![\"pazl](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/pazl-mozak.jpg\")
Uvjereni smo u snagu uma, ali svaki \u010dovjek rupe u pam\u0107enju popunjava pretpostavkama koje su smislene, ali puno bli\u017ee fikciji nego stvarnim doga\u0111ajima.<\/p>\nUvjereni smo u snagu uma, ali svaki \u010dovjek rupe u pam\u0107enju popunjava pretpostavkama koje su smislene, ali puno bli\u017ee fikciji nego stvarnim doga\u0111ajima.<\/p>\n
Nau\u010dnici vjeruju da je ljudski mozak najslo\u017eenija tvorevina u poznatom svemiru, ali iznena\u0111uju\u0107e \u010desto grije\u0161i. Ne opa\u017eamo ono \u0161to nam je pred o\u010dima, vidimo ne\u0161to \u010dega nema, pogre\u0161no shvatamo pitanja i zadatke, a sje\u0107anja su nam puna rupa koje popunjavamo uz pomo\u0107 ma\u0161te i pretpostavki.<\/p>\n
Svi \u0107e vam re\u0107i da se sje\u0107anju ne mo\u017ee vjerovati, ali kad to ka\u017eu ne misle na svoje, nego na tu\u0111a sje\u0107anja. Ve\u0107inom smo sigurni u pouzdanost svog pam\u0107enja, ali nau\u010dnici su utvrdili da je ono \u010desto neprecizno i zbrkano.<\/p>\n
Ulrik Neiser, kognitivni psiholog sa Univerziteta Emory u SAD-u, proveo je vi\u0161egodi\u0161nje istra\u017eivanje o sje\u0107anju studenata na eksploziju svemirske letjelice \u010celend\u017eer u januaru 1986., u kojoj su svi astronauti poginuli.<\/p>\n
Dan nakon tragedije podijelio je upitnik grupi od 106 studenata, koji su odgovorili gdje su i s kim su bili i \u0161ta su radili kad su \u010duli vijest. Neiser je sa\u010duvao odgovore da bi dvije i po godine kasnije istim studentima postavio ista pitanja. Izme\u0111u starih i novih odgovora bilo je vrlo malo sli\u010dnosti. Studenti su zaboravili ve\u0107inu \u010dinjenica o danu kad je eksplodirao \u010celend\u017eer, osim osnovnih podataka o katastrofi. Ispravnost sje\u0107anja kod prosje\u010dnog studenta je bila ni\u017ea od 50 posto, a \u010detvrtina je dala potpuno pogre\u0161ne odgovore.<\/p>\n
Ali, na pitanje koliko su sigurni u svoja sje\u0107anja o tom danu, studenti su na skali od jedan do pet zabilje\u017eili prosjek od 4,17. Izme\u0111u ispravnosti sje\u0107anja i samouvjerenosti nije bilo nikakvih dodirnih to\u010daka. S obzirom na brojnost iskustava koje do\u017eivljavamo mozak je razvio strategije upravljanja sje\u0107anjima. Zahvaljuju\u0107i tim strategijama, pamtimo samo dijelove iskustava, a rupe u sje\u0107anju popunjavamo pretpostavkama koje nam se \u010dine smislenima, ali mogu biti potpuno pogre\u0161ne.<\/p>\n
Nauka je otkrila da je na pam\u0107enje mogu\u0107e uticati sugestijom. U jednom su eksperimentu istra\u017eiva\u010di uvjerili \u017eenu da se kao dijete izgubila u trgova\u010dkom centru. Ne samo \u0161to im je povjerovala, ve\u0107 je po\u010dela iznositi detalje o starici koja joj je navodno pomogla da prona\u0111e roditelje i o izlozima prodavnica pored kojih je prolazila. Njen je um spontano stvarao sadr\u017eaj da bi upotpunio la\u017eno sje\u0107anje koje su joj usadili istra\u017eiva\u010di.<\/p>\n
Nau\u010dnici su je toliko uspje\u0161no uvjerili u tobo\u017enju epizodu iz djetinjstva da se na\u0161la u \u010dudu kad su joj na kraju otkrili da su je obmanuli u sklopu eksperimenta o la\u017enim sje\u0107anjima. Nije im vjerovala sve dok nije nazvala roditelje, koji su joj potvrdili da se nikada izgubila u \u0161oping centru. Neke psihijatrijske grane tvrde da na\u0161 um potiskuje sje\u0107anja na traume da bi nam olak\u0161ao \u017eivot. No, potisnuta sje\u0107anja ne i\u0161\u010dezavaju, nego nastavljaju djelovati iz podsvijesti uzrokuju\u0107i neurozu i druge smetnje.<\/p>\n
Je li vam se ikada neka pjesma satima vrtila u mislima iako ste je se poku\u0161avali osloboditi na sve na\u010dine? Odzvanja vam u glavi kad parkirate, nehotice je pjevu\u0161ite za radnim stolom, zvi\u017edite je u kupaonici, lupkate prstima u njenom ritmu za vrijeme sastanka. \u0160to je najgore, mo\u017eda vam se uop\u0161te ne svi\u0111a – ili vam se prestala svi\u0111ati nakon prvih nekoliko sati torture. Istra\u017eiva\u010di sa Univerziteta u Dprtmutu utvrdili su da slu\u0161anje dijela poznate pjesme aktivira dio mo\u017edane kore zadu\u017een za sluh i da ta struktura dugo ostaje aktivna ako nismo zaokupljeni ne\u010dim drugim.<\/p>\n
Mozak nastavlja \u201cpjevati\u201d pjesmu i nakon \u0161to muzika prestane svirati. Grupa nau\u010dnika je nastojala prona\u0107i rje\u0161enje nakon \u0161to jedan od njih nije mogao izbiti pjesmu Spajs Grls iz glave. Nakon dugog prou\u010davanja, objavili su sljede\u0107i savjet: da biste se oslobodili ovoga morate se fokusirati na mentalnu aktivnost srednje te\u017eine kao \u0161to je rje\u0161avanje anagrama i \u010ditanje romana ili jednostavno nekoliko minuta slu\u0161ati drugu pjesmu.<\/p>\n
Nekoliko puta ponovljena la\u017e postaje istina<\/em><\/p>\n Ankete su pokazale da petina Amerikanaca misli da je njihov predsjednik musliman. Iako su mediji nebrojeno puta prikazali Baraka Obamu kako pola\u017ee zakletvu na Bibliju, ide u crkvu, pije alkohol i jede svinjetinu, skoro je 20 posto gra\u0111ana uvjereno da je musliman.<\/p>\n To je posljedica ustrajne propagande njegovih protivnika, koji su mnogo puta iznijeli la\u017ean podatak da je musliman ne bi li naveli ve\u0107inom kr\u0161\u0107anske glasa\u010de da mu uskrate glas. Propaganda se oslanja na tehniku uvjeravanja ponavljanjem.<\/p>\n \u201cAko dovoljno \u010desto ponavljate la\u017e, ljudi \u0107e povjerovati u nju\u201d, rekao je nacisti\u010dki ministar propagande D\u017eosef Gobels.<\/p>\n 24sata.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uvjereni smo u snagu uma, ali svaki \u010dovjek rupe u pam\u0107enju popunjava pretpostavkama koje su smislene, ali puno bli\u017ee fikciji nego stvarnim doga\u0111ajima. Nau\u010dnici vjeruju da je ljudski mozak najslo\u017eenija tvorevina u poznatom svemiru, ali iznena\u0111uju\u0107e \u010desto grije\u0161i. Ne opa\u017eamo ono \u0161to nam je pred o\u010dima, vidimo ne\u0161to \u010dega nema, pogre\u0161no shvatamo pitanja i zadatke, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-198574","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/198574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=198574"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/198574\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=198574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=198574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=198574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}