{"id":197993,"date":"2016-01-27T08:00:52","date_gmt":"2016-01-27T07:00:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=197993"},"modified":"2016-01-27T13:16:47","modified_gmt":"2016-01-27T12:16:47","slug":"svi-smo-mi-voajeri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/27\/svi-smo-mi-voajeri\/","title":{"rendered":"Svi smo mi voajeri"},"content":{"rendered":"

Autor: Ignacio Ramonet<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Ignacio<\/a>Mnogi ljudi ne mare za za\u0161titu privatnosti ili, \u010dak naprotiv, zahtijevaju pravo pokazivanja i izno\u0161enja svoje intime. To nas mo\u017ee \u010duditi, ali ako malo razmislimo, cijela lepeza znakova i simptoma ve\u0107 neko vrijeme najavljuje neminovno nastupanje tog tipa pona\u0161anja, koji nerazmrsivo spaja voajerizam i egzibicionizam te nadzor i pod\u010dinjenost.<\/p>\n

Njegovu daleku matricu mo\u017eda mo\u017eemo prona\u0107i u slavnom filmu Alfreda Hitchcocka \u201cProzor u dvori\u0161te\u201d (Rear Window, 1954.), u kojem fotoreporter (James Stewart), u svom stanu, miruju\u0107i s nogom u gipsu, iz dokolice promatra pona\u0161anje svojih susjeda iz zgrade preko puta. U razgovoru s Fran\u00e7oisom Truffautom Hitchcock je objasnio: \u201cDa, on je voajer, no nismo li svi voajeri?\u201d Truffaut mu je priznao: \u201cSvi smo mi voajeri, pa makar samo kada gledamo intimni film. Uostalom, James Stewart se na svom prozoru nalazi u situaciji filmskog gledatelja.\u201d Hitchcock je zatim primijetio: \u201cKladim se da devet ljudi od deset, ako u zgradi preko puta vidi \u017eenu koja se skida pred spavanje, ili jednostavno \u010dovjeka koji sre\u0111uje sobu, ne\u0107e mo\u0107i odvratiti pogled. Mogli bi skrenuti pogled uz konstataciju \u2018Ne zanima me!\u2018, mogli bi zatvoriti kapke. No to ne\u0107e napraviti, ve\u0107 \u0107e se zadr\u017eati kako bi promatrali.\u201d1<\/p>\n

Toj potrebi gledanja, nadziranja i \u0161pijuniranja odgovara, kao kontrapunkt, njena suprotnost: bestidna sklonost da se pokazujemo. A ona je od uzleta Interneta do\u017eivjela neku vrstu eksplozije, naro\u010dito nakon 1996. godine, razvitkom web kamera. Sje\u0107amo se, primjerice, petero studenata, momaka i djevojaka iz Oberlina u Ohiju (SAD) koji su se, kada je zapo\u010dela moda web kamera, prikazivali online,2 dvadeset i \u010detiri sata dnevno, gdje god da su se nalazili na dva kata svog studentskog paviljona. \u017divjeli su pod nadzorom \u010detrdesetak kamera koje su namjestili posvuda u svom \u017eivotnom prostoru. Nakon njih, tisu\u0107e samaca, parova i obitelji pozvali su bez ustru\u010davanja korisnike Interneta iz cijelog svijeta da podijele njihovu intimu i promatraju im \u017eivot prakti\u010dki bez ikakve zabrane.3<\/p>\n

Vidjeli smo i Kineza Lu Youqinga, koji na mre\u017ei vodi \u201cdnevnik smrti\u201d, a koji je postao pravi planetarni fenomen elektroni\u010dke literature. Saznav\u0161i svoju dijagnozu, taj mladi \u0161angajski trgovac nekretninama odlu\u010dio je podijeliti sa svojim suvremenicima svoju borbu s rakom \u017eeluca koji ga je izjedao do njegovog posljednjeg daha: \u201cPrekidam vezu. Volim vas.\u201d<\/p>\n

Nadalje, od po\u010detka dvijetisu\u0107itih na ve\u0107ini ameri\u010dkih televizijskih programa namno\u017eile su se emisije takozvanog Trash TV-a, ili \u201ctelesme\u0107a\u201d, koje prikazuju osobe kako bez imalo srama evociraju svoje najintimnije probleme ili svoje najskrivenije strasti. Najslavniji me\u0111u njima bio je Jerry Springer Show, gdje su gosti na bini, pred deliri\u010dnom dvoranom, odavali skandalozne tajne iz svog privatnog \u017eivota. Emisija, koju je pratilo vi\u0161e od osam milijuna televizijskih gledatelja, tjedno je dobivala pozive tisu\u0107a Amerikanaca spremnih otkriti \u010ditavu svoju intimu u zamjenu za petnaest minuta slave.<\/p>\n

\u010cak ni ubojice vi\u0161e ne \u017eele ni\u0161ta skrivati i sada nastoje priznati sve detalje svog kriminalnog \u017eivota. Ameri\u010dki kabelski lanac Court TV, specijaliziran za prijenos ispovijesti ubojica, tako je prvi na svijetu gnusno realisti\u010dki prikazao \u201cispovijest Stevena Smitha, koji pri\u010da o silovanju i ubojstvu lije\u010dnice u njujor\u0161koj bolnici 1989., ispovijest Daniela Rakowitza, koji je ubio prijateljicu te joj potom raskomadao tijelo i skuhao ga, tako\u0111er 1989., zatim ispovijest Davida Garcie, mu\u0161ke prostitutke, koji opisuje umorstvo klijenta u invalidskim kolicima 1995.\u201d4<\/p>\n

Danas na dru\u0161tvenim mre\u017eama milijuni ljudi javno iznose privatne detalje iz svoje biografije ili iz svojih svakodnevnih aktivnosti, i to potpuno bezbri\u017eno. Ne doimaju se zabrinutima \u0161to su si time nadjenuli virtualnu elektroni\u010dku narukvicu koja novim Big Brotherima omogu\u0107uje da ih slijede u stopu, dok strojevi negdje sakupljaju beskrajnu koli\u010dinu podataka o njima. Upravo ovaj novi koncept identiteta, bez sumnje, motivira tisu\u0107e ljudi da se prijave kod razli\u010ditih policijskih slu\u017ebi kao dobrovoljni prokaziva\u010di. Primjerice, Ministarstvo pravosu\u0111a Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava pokrenulo je 2002., pod predsjedni\u0161tvom Georgea W. Busha, operaciju TIPS (Terrorism Information and Prevention System, pri \u010demu \u201ctips\u201d zna\u010di tako\u0111er \u201cdojava\u201d, informacija), s ciljem da u prokaziva\u010de preobrazi milijune stru\u010dnjaka koje njihovo zanimanje dovodi u tu\u0111e domove: dostavlja\u010de, vodoinstalatere, zidare, bravare, elektri\u010dare, postavlja\u010de antena, po\u0161tare, radnike plinare, vrtlare, radnike na selidbama, ku\u0107ne pomo\u0107nike, itd. Stotine njih obvezale su se stupiti u kontakt s policijom ako primijete bilo kakav \u201csumnjivi znak\u201d.<\/p>\n

Od voajera do dou\u0161nika<\/strong><\/p>\n

Tako je jedan od ciljeva \u201crata \u010detvrte generacije\u201d da s informacijskog dru\u0161tva prije\u0111e na dru\u0161tvo informatora. Upravo to je cilj programa Texas Border Sheriff\u2019s Coalition, u sklopu kojeg je na strate\u0161kim i izoliranim polo\u017eajima, du\u017e granice izme\u0111u Teksasa i Meksika, postavljeno vi\u0161e stotina nadzornih kamera. Te kamere spojene su na Internet te svaka osoba diljem svijeta sada mo\u017ee, udobno smje\u0161tena pred svojim kompjuterom, bez rizika \u0161pijunirati pustinjski teritorij Teksasa ili obale Rio Grandea. U slu\u010daju da na svom ekranu vidi nedokumentiranog migranta, mo\u017ee ga prokazati upu\u0107ivanjem jednostavnog maila vlastima. Oko trideset milijuna pojedinaca, u du\u0161i uhoda, iz vi\u0161e zemalja prihvatilo je tu funkciju \u201cdobrovoljnog informatora\u201d teksa\u0161ke grani\u010dne policije, sve do ga\u0161enja programa\u2026<\/p>\n

Tvrtka Internet Eyes pokrenula je 2009. godine u Velikoj Britaniji sli\u010dnu inicijativu, koju je predlo\u017eila kao neku vrstu otvorene igre svim korisnicima Interneta. Njihov je cilj bio nadziranje trgovina i ulica te detektiranje eventualnih prekr\u0161aja. Za sudjelovanje i pristup mre\u017ei, volonteri su morali pla\u0107ati malu mjese\u010dnu pretplatu. Nakon \u0161to im je identitet bio potvr\u0111en, imali su pristup slikama sa \u010detiri nadzorne kamere, prikazanim na njihovom kompjuteru.<\/p>\n

Iz svog naslonja\u010da pretplatnici prate izravan prijenos slika s kamera. Ako detektiraju kra\u0111u, nasilje, ili sumnjivo pona\u0161anje, kliknu na gumb za uzbunu. Slika se smrzne i omogu\u0107i se opcija zumiranja, kako bi mogli provjeriti o \u010demu je rije\u010d. Potom poslovo\u0111a doti\u010dne trgovine primi poruku sa slikom. Ako uzbunu smatra korisnom, dou\u0161niku s Interneta dodjeljuju se tri boda. Ako poslovo\u0111a procijeni da je uzbuna bila korisna premda nije do\u0161lo do prekr\u0161aja, dodjeljuje mu se jedan bod. Korisniku-\u0161pijunu koji je na kraju mjeseca detektirao najvi\u0161e prekr\u0161aja ili kra\u0111a, Internet Eyes obe\u0107ava naknadu koja mo\u017ee i\u0107i i do 1000 funti. U intervjuu za londonski Times, autor stranice Tony Morgan se opravdava: \u201cPostoji vi\u0161e od \u010detiri milijuna nadzornih kamera, ali prati se samo jedna od tisu\u0107u. Ovim putem kamere se prate dvadeset i \u010detiri sata dnevno. To je najbolje oru\u017eje za prevenciju prijestupa ikada izmi\u0161ljeno.\u201d Protivnici videonadzora procjenjuju, naprotiv, da ta stranica predstavlja opasnost \u2013 \u201cona povre\u0111uje privatni \u017eivot i predstavlja instrument \u0161pijuna\u017ee\u201d \u2013 jer \u0107e sva\u010dijim pogledima izlo\u017eiti lica i pona\u0161anja klijenata trgovina.5 Udru\u017eenja koja skrbe o za\u0161titi privatnosti ukazala su na \u010dinjenicu da ta stranica omogu\u0107uje \u0161pijuniranje izme\u0111u susjeda te da delinkventi pomo\u0107u nje mogu analizirati navike pojedinih trgovina kako bi ih mogli uspje\u0161nije okrasti.<\/p>\n

Umna\u017eanjem migracijskih tokova i porastom ksenofobije u Europi, mo\u017eemo pretpostaviti da se europske vlasti nalaze u isku\u0161enju da instaliraju sli\u010dan sustav kamera spojenih na Internet, znaju\u0107i da vjerojatno mogu ra\u010dunati na mno\u0161tvo dobrovoljnih gra\u0111ana-prokaziva\u010da. Jedna od perverzija na\u0161eg dru\u0161tva kontrole upravo je ta: posti\u0107i da gra\u0111ani budu u isto vrijeme nadzirani i nadziratelji. Svatko mora uhoditi druge, dok je za to vrijeme i sam uho\u0111en. U okviru demokracije, gdje su pojedinci uvjereni da \u017eive u najve\u0107oj slobodi, idemo ka ostvarenju cilja kojeg su sanjala najtotalitarnija dru\u0161tva.<\/p>\n

S francuskoga prevela: Sana Peri\u0107<\/p>\n

* Ignacio Ramonet biv\u0161i je urednik Le Monde diplomatiquea. Nedavno je objavio knjigu L\u2019Empire de la surveillance, suivi de deux entretiens avec Julian Assange et Noam Chomsky, iz koje donosimo ovaj tekst.<\/address>\n
1 Fran\u00e7ois Truffaut, Le Cin\u00e9ma selon Hitchcock, Robert Laffont, Pariz, 1966.<\/address>\n
2 hereandnow.net<\/address>\n
3 Vidi Denis Duclos, \u201cLa vie priv\u00e9e traqu\u00e9e par les technologies\u201d, i Paul Virilio, \u201cLe r\u00e8gne de la d\u00e9lation optique\u201d, Le Monde diplomatique, kolovoz 1999. i kolovoz 2000.<\/address>\n
4 Le Monde, 25. kolovoza 2000.<\/address>\n
5 Laur\u00e8ne Casseville, \u201cInternet Eyes is watching you!\u201d, lepetitjournal.com, 10. listopada 2010.<\/address>\n
Posted by: Administrator \/\/ \u010clanci \/\/ Ignacio Ramonet, internet \/\/ Sije\u010danj 15, 2016\u00a0\u00a0\u00a0<\/address>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razvoj tehnologije i \u0161iroka upotreba dru\u0161tvenih mre\u017ea stavila nas je u poziciju u kojoj smo istovremeno promatrani<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":197994,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-197993","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197993","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=197993"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197993\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/197994"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=197993"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=197993"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=197993"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}