{"id":196722,"date":"2016-01-08T07:00:47","date_gmt":"2016-01-08T06:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196722"},"modified":"2016-01-07T22:52:58","modified_gmt":"2016-01-07T21:52:58","slug":"religija-mira-ili-terorizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/08\/religija-mira-ili-terorizma\/","title":{"rendered":"Religija mira ili terorizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Demian Vok\u0161i<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Demian<\/a>

Demian Vok\u0161i\/vijesti.hrt.hr<\/p><\/div>\n

U svjetlu pari\u0161kih teroristi\u010dkih napada za koje je odgovornost preuzela ‘Islamska dr\u017eava’, a na pozadini migrantske krize, mnogi komentatori predstavljaju Islam kao inherentno nasilnu religiju, zanemaruju\u0107i \u010dinjenicu da u njemu ne postoji centralni autoritet koji interpretira vjeru i pokazuju\u0107i nerazumijevanje povijesti terorizma koji je tijekom 20. stolje\u0107a bio uglavnom etno-nacionalisti\u010dkog i sekularnog usmjerenja, da bi na pozadini geopoliti\u010dkih previranja postao fenomen koji se vezuje i uz djelovanje islamisti\u010dkih skupina: “U svjetlu razbijanja ideje o \u201edoslovnoj interpretaciji Kurana\u201c, ni ‘Islamska dr\u017eava’, a ni njezini saveznici, ne mogu se nazivati \u201epravim Islamom\u201c. Oni, kako tvrde Navaz i Bernard Haykel, nisu ni\u0161ta drugo do li proizvod povijesnih faktora \u2013 islamski reformisti koji nasiljem poku\u0161avaju nametnuti svoju verziju Islama drugim muslimanima, a i \u0161ire.”<\/p>\n

Recentni teroristi\u010dki napadi u Europi i SAD-u osigurali su novi priljev materijala za javne diskusije o vezi Islama i terorizma. Takve su politi\u010dke diskusije uvijek plodno tlo za srednjostruja\u0161ke politi\u010dke komentatore i opinion makere koji rijetko zahva\u0107aju dubinu problema. Uglavnom se servira narativ o neshvatljivoj zaostalosti islamskih vjerskih i kulturnih vrijednosti koje generiraju radikalne politi\u010dke strategije, dok iz islamskih zajednica ukazuju kako Islam ne mo\u017eemo gledati u direktnoj korelaciji s terorizmom. Posljedica takvog neartikuliranog medijskog nadvikivanja u javni je diskurs donijela samo poja\u010danu demonizaciju nepoznatog i Drugoga te pojednostavljivanje i esencijaliziranje ishodi\u0161ta problema.<\/p>\n

Terorizam kao historijska konstanta<\/strong><\/p>\n

Terorizam[*] se nije pojavio pro\u0161loga mjeseca u Parizu, 2001. godine u New Yorku, pa ni koje desetlje\u0107e prije toga u \u0160ri Lanci i Libanonu. Radi se o tisu\u0107ljetnoj pojavi koju prvi puta bilje\u017eimo u anti\u010dkoj Judeji sa \u017eidovskim Sicariima, sektom Zelota koji su poku\u0161avali izbaciti Rimljane iz Svete Zemlje tako \u0161to su ih do\u010dekivali iz zasjeda i na javnim mjestima ubijali bode\u017eom. Milenij kasnije, u 11. stolje\u0107u, pojavili su se Ha\u0161a\u0161ini, ismailitska sekta \u0161iitskog Islama koja je po cijelom Bliskom istoku vr\u0161ila atentate na lokalne vo\u0111e ne bi li oja\u010dala svoju politi\u010dku poziciju.<\/p>\n

U moderno doba terorizam se razvijao uglavnom kroz djelovanje anarhisti\u010dkih, nacionalisti\u010dkih i separatisti\u010dkih skupina. Irsko Republikansko Bratstvo (IRB, eng. Irish Republican Brotherhood) je bila jedna takva skupina koja je, nakon Velike gladi u Irskoj (izme\u0111u 1845. i 1852. godine), a tijekom koje je Velika Britanija izvozila \u017eito iz Irske dok su potonji trpjeli veliku nesta\u0161icu hrane zbog kobne zaraze krumpira (tada dominantne prehrambene namirnice), odlu\u010dila uzeti stvari u svoje ruke i izbaciti Britance iz Irske. Uz osnivanje vlastite vojske, koja se djelomice sastojala od irskih veterana Ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata, u osamdesetim godinama 18. stolje\u0107a izveli su seriju napada usmjerenih na britanske vojne, policijske, vladine i civilne ciljeve diljem Engleske.<\/p>\n

Istovremeno, u Rusiji je tijekom kasnog 19. stolje\u0107a djelovala Narodnaja volja, ljevi\u010darska organizacija \u010diji je najve\u0107i uspjeh bio atentat na ruskog cara Aleksandra II. 1881. godine.<\/p>\n

Francuski je anarhist Auguste Vaillant 1893. bacio bombu na francuski sabor, anarhist Leon Czolgosz je 1901. godine ubio ameri\u010dkog predsjednika Williama McKinleya, a mnogi su drugi europski anarhisti u devedesetim godinama 19. stolje\u0107a, u ime \u201epropagande djelom\u201c (anarhisti\u010dkog koncepta koji daje prednost aktivnom djelovanju nad teorijskim radom) izvr\u0161ili atentate na razne europske dr\u017eavnike, poput francuske predsjednice Marie Francoise Carnot, \u0161panjolskog premijera Antonia Canovasa del Castilla te austro-ugarske carice Elizabete Bavarske.<\/p>\n

U ranom 20. stolje\u0107u terorizam je nastavio svojom uzlaznom putanjom. Irska Republikanska Armija (IRA, eng: Irish Republican Army), vojna organizacija osnovana 1917. koja se tijekom Irskog rata za nezavisnost od 1919. do 1921., a i kasnije borila protiv Britanaca te je u svojim akcijama \u010desto koristila teroristi\u010dke napade, dok je \u017eidovskim organizacijama Hagana, Lehi i Irgun terorizam bio osnovno oru\u0111e u borbi protiv Palestinaca i britanske vojske za vrijeme trajanja britanskog mandata u Palestini. Istovremeno je anarhizam polagano gubio na va\u017enosti pa su nakon Drugog svjetskog rata terorizam kao jednu od metoda za ostvarenje svojih ciljeva upotrebljavale uglavnom komunisti\u010dke i etno-nacionalisti\u010dke skupine.<\/p>\n

Najpoznatiji su me\u0111u njima bili baskijski separatisti okupljeni u organizaciji ETA (bask. Euskadi Ta Askatasuna, u prijevodu: Baskijska zemlja i sloboda); IRA, istoimena organizacija kao i ona s po\u010detka stolje\u0107a, me\u0111utim, s druga\u010dijim ustrojstvom i podjelom u nekoliko razli\u010ditih organizacija (Real IRA, Provisional IRA itd.) od kojih je svaka djelovala samostalno u borbi protiv Britanaca i irskih lojalista; njema\u010dka anti-imperijalisti\u010dka organizacija RAF (Rote Armee Fraktion, eng. Red Army Faction); Kurdistanska Radni\u010dka Partija (PKK, kurd. Partiya Karker\u00ean Kurdistan\u00ea) koja od sredine osamdesetih do danas vodi rat protiv turske represije u turskom Kurdistanu; Tamilski Tigrovi (koji su se borili protiv vojske \u0160ri Lanke); te palestinski PLO i PFLP (koji su kroz nekoliko desetlje\u0107a svojega djelovanja kao palestinske ljevi\u010darske militantne skupine izveli niz teroristi\u010dkih napada protiv Izraela).<\/p>\n

Djelovanje spomenutih organizacija uvelike je obilje\u017eeno hladnoratovskim razdobljem i multipolarnim globalnim geopoliti\u010dkim poretkom. Dobar dio njih u potpunosti se ili barem djelomi\u010dno svrstavao na lijevu stranu politi\u010dkog spektra dok je globalna ljevica jo\u0161 uvijek bila utjecajna sila, no gotovo svima je naj\u010dvr\u0161\u0107a poveznica bila etno-nacionalna borba. Dok su ETA, IRA, PKK, Tamilski Tigrovi, PLO i PFLP izravno sudjelovali u svojim vlastitim etno-nacionalnim sukobima, RAF je u Njema\u010dkoj svojim anti-imperijalisti\u010dkim istupima provodio kampanju koja je \u010desto slu\u017eila kao podr\u0161ka borbama nacionalnog oslobo\u0111enja diljem svijeta, kao \u0161to su to na koncu \u010dinile i Revolucionarne \u0107elije (njem. Revolution\u00e4re Zellen), njema\u010dka ljevi\u010darska \u201eurbana gerila\u201c, odgovorna za znatno ve\u0107i broj \u017ertava, iako manje poznata od RAF-a.<\/p>\n

Promjena paradigme borbe postepenim napu\u0161tanjem lijevog etno-nacionalne (ideolo\u0161ke) pozicije u ime priklanjanja uz reakcionarnu islamisti\u010dku dogmu zapo\u010dela je krajem sedamdesetih i po\u010detkom osamdesetih, dok su takvi stavovi tijekom osamdesetih postepeno nastavili ja\u010dati, znatno se ra\u0161iriv\u0161i u devedesetim godinama 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Korijeni islamizma<\/strong><\/p>\n

Nestanak militantnih organizacija lijevog politi\u010dkog predznaka uz paralelno ja\u010danje ekstremisti\u010dkih islamisti\u010dkih organizacija mo\u017eda isprva djeluje iznenadno i za\u010du\u0111uju\u0107e, no zapravo je rije\u010d o puno du\u017eem i suptilnijem procesu. Genezu takvog zaokreta valja tra\u017eiti u kompliciranim hladnoratovskim i posthladnoratovskim geopoliti\u010dkim igrama, kao i u istovremenim porazima arapskog sekularnog nacionalizma te politi\u010dkim uspjesima radikalnih islamisti\u010dkih organizacija u regiji.<\/p>\n

Jednu od centralnih uloga u toj pri\u010di zasigurno ima Izrael. Izraelsko pitanje i strategije koje su Arapi primjenjivali u svom odnosu s Izraelom u velikoj su mjeri odredili daljnji smjer razvoja politi\u010dke situacije na Bliskom istoku.<\/p>\n

Arapi su u sukobu s Izraelom izgubili tri va\u017ena rata: prvi je me\u0111u njima bio Arapsko-izraelski sukob iz 1948. godine (nakon izraelskog progla\u0161enja neovisnosti), potom \u0160estodnevni rat iz 1967. godine te Jomkipurski rat iz 1973. godine. Od navedena tri poraza najbolniji je bio i ostao onaj u \u0160estodnevnom ratu nakon kojega je Izrael ilegalno okupirao Golansku visoravan, Zapadnu Obalu, Pojas Gaze i Sinaj (kojega je 1979. godine vratio Egiptu). Tenzije izme\u0111u Egipta i Izraela klju\u010dale su u mjesecima koji su prethodili ratu, a potom je Izrael 5. srpnja 1967. godine iz predostro\u017enosti izveo napad na Egipat i u samo 6 dana odnio pobjedu protiv Egipta i njegovih zemalja saveznica.<\/p>\n

Posljedica toga rata bio je jo\u0161 jedan egzodus Palestinaca iz vlastite zemlje. Izrael je 1948. godine ve\u0107 protjerao 600 000 ljudi u okolne zemlje, a sada im se pridru\u017eilo njih jo\u0161 300 000. Povrh toga, Arapi su se razo\u010darali svojim vladama, koje su pokazale nespremnost suprotstaviti se Izraelu.<\/p>\n

Drugi doga\u0111aj koji je uvelike pridonio ja\u010danju imid\u017ea islamizma kao privla\u010dne opcije bila je Iranska revolucija. Mohamed Reza Pahlavi na vlast je do\u0161ao 1953. godine uspostaviv\u0161i prozapadni re\u017eim nakon \u0161to su ameri\u010dke i britanske obavje\u0161tajne slu\u017ebe s vlasti svrgnule Mohameda Mosadegha koji je za vrijeme svoje vladavine nacionalizirao naftne izvore tvrtke Anglo-Iranian Oil Company, doju\u010dera\u0161njeg British Petroleuma, a dana\u0161njeg BP-a. Pahlavijev re\u017eim je do svoga kraja do\u0161ao 1979. godine, kada su ga nakon jednogodi\u0161njeg sukoba s vlasti svrgnule revolucionarne sile koje su se ve\u0107im dijelom sastojale od islamisti\u010dkih organizacija predvo\u0111enih \u0161iitskim klerikom Ajatolahom Homeinijem, uz participaciju malog broja sekularnih i ljevi\u010darskih organizacija, poput iranske stranke Tudeh i Organizacije iranskih narodnih fedajinskih gerila. Homeini je kasnije po\u010distio i tu sekularnu ljevi\u010darsku opoziciju, te se ustoli\u010dio kao iranski vjerski vo\u0111a i uzor \u0161iitima diljem svijeta.<\/p>\n

Islamisti\u010dki uspjeh u Iranu dogodio se paralelno s usponom islamista u Afganistanu. Nakon \u0161to je Afganistanska demokratska narodna stranka (PDPA) preuzela vlast krajem sedamdesetih, uvela je niz socijalno i politi\u010dki neosjetljivih mjera koje su rezultirale pobunom lokalnog, konzervativnijeg, ruralnog stanovni\u0161tva koje je \u010dinilo ve\u0107inu populacije Afganistana. Njihova borba brzo se rasplamsala, a SAD je vidio priliku da, uz pomo\u0107 Pakistana, financira pobunu protiv afganistanskih komunista i Sovjeta, za koje su procijenili da \u0107e neminovno morati prisko\u010diti u pomo\u0107 svojim afganistanskim drugovima. Procjena je bila to\u010dna i Sovjeti su se uvukli u sukob protiv afganistanskih Mud\u017eahedina (kojima su pomagali arapski borci) od 1979. do 1989. godine, iz kojega su naposljetku iza\u0161li kao gubitnici. Mud\u017eahedini su potom, u devedesetim godinama 20. stolje\u0107a, u\u0161li u duga\u010dak i krvav gra\u0111anski rat, a vode\u0107u ulogu u regiji nakon povla\u010denja Amerikanaca preuzeo je Pakistan. U poku\u0161aju stabilizacije Afganistana, pakistanski re\u017eim je u Afganistan poslao Talibane \u2013 pa\u0161tunske borce obu\u010dene i financirane od strane Pakistana. Oni su 1996. godine pokorili Afganistan svojom interpretacijom Islama koja se bazirala na deobandijskoj \u0161koli i etni\u010dki utemeljenom setu obi\u010daja zvanom Pa\u0161tunvali.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu se pojavio i posljednji dio islamisti\u010dke slagalice. Tala\u010dka kriza u Meki je krajem 1979. godine rezultirala radikalnim zaokretom vjerske politike u Saudijskoj Arabiji. Saudijski kralj je problem vjerskog terorizma odlu\u010dio rije\u0161iti na zanimljiv na\u010din. Poja\u010dao je zna\u010daj vjere u toj dr\u017eavi, \u010dime su konzervativni vjerski vo\u0111e Saudijske Arabije dobili znatno ve\u0107e ovlasti \u0161to je tijekom godina rezultiralo institucionalnom vjerskom radikalizacijom u Saudijskoj Arabiji te ja\u010danjem vehabijske grane sunitskog Islama \u2013 specifi\u010dne vi\u0161estoljetne saudijske vjerske tradicije.<\/p>\n

Zavr\u0161ni udarac sekularnom arapskom nacionalizmu zadao je rat izme\u0111u Iraka i Irana tijekom osamdesetih godina 20. stolje\u0107a tijekom kojega je Irak potro\u0161io sav svoj novac i legitimitet u arapskom svijetu, zadu\u017eiv\u0161i se kod zemalja Perzijskog zaljeva. Me\u0111utim nakon \u0161to u ratu nije ostvario ni jedan planirani cilj, Irak je napao Kuvajt, \u0161to je SAD-u poslu\u017eilo kao otponac da napravi zaokret u svojoj politici prema Iraku. Naime, za vrijeme rata s Iranom, SAD je davao izda\u0161nu potporu Iraku, no, u trenutku kada se Irak okrenuo protiv zemalja Perzijskog zaljeva, SAD je odlu\u010dio staviti energetsku politiku ispred starih saveza. Ameri\u010dke operacije u Kuvajtu tako su inicirale novu eru izravnih vojnih intervencija na Bliskom istoku.<\/p>\n

Posljedice svih spomenutih politi\u010dkih potresa na Bliskom istoku po\u010dele su se manifestirati u osamdesetim i devedesetim godinama. U Palestini je PLO po\u010deo slabiti, a kako bi palestinskoj ljevici zadao kona\u010dan udarac, Izrael je dokinuo zabranu vjerskih okupljanja u Pojasu Gaze ne bi li potaknuo stvaranje islamisti\u010dke opozicije. Upravo se to i dogodilo kada je egipatsko Muslimansko bratstvo pro\u0161irilo svoj utjecaj na Gazu te kasnih osamdesetih osnovalo Hamas. Hamas je za vrijeme Prve intifade u kasnim osamdesetima i ranim devedesetima svojom islamisti\u010dkom doktrinom i pozivanjem na akciju polako po\u010deo graditi sljedbu, a popularnost im je rasla paralelno s padom popularnosti Jasera Arafata i sekularnih elemenata u palestinskom dru\u0161tvu koji su nizali poraze i ustupke prema Izraelu. Dok je imid\u017e PLO-a kao gerilske organizacije koja se bori za svoj narod svim sredstvima doveden u pitanje, Hamas je izgradio svoj imid\u017e beskompromisnih boraca za slobodu Palestine.<\/p>\n

Kao odgovor na izraelsku okupaciju ju\u017enog Libanona u toj je zemlji u osamdesetima, tijekom Gra\u0111anskog rata, nastao Hezbolah, financiran ponajprije od Irana, njihovog \u0161iitskog saveznika na Levantu. Hezbolah se tijekom vi\u0161e desetlje\u0107a profilirao kao jedna od najmo\u0107nijih organizacija na Bliskom istoku, ustrojiv\u0161i vojsku za koju se \u010desto govori da je mo\u0107nija od regularnih libanonskih vojnih postrojbi.<\/p>\n

Novo poglavlje terorizma zapo\u010deto u Iraku<\/strong><\/p>\n

Proku\u0161anu formulu terorizma 20. stolje\u0107a \u2013 mje\u0161avinu etno-nacionalnih borbi pro\u017eetih lijevom, \u010desto anti-imperijalisti\u010dkom politikom, krajem stolje\u0107a po\u010dela je zamjenjivati islamisti\u010dka verzija. Aktivnosti organizacija kao \u0161to su ETA, IRA, Tamilski Tigrovi i RAF postepeno su jenjavale, a u Palestini su PLO i PFLP gubili na zna\u010daju. Organizacije koje su primale financijsku i oru\u017eanu pomo\u0107 od komunisti\u010dkog bloka, nakon propasti SSSR-a vi\u0161e se na tu pomo\u0107 nisu mogle oslanjati. Lijeve etno-nacionalne borbe izgorjele su nakon vi\u0161edesetljetnih bezuspje\u0161nih kampanja, a na scenu su do\u0161li novi akteri, ohrabreni uspjesima Mud\u017eahedina i Talibana, a financirani od strane re\u017eima koji su ih simpatizirali, poput onoga Saudijske Arabije. Al Kaida se u tom prvom valu profilirala kao najve\u0107a prijetnja. Pod vodstvom Osame bin Ladena organizirali su globalnu teroristi\u010dku mre\u017eu koja je djelovala od Maroka do Indonezije i od ranih devedesetih po\u010dela izvoditi teroristi\u010dke napade po svijetu.<\/p>\n

Prijelomna to\u010dka u toj pri\u010di dogodila se 11. rujna 2001. godine kada je Al Kaida izvr\u0161ila napad na New York i Washington DC. Na taj su napad Sjedinjene Dr\u017eave reagirale na najgori mogu\u0107i na\u010din, tretiraju\u0107i ga kao objavu rata umjesto kao pojedina\u010dni zlo\u010din protiv \u010dovje\u010danstva. Zajedno s NATO-om izvr\u0161ile su invaziju na Afganistan umjesto da se koncentriraju na pripadnike Al Kaide ili, jo\u0161 banalnije, prihvate prijedlog Talibana da im izru\u010de Osamu bin Ladena. No, SAD se odlu\u010dio na rat. Talibani im do tada nisu smetali, dapa\u010de, po zavr\u0161etku Hladnog rata i raspadu SSSR-a, SAD se povukao iz centralne Azije i problemi u koje je Afganistan zapao nisu bili ne\u0161to \u0161to im je bilo u interesu rje\u0161avati. No SAD je vjerojatno ra\u010dunao na Afganistan kao najisto\u010dniju bazu iz koje je mogao vr\u0161iti geopoliti\u010dku dominaciju Bliskim istokom. Dakle, ameri\u010dka invazija Afganistana ne smije se promatrati ni kao osvetni\u010dki rat niti kao humanitarna intervencija ve\u0107 kao potez na geopoliti\u010dkoj \u0161ahovskoj plo\u010di na kojoj je Afganistan bio smatran potencijalnom bazom za kontrolu regije, te eventualno lansirna rampa za napad na Iran. Naime, u to je vrijeme rat s Iranom bio veoma izgledan.<\/p>\n

Neprijatelja su tako\u0111er prona\u0161li i u Sadamu Huseinu, starom savezniku \u010dije su pokolje nekoliko stotina tisu\u0107a Kurda uspje\u0161no pre\u0161utjeli do trenutka u kojem je Sadam odlu\u010dio posegnuti u tr\u017ei\u0161te nafte. To je, naravno, bilo nedopustivo.<\/p>\n

Nakon raspada SSSR-a i ustoli\u010denja unipolarnog globalnog poretka na \u010delu sa SAD-om, njihovo je vodstvo, predvo\u0111eno Paulom Wolfowitzom, osmislilo novi globalni geopoliti\u010dki plan djelovanja nazvan Wolfowitzeva doktrina, koja je naglasak stavila na ameri\u010dkom ekcepcionalizmu, kojim se nastojalo obeshrabriti poku\u0161aje drugih nacija da utje\u010du na globalne odluke osiguravaju\u0107i tako da energetski izvori na Bliskom istoku uvijek budu nadohvat ruke. Sadamova je mo\u0107 oslabjela i bilo ga je najlak\u0161e ukloniti s vlasti u trenutku kada je njegova politika sukobljavanja s monarhijama Perzijskog zaljeva dovela do toga da je prestao biti ameri\u010dki saveznik u regiji jer je nanosio \u0161tetu globalnom tr\u017ei\u0161tu nafte koje je ve\u0107 u osamdesetima, zbog njegova rata s Iranom, pretrpjelo globalnu krizu. Naime, Irak je, \u010dak i oslabljen zbog rata s Iranom, jo\u0161 uvijek imao veoma sna\u017enu vojsku, \u0161tovi\u0161e, jednu od najmo\u0107nijih u regiji. Takva je prijetnja morala biti eliminirana pa je Busheva administracija osmislila nekoliko narativa o suradnji Sadama s Al Kaidom te o Sadamovom gomilanju oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje. Suprotno tomu, nigdje nisu bili prona\u0111eni podaci o suradnji Sadama i bin Ladena, a tako\u0111er je bilo poznato da se ira\u010dki re\u017eim i vo\u0111e Al Kaide me\u0111usobno ne simpatiziraju \u2013 Sadamov sekularizam i Al Kaidina \u017eelja za uspostavljanjem globalnog kalifata dvije su u potpunosti nekompatibilne ideologije. Po pitanju oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje, UN-ovi su inspektori potvrdili kako ne samo da Sadam nije gomilao oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje, ve\u0107 ga je konstantno uni\u0161tavao prema dogovorima s UN-ovim institucijama. Scott Ritter, UN-ov inspektor u Iraku u intervjuu s Williamom Riversom Pittom (objavljenom u knjizi War on Iraq: What Team Bush Doesn't Want You to Know) izjavio je kako je Irak \u201edo 1998. godine efektivno uni\u0161tio svoje kapacitete za ratovanje oru\u017ejem za masovno uni\u0161tenje jer je uni\u0161tio 90-95% spomenutog oru\u017eja\u201c, a \u201ekada bi Irak proizvodio oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje, inspektori bi imali dokaze za navedeno\u201c kao i da \u201eod prosinca 1998. nema nijednog dokaza da je Irak zadr\u017eao ikakvo biolo\u0161ko oru\u017eje niti da radi na proizvodnji istoga.\u201c<\/p>\n

Scena je bila postavljena, invazija izvr\u0161ena i raspad Iraka je zapo\u010deo. Iako nije predstavljao efektivnu prijetnju SAD-u, Irak je u svega nekoliko mjeseci postao zemlja u kojoj je bilo nemogu\u0107e voditi normalan \u017eivot. Bio je ve\u0107 na\u010det UN-ovim sankcijama nametnutim u devedesetim godinama 20. stolje\u0107a, tijekom kojih je \u017eivote izgubilo 500 000 ira\u010dke djece (za \u010dije smrti je tada\u0161nja ameri\u010dka ambasadorica pri UN-u Madeleine Albright, u intervjuu s novinarkom Lesley Stahl izjavila da je to cijena koju su SAD bile spremne platiti kako bi uni\u0161tile Sadama Huseina). Povrh prija\u0161njih te\u0161ko\u0107a, pod teretom invazije Irak je ubrzo postao leglo terorizma u kojemu je Al Kaida preuzela glavnu rije\u010d, iako su u otporu protiv Amerikanca sudjelovale mnoge druge sunitske i \u0161iitske pobunjeni\u010dke skupine, osobito u Sadru, predgra\u0111u Bagdada gdje su glavnu rije\u010d vodile postrojbe \u0161iitskog klerika Moktade Al Sadra. Amerikanci su nakon pobjede nad regularnom ira\u010dkom vojskom u sklopu provo\u0111enja debaatifikacije Iraka tu vojsku i raspustili, \u0161to se ispostavilo kao ogromna pogre\u0161ka jer je na tisu\u0107e svje\u017ee nezaposlenih vojnika i \u010dasnika jednostavno prebjeglo na stranu pobunjenika. I dok je Bush progla\u0161avao pobjedu, a saveznici klicali, Irak je gorio, a sukob je unato\u010d njegovom navodnom \u201erje\u0161enju\u201c trajao do ameri\u010dkog povla\u010denja 2011. godine, nastaviv\u0161i se u drugim oblicima sve do dana\u0161njih dana.<\/p>\n

Pravi Islam, krivi Islam i problemi interpretacije religije<\/strong><\/p>\n

Nakon petnaest godina neprekidnog vojnog djelovanja zapadnih snaga na Bliskom istoku i ogromne koli\u010dine kaosa kojega je to djelovanje proizvelo, a povrh geopoliti\u010dkih igara koje su u prija\u0161njim desetlje\u0107ima krojile sudbine milijuna ljudi, trebala bi nam biti jasna barem jedna stvar \u2013 geopolitika je imala ogroman utjecaj na rast terorizma. Postoje, dodu\u0161e, pojedinci poput utjecajnog ameri\u010dkog ateista Sama Harrisa, koji ulogu geopoliti\u010dkih zbivanja u genezi terorizma uvelike umanjuju \u2013 on je svoj prijezir prema takvoj tezi demonstrirao u nedavnoj debati s Noamom Chomskim. Me\u0111utim, \u010dinjenica da geopolitika igra ogromnu ulogu u genezi terorizma ne odgovara na pitanje kakav pritom utjecaj vr\u0161i Islam. Mo\u017eda najkontroverzniji primjer uloge Islama u formiranju teroristi\u010dkih organizacija mo\u017eemo vidjeti danas, na primjeru ‘Islamske dr\u017eave’.<\/p>\n

Mnogi komentatori predstavljaju Islam kao inherentno nasilnu religiju, a ‘Islamsku dr\u017eavu’ kao manifestaciju istinskih te\u017enji Islama kao religije. Takvi komentari u prvom redu pokazuju nerazumijevanje \u010ditave povijesti terorizma koji tijekom svojeg najozlogla\u0161enijeg perioda u 20. stolje\u0107u nije bio vjerskog, a kamoli islamisti\u010dkog karaktera (\u0161tovi\u0161e, bio je etno-nacionalisti\u010dkog i sekularnog usmjerenja), a pritom i nerazumijevanje za povijest Islama koji je kroz 20. stolje\u0107e imao nebrojeno verzija, od kojih je najzna\u010dajnija sekularna faza arapskog nacionalizma, na koju je utjecala realpoliti\u010dka konstelacija u kojoj je SSSR igrao jednu od klju\u010dnih uloga.<\/p>\n

Nadalje, pojavljuje se i kritika srednjovjekovnog Islama kao nasilnog i ekspanzionisti\u010dkog. No iako je ispravno tvrditi da je Islam bio temelj srednjovjekovnih kalifata i kasnijeg Osmanskog carstva koji su bili ekspanzionisti\u010dki po svojem karakteru, valja podsjetiti i da se radilo o srednjem vijeku \u2013 razdoblju u kojemu je ve\u0107ina politi\u010dkih entiteta bilo ekspanzionisti\u010dki nastrojena ili barem u stanju permanentnih sukoba sa svojim susjedima. Izdvajanje srednjovjekovnih kalifata i ostalih politi\u010dkih entiteta u kojima je Islam imao znatnu ulogu kao nasilnih i ekspanzionisti\u010dkih u tom kontekstu nema osobitog smisla, a kr\u0161\u0107anstvo zasigurno nema monopol na moraliziranje o nasilju po\u010dinjenom u ime vjere. O tome najbolje mogu posvjedo\u010diti zapisi stanovnika bizantskog Konstantinopola kojega su 1204. godine razorili Kri\u017eari tijekom \u010detvrtog kri\u017earskog pohoda na putu do Jeruzalema do kojega naposljetku nisu ni do\u0161li.<\/p>\n

Islam je na Bliskom istoku nedugo nakon spomenutih politi\u010dkih previranja u sedamdesetim i osamdesetim godinama dvadesetog stolje\u0107a postao privla\u010dna to\u010dka okupljanja i identitet kojega su mnogi prihvatili u svjetlu poraza sekularizma u bliskoisto\u010dnim dr\u017eavama, \u0161to je za posljedicu imalo radikalna tuma\u010denja vjere (izuzev primjera Muslimanskog Bratstva koje je djelovalo od prve polovice 20. stolje\u0107a). Me\u0111utim, ni u ovom slu\u010daju ne mo\u017eemo govoriti o Islamu kao koherentnoj, monolitnoj pojavi s obzirom na to da je rije\u010d o vjeri koja unutar sebe obuhva\u0107a brojne raznolikosti. Dvije glavne denominacije Islama, sunitski i \u0161iitski Islam dodatno se dijele na desetke razli\u010ditih sekti i interpretacija – od vehabijskog Islama Saudijske Arabije koji predstavlja jedan od najradikalnijih pokreta i nudi inspiraciju za terorizam do ibadijskog Islama koji u Omanu egzistira u toleranciji s drugim vjerama.<\/p>\n

Takva raznolikost unutar Islama nedvojbeno je rezultat toga da Islam nema centralni autoritet koji interpretira vjeru nego je tuma\u010denje vjere prepu\u0161teno pojedincima. To efektivno zna\u010di da su se kroz povijest vjerom bavili mnogobrojni pojedinci \u0161to je rezultiralo golemim opusom islamskog zakonodavstva, \u010diji se niz \u0161kola bavi analiziranjem nekoliko stotina stranica Kurana i nekoliko tisu\u0107a stranica Hadisa, \u0161to pak rezultira brojnim interpretacijama. Mad\u017eid Navaz je u koautorstvu s istaknutim ameri\u010dkim Novim ateistom Samom Harrisom u dijalo\u0161koj formi napisao knjigu \u201eIslam i budu\u0107nost tolerancije\u201c, u kojoj Harris predstavlja poziciju neinformiranog postavlja\u010da pitanja na koja Navaz odgovara obja\u0161njavaju\u0107i kroz povijesne primjere nemogu\u0107nost \u201edoslovne interpretacije\u201c vjerskih spisa. Doslovnost, tvrdi Navaz, ovisi o povijesnom i kulturnom kontekstu u kojem se tekst \u010dita. Na mjesto koncepta doslovnog \u010ditanja dolazi interpretativno \u010ditanje teksta, u \u010dijim se razli\u010ditim verzijama ideja o \u201epravoj poruci\u201c Kurana i vjerskih spisa gubi. Prava poruka ne postoji jer se iz jednoga spisa izvode razli\u010diti zaklju\u010dci kao odgovori na raznovrsna pitanja \u2013 od stava o konzumaciji zabranjenih supstanci do odnosa prema nevjernicima.<\/p>\n

Povijesne okolnosti pogodovale su da pojedina tuma\u010denja Islama za\u017eive vi\u0161e od drugih. Jedan od takvih primjera svakako je ja\u010danje vehabijskog Islama krajem sedamdesetih, nakon \u0161irenja ovlasti povjerenih saudijskim vjerskim vo\u0111ama. Nadalje, jo\u0161 jedan znamenit primjer politi\u010dkog oblikovanja Islama je i utjecajna mu'tazilitska \u0161kola islamskog zakonodavstva koja se razvijala izme\u0111u 8. i 10. stolje\u0107a, i propovijedala da Kuran nije vje\u010dna i apsolutna bo\u017eja rije\u010d, te da se do razlikovanja izme\u0111u dobra i zla mora do\u0107i racionalnom spoznajom. U politi\u010dkim igrama kalifata mu'tazilitska \u0161kola s vremenom je izgubila na zna\u010daju te se ugasila, iako i danas postoji mali broj muslimana koji zagovara neo-mu'tazilitski pristup vjerskim spisima. Danas je mo\u017eda jalovo razmi\u0161ljati kako bi svijet izgledao da su mu'taziliti uspjeli zauzeti mjesto dominantne interpretativne \u0161kole islamskog zakonodavstva, ali potencijalna islamska renesansa koja se mogla dogoditi \u010dak nekoliko stolje\u0107a prije one europske, daje nam na uvid kako su dana\u0161nje vjersko-politi\u010dke realnosti uvelike rezultat ne samo modernih nego i povijesnih politi\u010dkih previranja.<\/p>\n

Prostori za ispravljanje gre\u0161aka<\/strong><\/p>\n

U svjetlu razbijanja ideje o \u201edoslovnoj interpretaciji Kurana\u201c, ni ‘Islamska dr\u017eava’, a ni njezini saveznici, ne mogu se nazivati \u201epravim Islamom\u201c. Oni, kako tvrde Navaz i Bernard Haykel (jedan od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka za ‘Islamsku dr\u017eavu’), nisu ni\u0161ta drugo do li proizvod povijesnih faktora \u2013 islamski reformisti koji nasiljem poku\u0161avaju nametnuti svoju verziju Islama drugim muslimanima, a i \u0161ire.<\/p>\n

Tu se otvara prostor za stvaranje konsenzusa izme\u0111u razli\u010ditih ‘struja misli’ o Islamu. S jedne strane, pojedinci koji inzistiraju na pogre\u0161nom predstavljanju ‘Islamske dr\u017eave’ kao \u201edoslovne interpretacije Kurana\u201c moraju shvatiti da geopolitika i religija op\u0107enito, i u ovom slu\u010daju Bliski istok te Islam konkretno, nisu podru\u010dja i discipline u kojima vode\u0107u rije\u010d ima javno mi\u0161ljenje. Prou\u010davanje Bliskog istoka i Islama su znanosti, \u0161tovi\u0161e, skup znanstvenih disciplina u kojima multidisciplinarna znanstvena perspektiva ima najbolju \u0161ansu dovesti do legitimnih zaklju\u010daka. Obja\u0161njenja Islama i geopoliti\u010dkih sukoba koja dobivamo iz mainstream medija \u010desto nam ne pru\u017eaju nijanse koje su potrebne za adekvatno razja\u0161njavanje problematike.<\/p>\n

Dobar primjer takvog pristupa pru\u017ea nam \u010dlanak dr. Janka Beki\u0107a. Dok je u pravu kada kritizira ideju da Islam nema nikakve veze s nasiljem, ostatak je argumentacije proma\u0161en poku\u0161aj obja\u0161njenja problema. Beki\u0107 isprva pogre\u0161no navodi izvor termina \u201eregresivni ljevi\u010dari\u201c (pripisuju\u0107i ga Samu Harrisu dok je termin zapravo skovao Mad\u017eid Navaz), zatim kritizira te \u201eregresivne ljevi\u010dare\u201c koji nas podsje\u0107aju \u201ena grijehe Zapada \u2013 kolonijalnu pro\u0161lost, intervencionisti\u010dku politiku prema Bliskom istoku i latentni rasizam koji je u sr\u017ei neuspjele integracije, prije svega muslimanskih doseljenika, u europska dru\u0161tva.\u201c Impliciraju\u0107i da svi navedeni grijesi Zapada navodno ne igraju ulogu u genezi terorizma, pritom gura svaku osobu koja se ne sla\u017ee s njegovom prosudbom u kategoriju \u201eregresivnog ljevi\u010dara\u201c. Beki\u0107 nadalje ustvr\u0111uje da se \u201ekasapi Islamske dr\u017eave, odnosno al-Baghdadijevog kalifata, doslovno dr\u017ee svakog retka Kur'ana\u201c, i upravo kroz tu izjavu pokazuje nerazumijevanje povijesti islamskog zakonodavstva i nemogu\u0107nosti doslovne interpretacije vjerskih spisa te svojim nedovoljnim poznavanjem materije predstavlja jasan dokaz potrebe za znanstvenim pristupom problematici nasuprot nasumi\u010dnog izbacivanja neozbiljnih \u010dlanaka.<\/p>\n

S druge strane jasna je indigniranost stotina milijuna muslimana koji u \u017eelji da se distanciraju od islamisti\u010dkog divlja\u0161tva nagla\u0161avaju kako IS nije dio Islama. No, to tako\u0111er nije to\u010dno. Ma koliko degutantan i reakcionaran IS bio, valjalo bi ga prepoznati kao jednu od radikalnijih struja unutar Islama, kako bi se ljudi mogli s njime suo\u010diti te mu se usprotiviti unutar okvira vlastite vjere.<\/p>\n

U dosada\u0161njih nekoliko desetlje\u0107a prou\u010davanja islamisti\u010dkog terorizma, koje je bilo najintenzivnije u proteklih 15 godina, a vrhunac do\u017eivjelo u proteklih godinu i pol, dolaskom ‘Islamske dr\u017eave’ u centar svjetske pozornosti, brojni su stru\u010dnjaci istupili u javnost svojim uvidima. Vrijeme je da se ostavimo politi\u010dkih opinion makera, oportunisti\u010dkih politi\u010dara te autora koji nude prvolopta\u0161ke argumentacije, kao i reakcionarne desnice, i posvetimo se ovom problemu na znanstven i analiti\u010dki na\u010din.<\/p>\n

[*] Vrijedi spomenuti kako ne postoji jedinstvena, ve\u0107 stotinu razli\u010ditih definicija terorizma. Stoga opisivanje nekog \u010dina kao teroristi\u010dkog te posljedi\u010dno i neke organizacije kao teroristi\u010dke ovisi o definiciji koju koristite. Bruce Hoffman je u svojoj knjizi \u201eInside Terrorism\u201c napravio analizu 109 postoje\u0107ih definicija terorizma i pomo\u0107u njih napravio listu naj\u010de\u0161\u0107e spominjanih elemenata koji neki \u010din \u010dine teroristi\u010dkim. Tri naj\u010de\u0161\u0107a elementa su element nasilja tj. sile, koji se spominje u 83.5% definicija; politi\u010dki element, koji se spominje u 65% definicija; te element proizvodnje straha, koji se spominje u 51% definicija. Nije jednostavno postaviti sveobuhvatnu definiciju terorizma, ali s obzirom na sve dosada\u0161nje, terorizam bi se u naj\u0161irem smislu mogao shvatiti kao svaki \u010din nasilja koji proizvodi strah u svrhu ostvarenja politi\u010dkih ciljeva.<\/em><\/p>\n

Izvori:<\/p>\n

Aijaz Ahmad, \u201eIslam, Islamisms and the West,\u201d Socialist Register, velja\u010da 2, 2006.<\/address>\n
Robert Fisk, The Great War For Civilization, Fourth Estate, London, 2005. (naglasak na 17. poglavlju \u201eLand of Graves\u201c koje se bavi UN-ovim sankcijama u Iraku)<\/address>\n
Bruce Hoffman, Inside Terrorism: Revised and Expanded Edition, Columbia University Press, New York, 2006. (naglasak na stranici 34)<\/address>\n
Maajid Nawaz, Sam Harris, Islam and the Future of Tolerance, Harvard University Press, 2015.<\/address>\n
William Rivers Pitt (i Scott Ritter), War on Iraq: What Team Bush Doesn't Want You to Know, Context Books, 2002.<\/address>\n
Odd Arne Westad, The Global Cold War: Third World Interventions and the Making of Our Times, Cambridge, Cambridge University Press, 2006. (naglasak na 8. poglavlju \u201eThe Islamist Defiance: Iran and Afghanistan\u201c<\/address>\n
Slobodni filozofski<\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Islam izme\u0111u dvije krajnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196723,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196722","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196722","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196722"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196722\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196723"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196722"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196722"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196722"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}