{"id":196632,"date":"2016-01-06T09:39:00","date_gmt":"2016-01-06T08:39:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196632"},"modified":"2016-01-06T09:39:52","modified_gmt":"2016-01-06T08:39:52","slug":"ozbiljan-rad-dorh-a-na-lori-nikada-nije-ni-zapoceo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/06\/ozbiljan-rad-dorh-a-na-lori-nikada-nije-ni-zapoceo\/","title":{"rendered":"Ozbiljan rad DORH-a na Lori nikada nije ni zapo\u010deo"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorka: Ana Kuzmani\u0107\u00a0\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Povodom objave svjedo\u010danstava \u017ertava iz Lore, kao i nedavnog literarnog uskrsnu\u0107a Tanje Belobrajdi\u0107, o slu\u010daju Lora, ali i o aktualnoj revitalizaciji diskursa 90-ih godina, razgovarali smo s Ton\u010dem Maji\u0107em iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava. Maji\u0107 je tijekom devedesetih godina aktivno sudjelovao u spre\u010davanju delo\u017eacija &#8220;nepodobnih&#8221; obitelji u Splitu te se dugi niz godina bavi istra\u017eivanjem zlo\u010dina u vojno istra\u017enom centru Lora, u kojem su od 1992. do 1997. mu\u010deni brojni zarobljenici.<\/p>\n<ul>\n<li>Nedavno ste objavili svjedo\u010danstva \u017ertava iz Lore s kaznenom prijavom koju ste 2009. godine podnijeli DORH-u protiv Tanje Belobrajdi\u0107 zbog ratnog zlo\u010dina, povodom demantija koji je Belobrajdi\u0107 uputila H-Alteru i jo\u0161 nekolicini medija. Je li vas netko iz DORH-a kontaktirao otkad ste podnijeli prijavu?<\/li>\n<\/ul>\n<div id=\"attachment_196633\" style=\"width: 310px\" class=\"wp-caption alignright\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-196633\" class=\"wp-image-196633 size-medium\" title=\"Ton\u010di Maji\u0107\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Tonci-Majic.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><p id=\"caption-attachment-196633\" class=\"wp-caption-text\">Ton\u010di Maji\u0107\/www.novilist.hr<\/p><\/div>\n<p>Ne, nije me nitko kontaktirao i po svemu ispada da se oni vi\u0161e pla\u0161e mene, nego ja njih. Nakon \u0161to je Belobrajdi\u0107 uputila demantije smatrali smo da treba zaustaviti to drsko zastra\u0161ivanje medija te smo zbog toga na web stranici Dalmatinskog komiteta za ljudska prava objavili kaznenu prijavu uz video s 24 svjedo\u010danstva biv\u0161ih zarobljenika iz Lore. Njeni demantiji su vjerojatno trebali biti uvod u tu\u017ebe kojima bi ona tra\u017eila, a na hrvatskim sudovima i dobila, od\u0161tetu za du\u0161evne boli. Kada sam ljudima, koji su bili njene \u017ertve, spomenuo izraz &#8220;du\u0161evne boli&#8221;, reakcije su bile urnebesne. Smatrali smo da je zbog toga bitno objaviti dokumentarni video materijal koji je u po\u010detku bio zami\u0161ljen tek kao popratni materijal, koji \u0107e olak\u0161ati posao tu\u017eiteljstvu. Me\u0111utim, tu\u017eiteljstvu bi bilo mnogo dra\u017ee da na\u0161a organizacija ne postoji i da im se nikada nismo obratili.<\/p>\n<ul>\n<li>Slu\u010daj Lora jo\u0161 uvijek nije zavr\u0161en, sudskim procesima se ne nazire kraj, a kako se \u010dini, pojedine optu\u017enice nisu ni podignute. Je li rije\u010d o nedostatku politi\u010dke volje ili poku\u0161aju izbacivanja Lore iz kolektivne memorije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne da se ne nazire kraj, nego ozbiljan rad tu\u017eiteljstva na Lori nikada nije ni zapo\u010deo. Sad znamo da nikada nije bio ni planiran. Do sada su procesuirani zlo\u010dini nad to\u010dno deset nesretnika. Nesporno je da je kroz Loru pro\u0161lo preko tisu\u0107u ljudi, a svi su bili \u017ertve svakodnevnih zvjerstava, \u0161to zna\u010di da je hrvatsko pravosu\u0111e u 25 godina obavilo samo jedan posto posla. Razlozi za tako lo\u0161e obavljanje posla nisu za\u0161tita nekolicine logorskih \u010duvara, ve\u0107 strah da istraga ne dovede do vrlo visokih vojnih i civilnih funkcionera, posebno pravosudnih, uklju\u010duju\u0107i biv\u0161eg dr\u017eavnog odvjetnika Mladena Baji\u0107a. On je u Loru umje\u0161an puno vi\u0161e nego \u0161to smo u po\u010detku mogli i sanjati. Nadalje, treba za\u0161tititi i republi\u010dkog zapovjednika Vojne policije, generala Matu Lau\u0161i\u0107a. Malo po malo dolazili smo do dokumenata iz kojih je vidljivo da su splitske vojne tu\u017eitelje iz \u0161ibenske Vojne policije upozoravali kako su brojni lokalni, \u0161tovi\u0161e lojalni, Srbi optu\u017eeni po pravdi Boga i da ih treba \u0161to prije osloboditi, a zatvoriti i ispitati Petra Novakovi\u0107a, tako\u0111er Srbina, koji ih je prijavio. Novakovi\u0107 je dvadesetak godina kasnije potvrdio kako su ga vojni policajci zatvorili i danima mlatili, sve dok nije potpisao prazni papir na koji su vojni policajci dopisali imena koja su htjeli. Mario Bari\u0161i\u0107, nekada\u0161nji \u0161ef krim-odjela \u0161ibenske Vojne policije, ispri\u010dao mi je i dao dokumentaciju iz koje se vidi da su Baji\u0107a, odnosno splitsko vojno tu\u017eiteljstvo, upozorili da su suo\u010dili tog prijavitelja i njegove \u017ertve pred kojima je po\u010deo plakati i obja\u0161njavati kako je bio prisiljen potpisati prazni papir. Zbog toga ne gajimo nikakve iluzije da \u0107emo u razrje\u0161avanju slu\u010daja Lora imati podr\u0161ku DORH-a. Ali, ako pa\u017eljivije analizirate na\u0161e posljednje poteze vidjet \u0107ete da sudski postupak nije jedini na\u010din da se ljude koji su sudjelovali u Lori i zata\u0161kavanju slu\u010daja stavi na stup srama. Samim je objavama svjedo\u010danstava napravljen korak naprijed.<\/p>\n<ul>\n<li>Je li vas mo\u017eda Belobrajdi\u0107 kontaktirala nakon objave dokumentarnog materijala?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne, nije kontaktirala ni mene, a ni Komitet. Ljudi se \u010desto koriste onom floskulom da je svatko nevin dok mu se ne doka\u017ee krivnja, ali kada gledam i slu\u0161am 24 svjedo\u010danstva o njenim djelima, osobno sam potpuno na\u010disto s tim \u0161to je Belobrajdi\u0107 radila u Lori. Naravno, na pravosu\u0111u je ho\u0107e li izvr\u0161iti svoju du\u017enost ili ne, a osobno ne mislim da je to uop\u0107e va\u017eno.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako komentirate navode da \u0107e Muzej Domovinskog rata upravo biti smje\u0161ten kraj Lore?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mjesto je prekrasno izabrano, no \u010dak bih se prije opredijelio za to, nego za spomen plo\u010du \u017ertvama iz Lore. Bio sam jedan od rijetkih koji su bili protiv postavljanja spomen plo\u010de jer sam je do\u017eivljavao u tom trenutku vi\u0161e kao nadgrobnu plo\u010du za slu\u010daj Lora koji se ve\u0107 tada nije micao s mrtve to\u010dke. Usto, plo\u010da ne bi imala nikakvu vrijednost jer se nalazi unutar strogo \u010duvanog vojnog objekta te ne bi bila dostupna javnosti. A mnogo va\u017enije, \u0161to bi uop\u0107e pisalo na njoj? Ako \u0107emo glumiti legaliste onda na njoj mo\u017ee pisati samo ono \u0161to je pravomo\u0107no utvr\u0111eno, a to je da je deset ljudi stradalo u Lori od kojih je dvoje preminulo od batina i mu\u010denja. Naime, to stoji u jedinoj do sada donesenoj presudi o zlo\u010dinima u splitskom mu\u010dili\u0161tu. Kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, tih deset ljudi samo je jedan posto onih koji su pro\u0161li kroz Loru. Svi ti ljudi su u Lori premla\u0107ivani, mu\u010deni i imaju o\u017eiljke koji ih na to podsje\u0107aju. Neka muzeja i spomenika, ali smatram da bi bilo bolje nastaviti s radom na slu\u010daju Lora.<\/p>\n<ul>\n<li>Po\u010detkom ove godine razgovarali smo o revivalu ultradesnice u Hrvatskoj. U me\u0111uvremenu je Glava\u0161 osnovao strana\u010dku vojsku, odnosno SS gardu, \u017deljko Reiner postao je novi predsjednik Sabora te je odmah pokrenuo inicijativu za preimenovanje u Hrvatski dr\u017eavni sabor, A-HSP na \u010delu s Dra\u017eenom Kelemincem postavio je spomen plo\u010du Rafaelu Bobanu, misa za Paveli\u0107a se tradicionalno odr\u017eala. Koliko je realna daljnja radikalizacija javnog prostora i legitimacija govora mr\u017enje?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nekako se naprosto navikavamo na takve doga\u0111aje i ispade, ali trebamo razmisliti \u0161to je na\u0161a strana, ozna\u010dimo je humanisti\u010dkom ili sli\u010dno, propustila napraviti. Uvijek polazim od sebe i svoje organizacije te smatram da smo napravili veliki propust time \u0161to smo predugo vjerovali DORH-u i pravosu\u0111u. Upravo zbog naivnog vjerovanja smo nedopustivo dugo oklijevali s objavom video materijala ili dokumenata o zlo\u010dinima. Jasno, neinformiranosti javnosti doprinijeli su i drugi, poput mainstream medija koji su propustili reagirati na doga\u0111aje poput delo\u017eacija s po\u010detka devedesetih, koje su se u velikom broju doga\u0111ale u Splitu. Samo tijekom vikenda bi ih bilo desetak, a u Slobodnoj Dalmaciji ni redak o tome ne bi iza\u0161ao. O tome su pisali Novi list, Arkzin, Feral \u2013 novine koje je \u010ditao teritorijalno ili ideolo\u0161ki tako precizno ome\u0111en krug ljudi, tako da ne mo\u017eemo govoriti da je o etni\u010dkim progonima bila informirana \u0161ira javnost. Ima elemenata tog stanja i danas, ali je op\u0107enito uzev\u0161i, prvenstveno zbog interneta, situacija neusporedivo bolja.<\/p>\n<ul>\n<li>Koliko ovi recentni doga\u0111aji i zazivanje Tu\u0111mana, kao i povratka njegovim vrijednostima, podsje\u0107aju na devedesete godine? Ponovno se broje krvna zrnca i te\u017ei se zakidanju prava poput, npr. prava na poba\u010daj. Mo\u017eemo li imati i goru situaciju nego tada ako pogledamo da su oblici diskriminacije i govora mr\u017enje ipak suptilniji?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nisam siguran, ali nekako dr\u017eim da kada nestane pogonskog goriva, odnosno novca za ukrasti, da pada i sve to u vodu. Taj ratni entuzijazam devedesetih je neponovljiv jer je tada jo\u0161 bilo novca koji se mogao ukrasti, stanova u koje se moglo provaliti, tvornica koje se moglo oteti i zbog toga smatram da je situacija neponovljiva. Deseci tisu\u0107a mladih su oti\u0161li jer ne \u017eele da im pola pla\u0107e odlazi na hranjenje bezveznjaka. Mo\u017ee se, dakle, tko god mu drago, s nostalgijom sje\u0107ati devedesetih, ali se takvo stanje vi\u0161e ne vra\u0107a.<\/p>\n<ul>\n<li>Tijekom devedesetih bili ste jedan od rijetkih koji se nisu libili stati u obranu ljudskih prava, kako kroz spre\u010davanje delo\u017eacija tako i kroz istra\u017eivanje doga\u0111aja u Lori. Jedan segment kojim ste se posebno bavili u organizaciji su bile delo\u017eacije provedene od strane HOS-ovih pripadnika, koji su za dio javnosti prakti\u010dki sveti akteri. Koliko je bilo takvih delo\u017eacija i znate li je li itko kasnije odgovarao za to?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Za Split imamo vrlo precizne podatke da je oko tri stotine nasilnih delo\u017eacija prijavljeno je vojnom tu\u017eiteljstvu. Pri tome se vra\u0107amo na pri\u010du o crnoj brojci kriminaliteta prema kojoj dvije tre\u0107ine ljudi nije ni prijavilo \u0161to im se dogodilo. Znamo za niz obitelji koje su, obi\u010dno no\u0107u, odlazile iz svojih domova i Hrvatske s najnu\u017enijim stvarima, prestravljene za vlastiti \u017eivot i \u017eivot svoje djece. Neprijavljenih je slu\u010dajeva jako puno i, zbrajaju\u0107i izba\u010dene od grada do grada, dolazimo do procjene da je oko tri tisu\u0107e obitelji diljem Hrvatske nasilno izba\u010deno iz stanova u kojima su \u017eivjele. To se naj\u010de\u0161\u0107e doga\u0111alo po principu \u010dizme u vrata, a ako su vrata bila u\u010dvr\u0161\u0107ena ili blindirana, onda bi vojnici do\u0161li s maljevima s kojima bi satima tukli po njima dok ne bi provalili. Stanari su naj\u010de\u0161\u0107e bili bespomo\u0107ni, jer im nitko ne bi ni htio ni smio prisko\u010diti u pomo\u0107, a pogotovo nije bilo nikakve koristi od zvanja policije. Kasnije bi, \u010dak i kad ih \u017ertve ne bi zvale, do\u0161la Vojna policija koja bi, postupaju\u0107i prema tzv. Naputku zapovjednika Lau\u0161i\u0107a, popisala zate\u010dene ljude u stanu, pritom ne prave\u0107i razliku je li rije\u010d o provalniku ili legalnom stanaru. Nakon \u0161to bi policajci oti\u0161li, prepu\u0161tena na milost i nemilost provalnicima, obitelj bi bila izba\u010dena na ulicu unutar pola sata. \u0160tovi\u0161e, Vojna policija je i sama \u010desto aktivno sudjelovala u delo\u017eacijama, dok su civilni policajci stajali sa strane, u strahu od njih. Zabilje\u017eili smo i nekoliko slu\u010dajeva u kojima su vojni policajci pretukli civilne, ako bi ovi poku\u0161ali djelovati prema pravilima slu\u017ebe.<\/p>\n<ul>\n<li>Koliko je slu\u010dajeva delo\u017eacija rije\u0161eno, odnosno koliko se ljudi vratilo u svoje stanove?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Dalmatinskom komitetu se obratilo oko 70 ljudi te se od njih u svoje stanove nije vratila nekolicina, uglavnom zbog propusta njihovih odvjetnika. Protiv osoba koje su upadale u stanove vo\u0111eni su sudski postupci koji su isklju\u010divo zavr\u0161avali uvjetnim kaznama, \u0161to je smije\u0161no. Delo\u017eacije su prestale po\u010detkom velja\u010de 1994., dijelom zbog reakcija me\u0111unarodnih organizacija, pa i vlada, a imam osje\u0107aj da je i slu\u010daj mog premla\u0107ivanja bio jedan moment koji je tome doprinio. Taj slu\u010daj je izuzetno odjeknuo u stranim medijima, za razliku od doma\u0107ih. Tako\u0111er, kraj toga odredilo je i nare\u0111enje o postupanju Vojne policije kod budu\u0107ih poku\u0161aja delo\u017eiranja nehrvata koje je izdao Lau\u0161i\u0107. Njime je odre\u0111eno da \u0107e antiteroristi\u010dka jedinica Vojne policije intervenirati i izbaciti vojnike iz stana u koji bi eventualno provalili. Upravo taj dokument pokazuje da je jedan obi\u010dni papir sve vrijeme bio dovoljan da se delo\u017eacije zaustave. Ali one su bile va\u017ean instrument zastra\u0161ivanja, stvaranja osje\u0107aja nemo\u0107i, kao i va\u017ean element politike etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja koju je provodila dr\u017eava. Naravno, kada su prestale delo\u017eacije do\u0161li su novi oblici kr\u0161enja ljudskih prava, no to je dio jedne druge pri\u010de.<\/p>\n<ul>\n<li>Aktivizam vas je skoro i ko\u0161tao glave kada je tijekom spre\u010davanja jedne delo\u017eacije vojnik uperio pi\u0161tolj u vas. A i s druge strane kada vas je DORH poslao na psihijatrijsko vje\u0161ta\u010denje zbog protestnog slanja raskomadane hrvatske zastave tada\u0161njem dr\u017eavnom odvjetniku Baji\u0107u i predsjedniku Josipovi\u0107u. Kako to da je DORH ekspresno reagirao i poslao Vas na vje\u0161ta\u010denje, dok se va\u0161 spor nije razrije\u0161io ni nakon 30 godina?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kada ponestane municije onda se ide ad hominem. Vjerujem da je sve to jako usko povezano s Lorom te da bi \u010dovjek trebao izvesti mnoge akrobacije u zaklju\u010divanju da izbjegne tu povezanost koju su primijetili i naveli u pojedinim stranim izvje\u0161tajima. Jedan od primjera je izvje\u0161taj State Departmenta o stanju ljudskih prava za 2011. godinu.<\/p>\n<ul>\n<li>Zastavu ste nastavili slati i Kolindi Grabar-Kitarovi\u0107, uz napomenu da o\u010dekujete da \u0107e stati uz vas kao i uz prosvjednike iz Savske. \u0160aljete li jo\u0161 uvijek pokidanu zastavu i postoji li ikakva naznaka kraju spora?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jasno da je jo\u0161 uvijek \u0161aljem, jer Lora jo\u0161 uvijek nije rije\u0161ena i ljude treba podsje\u0107ati na neprihvatljivo stanje u pravosu\u0111u, kao i na to da ima jo\u0161 puno nerije\u0161enih problema. Spor koji se ti\u010de od\u0161tete polovi\u010dno se rije\u0161io nakon 35 godina. \u010cinjenica jest da nam je pravosu\u0111e sporo i neefikasno, ali da jedna tako jednostavna parnica traje 35 godina mo\u017ee se objasniti isklju\u010divo s Lorom. Nakon 35 godina nitko ne mo\u017ee re\u0107i da je to paranoidna kombinatorika ili \u0161togod srodno. Okon\u010danje moje od\u0161tetne parnice, kako god da bila okon\u010dana, ne\u0107e utjecati na rad oko slu\u010daja Lora.<\/p>\n<p>Valja podsjetiti da je Lora bila samo dio mre\u017ee vojnih zatvora koji su prakti\u010dki preko no\u0107i pretvoreni u koncentracijske centre za zarobljenike. Na \u010delu te mre\u017ee bio je general Mate Lau\u0161i\u0107. Vi\u0161e od polovice logora\u0161a u Lori bili su civili iz Bosne, a kada u Lori ne bi bilo dovoljno mjesta, prekobrojni su proslje\u0111ivani prema \u0160ibeniku ili Zadru te se u tom transferu mnogima gubi svaki trag. U tom kontekstu, kada govorimo o \u0161ezdeset \u017ertava Lore, govorimo i o ljudima koji su u Lori posljednji put vi\u0111eni \u017eivi, koji su od tamo poslani u smrt. DORH sve te strahote godinama ignorira i zaista nema mjesta iluzijama da \u0107e ih ikakvo brdo nepobitnih dokumenata o zlo\u010dinu ili ikakva vrsta pritiska pokrenuti.<\/p>\n<p>Olak\u0161anje je za nas to \u0161to mo\u017eemo re\u0107i da smo prethodno u\u010dinili sve \u0161to se legalno moglo, pokazali smo i beskrajnu strpljivost pa DORH vi\u0161e nema ni najmanje moralno pravo da prigovori na\u0161em djelovanju, u kojem nam oni vi\u0161e uop\u0107e nisu va\u017eni. Svakako \u0107emo nastaviti raditi na tome da se slu\u010daj Lora dovede do kraja, pri \u010demu je va\u017enije od svega da kompletna i dokumentirana istina o Lori bude dostupna svima koje to zanima.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/ozbiljan-rad-dorh-a-na-lori-nikada-nije-ni-zapoceo\" target=\"_blank\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Maji\u0107: Kada govorimo o \u0161ezdeset \u017ertava Lore, govorimo i o ljudima koji su tamo poslani u smrt.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196633,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196632","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196632","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196632"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196632\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196633"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196632"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196632"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196632"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}