{"id":197248,"date":"2016-01-16T10:19:59","date_gmt":"2016-01-16T09:19:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=197248"},"modified":"2016-01-16T10:19:59","modified_gmt":"2016-01-16T09:19:59","slug":"nasljede-m-l-kinga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/16\/nasljede-m-l-kinga\/","title":{"rendered":"Naslje\u0111e M. L. Kinga"},"content":{"rendered":"

Autor: Lee Sustar<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>

Martin Luter King\/ www.dogonews.com<\/p><\/div>\n

Gotovo svaki politi\u010dar Demokratske strane, bio crnac ili bijelac, prisvaja naslije\u0111e Martina Luthera Kinga Jr.<\/p>\n

Pritom se prikladno zaboravlja \u010dinjenica da se u posljednjim godinama \u017eivota, prije atentata 1968. godine, King razi\u0161ao s predsjednikom Lyndonom Johnsonom oko pitanja rata u Vijetnamu te nesposobnosti administracije da implementira zakone gra\u0111anskih prava na Jugu. To je ne\u0161to \u0161to nijedan demokrat nacionalnog ugleda danas ne bi bio spreman u\u010diniti.<\/p>\n

Iako su reforme za koje se King zalagao ve\u0107inu svog \u017eivota bile blage u usporedbi sa zahtjevima radikalnijih crnih nacionalista, svejedno su ih osu\u0111ivali ti isti demokrati koji od tada poku\u0161avaju pretvoriti Kinga u herojsku ikonu i simbol crna\u010dkog prilago\u0111avanja sistemu.<\/p>\n

Kako bismo razumjeli Kingov kona\u010dni zaokret prema ljevici, potrebno je sagledati klasne borbe koje su bile u temelju pokreta za gra\u0111anska prava, kao i narav SCLC-a (Southern Christian Leadership Conference), Kingove organizacije.<\/p>\n

Kada se King pojavio kao vo\u0111a pokreta bojkota autobusnog prijevoza u Montgomeryju 1950-ih, na\u0161ao se na \u010delu lokalnog pokreta \u010diji su primjer u narednim godinama slijedili deseci drugih ju\u017enja\u010dkih gradova. Organizacija u \u010dijem je osnivanju sudjelovao, SCLC, uspostavila je nekoliko podru\u017enih ureda, ali je u su\u0161tini bila grupa profesionalnih organizatora koji su se obi\u010dno kretali od grada do grada kako bi sudjelovali u borbama koje su pokretali lokalni crni studenti, radnici i farmeri.<\/p>\n

Cilj SCLC-a nije bio pomo\u0107i tim aktivistima da se nezavisno razviju, ve\u0107 da ih se usmjeri prema nenasilnoj konfrontaciji sa segregacionistima, okrutnim policajcima te dr\u017eavnom policijom koji su podupirali zakone Jim Crow. Prema vo\u0111ama SCLC-a, kao \u0161to su bili Hosea Williams i Wyatt T. Walker, federalna bi vlada tada bila prisiljena intervenirati i poduprijeti aktiviste pokreta za gra\u0111anska prava kako bi zaustavila nerede.<\/p>\n

Isprva se \u010dinilo kako strategija funkcionira. Odluka Vrhovnog suda poduprla je bojkot buseva u Montgomeryju. Predsjednik Kennedy predstavio je legislativu o gra\u0111anskim pravima nakon opetovanih napada policajaca iz Birminghama u Alabami na mar\u0161eve koje je organizirao SCLC 1963. godine, a prijedlog zakona stupio je na snagu godinu dana kasnije. Krvavi obra\u010duni u gradovima St. Augustine u Floridi i Selma u Alabami potaknuli su Kennedyjevog nasljednika, Lyndona Johnsona, da 1965. u Kongresu progura Zakon o pravu glasa (Voting Rights Act).<\/p>\n

Kennedy i Johnson podr\u017eavali su gra\u0111anska prava samo onda kada su vjerovali da je to potrebno kako bi obuzdali militantniju crna\u010dku pobunu. Nisu \u017eeljeli od sebe odvratiti mo\u0107no ju\u017enja\u010dko krilo svoje stranke (Southern Dixiecrats). Kinga i proteste SCLC-a moglo se tolerirati sve dok su nastavljali biti “nenasilni”, dok su se ograni\u010davali na borbu protiv segregacije na Jugu i sve dok nisu dovodili u pitanje rasisti\u010dku ekonomsku diskriminaciju ukorijenjenu u kapitalizam SAD-a.<\/p>\n

No do 1965. godine, Kingov je kredibilitet me\u0111u ju\u017enja\u010dkim aktivistima slabio. Navika SCLC-a da do\u0111e u grad usred borbe, ugrabi glavno mjesto u medijima i pregovara o nagodbi, iritiralo je lokalne crnce, kao i sve radikalnije \u010dlanove SNCC-a (Student Nonviolent Coordinating Committee), koji su nastojali pomo\u0107i ju\u017enja\u010dkom crna\u010dkom stanovni\u0161tvu da razvije vlastito vodstvo.<\/p>\n

Crni nacionalist Malcolm X smatrao je pak kako nenasilje za koje se zala\u017eu King i SCLC izla\u017ee crna\u010dko stanovni\u0161tvo napadima policije i rasisti\u010dkih nasilnika.<\/p>\n

Kritike na ra\u010dun Kinga dosegle su novi vrhunac 1965. godine u Selmi, gdje je policija suzavcima i palicama napala aktiviste koji su poku\u0161avali mar\u0161irati do Montgomeryja, glavnog grada savezne dr\u017eave Alabame. Kada je organiziran drugi mar\u0161, policija ga nije zaustavila. Me\u0111utim, King je mar\u0161eve odveo natrag u Selmu umjesto da prkosi sudskom nalogu. Ovo povla\u010denje, zajedno s Kingovim prihva\u0107anjem simboli\u010dnih ustupaka politi\u010dara iz Selme, bilo je javno prikazano kao izdaja od strane radikala.<\/p>\n

Razlike su iza\u0161le na vidjelo godinu dana kasnije, nakon \u0161to je James Meredith, prvi crni student koji je poha\u0111ao Sveu\u010dili\u0161te u Mississippiju, upucan tijekom njegova protestnog mar\u0161a kroz dr\u017eavu. King i vo\u0111a SNCC-a Stokely Carmichael (kasnije poznat kao Kwame Ture) bili su me\u0111u vo\u0111ama pokreta za gra\u0111anska prava koji su se pridru\u017eili nekoliko stotina aktivista kako bi dovr\u0161ili Meredithov mar\u0161 u ljeto 1966. godine.<\/p>\n

Progonjeni od strane rasisti\u010dkih nasilnika i brutalnih napada policije na svakom koraku, gnjevni prosvjednici \u017eeljno su se priklju\u010divali Carmichaelovom improviziranom skandiranju “Black Power” (crna mo\u0107), pa\u017eljivo slu\u0161aju\u0107i njegove ideje o crnom nacionalizmu. Dok se King odbijao pridru\u017eiti konzervativnijim vo\u0111ama pokreta za gra\u0111anska prava u napadu na slogan “Black Power” kao rasisti\u010dki, odbio je podr\u017eati ga na temelju toga \u0161to je implicirao nasilje te bi odvratio potencijalnu potporu bijelaca.<\/p>\n

“Moramo transformirati na\u0161 pokret u pozitivnu i kreativnu silu,” rekao je kada su ga pitali za mi\u0161ljenje o Carmichaelu. Crni militanti su na Kinga gledali kao na izdajnika. No za demokratske liberale, koji su se bojali utjecaja ideja crnih nacionalista i masovnih pobuna crna\u010dkog stanovni\u0161tva u gradovima na Sjeveru, Kingova pozicija se prakti\u010dki \u010dinila kao odobravanje pokreta Black Power.<\/p>\n

King je shvatio da poku\u0161ava premostiti jaz koji se sve vi\u0161e pove\u0107ava. “Vlada mi mora dopustiti neke pobjede kako bih odr\u017eao ljude nenasilnima”, izjavio je. King \u0107e se zapravo uskoro suo\u010diti sa sjevernja\u010dkim demokratima kao otvorenim neprijateljem. Budu\u0107i da je zakon o pravu glasa iz 1965. godine formalno ukinuo posljednje ju\u017enja\u010dke segregacijske zakone Jim Crow, King i SCLC svoju su pa\u017enju usmjerili prema sve militantnijem crna\u010dkom stanovni\u0161tvu sa Sjevera.<\/p>\n

Kona\u010dan Kingov raskid s Johnsonom nastupio je u travnju 1967. godine, kada je King pozvao na ameri\u010dko povla\u010denje iz svog “kolonijalnog” rata u Vijetnamu.<\/p>\n

Iako se ve\u0107i broj senatora demokrata ve\u0107 okrenuo protiv rata, ve\u0107ina glavnih vo\u0111a pokreta za gra\u0111anska prava i dalje je nastavila podupirati administraciju. Liberalne novine poput New York Timesa i Washington Posta, koje su ina\u010de bile naklonjene Kingu tijekom borbi za gra\u0111anska prava na Jugu, napale su ga zbog njegovog antiratnog stava.<\/p>\n

Osvetoljubivi Johnson dozvolio je FBI-u da poja\u010da svoje dugotrajno \u0161ikaniranje Kinga i drugih vo\u0111a SCLC-a. Predsjednik je bio bijesan kada je doznao za Kingov plan da povede Mar\u0161 siroma\u0161nih ljudi (Poor People's March) na Washington kako bi blokirao Kapitol SAD-a.<\/p>\n

Johnson i demokrati po\u010deli su se oslanjati na Kingove nenasilne taktike i njegovu podr\u0161ku njihovoj stranci kao va\u017enu protute\u017eu sve ve\u0107em broju radikala u rastu\u0107em buntu pokreta Black Power. Kada je King 1967. godine osudio rat, demokrati su na njega gledali kao na izdajicu.<\/p>\n

Pa ipak, Kingov raskid s demokratima nije mu osigurao potporu crna\u010dkog stanovni\u0161tva na Sjeveru, gdje su se pobune na ulicama doga\u0111ale u svakom ve\u0107em gradu u zemlji. \u010cinilo se da je politika radikalnijih crnih nacionalista \u2013 pogotovo njihovo zagovaranje samoobrane u suo\u010davanju s rasisti\u010dkim nasiljem \u2013 bila prikladnija za borbu u ovakvim okolnostima.<\/p>\n

Napadan i od ljevice i desnice, King je bio prisiljen iznova promisliti svoju karijeru i SCLC, organizaciju koju je vodio. “Moramo priznati da postoje ograni\u010denja na\u0161ih uspjeha na Jugu,” rekao je na sastanku odbora SCLC-a 1967. godine. SCLC bi morao pozvati na “radikalnu redistribuciju bogatstva i mo\u0107i”. King je svojim pomo\u0107nicima u vi\u0161e navrata nazna\u010dio da je SAD-u potreban demokratski socijalizam koji bi garantirao poslove i prihode za sve.<\/p>\n

Drugi vo\u0111e SCLC-a, kao Andrew Young, Jesse Jackson i Ralph Abernathy, bili su neprijateljski nastrojeni prema planovima za Mar\u0161 siroma\u0161nih ljudi. Podru\u017enice SCLC-a na Jugu bile su zanemarivane tijekom nesretnog poku\u0161aja organiziranja protiv segregacijske stambene politike u Chicagu, a podru\u017enice na Sjeveru bile su jo\u0161 slabije.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, plan je bio u sukobu s crna\u010dkom kapitalisti\u010dkom orijentacijom SCLC-ove Operacije ko\u0161are za kruh (Operation Breadbasket), koju je vodio Jackson. “Ako ste toliko zainteresirani za rad na onome \u0161to vas zanima da ne mo\u017eete raditi na onome za \u0161to je organizacija stvorena, samo naprijed,” rekao je King u odgovoru na Jacksonovu kritiku mar\u0161a. “Ako si \u017eelite stvoriti ni\u0161u u dru\u0161tvu, samo dajte, ali za Boga miloga, nemojte mi smetati!”<\/p>\n

Ipak, demokrati su Kingovu kampanju za siroma\u0161ne ljude do\u017eivjeli kao izdaju \u2013 dok je desno krilo izjavilo kako to dokazuje ono \u0161to su cijelo vrijeme tvrdili \u2013 da je King komunist. Ovi elementi, potpomognuti predsjedni\u010dkom kampanjom guvernera Alabame, segregacionista Georgea Wallacea, javno su ugro\u017eavali Kingov \u017eivot.<\/p>\n

Suo\u010den s neprijateljstvom Johnsonove administracije, kritiziranjem od strane i crnih nacionalista i crna\u010dkog establishmenta te razjedinjenim osobljem, King je uo\u010di atentata u Memphisu 4. travnja 1968. godine \u2013 ne\u0161to manje od tri tjedna prije po\u010detka Mar\u0161a siroma\u0161nih ljudi \u2013 bio politi\u010dki izoliran kao nikad prije. King je otputovao u Memphis kako bi podr\u017eao \u0161trajk crna\u010dkih sanitarnih radnika \u2013 bio je jedini nacionalni vo\u0111a pokreta za gra\u0111anska prava koji je to u\u010dinio.<\/p>\n

Ipak, nije pro\u0161lo dugo nakon njegove smrti kada su novinarski pijuni vladaju\u0107e klase po\u010deli pretvarati Kinga u bezopasnog sveca.<\/p>\n

Me\u0111utim, kako bi to u\u010dinili, bilo je potrebno zakopati pravo naslije\u0111e Martina Luthera Kinga \u2013 kao vo\u0111e kriti\u010dne rane faze u borbi pokreta za gra\u0111anska prava koji je odbijao prihvatiti molbe svojih liberalnih demokratskih saveznika za strpljenjem i umjereno\u0161\u0107u, i kao radikalnijeg crna\u010dkog vo\u0111e kasnih \u0161ezdesetih \u010dija se vizija o onome \u0161to se treba promijeniti u dru\u0161tvu neizmjerno pro\u0161irila.<\/p>\n

S engleskog prevela Anja Grgurinovi\u0107<\/em><\/p>\n

Objavljeno na Socialist Workeru <\/a>14. prosinca 2012. Verzija ovog \u010dlanka prvotno je objavljena u dva dijela u tiskanim izdanjima Socialist Workera za rujan i listopad 1987. godine.<\/em><\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n

******************
\nNapomena PCNEN-a: Martin Luter King ro\u0111en je 15. januara 1929. godine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

King je svojim pomo\u0107nicima u vi\u0161e navrata nazna\u010dio da je SAD-u potreban demokratski socijalizam<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":197249,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-197248","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=197248"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197248\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/197249"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=197248"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=197248"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=197248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}