017eivota.[16] Sa Stefanom von Hoyningen-Huene spomenut \u0107u i op\u0107eljudsku naklonost prema idealiziranju i romantiziranju pro\u0161losti.[17] No, na kraju \u0107u zavr\u0161iti s pogledom na moje \u010ditateljstvo.<\/p>\n

\u0160to \u010diniti? Nekoliko poticaja<\/strong><\/p>\n

Ovdje su predstavljene zajedni\u010dke nepotpune to\u010dke koje vode prema pitanju posljedica i protustrategija koje \u0107u ovdje predstaviti samo u kratkim crtama.<\/p>\n

Va\u017ean korak ve\u0107 je u\u010dinjen informiranjem gra\u0111anske javnosti o desnim strategijama (mimikrijama, Querfront strategijama i dr.), umre\u017eavanjima i formiranjem amalgama me\u0111u kr\u0161\u0107anskim miljeima tako da se ote\u017eava neprimjetna infiltracija kr\u0161\u0107anskih grupa u desne ideologije. Za konzervativne kr\u0161\u0107ane, ali i gra\u0111anske krugove postavlja se zadatak da postave jasna ograni\u010denja i granice: gdje se i \u010dime njihov konzervativizam unutar demokratskog spektra mi\u0161ljenja razlikuje od ekstremno desnih pozicija? Za sve demokrate vrijedi isto pitanje: \u0161to u\u010diniti i uva\u017eiti da se jasni vrijednosni sustav ne izjedna\u010di s mizantropskim stavovima prema onima koji misle druga\u010dije?<\/p>\n

Za teologije i Crkve proizlazi zada\u0107a da diferenciraju i vrednuju promjenu paradigme vrijednosti, koja se odvija u dru\u0161tvu i narodu Bo\u017ejem, te da ih posebno u\u010dine razumljivim konzervativnim vjernicima, jer bi i samo razumijevanje promjenjivosti reduciralo strah od promjena i samim time podlo\u017enost idealiziranju pro\u0161losti i ideologijama. To zna\u010di da se sada\u0161njost u njezinoj ambivalentnosti i sa svim kritikama razumije kao prostor susreta s Bogom i kao prostor Bo\u017ejeg oslu\u0161kivanja, umjesto da se dru\u0161tvene promjene jednostrano osu\u0111uju kao progresivne dekadencije.<\/p>\n

Prvo treba stvoriti jedan \u0161iri kontekst shva\u0107anja Crkve koja teolo\u0161ki fundira inkluzivno\u0161\u0107u i integrativno (pritom ne ‘nehajno’ ili ‘bilo kako’), te tako pru\u017ea prostor za razli\u010dite na\u010dine pobo\u017enosti, za reformske skupine, feministi\u010dke i teolog(inj)e oslobo\u0111enja, razne meditacije i drugo. Koliko je tek konstruktivno, integrativno i vrijedno raditi sa konzervativnim pozicijama i osobama \u2013 ne desnim! \u2013 naravno, paze\u0107i da ta manjina ne postane dominantna!<\/p>\n

Zna\u010daj Drugog vatikanskog sabora<\/strong><\/p>\n

Jedna va\u017enija i zna\u010dajnija posljedica koja je prisutna \u0161irom Katoli\u010dke Crkve, zavrje\u0111uje vi\u0161e pa\u017enje: vrednovanje Drugog vatikanskog sabora, njegovi demokratski oblici savjetovanja i odlu\u010divanja, hrabrost priznavanja grijeha, obra\u0107enje, dokumenti puni poticaja koji su najve\u0107e rezultate ostvarili na podru\u010dju ekumene i me\u0111ureligijskog dijaloga, te potpuno novo teolo\u0161ko razumijevanje i vrednovanje \u017eidovstva za kr\u0161\u0107anstvo. Njegov dijalo\u0161ki impuls jako je va\u017ean protiv tendencija masovne religioznosti koja je htjela napraviti razgrani\u010denje sa suvremenim svijetom. Stoga ova teolo\u0161ki vrednovana demokratska forma komunikacije na Drugom vatikanskom saboru treba biti o\u017eivljena i u unutarcrkvenim debatama, te u crkvenoj svakodnevnici.<\/p>\n

Izdr\u017eati napetosti<\/strong><\/p>\n

Po\u017eeljno je da uvjerenje \u201eispravnosti\u201c, tj. nosivost vlastitog puta uvjerenja, ne odvede do neprijateljstva prema onima koji misle druga\u010dije. Nu\u017ena je sposobnost autorelativizacije, izdr\u017eati ambivalentnosti, paradokse i napetosti, te konstruktivno rje\u0161avanje konflikata.[18] Uz to, potrebna je i sposobnost, odnosno nastojati prihvatiti i emocionalno izdr\u017eati nedohvatljivost Boga; potreba unutra\u0161nje slobode, hrvati se s Bogom, sumnjati, \u010dak biti na distanci s njim i sve ovo shvatiti kao dio vlastitog \u017eivota vjere. Odatle vrijedi da sve ove potrebne sposobnosti treba teolo\u0161ki vrednovati, uvje\u017ebavati ih u crkvenim okvirima i prostorima, te oprezno opho\u0111enje s osjetljivim i kontroverznim temama, te omogu\u0107iti konstruktivnu debatu oko njih.<\/p>\n

Crkva mo\u017ee u svojim prostorijama omogu\u0107iti i zahtijevati psiholo\u0161ke procese u\u010denja i sazrijevanja \u2013 kao \u0161to to ve\u0107 du\u017ee vrijeme radi u okviru obrazovanja odraslih orijentirano na osobnost. Osim toga procesu sazrijevanja, koji je nu\u017ena sastavnica duhovnog sazrijevanja, pripada i formacija orijentirana na osobnost, te stvaranje slobodnog prostora, \u0161to je temeljni poziv Crkve.<\/p>\n

Usput<\/strong><\/p>\n

S obzirom na rigidna vjerska u\u010denja, s crkvene strane, potrebno je stvoriti novo razumijevanje i vrednovanje religioznosti. Nije prihvatljivo pozitivno ocjenjivati posebno nagla\u0161enu krutost kao izraz velike pobo\u017enosti, a niti optu\u017eivati druge da su ‘mlaki’ jer u svojoj pobo\u017enost nisu strogi i agresivni prema drugima iako imaju duboku vjeru u Boga. Iza autoritarne i uvredljive osobnosti najvjerojatnije se mo\u017ee pretpostaviti duboko povrije\u0111ena osobnost \u0161to treba itekako uzeti u obzir u du\u0161obri\u017eni\u010dkom odnosu s takvim osobama. Unato\u010d ovome treba im na nedvosmislen na\u010din re\u0107i da trebaju zaustaviti destruktivno pona\u0161anje prema drugima. Destruktivni stavovi ne smiju dominirati djelovanjem, odnosno u\u010denjem Crkve.<\/p>\n

Teolo\u0161ki gledano, ide se za tim da se jasno izraze kontingentnost i ambivalentnost stvorenja za sposobnost vrednovanja. Stoga je potrebna teologija neraspolaganja Bogom, jednako kao i teologija prihvatljivog opho\u0111enja s nedostojno\u0161\u0107u, slabo\u0161\u0107u i krivnjom. Govore\u0107i jezikom moralne teologije, zahtjeva se obra\u0107enje koje vrednuje propitivanje i tra\u017eenje ljudi na dobrome putu \u2013 i to onako kako se i sama Crkva razumijeva kao Bo\u017eji narod na putu tra\u017eenja i propitivanja.<\/p>\n

S njema\u010dkog preveo: Darko Pejanovi\u0107<\/address>\n
[1] Za terminologiju usporediti dosje \u201eRechtsextremismus\u201c Savezne centrale za odgoj, osobito rubrike Ideologija, Desni populizam, na:http:\/\/www.bpb.de\/politik\/extremismus\/rechtsextre… http:\/\/www.bpb.de\/politik\/extremismus\/rechtsextremismus\/41191\/rechtspopulismus. Esej se temelji na mom nastupnom predavanja na univerzitetu u Osnabr\u00fcck 28.4.2015. esej se temelji na ranije objavljenim studijama; usp.: Sonja Angelika Strube, Rechtsextremismus als Forschungsthema der Theologie? Aktuelle Studien und eine kritische Revision traditionalismusaffiner Theologien und Fr\u00f6mmigkeitsstile, glavni \u010dlanak u: Theologische Revue 3\/2014, 179-194; ista: Problemanzeige: Rechtsextreme Tendenzen in sich christlich verstehenden Medien, u: ista (ur.): Rechtsextremismus als Herausforderung f\u00fcr die Theologie, Freiburg i.B. 2015, 18-36svim internet stranicama prestupljeno je 10.11.2015.<\/address>\n
[2] Pozivam se, kao i \u201eMitte-Studien\u201c Decker\/Br\u00e4hler i drugi, isklju\u010divo na stavove ,a ne prvenstveno na ekstremno desno pona\u0161anje u ustavno-kaznenom smislu.<\/address>\n
[3] Usp.: Oliver Decker\/Elmar Br\u00e4hler, Vom Rand zur Mitte. Rechtsextreme Einstellungen und ihre Einflussfaktoren in Deutschland, Berlin 2006, 20, tako\u0111er i: Wilhelm Heitmeyer (Hg.), Deutsche Zust\u00e4nde. Frankfurt 2002-2011.<\/address>\n
[4] Usp.: Strube, Rechtsextremismus als Forschungsthema.<\/address>\n
[5] Egzemplarno: \u010dlanak \u201eDer jakobinische \u201aGeist des Konzils\u201c auf www.kreuz-net.at\/index.php?id=266.<\/address>\n
[6] Eva Gro\u00df\/Andreas H\u00f6vermann, Marktf\u00f6rmiger Extremismus \u2013 ein Ph\u00e4nomen der Mitte? in: Andreas Zick\/Anna Klein (Hg.), Fragile Mitte \u2013 Feindselige Zust\u00e4nde. Rechtsextreme Einstellungen in Deutschland 2014. Bonn 2014, 102-118, www.fes-gegen-rechtsextremismus.de\/pdf_14\/FragileMitte-FeindseligeZustaende.pdf.<\/address>\n
[7] Stephan Goertz, Autonomie kontrovers. Die katholische Kirche und das Moralprinzip der freien Selbstbestimmung, in: ders.\/Magnus Striet (Hg.), Nach dem Gesetz Gottes. Autonomie als christliches Prinzip. Freiburg 2014, 151-197, 192.<\/address>\n
[8] Usp.: Beate K\u00fcpper\/Andreas Zick, Religiosit\u00e4t und Gruppenbezogene Menschenfeindlichkeit. Ergebnisse der GMF-Studien des Bielefelder Instituts f\u00fcr interdisziplin\u00e4re Konflikt- und Gewaltforschung, in: Strube, Herausforderung (Anm. 1) 48-63.<\/address>\n
[9] Uwe Gerber, Fundamentalismen in Europa. Streit um die Deutungshoheit in Religion, Politik, \u00d6konomie und Medien, Frankfurt a.M. 2015.<\/address>\n
[10] Usporediti npr.: Iman Attia\/Alexander H\u00e4usler\/Yasemin Shooman, Antimuslimischer Rassismus am rechten Rand. M\u00fcnster 2014.<\/address>\n
[11] Usp.: Esther Lehnert\/Heike Radvan, Instrumentalisierung des Themas sexueller Missbrauch durch Neonazis. Analysen und Handlungsstrategien, 24-27, www.gender-und-rechtsextremismus.de\/w\/files\/pdfs\/fachstelle\/4-2.pdf.<\/address>\n
[12] Uwe Gerber, Vereindeutigen und Fundamentalisieren als theologische Probleme, in: Strube, Herausforderung, 113-128, 114.<\/address>\n
[13] Rainer Bucher, Hitlers Theologie, W\u00fcrzburg 2008, 168f.<\/address>\n
[14] Usp.: Theodor W. Adorno, Studien zum autorit\u00e4ren Charakter. Frankfurt 1995, 45. \u2013 Modificiraju\u0107i ranije studije danas se govori djelomi\u010dno dinami\u010dnije u pogledu na interakcije \u201eautoritarnih reakcija\u201c, za ovo usp.: Detlef Oesterreich, Flucht in die Sicherheit. Za teoriju autoritarizma i autoritarne reakcije: Opladen 1996; Susanne Rippl (Hg.), Autoritarismus. Kontroversen und Ans\u00e4tze der aktuellen Autoritarismusforschung. Opladen 2000.<\/address>\n
[15] Usp.: Friedemann Schulz von Thun, Miteinander reden 2, Reinbek bei Hamburg 1989.<\/address>\n
[16] Bucher, Hitler, 157-173.<\/address>\n
[17] Stefan von Hoyningen-Huene, Religiosit\u00e4t bei rechtsextrem orientierten Jugendlichen, M\u00fcnster 2001.<\/address>\n
[18] Uwe Gerber, Vereindeutigen und Fundamentalisieren als theologische Probleme, in: Strube, Herausforderung (Anm. 1) 113-128, 114.<\/address>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Potrebna je teologija neraspolaganja Bogom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-198641","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/198641","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=198641"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/198641\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=198641"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=198641"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=198641"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}