{"id":197040,"date":"2016-01-13T10:08:01","date_gmt":"2016-01-13T09:08:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=197040"},"modified":"2016-01-13T10:08:01","modified_gmt":"2016-01-13T09:08:01","slug":"sevdah-je-umjetnost-slobode","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/13\/sevdah-je-umjetnost-slobode\/","title":{"rendered":"Sevdah je umjetnost slobode"},"content":{"rendered":"<div id=\"attachment_197041\" style=\"width: 310px\" class=\"wp-caption alignright\"><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-197041\" class=\"wp-image-197041 size-medium\" title=\"Damir Imamovi\u0107\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-300x220.jpg\" alt=\"damir imamovic\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/damir-imamovic.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><p id=\"caption-attachment-197041\" class=\"wp-caption-text\">Damir Imamovi\u0107, Buka.com<\/p><\/div>\n<p>Krajem pro\u0161le godine u Umjetni\u010dkoj galeriji BiH, u Sarajevu, stavljena je to\u010dka na izlo\u017ebu \u2018Sevdah, umjetnost slobode\u2019. Izlo\u017eba je posve\u0107ena sevdahu kao \u017eanru, te ga predstavlja u svim njegovim segmentima: tekstovima, muzici, popularnom \u017eivotu, fotografijama, razgovorima, \u010dinjenicama, ali i \u017eeljama i nadanjima. U pripremi izlo\u017ebe u\u010destvovali su Imrana Kapetanovi\u0107, Edita Gazibara, Amer Kapetanovi\u0107, Sandin Me\u0111edovi\u0107 i Ahmed Buri\u0107, a kao autor se potpisuje<strong> Damir Imamovi\u0107<\/strong> sa kojim smo razgovarali o svim tim segmentima sevdaha, kao i o svemu onome \u0161to je u posljednjih desetak godina, koliko ve\u0107 istra\u017euje ovaj vid umjetnosti, otkrio.<\/p>\n<ul>\n<li>Izlo\u017eba se sastoji iz pet cjelina, a osim toga je i multimedijalna. Posjetitelji su imali prilike svim \u010dulima u\u017eivati i podu\u010diti se?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Tako je. Ljudi nisu navikli da na jednoj izlo\u017ebi budu izlo\u017eene i fotografije, kao i video i audio snimci. To mi je ba\u0161 bilo va\u017eno jer se radi o jednom \u017eanru koji je bio prisutan u svim tim razli\u010ditim medijima. Bilo mi je va\u017eno da poka\u017eemo ljudima isje\u010dke iz starih novina, da poka\u017eemo stare kontekste u kojima se sevdah pojavljivao, pa onda stare pjesme iz pjesmarica. Sve je to jedna kombinacija razli\u010ditih medija. Dosta sam govorio o tome i vidio da ljudi dobro reaguju ne samo na puku pri\u010du i obja\u0161njavanje ve\u0107 i kad sami mogu da vide o \u010demu se tu radi. Primijetio sam velike probleme u interpretacijama koji nastaju tako \u0161to su do ljudi dolazile \u010desto prera\u0111ene, \u010desto ideolo\u0161ke verzije, upregnute u neku matricu \u010dak i nacionalizama. To su bile ve\u0107 ispeglane verzije nakon \u010dega je trebalo samo da ponavljaju kao papagaji ono \u0161to su im rekli. Da bih otvorio to pitanje bilo mi je bitno da im poka\u017eem sve te razli\u010dite aspekte.<\/p>\n<p><strong>Pozicija izvo\u0111a\u010da<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Bitna je \u010dinjenica da vi niste samo istra\u017eiva\u010d ve\u0107 i aktivni sudionik scene sevdaha ve\u0107 desetak godina. To je kao neka dodatna vrijednost samoj izlo\u017ebi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Obi\u010dno se zbog tih ideolo\u0161kih i drugih razli\u010ditih momenata nije nikad dalo samim izvo\u0111a\u010dima da govore o toj umjetnosti, niti su, ako \u0107emo iskreno, izvo\u0111a\u010di bili zainteresovani za to. Na neki na\u010din je njegovana ta antiintelektualna crta umjetnosti. Mora\u0161 biti glup, neobrazovan, da te ne interesuju stvari ni na koji drugi na\u010din da bi mogao da ih osje\u0107a\u0161. Ako \u010dita\u0161 knjigu da te to iskustvo ne mo\u017ee probuditi kao kad nau\u010di\u0161 na sebi. To je potpuna glupost. Vrlo je interesantno kako se danas te stvari mijenjaju. Izvo\u0111a\u010d sevdaha vi\u0161e ne mo\u017ee sebi dopustiti da bude neobrazovan i ja sam se na\u0161ao u ulozi edukatora. Dobijao sam pozive od ljudi da im govorim malo o sevdahu, ljude je interesovalo \u0161ta to stoji iza izvo\u0111enja. Govorio sam o tome i uvidio da imam \u0161ta re\u0107i. Tako su se rodili mnogi projekti i potprojekti, kao taj moj projekat SevdahLab, predavanje, radionice. Pozicija izvo\u0111a\u010da je vrlo specifi\u010dna kad je u pitanju umjetnost sevdaha.<\/p>\n<ul>\n<li>U kom smislu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ako se ljudi bave sevdahom iz nau\u010dne perspektive onda su to muzikolozi ili etnomuzikolozi koji se bave isklju\u010divo muzi\u010dkom stranom, isklju\u010divo melodijom. Ljudi koji se bave tekstom se bave iz pozicije teorije knji\u017eevnosti, pa \u010dak i imaju neki jak ugao, poput rodne teorije, ili neki politi\u010dki ugao, oni opet potpuno zanemaruju muziku. Ljudi koji se bave studijama popularne kulture opet se bave tre\u0107om stranom pri\u010de, a to je estradni \u017eivot te muzike. Mi smo ipak na sceni. Zapravo je jedino pozicija izvo\u0111a\u010da pozicija u kojoj moramo sve to znati. Moramo znati muziku, a onda unutar muzike moramo znati zapadnja\u010dki pristup tome, isto\u010dnja\u010dki, lokalni, mora\u0161 znati tekstove i mora\u0161 razumjeti \u0161ta je iza njih. Onda mora\u0161 imati taj neki profesionalni \u017eivot, mora\u0161 se ganjati sa menad\u017eerima, agentima, novinarima. U jednom momentu sam shvatio da se nalazim u jedinstvenoj poziciji i tako sam i po\u010deo da pri\u010dam jer mi je stalo do te umjetnosti. Odatle na kraju i izlo\u017eba kao jo\u0161 jedan na\u010din da ljudima prezentiram sevdah. Kad napi\u0161e\u0161 tekst ili predavanje to je opet posredovanje, ali kad im izlo\u017ei\u0161 materijale i poslo\u017ei\u0161 ih, onda su ljudi u stanju da donesu sami svoje zaklju\u010dke. Ne name\u0107em im ni\u0161ta.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Official video: &quot;Hajrija&quot;, Damir Imamovi\u0107 Sevdah Takht, 2012.\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/RDAfwyFmSCQ?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<ul>\n<li>U neku ruku je to i ispravljanje istorijske nepravde prema samim izvo\u0111a\u010dima?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mo\u017ee se to i tako gledati. Jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih komentara se odnosi na to za\u0161to na izlo\u017ebi nema poznatih izvo\u0111a\u010da. Ima ne\u0161to malo Zaima Imamovi\u0107a, Nade Mamule, Himze Polovine, ali su oni kontekstualizirani kao dio te pri\u010de. Ima jedna predivna Zaimova fotografija iz kafane oko Drugog svjetskog rata. I ta fotografija najvi\u0161e pokazuje \u0161ta je kafana zna\u010dila u sevdahu. Zaim je tu va\u017ean, ali ne radi se toliko o njemu koliko o kontekstu. Mase ljudi tu nema. Od Zehre Deovi\u0107, Safeta Isovi\u0107a, \u010ditavog onog estradnog perioda sevdaha od 60-ih pa nadalje. Ljudi me pitaju gdje je Safet, gdje je Mile\u2026 Htio sam napraviti jednu pri\u010du o ljudima o kojima se ne zna toliko jer najlak\u0161e je danas napraviti izlo\u017ebu o tom estradnom periodu koji je najbolje i sa\u010duvan. To postoji. Postoje fotografije, a ono \u0161to je bilo te\u0161ko i \u0161to mi je bilo va\u017eno je da za\u0111em jo\u0161 korak dalje u izvo\u0111a\u010de koje smo potpuno zaboravili. Uspio sam da iskopam prve plo\u010de sevdaha iz 1907. i 1908. godine koje su snimane u Sarajevu, onda prve novinske tekstove, stvari koje su apsolutno van mape. Poku\u0161ao sam da poka\u017eem jedan period koji je stra\u0161no va\u017ean za ono \u0161to je sevdah danas. To su prva snimanja te muzike.<\/p>\n<p><strong>Konzervativni glas kritike<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Jedna od cjelina izlo\u017ebe bavi se pitanjem izvornosti. Dugo se bavite tim pitanjem i uvijek poku\u0161avate ukazati na problem izvornosti kao ne\u010dega \u0161to ko\u010di i zatvara sevdah unutar granica koje su mo\u017eda postojale u odre\u0111eno vrijeme. To se posebno odnosi na one koji se konstantno pozivaju na izvornost kritiziraju\u0107i ono \u0161to vi i drugi izvo\u0111a\u010di danas radite.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Taj konzervativni glas kritike je stra\u0161no jak. Ja obi\u010dno odgovaram da interesantnu kritiku, pa i dobro utemeljenu kritiku savremenih de\u0161avanja jo\u0161 nisam \u010duo. Stvarno bih volio da neko sjedne pa napi\u0161e \u0161ta je to \u0161to ne valja. Da li je to pjevanje, sviranje, izbor pjesama, tekstovi, pogre\u0161ni aran\u017emani. Mislim da je taj problem autenti\u010dnosti stra\u0161no zeznut za na\u0161u kulturu, a tu mislim na cijeli ju\u017enoslavenski prostor. Ljudi koji govore o tome zami\u0161ljaju da je nekad postojao kontekst u kom su ta muzika i tekst nastajali kao neka cjelina. Zovimo je sevdah, karasevdah, starogradska pjesma. Kad je taj kontekst izgubljen, mi smo po njima izgubili pravo da tu pjesmu pjevamo. Ne mo\u017ee\u0161 proizvesti sad situaciju iz Gacka 1932. godine u kojem ljudi jo\u0161 nemaju ni radio. Nema velikog uticaja plo\u010da koje su jo\u0161 uvijek raritet, nema neke velike koncertne aktivnosti. Kako putuje melodija, kako putuje tekst? Taj kontekst je nemogu\u0107e proizvesti, ali i da je mogu\u0107e proizvesti kontekst nekog malog mjesta u 19. vijeku \u2013 da li ga stvarno trebamo? Trebamo li da \u017eivimo na zemljanim podovima da bismo zadovoljili glasa\u010de nacionalnih stranaka. Oni bi to \u017eeljeli. Pa oni tvrde i da su Safet, Zaim i Himzo izvorni sevdah, \u0161to je stvarno smije\u0161no i to pokazuje nepoznavanje situacije.<\/p>\n<ul>\n<li>Pri\u010damo o ljudima koji ve\u0107 u srednjim godinama pa i u tzv. tre\u0107em dobu. Kakav je odnos novih generacija prema sevdahu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>To je ne\u0161to na \u010demu treba intenzivno raditi. Trebamo graditi novu publiku. Ja sam ponosan da sam uspio da stvorim svoju publiku kroz deset godina koliko se bavim sevdahom, uz pet albuma, jedan dokumentarni film i stotine koncerata. Ima tu i starijih ljudi koji dolaze na koncerte da \u010duju \u0161ta ja to izvodim. To su oni koji su voljeli Himzu, Zaima, Safeta. Ovim mla\u0111ima se svi\u0111a to pomjeranje koje \u010duju danas kad svi peglaju melodije da zvu\u010de kao pop hitovi. Mi to ne radimo, a opet nismo ni apstraktni, ni pretenciozni kao neki jazzeri koji poku\u0161avaju \u017eivotne istine da otkriju u jednom solu. Valjda je to ljudima interesantan spoj. Saradnja sa Frenkijem je donijela dosta publike koja ne bi mo\u017eda slu\u0161ala ovo \u0161to radim.<\/p>\n<ul>\n<li>Od tih prvih snimaka koji postoje na izlo\u017ebi pa do danas sevdah je konstantno pomjerao granice. Kritika je uvijek bilo zbog toga?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jedan od razloga za\u0161to sam izlo\u017ebu nazvao \u2018Umjetnost slobode\u2019 je upravo ta. Sevdah sa svojom istorijom pokazuje \u0161ta je mogao zna\u010diti u socijalnom smislu, \u0161ta je mogao zna\u010diti za neku djevojku da pjeva pjesmu o ljubavi koja je zabranjena. Da li je ona tu pjesmu nastavila pjevati nakon \u0161to se udala? Ako je ona do\u0161la do nas, zna\u010di da je ona tu pjesmu morala pjevati pred nekim, pred sestrom, pred svojom djecom. Zamisli da tvoja majka pjeva pjesmu o mladi\u0107u kog je voljela prije nego \u0161to je upoznala tvog oca ili, jo\u0161 gore, da su je natjerali da se uda za tvog oca i zbog toga te pjesme \u010duvaju neku vrstu emotivne istorije, ne\u010deg \u0161to se de\u0161avalo i uspjele su izgraditi neki zanat tra\u017eenja slobode. Ne nu\u017eno i otpora, mada mo\u017ee biti i to \u010dim poku\u0161avaju da pjevaju kontra te patrijarhalne matrice. Kritike je oduvijek bilo, ali se to zaboravlja. Svaka generacija, \u0161to ka\u017ee jedan moj prijatelj, ima za\u0161titni\u010dki odnos prema onom momentu u kom je ona upala u pri\u010du. Ako ti je otac bio sazlija ili si imao kom\u0161iju koji je svirao saz, pa si se edukovao sa tim zvukom, onda kad \u010duje\u0161 harmoniku tebi je to \u010dudno i obrnuto.<\/p>\n<p><strong>Ispravljanje nepravde<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Jedan od bitnih segmenata izlo\u017ebe su \u2018zaboravljeni\u2019, u ovom slu\u010daju Romi i Jevreji i njihov uticaj na sevdah, ali i ostali narodi. Mo\u017eemo li sevdah trpati u nacionalne okvire uzev\u0161i u obzir sve te uticaje?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Odgovori\u0107u na na\u010din na koji je to meni nedavno odgovorio Kim Burton. O\u010dit je uticaj religijskih formi, islamskih, poziva na molitvu, ezana, o\u010dit je uticaj odre\u0111enih jevrejskih formi, srpskog i hrvatskog romantizma, uticaj kafanske tradicije izme\u0111u dva svjetska rata i tih \u0161lagera, pojava refrena i svih tih novokomponovanih uticaja, radijskog pjevanja. Sevdah nije svodiv ni na jedan od tih uticaja. Ne mo\u017ee\u0161 re\u0107i da je samo ravna pjesma sevdah ili samo ti kafanski \u0161lageri, te romanti\u010darske pjesme da su sevdah. Sve je to meni dio pri\u010de. Meni kao izvo\u0111a\u010du su sve pjesme va\u017ene. To \u0161to postoje religijski, etni\u010dki uticaji ne zna\u010di da je muzika svodiva na jedan od tih uticaja. Prije sam se stra\u0161no bunio i napadao one koji su govorili da je sevdalinka samo bo\u0161nja\u010dka, srpska. Kasnije sam shvatio da svako ima pravo da za svoj identitet svojata odre\u0111enu stvar. Ne mogu ja tebi oduzeti pravo da ka\u017ee\u0161 da ti je pravi sevdah odre\u0111ena pjesma koju si slu\u0161ao kao mali. Problem nastaje kad se to pravo odri\u010de drugom. Kad ka\u017ee\u0161 da ne mo\u017ee sevdalinka biti srpska ili makedonska. Te stvari, na \u017ealost, \u010desto idu zajedno. To \u0161to postoje uticaji je oboga\u0107enje jer ja kao muzi\u010dar mogu da komuniciram sa ljudima i sa Istoka i sa Zapada i sa Sjevera i Juga, jer je forma ve\u0107 mje\u0161ovita i otvara mi puteve.<\/p>\n<ul>\n<li>Sa tim segmentom ste opet mo\u017eda nesvjesno ispravili odre\u0111enu istorijsku nepravdu prema Romima i Jevrejima, koji tu nepravdu trpe i danas. Sjetimo se samo slu\u010daja \u2018Sejdi\u0107 i Finci\u2019.<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u010citao sam intenzivno svu dnevnu \u0161tampu iz perioda prije nego je do\u0161la Austrougarska. To su otomanske \u0161tamparije na doma\u0107em jeziku. Htio sam da vidim \u0161ta se to u novinama de\u0161avalo. Interesovalo me konkretno ko je i \u0161ta pjevao u kojoj kafani. To su isto radili prijatelji za kafane u Srbiji, Hrvatskoj. Ispostavilo se da su do Drugog svjetskog rata muzi\u010dari bili uglavnom Romi i Jevreji. Muslimani i muslimanke su imali striktna pravila hodanja i pona\u0161anja. Nisu se posje\u0107ivale kafane, muslimanke nisu imale kontakte na trgu kao Jevrejke i Romkinje koje su zbog mogu\u0107nosti fizi\u010dkog kretanja mogle raditi u kafanama, prenositi poruke. Tokom Drugog svjetskog rata \u010ditava ta kultura biolo\u0161ki nestaje ali ostaje uticaj u pjesmama, u harmonizacijama, u na\u010dinima izvedbe. Taj uticaj se kasnije na radio-stanicama prili\u010dno pegla i dolazi do zamjene teza gdje se misli da je jedini na\u010din na koji su Romi i Jevreji uticali na lokalnu tradiciju kroz romsku i jevrejsku muziku. Apsolutno se ne govori da su ti ljudi pjevali sevdalinke, pjesme o kojima mi danas govorimo. Oni su to stvarali. Kad su nastajali prvi snimci, 90 posto muzi\u010dara su bili Romi i Jevreji. Prva profesionalna pjeva\u010dica u BiH, Sida Musafija bila je Romkinja. Po svemu \u0161to sada znamo, vrlo fascinantna \u017eena koja je svirala tambura\u0161ke instrumente i pjevala. I \u0161to je interesantno, pjevala je na \u0161panskom, na gr\u010dkom, na na\u0161em jeziku. To su sevdalinke koje i danas slu\u0161amo i pamtimo.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160ta o\u010dekujete, na kraju, od izlo\u017ebe nakon njenog zatvaranja?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da bi mogla pokrenuti interesantne razgovore \u0161ta je to bilo i kako i\u0107i dalje. To je moj poku\u0161aj i poku\u0161aj generacije da izborimo pravo na novo \u010ditanje. Postoji toliko predrasuda koje ova izlo\u017eba ru\u0161i kad je u pitanju ova muzika. To je poku\u0161aj da izborimo pravo za budu\u0107nost. Koliko god ne vodili ra\u010duna o konzervativnoj kritici kad-tad, ako ne izgradimo novo znanje, gubimo bitku kao \u0161to je gubimo svuda. Ona predstavlja jednu kretensku vjeru da je sva vrijednost u pro\u0161losti i da mi ni\u0161ta vrijedno ne mo\u017eemo stvoriti. Sli\u010dno je kao religijska paradigma. Nekad se desio va\u017ean doga\u0111aj i \u0161to se vi\u0161e vremenski odmi\u010demo od tog momenta sve smo lo\u0161iji, sve smo gre\u0161niji. Ta mentalna slika da smo stalno krivi \u0161to se nismo rodili kad je bog hodao po zemlji stra\u0161no ko\u010di da sanjamo neki bolji svijet i da stvaramo bolje stvari u umjetnosti. Ova izlo\u017eba pokazuje koliko je ta slika la\u017ena i zato mi je stalo da sa njom iza\u0111emo iz Sarajeva.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/damir-imamovic-sevdah-je-umjetnost-slobode\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Damir Imamovi\u0107: Izvo\u0111a\u010d sevdaha vi\u0161e ne mo\u017ee sebi dopustiti da bude neobrazovan i ja sam se na\u0161ao u ulozi edukatora<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":197041,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-197040","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197040","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=197040"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/197040\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/197041"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=197040"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=197040"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=197040"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}