{"id":196584,"date":"2016-01-05T08:24:21","date_gmt":"2016-01-05T07:24:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196584"},"modified":"2016-01-05T08:24:21","modified_gmt":"2016-01-05T07:24:21","slug":"psihologija-ljubavi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/05\/psihologija-ljubavi\/","title":{"rendered":"Psihologija ljubavi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marijan Markoti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"grljenje\"<\/a>Pozorni analiti\u010dari i stru\u010dnjaci me\u0111uljudskih odnosa ironi\u010dno primje\u0107uju kako dana\u0161nji \u010dovjek \u2013 nakon radikalnoga iskoraka u razli\u010dite oblike samodostatnoga \u017eivota \u2013 ponovno \u010dezne za urednim, stabilnim i dugotrajnim odnosima. Mo\u017eda vi\u0161e nego ranije, nagla\u0161ena je njegova potreba za blizinom, pripadno\u0161\u0107u, bezbri\u017eno\u0161\u0107u i intimno\u0161\u0107u. Biti sam smatra se prijelaznim, a nipo\u0161to trajnim na\u010dinom \u017eivota. Budu\u0107i da uspje\u0161an brak katkada predstavlja pravu iznimku, on znatno dobiva na zna\u010denju, postaje svojevrsnim idealom, za neke pravim luksuzom. \u010covjek je, naime, spoznao kako ipak nije samodostatan; kako nitko i ni\u0161ta ne mo\u017ee nadomjestiti blisku i srodnu ljudsku du\u0161u; kako mu je druga osoba potrebna kao \u017eivotni suputnik za njegov osobni rast i ispunjenje.<\/p>\n

Ovakav obrat u na\u010dinu razmi\u0161ljanja ne zna\u010di uljep\u0161avanje, odnosno idealiziranje stvarnosti, ve\u0107 prihva\u0107anje golih \u010dinjenica da \u017eivot udvoje ne zna\u010di samo sklad, razumijevanje i \u010distu ljubav, nego nerazumijevanje, samo\u0107u, udaljavanje, tra\u017eenje, neizvjesnost, napetost, izazove. Nova odrednica u takvu na\u010dinu razmi\u0161ljanja jest spoznaja kako ograni\u010denja i slabe strane partnera, kao glas na\u0161e podsvijesti, mogu sadr\u017eavati u sebi istinski potencijal za osobni rast i dozrijevanje. Ljubav u tome pogledu mo\u017ee odigrati presudnu ulogu: mo\u017ee znatno doprinijeti daljnjem razvoju i rastu, a mo\u017ee predstavljati i nepremostivu zapreku. Partnerstvo, u kojemu je onemogu\u0107en daljnji razvoj, stagnira. Ni\u0161ta u toj mjeri ne mo\u017ee pozitivno stimulirati jedan me\u0111uljudski odnos kao ljubav. No, ni\u0161ta ne mo\u017ee toliko blokirati osobni rast kao destruktivni oblici ljubavi. U \u017eivahnome odnosu partneri se neprestano tra\u017ee, premda u kona\u010dnici jedno drugom ostaju nerazrje\u0161iva zagonetka.<\/p>\n

\u0160to je ljubav?<\/p>\n

Pojam ljubavi \u2013 sli\u010dno kao pojmovi \u017eivota, istine, du\u0161e \u2013 je vrlo slo\u017een, mnogozna\u010dan, izmi\u010de na\u0161im poku\u0161ajima da ga to\u010dno i dokraja definiramo, izreknemo u jezi\u010dnim i misaonim kategorijama. Dapa\u010de, lak\u0161e je kazati \u0161to nije ljubav nego \u0161to jest. Pa ipak, o\u010ditovanje, u\u010dinak i posljedice ljubavi su svim ljudima vidljivi i prepoznatljivi. Postoje, dakle, razli\u010dite vrste ljubavi: romanti\u010dna ljubav, prijateljska ljubav, posesivna ljubav, pragmati\u010dna i altruisti\u010dka ljubav. Pojedini autori (Sternberg) dr\u017ee kako je ljubav na\u010dinjena od tri glavne komponente: intimnost, privla\u010dnost i zauzetost. Zaklju\u010dno, ljubav mo\u017eemo pojmiti kao vrlo kompleksnu pojavu na\u010dinjenu od razli\u010ditih stadija kroz koje prolazi. Svaki pojedini stadij donosi sa sobom odre\u0111ene razvojne zadatke za \u010dovjeka pojedinca i njegova \u017eivotna suputnika.<\/p>\n

Neki filozofi religija (Needleman) smatraju da je \u010dovjek ro\u0111en nepotpun, nedovr\u0161en, nedore\u010den; odatle njegova \u010de\u017enja i potreba za drugim, voljenim ljudskim bi\u0107em koje bi ga upotpunilo, ispunilo, pripomoglo mu da prona\u0111e svoj put i ostvari puninu svoga bivstvovanja. U tome smislu ljubav ima posredni\u010dku ulogu u do\u017eivotnoj borbi \u010dovjeka-pojedinca sa samim sobom. Spoznav\u0161i svoj nutarnji nemir i \u010de\u017enju, \u010dovjek postaje otvorenim za potrebe i \u017eelje drugih ljudi. Ljubav je, dakle, trajan uzajamni proces bivstvovanja, postajanja, razvitka i rasta dvoje ljudi i njihova odnosa. Jednom rije\u010dju, moglo bi se kazati da ljubav zna\u010di ko-evoluciju. Bitne odrednice te i takve ljubavi, uslijed svih nesavr\u0161enosti, jesu neprestana borba oko sporazumijevanja i o\u010duvanja nade u trajnost njihove ljubavi.<\/p>\n

Ljubav se \u010desto poistovje\u0107uje sa sre\u0107om. U stvarnosti to mo\u017ee, ali ne mora nu\u017eno biti tako. No najvjerojatnije i nije problem u pojmu ljubavi, ve\u0107 same sre\u0107e. Sre\u0107a za nas ljude obi\u010dno zna\u010di stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti utemeljeno na du\u0161evnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu (Ani\u0107). Sre\u0107a, nadalje, zna\u010di odsutnost patnje, nemira, briga. U trenutku sre\u0107e mi ljudi obi\u010dno zaboravljamo cijenu sre\u0107e. Ljubav podrazumijeva sre\u0107u (i obrnuto), ali se ne mo\u017ee reducirati isklju\u010divo na sre\u0107u. Dapa\u010de, istinska ljubav nerijetko zna\u010di bol, trpljenje, samoodricanje, neizvjesnost, tra\u017eenje, opasnosti. Psihologija ljubavi nas upu\u0107uje na zaklju\u010dak da je ljubav iracionalnoga karaktera; da ima svoju logiku, zakonitosti i posebnosti, koje nadilaze na\u0161e ljudske kategorije i domete. Ljubav je kao \u017eivot: da bismo ga shvatili, moramo gledati natrag; da bismo ga \u017eivjeli, moramo gledati naprijed (S. Kierkegaard)!<\/p>\n

Svijetlo rije\u010di<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljubav se \u010desto poistovje\u0107uje sa sre\u0107om. U stvarnosti to mo\u017ee, ali ne mora nu\u017eno biti tako<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196584","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196584","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196584"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196584\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196584"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196584"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196584"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}