{"id":197725,"date":"2016-01-23T08:00:16","date_gmt":"2016-01-23T07:00:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=197725"},"modified":"2016-01-23T00:09:47","modified_gmt":"2016-01-22T23:09:47","slug":"bezuvjetni-temeljni-dohodak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/23\/bezuvjetni-temeljni-dohodak\/","title":{"rendered":"Bezuvjetni temeljni dohodak"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorica: Veronika Bauer<\/strong><\/em><\/p>\n<div id=\"attachment_197726\" style=\"width: 310px\" class=\"wp-caption alignright\"><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-197726\" class=\"wp-image-197726 size-medium\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-300x220.jpg\" alt=\"Wanda Vrasti\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Wanda-Vrasti.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><p id=\"caption-attachment-197726\" class=\"wp-caption-text\">Wanda Vrasti\/thedisorderofthings.com<\/p><\/div>\n<p><em>U prvom dijelu razgovora o bezuvjetnom temeljnom dohotku s politi\u010dkom znanstvenicom <strong>Wandom Vrasti,<\/strong> autorica i njezina sugovornica analiziraju i problematiziraju razli\u010dite aspekte BTD-a kao konkretne politike, ali i misaonog okvira, odnosno utopisti\u010dkog projekta: &#8220;Konkretna provokacija BTD-a le\u017ei u sljede\u0107em: ako se kapitalizam u svojoj biti temelji na eksproprijaciji odre\u0111ene klase ljudi od apsolutno svega \u0161to posjeduju ne bi li ih se dovelo u polo\u017eaj u kojem mogu pre\u017eivjeti isklju\u010divo prodaju\u0107i svoje radno vrijeme, BTD taj odnos \u017eeli izokrenuti. \u017deli prekinuti vezu izme\u0111u rada i ekonomske potrebe, pru\u017eiti svim ljudima temeljne uvjete za \u017eivot i to bezuvjetno, a zatim neka potrebe, stvarni interesi (strasti) i demokratska razmjena odlu\u010duju kakav je rad dru\u0161tvu potreban.&#8221;<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>[VB]: Proteklih smo se godina u razgovorima o radu \u010desto doticale bezuvjetnog temeljnog dohotka (BTD-a). Isprva sam ga do\u017eivljavala prvenstveno kao koristan misaoni okvir za razmatranje problematike rada, a tek onda kao konkretnu politiku. Danas smatram da politi\u010dnost zahtjeva proizlazi upravo iz tenzije izme\u0111u promi\u0161ljanja \u017eivota izvan okvira nadni\u010dkog rada i operabilnosti zahtjeva svedenog na politi\u010dki mehanizam. Budu\u0107i da je BTD nedavno ponovno prodro u mainstream medijski diskurs, u europskom kontekstu primarno zbog finskog razmatranja pilot-programa predvi\u0111enog za 2017. godinu[1], svakako jest bitno pristupiti temi kao konkretnoj politici, raspraviti na\u010dine na koje mo\u017ee funkcionirati kao dio socijalisti\u010dke platforme te jasno razgrani\u010diti BTD kao korak u pro\u0161irenju socijalne dr\u017eave od politike koja vodi njezinoj destrukciji. Posvetit \u0107emo se tome u narednim dijelovima razgovora, no voljela bih da po\u010dnemo s BTD-om kao misaonim okvirom \u2014 da po\u010dnemo ne od kraja, ve\u0107 mo\u017eda od horizonta onoga \u0161to nam BTD dopu\u0161ta zamisliti ukoliko podrazumijevamo njegovu implementaciju kao tek dijela ljevi\u010darske platforme pra\u0107enog nizom drugih socijalnih programa.<\/li>\n<\/ul>\n<p>To mo\u017eda zahtijeva privremeno suzbijanje nevjerice, no voljela bih po\u010deti s najuzbudljivijom provokacijom BTD-a, s mogu\u0107no\u0161\u0107u oslobo\u0111enja od nadni\u010dkog rada. U tom smislu, BTD nam pru\u017ea priliku da zamislimo svoje ciljeve i \u017eelje izvan obrambene pozicije u kojoj se kontinuirano borimo za o\u010duvanje radni\u010dkih prava u nestajanju. Htjela bih da po\u010dnemo s autonomisti\u010dkim sloganom \u201c\u017delimo sve\u201d i zamislimo \u0161to bi to sve moglo zna\u010diti[2].<\/p>\n<p>Meni najuzbudljivija ideja jest ona potencijalne budu\u0107nosti u kojoj bi BTD (u visini living wagea, nadnice dostatne za dostojanstven \u017eivot) omogu\u0107io odbacivanje opresivnog rada te vrednovanje i procvat onih vrsta rada koje nas (direktno, a ne posredovanjem tr\u017ei\u0161ta) \u010dine dru\u0161tvenim bi\u0107ima. Kada bi BTD bio ljudsko pravo i mehanizam preraspodjele koji zna\u010di priznanje zajedni\u010dkog vlasni\u0161tva nad planetarnim resursima i plodovima rada, mehanizam koji bi zna\u010dio da ljudi vi\u0161e ne moraju zavrijediti \u017eivot radom; kada bi rad u ve\u0107oj mjeri bio izbor, a posao ugovor u koji ulazimo s vi\u0161e pregovara\u010dke mo\u0107i; kada bi nam to omogu\u0107ilo da se do\u017eivljavamo kao vi\u0161e od potro\u0161a\u010da i proizvo\u0111a\u010da, bi li nas to osna\u017eilo da postanemo bri\u017eniji i odgovorniji jedni prema drugima i prema okoli\u0161u, da se aktivnije anga\u017eiramo u radu izgradnje vrsta zajednica i dru\u0161tava kakve \u017eelimo?<\/p>\n<p>Pone\u0161to govori \u010dinjenica da, \u010dak i u ovom utopijskom scenariju, po\u010dinjem od na\u010dina na koji bi nam dekomodifikacija rada mogla omogu\u0107iti da ponovno prisvojimo rad kao emancipatornu praksu. Te\u0161ko je zamisliti \u017eivot \u201cizvan rada\u201d. Ne mislim samo na nadni\u010dki rad kao jedini na\u010din osiguravanja egzistencije, nego i na sav rad uklju\u010den u dru\u0161tvenu reprodukciju, na rad koji se u privatnoj sferi katkad (iako ne \u010desto) dijeli, ali koji je nemogu\u0107e odbiti ili izbje\u0107i \u2014 ne postoji ne\u0161to izvan njega, s obzirom na to da pla\u0107en &#8220;bri\u017eni rad\u201d \u010desto samo pogor\u0161ava rodne i rasne aspekte nejednakosti. Bitno je razmotriti i feministi\u010dki doseg zahtjeva za temeljnim dohotkom i prepoznati na\u010dine na koje se zahtjev za BTD-om nadovezuje na pokret \u201cNadnice za ku\u0107anski rad\u201d, u kojoj mjeri mo\u017ee funkcionirati kao mehanizam koji vrednuje nevidljiv rad, a da ga prethodno ne komodificira.<\/p>\n<p>Osim \u0161to bismo mogli birati druga\u010dije pla\u0107ene poslove ili se posvetiti raznim oblicima nekomodificiranog rada, kada bi na\u0161e razumijevanje sebe samih i proizvodnje vrijednosti zaista bilo u nekoj mjeri oslobo\u0111enije od diktata tr\u017ei\u0161ta, bi li BTD mogao potaknuti dijalekti\u010dki proces koji bi nam omogu\u0107io nadila\u017eenje dihotomije rada\/dokolice ili rada\/igre, produktivnog\/neproduktivnog i, u nekoj mjeri, javnog\/privatnog?<\/p>\n<p>Na koji si na\u010din stigla do prou\u010davanja BTD-a u vlastitu znanstvenom radu? I u kojoj mjeri smatra\u0161 BTD korisnim alatom za politizaciju, kojim mo\u017eemo promi\u0161ljati i utvr\u0111ivati svoje kapacitete kao politi\u010dka bi\u0107a? Izme\u0111u ostalog te to pitam jer si proteklih godina dr\u017eala vi\u0161e kolegija o povijesti rada pa me zanima kako si sa studentima raspravljala o BTD-u, odnosno, koliko se u tom kontekstu BTD pokazao korisnim misaonim okvirom za pristupanje \u0161iroj problematici rada.<\/p>\n<ul>\n<li>[WV]:Odu\u0161evila sam se \u201cpostradnim\u201d (post-work) imaginarijima prije nekoliko godina, uglavnom \u010ditaju\u0107i internetsku ljevicu (Jacobin, Novara Media), ali i autonomiste poput Hardta i Negrija, Silvije Federici i meni omiljenog Andr\u00e9a Gorza[3].<\/li>\n<\/ul>\n<p>Op\u0107enita je ideja iz doba kapitalisti\u010dke krize 1970-ih bila kako smo dostigli dovoljno visok stupanj dru\u0161tvenog i tehnolo\u0161kog razvoja da bismo mogli (i, zapravo, morali) dokinuti dominaciju nadni\u010dkog rada (ili apstraktnog rada) kao jedine valute kojom vrednujemo ljudski doprinos dru\u0161tvu i pristup resursima, te kako bismo time dobili, kao \u0161to ka\u017ee\u0161, vi\u0161e slobodnog vremena, bolju raspodjelu obaveza i rigidnih dru\u0161tvenih uloga povezanih s njima (kao \u0161to su ku\u0107anica i hranitelj obitelji), kao i destabilizaciju stroge podjele izme\u0111u rada\/dokolice, produktivnog\/neproduktivnog rada, korisnih\/beskorisnih aktivnosti. To ne smijemo tuma\u010diti isklju\u010divo kao utopisti\u010dki zahtjev. Postradna se politika tako\u0111er temelji na posve realnom razumijevanju temeljne kontradikcije kapitala, koji radno vrijeme koristi kao isklju\u010divu mjeru vrijednosti, a pritom \u010dini sve kako bi smanjio koli\u010dinu radnog vremena potrebnog za stvaranje vrijednosti. Drugim rije\u010dima, postradna politika zna\u010di suo\u010davanje s izazovima na\u010dina proizvodnje koji sve vi\u0161e poni\u0161tava i degradira doprinos ljudskog rada.<\/p>\n<p>Konkretna provokacija BTD-a le\u017ei u sljede\u0107em: ako se kapitalizam u svojoj biti temelji na eksproprijaciji odre\u0111ene klase ljudi od apsolutno svega \u0161to posjeduju ne bi li ih se dovelo u polo\u017eaj u kojem mogu pre\u017eivjeti isklju\u010divo prodaju\u0107i svoje radno vrijeme, BTD taj odnos \u017eeli izokrenuti. \u017deli prekinuti vezu izme\u0111u rada i ekonomske potrebe, pru\u017eiti svim ljudima temeljne uvjete za \u017eivot i to bezuvjetno, a zatim neka potrebe, stvarni interesi (strasti) i demokratska razmjena odlu\u010duju kakav je rad dru\u0161tvu potreban.<\/p>\n<p>Iz predava\u010dkog sam rada nau\u010dila da moramo biti precizni kada govorimo o razli\u010ditim suvremenim transformacijama rada kako bismo izbjegli povr\u0161ne izjave o nestajanju rada i kako bismo se mogli povezati s radnicima kada govorimo o tim temama. Ne samo da ne postoji ni\u0161ta \u201cizvan rada\u201d, ve\u0107 se ne nazire da \u0107e ljudski rad u bliskoj budu\u0107nosti naprosto i\u0161\u010deznuti, \u010dak i ako nam je danas te\u017ee uspostaviti odnose s ljudima na temelju njihovih radni\u010dkih subjektiviteta.<\/p>\n<p>Po\u010detna to\u010dka svih postradnih teorija jest opservacija da nam je potrebno sve manje ljudskog rada kako bismo proizveli sve \u0161to je potrebno za zadovoljenje temeljnih potreba. Drugim rije\u010dima, veza izme\u0111u rada i pre\u017eivljavanja ili potrebe raskinuta je i zamijenjena ne\u010dim \u0161to David Graeber naziva besmislenim poslovima (bullshit jobs), koji ne zadovoljavaju neku konkretnu potrebu osim potrebe kapitala da seli vi\u0161ak vrijednosti s mjesta na mjesto. Mnoge takve poslove nalazimo npr. u financijskom i nekretninskom sektoru, marketingu i ogla\u0161avanju, konzaltingu, itd. Marx je to nazivao \u201cneproizvodnim radom\u201d. Premda uglavnom nemaju smisla i ubijaju volju za \u017eivotom, jo\u0161 uvijek ovisimo o takvim poslovima jer, iako je realne potrebe za radom mo\u017eda sve manje, jo\u0161 uvijek moramo zara\u0111ivati za \u017eivot. Oni koji ne uspiju osigurati besmislene poslove predvi\u0111ene za tzv. radnike &#8220;bijelih ovratnika&#8221; postaju vi\u0161ak u odnosu na ekonomsku aktivnost. To je jo\u0161 jedna od posljedica \u201ckraja rada\u201d koji se danas sve \u010de\u0161\u0107e spominje. Vi\u0161ak radne snage nisu ljudi koji vi\u0161e ne moraju raditi, nego \u010dije je sudjelovanje u ekonomiji posve ovisno o potrebama kapitala \u2014 po potrebi ih mobilizira, odnosno odbacuje. Ovdje Marxov koncept \u201crezervne armije rada\u201d mo\u017eda konkretnije do\u010darava polo\u017eaj nesigurnog rada od &#8220;trpanja svega u isti ko\u0161\u201d prekarnosti.<\/p>\n<p>Premda je manje ljudskog rada potrebno za proizvodnju temeljnih \u017eivotnih potrep\u0161tina, proteklih je desetlje\u0107a broj proletera, ljudi koji ne posjeduju ni\u0161ta osim svoje otu\u0111ene radne snage, porastao do dosad nevi\u0111enih razmjera. U tome i jest provokacija postradne politike: nije da automatizacija objektivno ukida sva radna mjesta, nego kontradiktorna priroda kapitalizma pretvara trenutke napretka, poput automatizacije, razvoja telekomunikacija i globalne logisti\u010dke revolucije, u poreme\u0107enu situaciju u kojoj sve vi\u0161e ljudi ovisi o radu kako bi pre\u017eivjelo, dok su vrijednost, dostupnost i dostojanstvo pla\u0107enoga rada radikalno potkopani. To je klju\u010dno pitanje za organizaciju i imaginaciju temeljnog dohotka (odnosno, u tome le\u017ei njegova snaga kao misaonog okvira, kako si ga ti opisala): prepoznavanje konkretnih na\u010dina na koje se ljudi razli\u010ditog klasnog, rodnog i nacionalnog odre\u0111enja nose s tom kontradikcijom te razumijevanje razli\u010ditih strategija pre\u017eivljavanja koje ljudi razvijaju u konjunkturi krize rada omogu\u0107it \u0107e nam da zahtjev za BTD-om prilagodimo potrebama razli\u010ditih dru\u0161tvenoekonomskih skupina i zajedni\u010dki se organiziramo u borbi za budu\u0107nost kakvu \u017eelimo. Budu\u0107i da radni\u010dka klasa vi\u0161e nije prepoznatljiva u svom tradicionalnom obliku, du\u017enost je svakog radikalnog programa da se upozna s raznorodnim povijestima pro\u0161log i sada\u0161njeg rada kako bismo prona\u0161li to\u010dke zajedni\u010dkog interesa i definirali strate\u0161ke mogu\u0107nosti.<\/p>\n<ul>\n<li>[VB]: U Graeberovu izlaganju o proliferaciji besmislenih poslova klju\u010dno mjesto zauzima problematizacija uloge radne etike kao potpornja suvremene patolo\u0161ke organizacije rada. Sustav koji obilno nagra\u0111uje najbeskorisnije poslove, dok podcjenjuje ili obescjenjuje mnoge od o\u010digledno najkorisnijih poslova (u ekstremnim slu\u010dajevima to se i otvoreno opravdava tvrdnjom da su korisni poslovi sami po sebi dovoljno ispunjuju\u0107i pa ih je nepotrebno dodatno nagra\u0111ivati novcem) na \u017eivotu odr\u017eava i ideolo\u0161ki imperativ vrednovanja rada kao vrline bez obzira na prirodu i smislenost posla. Taj je imperativ duboko usa\u0111en i u radni\u010dki pokret, \u0161to predstavlja jednu od najve\u0107ih prepreka poku\u0161ajima organiziranja radnika protiv rada[4].<\/li>\n<\/ul>\n<p>Imaju\u0107i u vidu mjeru do koje radna etika pro\u017eima na\u0161 odnos prema drugima i sebi samima, nije iznena\u0111uju\u0107e \u0161to mnoga od naj\u010de\u0161\u0107ih pitanja o BTD-u proizlaze iz straha da bi temeljni dohodak mogao ugroziti upravo imperativ rada. Iako mnoge studije potvr\u0111uju kako pla\u0107a nije ono \u0161to ljudi primarno vrednuju kod posla[5], \u010desto se spominje bojazan da bi uvo\u0111enje temeljnog dohotka dokinulo motivaciju za rad. \u010cini mi se da na\u010din na koji pristupamo takvim pitanjima zadire u sr\u017e problema. Kako najvidljiviji pokreti za BTD i jesu reformisti\u010dki, uobi\u010dajeni odgovori na takva pitanja ne dovode u pitanje opstojnost ni svrsishodnost radne etike. Izlo\u017eit \u0107u neke od uobi\u010dajenih linija argumentacije.<\/p>\n<p>Zagovornici BTD-a \u010desto se pozivaju na eksperimente koji su u praksi pokazali kako uvo\u0111enje temeljnog dohotka ne ugro\u017eava radnu aktivnost i produktivnost, odnosno, da u nekim slu\u010dajevima mo\u017ee dovesti i do rasta produktivnosti. Takav je primjer program Mincome proveden u kanadskoj pokrajini Manitoba 1970-ih godina. Jedini su manje \u201cradno aktivni\u201d segmenti stanovni\u0161tva za trajanja programa bile mlade majke koje su provodile vi\u0161e vremena sa svojom djecom i tinejd\u017eeri koji su se du\u017ee \u0161kolovali jer nisu morali prehranjivati obitelji. Me\u0111u primarnim hraniteljima obitelji nisu zabilje\u017eene bitne promjene u radnoj aktivnosti[6]. Ilustrativan je i primjer pilot-projekta BIG (Basic Income Grant) Coalitiona, eksperiment s temeljnim dohotkom proveden 2008.-2009. godine u namibijskih selima Otjivero i Omitara. Budu\u0107i da je rije\u010d o izuzetno siroma\u0161nom lokalitetu, ne iznena\u0111uje \u010dinjenica da je uvo\u0111enje temeljnog dohotka dovelo do velikog porasta ekonomske aktivnosti, uklju\u010duju\u0107i participaciju u pla\u0107enom radu i razvoj malog poduzetni\u0161tva[7].<\/p>\n<p>Me\u0111u studije koje anticipiraju kako BTD ne bi ugrozio radnu motivaciju odnedavna mo\u017eemo ubrojiti i prvo hrvatsko pilot-istra\u017eivanje stavova gra\u0111ana prema temeljnom dohotku, u kojem je ve\u0107ina ispitanika izrazila umjereno pozitivne stavove prema temeljnom dohotku, izjasniv\u0161i se da bi u slu\u010daju njegova uvo\u0111enja nastavila raditi[8]. \u0160tovi\u0161e, liberalni proponenti temeljnog dohotka upravo ga i zagovaraju kao mehanizam koji bi u\u010dinkovitije poticao zapo\u0161ljavanje od sada\u0161njih modela socijalne pomo\u0107i, za koje je karakteristi\u010dan \u201cdemotivacijski\u201d u\u010dinak \u201czamke siroma\u0161tva\u201d (poverty\/welfare trap \u2014 kada se socijalna pomo\u0107 dodjeljuje i umanjuje u odnosu na dohodak, primatelji socijalne pomo\u0107i nisu motivirani prihva\u0107ati slabo pla\u0107ene poslove koji bi im osigurali nikakav ili tek neznatan porast prihoda). \u010cini se kako su aktualni nizozemski eksperimenti usredoto\u010deni upravo na ispitivanje utjecaja temeljnog dohotka na radnu aktivnost osoba koje su prije njegova uvo\u0111enja primale druge vrste socijalnih naknada.<\/p>\n<p>Korak dalje od obrane u\u010dinkovitosti i radne etike pod svaku cijenu, neki zagovornici BTD-a tvrde kako bi temeljni dohodak radnicima dao ve\u0107u pregovara\u010dku mo\u0107, prednost u borbi za pravednu nadnicu i ve\u0107u mogu\u0107nost vr\u0161enja pritiska na tvrtke (i vlade) u smjeru otvaranja radnih mjesta koja su dru\u0161tveno korisna i manje \u0161tetna za okoli\u0161. Zagovornici koji u temeljnom dohotku vide mogu\u0107nost borbe za okoli\u0161nu pravdu i prijelaz u odr\u017eivo dru\u0161tvo tako\u0111er isti\u010du da \u2013 iako je pretjerano o\u010dekivati da \u0107e uvo\u0111enje BTD-a automatski smanjiti proizvodnju i potro\u0161nju \u2013 temeljni dohodak mo\u017eemo shvatiti kao tranzicijski zahtjev koji \u0107e nam s vremenom pomo\u0107i prepoznati kako bismo zapravo i trebali proizvoditi manje, a ne samo druga\u010dije.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, temeljni dohodak nudi mogu\u0107nost ravnomjernije podjele postoje\u0107ih poslova. Kathi Weeks zagovara BTD kao rje\u0161enje dvostrukog problema prezaposlenosti (overwork) i podzaposlenosti (underwork)[9]. S jedne strane, velik broj postoje\u0107ih poslova zahtijeva vrstu posve\u0107enosti i ulaganja energije koji nas li\u0161avaju svakog slobodnog vremena i svode na\u0161e \u017eivote na radne identitete. \u017divimo kako bismo radili umjesto da radimo kako bismo \u017eivjeli. S druge strane, svjedo\u010dimo visokim stopama nezaposlenosti, fleksibilizaciji i prekarizaciji postoje\u0107ih poslova, ugovorima bez zajam\u010denog radnog vremena (zero-hour contracts), a ve\u0107ina oblika dru\u0161tvene proizvodnje i dalje je izvan nadni\u010dkog sustava. Ova linija razmi\u0161ljanja upu\u0107uje na moment u kojem reformisti\u010dki zahtjev otvara radikalnije perspektive[10].<\/p>\n<p>Koliko je svrsishodno, odnosno progresivno, braniti BTD (isklju\u010divo) iz produktivisti\u010dke pozicije koja ne dovodi u pitanje imperativ radne etike? Je li to nu\u017ean kompromis u popularizaciji ideje ili je ta linija argumentacije uglavnom samo usmjerena prema tome da \u201cproda\u201d ideju BTD-a kapitalu i liberalnim vladama kao metodu \u201cspa\u0161avanja kapitalizma od sebe samog\u201d?<\/p>\n<ul>\n<li>[WV]: Prvo bih se nadovezala na distinkciju koju si spomenula izme\u0111u prezaposlenosti (overwork) i podzaposlenosti (underwork). To je svakako klju\u010dno. Prvi je 1980-ih godina o tome pisao Gorz, po mom mi\u0161ljenju najdalekovidniji i najminuciozniji me\u0111u postradnim autorima. Naglasio je kako automatizacija ne\u0107e dovesti do nediferenciranog ukidanja rada, nego do podvajanja radnog dru\u0161tva na vi\u0161estruko kvalificirane radnike, koji \u0107e biti prisiljeni preuzimati sve vi\u0161e odgovornosti i radnih sati, te dekvalificirane radnike, \u010dije \u0107e kvalifikacije biti jo\u0161 manje potrebne i koji \u0107e te\u0161ko mo\u0107i osigurati dovoljan broj radnih sati kako bi spojili kraj s krajem. Automatizacija izjeda taj srednji sloj \u201cdobrih proleterskih\u201d radnih mjesta i vodi u krajnosti. Tu je opservaciju nedavno empirijski potvrdio njema\u010dki sociolog rada Klaus D\u00f6rre, pokazav\u0161i kako je prezaposlenost koncentrirana u presti\u017enim poslovima, dok siroma\u0161no radni\u0161tvo (u Njema\u010dkoj su to \u201cmini-jobberi\u201d) te\u0161ko uspijeva nanizati dovoljno povremenih poslova u ukupnom trajanju punog radnog vremena[11].<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u0160to se pak ti\u010de produktivnosti, mislim da je po\u0161teno pretpostaviti da \u0107e BTD ozbiljno utjecati na razine produktivnosti \u2013 no govorimo li o proizvodnji vi\u0161ka vrijednosti (profitu) ili o produktivnosti pojedinih radnika? Nesumnjivo je da \u0107e BTD, dugoro\u010dno gledano, promijeniti neke stvari u kapitalisti\u010dkim vlasni\u010dkim i proizvodnim odnosima. Ako pretpostavljamo da \u0107e cijena rada rasti jer ljudi vi\u0161e ne\u0107e ovisiti o nadnici, a ljudsku \u0107e radnu snagu postepeno zamijeniti tehnologija, kapitalisti\u010dki \u0107e se profiti morati smanjiti.<\/p>\n<p>Povrh toga, dodatni prihod i slobodno vrijeme koje \u0107e nam temeljni dohodak osigurati, omogu\u0107it \u0107e radikalnu transformaciju odnosa mo\u0107i izme\u0111u rada i kapitala, \u0161to bi dugoro\u010dno moglo dovesti do ve\u0107e demokratizacije na radnom mjestu, ve\u0107eg broja samoupravnih poduze\u0107a i eksproprijacija. Ukratko, ne mislim da produktivnost mo\u017ee biti profitabilna za kapital u dugoro\u010dnom kontekstu uvo\u0111enja BTD-a.<\/p>\n<p>No, kao \u0161to si sama izlo\u017eila, ono \u010dega se ljudi boje kada pitaju za produktivnost jest ho\u0107e li primaoci temeljnog dohotka jo\u0161 htjeti raditi. To je najve\u0107i strah stvoren putem hegemonijske radne etike i osobno to smatram potpunom ideolo\u0161kom izmi\u0161ljotinom. Ljudima je potrebna aktivnost kako bi pre\u017eivjeli. Mo\u017eda \u0107e birati samousmjerene aktivnosti umjesto slabo pla\u0107enog vanjski determiniranog otu\u0111enog rada, no ljudima je za pre\u017eivljavanje op\u0107enito potrebna neka vrsta aktivnosti. Dokazano je kako prekarnost prati ve\u0107a u\u010destalost anksioznosti i depresije, a nezaposlenost depresija[12]. Ljudi koji rade u manje stresnim sredinama, u kojima osje\u0107aju da ih se vrednuje i po\u0161tuje, manje su skloni mentalnim oboljenjima. Usto, na pitanje \u0161to je bitno kod zaposlenja dobit \u0107emo jednozna\u010dne i o\u010dekivane odgovore. Ljudi \u017eele osjetiti da dobro rade svoje posao, \u017eele se osje\u0107ati cijenjeno i korisno, i \u017eele pristojnu pla\u0107u. Pitanje je koliko ljudi mo\u017ee o\u010dekivati zadovoljenje tih potreba u sustavu u kojem se rad tretira kao roba na kojoj se mo\u017ee u\u0161tedjeti ili profitirati.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.slobodnifilozofski.com\/2016\/01\/veronika-bauer-bezuvjetni-temeljni.html\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n<p>Bilje\u0161ke<\/p>\n<address>[1] Za uravnote\u017eeniji prikaz aktualne diskusije (u odnosu na senzacionalizam najve\u0107eg dijela vijesti proteklih mjeseci) u Finskoj vidi npr. http:\/\/www.vox.com\/2015\/12\/8\/9872554\/finland-basic-income-experiment<\/address>\n<address>[2] Nanni Balestrini, Vogliamo tutto, prev. Matt Holden (Melbourne: Telephone Publishing, 2014.), http:\/\/telephonepublishing.com\/our-books\/<\/address>\n<address>[3] www.versobooks.com\/authors\/746-andre-gorz<\/address>\n<address>[4] David Graeber, On the Phenomenon of Bullshit Jobs (Strike! Magazine, 17. kolovoza 2013.), http:\/\/strikemag.org\/bullshit-jobs\/ Vidi i hrv. prijevod intervjua o tekstu: http:\/\/www.masa-hr.org\/content\/david-graeber-moramo-napasti-srz-problema-a-to-je-ekonomski-sustav%E2%80%9C<\/address>\n<address>[5] Primjer studije koju \u010desto citiraju zagovornici neokejnzijanskih radnih reformi jest istra\u017eivanje iskustava sudionika programa \u201cjamstvo za zapo\u0161ljavanje\u201d (job guarantee) Plan Jefes de Hogar implementiranog u Argentini nakon krize 2001. godine. Zagovornici \u201cjamstva za zapo\u0161ljavanje\u201d tvrde kako je ostvarivanje pune zaposlenosti otvaranjem javnih radnih mjesta koja jam\u010de nadnicu dovoljnu za dostojanstven \u017eivot (living wage) ili pak minimalnu nadnicu najizravnije rje\u0161enje za nezaposlenost, siroma\u0161tvo i rodnu neravnopravnost. Iako BTD i \u201cjamstvo za zapo\u0161ljavanje\u201d imaju mnoge zajedni\u010dke ciljeve, BTD te\u017ei za time da ih ostvari prekidanjem veze izme\u0111u dohotka i rada, dok model \u201cjamstva za zapo\u0161ljavanje\u201d \u017eeli prihode povezati s po\u0161tenim poslom (fair work, za razliku od workfare programa koji od primaoca naknada za nezaposlenost ili drugih oblika socijalnih naknada zahtijevaju da zauzvrat rade, \u010desto nepla\u0107eno, odn. \u201cvolonterski\u201d). Program Jefes sudionicima jam\u010di prihod od 150 pesosa na mjesec u zamjenu za minimalno \u010detiri sata rada na dan i nudi radna mjesta isklju\u010divo jednom\/jednoj \u010dlanu\/\u010dlanici ku\u0107anstva u kojemu je barem jedan \u010dlan dijete, osoba s invaliditetom ili trudnica. Administracija programa decentralizirana je, a sudionici se zapo\u0161ljavaju u lokalnim zajednicama (mala poljoprivreda, pru\u017eanje socijalnih usluga), na projektima gradnje ili odr\u017eavanja infrastrukture ili poha\u0111aju programe osposobljavanja. Rezultati ispitivanja pokazuju kako sudionici najvi\u0161e (vi\u0161e od same nadnice) vrednuju to \u0161to im program daje mogu\u0107nost uklju\u010divanja u zajednicu i doprino\u0161enja istoj.<\/address>\n<address>Za iscrpniji pregled modela \u201cjamstva za zapo\u0161ljavanje\u201d i programa Jefes, vidi radove Pavline Tcherneve, npr. Employer of Last Resort Program: A case study of Argentina\u2019s Jefes de Hogar program, Gender and the Job Guarantee: The impact of Argentina\u2019s Jefes program on female heads of poor households, The Job Guarantee: Delivering the benefits that Basic Income only promises &#8211; A Response to Guy Standing.<\/address>\n<address>[6] Kanadski eksperiment s temeljnim dohotkom trajao je od 1974. do 1979. godine. Dijelovi eksperimenta strukturirani su komparativno, npr. odre\u0111ene obitelji koje su primale temeljni dohodak uspore\u0111ivane su s kontrolnim skupinama koje ga nisu primale ili su primale tradicionalne oblike socijalne pomo\u0107i. No eksperiment je uklju\u010divao i \u201cmjesto saturacije\u201d, gradi\u0107 Dauphin u kojem su svi stanovnici imali pravo na temeljni dohodak. Po tome se ovaj program razlikuje od drugih eksperimenata s BTD-om, uklju\u010duju\u0107i ameri\u010dke pilot-programe iz kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih koji su mu prethodili. Kako je glavni cilj eksperimenta bilo ispitivanje utjecaja temeljnog dohotka na radnu aktivnost, drugi se aspekti programa tada nisu istra\u017eivali. Evelyn Forget poku\u0161ala je to nadoknaditi studijom iz 2011. godine, u kojoj analizom arhivskih podataka o pru\u017eanju zdravstvenih usluga pokazuje kako je eksperiment s temeljnim dohotkom doveo do pobolj\u0161anja zdravlja stanovnika pa posljedi\u010dno i do smanjenja javnih izdataka za lije\u010denje.<\/address>\n<address>[7] Ovaj je pilot-projekt provodila koalicija namibijskih i inozemnih crkvenih, humanitarnih i radni\u010dkih organizacija s ciljem suzbijanja siroma\u0161tva i poticanja ekonomskog razvoja te u \u017eelji da namibijsku vladu potakne na \u0161iru implementaciju temeljnog dohotka. Svim stanovnicima ruralnog podru\u010dja Otjivero-Omitara mla\u0111ima od 60 g. (dob nakon koje gra\u0111ani primaju dr\u017eavnu mirovinu) bezuvjetno je ispla\u0107ivan temeljni dohodak u iznosu od 100 namibijskih dolara na mjesec. Rezultati pilot-projekta uklju\u010duju smanjenje siroma\u0161tva i pothranjenosti, ekonomski rast i pad nezaposlenosti, pad stope kriminala, ve\u0107u posje\u0107enost lokalne zdravstvene klinike (zdravstvene se usluge napla\u0107uju), manji broj izostanaka djece iz \u0161kole te ve\u0107u ekonomsku nezavisnost \u017eena. Tako\u0111er je zabilje\u017een porast samoinicijativnog kolektivnog organiziranja u zajednici, \u0161to pokazuje da je temeljni dohodak u\u010dinkovitija mjera od raznih modela raspodjele socijalne i humanitarne pomo\u0107i jer poti\u010de mobilizaciju i ja\u010danje zajednice. Vidi: http:\/\/www.bignam.org\/BIG_pilot.html, http:\/\/www.spiegel.de\/international\/world\/a-new-approach-to-aid-how-a-basic-income-program-saved-a-namibian-village-a-642310.html.<\/address>\n<address>[8] Renata Relja, Ina Rei\u0107 Ercegovac, Bruno Bla\u017eevi\u0107, Percepcija temeljnog (bazi\u010dnog) dohotka s obzirom na neke sociodemografske zna\u010dajke na prostoru Splitsko-dalmatinske \u017eupanije (2015.), http:\/\/www.sociologija.org\/admin\/published\/2015_57\/3\/454.pdf<\/address>\n<address>[9] Na engleskom se razlikuju pojmovi overwork\/underwork i overemployment\/underemployment. U slu\u010daju vi\u0161e pla\u0107enih poslova s punim ili prekomjernim radnim vremenom donekle se podrazumijeva supostojanje prezaposlenosti i pretjerane izrabljenosti. No i \u201cpodzaposleni\u201d radnici, odnosno oni kojima broj pla\u0107enih radnih sati nije dovoljan za osiguravanje egzistencije, \u010desto su izrabljivani u mjeri u kojoj to njihova pla\u0107a (ni pribli\u017eno) ne odra\u017eava. U tom smislu, mo\u017eemo govoriti o kulturi \u201cprezaposlenosti\u201d koja podrazumijeva \u201cprekomjerno izrabljivanje\u201d bez obzira na razinu zaposlenosti izra\u017eenu u broju pla\u0107enih radnih sati.<\/address>\n<address>[10] Kathi Weeks, Beyond the Wage System (Dissent Magazine, 9. studenog 2015.), https:\/\/www.dissentmagazine.org\/online_articles\/beyond-wage-system-kathi-weeks-universal-basic-income<\/address>\n<address>[11] Klaus D\u00f6rre, The German Job Miracle &#8211; A Model for Europe? (Rosa Luxemburg Stiftung, 2014.), http:\/\/rosalux-europa.info\/userfiles\/file\/German-job-miracle.pdf<\/address>\n<address>[12] Franco \u201cBifo\u201d Berardi, How to Heal a Depression? http:\/\/www.16beavergroup.org\/bifo\/bifo-how-to-heal-a-depression.pdf<\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Radikalni potencijal reformisti\u010dkog zahtjeva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":197726,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-197725","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197725","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=197725"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197725\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/197726"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=197725"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=197725"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=197725"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}