{"id":196539,"date":"2016-01-04T09:07:36","date_gmt":"2016-01-04T08:07:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196539"},"modified":"2016-01-04T09:07:37","modified_gmt":"2016-01-04T08:07:37","slug":"sto-dolazi-nakon-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/01\/04\/sto-dolazi-nakon-kapitalizma\/","title":{"rendered":"\u0160to dolazi nakon kapitalizma?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Trish Kahle<\/em><\/strong><\/p>\n

\"kapitalizam_zemlja\"Naomi Klein je objavila svoju posljednju knjigu “Ovo mijenja sve”, dok je vi\u0161e od 400 000 ljudi sudjelovalo u Globalnom mar\u0161u protiv klimatskih promjena (People's Climate March) u New Yorku, a aktivisti\/kinje za za\u0161titu okoli\u0161a su organizirali 2646 solidarnih prosvjeda u 162 zemlje, tako da je to bio do sad najve\u0107i mar\u0161 za klimatsku pravdu u povijesti.<\/p>\n

Sve ve\u0107a mobilizacija, posebno me\u0111u starosjedila\u010dkim i ruralnim zajednicama, protiv crpljenja fosilnih goriva \u2013 frackinga (hidrauli\u010dkog frakturiranja)*, pje\u0161\u010danog katrana, nafte iz mora, ugljena \u2013 i sve ve\u0107i otpor cjevovodima od Michigana do Teksasa, rezultirali su poja\u010danom dr\u017eavnom represijom i propagandnim kampanjama energetskih kompanija. 2014. je zbog svog ekolo\u0161kog aktivizma svakog tjedna diljem svijeta bilo ubijeno dvoje ljudi \u2013 \u0161to je udvostru\u010dena stopa takvih ubojstava u odnosu na prethodne godine.<\/p>\n

Ovakva mobilizacija i volja ljudi da riskiraju svoje \u017eivote za ekolo\u0161ku pravdu produkt je \u0161ireg konsenzusa o razmjeru i hitnosti rje\u0161avanja klimatske krize. Globalni humanitarni forum procjenjuje da su klimatske promjene ve\u0107 prouzrokovale vi\u0161e od 300 000 smrti godi\u0161nje, da utje\u010du na vi\u0161e od 300 milijuna ljudi i da su najve\u0107i uzro\u010dnik humanitarnih kriza.<\/p>\n

\u010citave dr\u017eave \u2013 poput Banglade\u0161a \u2013 suo\u010davaju se s prisilnim migracijama zbog klimatskih promjena (climate displacement), a stotine tisu\u0107a ljudi ve\u0107 su morali napustiti svoje domove. Nama bli\u017ei dokaz o razmjerima klimatskih promjena \u2013 ponekad dramati\u010dnim \u2013 su, primjerice, superoluja Sandy koja je poharala gusto naseljenu Isto\u010dnu obalu ili ogromne poplave diljem Teksasa ili sada\u0161nja su\u0161a koja uni\u0161tava Kaliforniju.<\/p>\n

Ni ostale posljedice klimatske promjene nisu neka novost. U istra\u017eiva\u010dkim intervjuima s farmerima u dolini Sjeverne Karoline, jedan farmer je opisao kako su proljetne i ljetne ki\u0161e postale nepredvidive i kako se broj otkos svake godine smanjuje. Osim toga, iskustvo klimatskih promjena mijenja karte postoje\u0107ih nejednakosti: Kopenhagen gradi brane dok su Maldivi poplavljeni. Bogati grade, dok siroma\u0161ni moraju seliti. Intersekcija klimatskih promjena i svijeta nevjerojatnih nejednakosti doista je katastrofalna.<\/p>\n

Rast i globalizacija<\/p>\n

Knjiga Naomi Klein fokusirana je na ovu katastrofalnu intersekciju, postavljaju\u0107i ekolo\u0161ki problem kao globalan, te ukazuju\u0107i na globalni “deregulirani” kapitalizam – duboko polariziran, nepravedan, neumjeren, destruktivan, i \u0161to je najva\u017enije \u2013 kojemu je potreban neprekidan rast kao krivac.<\/p>\n

U ovom riskantnom politi\u010dkom trenutku, kada se Zeleni (Green, Inc.) pre\u010desto izbjegavaju politi\u010dko-ekonomsku kritiku, intervencija Naomi Klein je va\u017ena. Od Dhake do Vancouvera, svi smo povezani mlaznim strujama i lo\u0161om proizvodnjom, opti\u010dkim kablovima i trgovinskim ugovorima, hip-hopom i rije\u010dnim deltama. Na\u0161e veze nikada nisu samo dru\u0161tvene, ekonomske, politi\u010dke ili ekolo\u0161ke, ve\u0107 su sve to odjednom.<\/p>\n

Te se veze \u010desto koriste kako bi se zamaglile nejednakosti i duboke dru\u0161tvene podjele koje su im pridru\u017eene. Internet i njemu pridru\u017eene tehnologije omogu\u0107avaju povezivanje svijeta brzinom i blizinom kakvu smo nekada samo mogli sanjati, no isto tako, pove\u0107ale su nejednakosti u industrijskoj proizvodnji i ubrzale izvoz ekolo\u0161kog razaranja u “\u017ertvovane zone” \u2013 mjesta koja opskrbljuju svijet sirovinama i energetskim resursima potrebnim za proizvodnju ogromnog bogatstva i suvremenog komfora, a koja neproporcionalno snose teret dru\u0161tvene i ekolo\u0161ke devastacije koju donosi takvo iscrpljivanje resursa.<\/p>\n

Ekonomski rast koji “hrani” ovo izuzetno kontradiktorno globalno doba je upravo kapitalisti\u010dki rast: svijet u kojem kapital “cirkulira”, ali radnici\/ce i njihove obitelji su zarobljeni s druge strane granice, svijet u kojem se proizvodi vi\u0161ak hrane, dok deseci tisu\u0107a ljudi svakodnevno umire od gladi. Proturje\u010dna priroda kapitalisti\u010dkog rasta je sredi\u0161nja materijalna stvarnost koja je odvojila Marxa od prija\u0161njih komunisti\u010dkih teoreti\u010dara: po prvi put u povijesti, kapitalizam je kontinuirano stvarao obilje i vi\u0161ak.<\/p>\n

Vi\u0161e od dva stolje\u0107a industrijskog kapitalizma, eksploatacija fosilnih goriva je istovremeno podizala \u017eivotni standard, uklju\u010duju\u0107i i radnike\/ce diljem svijeta, ali je i lokalizirala dru\u0161tvene boljke i ekolo\u0161ko uni\u0161tavanje proizvodnje \u0161to je rezultiralo jo\u0161 dubljim nejednakostima.<\/p>\n

Klein prepoznaje ove procese i jasno opisuje vezu izme\u0111u uni\u0161tavanja okoli\u0161a i kapitalizma. No njezina rje\u0161enja svode se na previ\u0161e op\u0107enitu dualnu strategiju izgradnje alternativa i otpora. Klein s pravom inzistira kako “prestanak uzgoja povr\u0107a nije opcija za ovu generaciju”, i umjesto toga tra\u017ei da istovremeno “gradimo i podr\u017eavamo inspirativne alternative… te da osiguramo da \u0107e one dobiti priliku da se razviju kako bi promijenile ekonomski model koji je toliko poguban”.<\/p>\n

Tvrde\u0107i kako ne mo\u017eemo jednostavno napustiti kapitalizam, Klein ne samo \u0161to prepoznaje kako ne mo\u017eemo ignorirati globalne strukture koje oblikuju na\u0161e \u017eivote, ve\u0107 i da nas u svakoj stvarnoj bitci za mo\u0107 (ili za na\u0161u budu\u0107nost) kapitalizam prisiljava da se borimo pod njegovim uvjetima. Alternative koje danas gradimo podlije\u017eu istim pritiscima kao i kapitalisti\u010dke snage koje su ih stvorile.<\/p>\n

Pa ipak, ova strategija niti malo ne smanjuje sredi\u0161nje proturje\u010dje kapitalisti\u010dkog ekonomskog rasta: smanjena potro\u0161nja i selektivno smanjenje rasta su antiteza svijeta u kojemu je ekonomski rast tretiran kao pokreta\u010dka sila povijesti koja “guta” sve \u0161to joj se na\u0111e na putu.<\/p>\n

\u010cak i mali pad stope rasta (da ne spominjemo negativan ekonomski rast) ima sposobnost da \u010ditav sustav gurne u krizu. I to nije samo zato \u0161to kapitalisti \u017eele rast pod svaku cijenu ili samo zato \u0161to su iznimno pohlepni, ve\u0107 i zato \u0161to to s\u00e2m sustav zahtijeva. \u010cak i u najboljem slu\u010daju, alternative u na\u0161em neoliberalnom svijetu uvijek su u obrambenoj poziciji. Stoga je klju\u010dno boriti se protiv tih struktura i centara mo\u0107i kako bismo pro\u0161irili\/e vlastito razmi\u0161ljanje o mogu\u0107oj budu\u0107nosti i novom dru\u0161tvu. No, simultano pru\u017eanje otpora kapitalisti\u010dkim silama nije dovoljno: kapitalizam mora biti zamijenjen.<\/p>\n

No Klein, autorica tri knjige koje su potaknule antikapitalisti\u010dko organiziranje, i dalje ne \u017eeli izraziti i oblikovati problem na ovaj na\u010din. U knjizi “Ovo mijenja sve” tenzija izme\u0111u njezine \u010desto o\u0161tre kritike kapitalizma i odbijanja da uka\u017ee na potrebu zamjene kapitalizma, izvor je stalne frustracije.<\/p>\n

Klein koja tako o\u0161troumno shva\u0107a \u0161to je mo\u0107 i \u0161to je u igri u toj borbi izbjegava sredi\u0161nje pitanje koje njezina knjiga postavlja, ve\u0107 odgovara tek: “Pa, \u010dinimo \u0161to mo\u017eemo”.<\/p>\n

\u0160to mo\u017eemo u\u010diniti?<\/p>\n

Neodre\u0111enost njezinog odgovora, u kontekstu ina\u010de kriti\u010dne knjige, odra\u017eava dugotrajne op\u0107enitije trendove u ekolo\u0161kim politikama i me\u0111u nekim dijelovima ljevice: oponirati \u0161irokoj politi\u010dkoj strategiji, uklju\u010duju\u0107i i stvaranje velikih politi\u010dkih organizacija, putem malih kampanja proisteklih iz lokalnih problema. Organizacijski princip je slogan s naljepnice: “Misli globalno, djeluj lokalno”.<\/p>\n

\u010cak se i aktivisti i aktivistkinje koji jasno shva\u0107aju sustavne, globalne probleme s kojima se suo\u010davamo pre\u010desto okre\u0107u lokalnim, prefigurativnim rje\u0161enjima. To ne zna\u010di da lokalni aktivizam nije va\u017ean \u2013 odbori solidarnosti koji hrane ljude u siroma\u0161nim kvartovima Gr\u010dke ili programi besplatnih obroka Stranke crnih pantera jasno pokazuju da jesu \u2013 ali ti programi su tako\u0111er povezani s politi\u010dkim organizacijama.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, \u010dak i organizacije kao \u0161to su bile Crne Pantere ili, danas, mre\u017ee poput Solidarity for All koje hrane ljudi, opskrbljuju klinike lijekovima i tako dalje, nisu (niti su bile) zami\u0161ljene kao mjesta dru\u0161tvene transformacije, ve\u0107 kao dio ve\u0107eg politi\u010dkog projekta koji je vidio “izgradnju mo\u0107i” i “preuzimanje mo\u0107i” kao dva aspekta istog dijalekti\u010dkog procesa.<\/p>\n

Lokalni politi\u010dari odvojeni od ve\u0107ih politi\u010dkih organizacija produkt su duboke fragmentacije i izolacije ljevice jo\u0161 od 1970. i ideje da nemamo dovoljno kapaciteta za izgradnju masovnih stranaka ili poduzimanje nacionalno i internacionalno koordiniranih borbi koje bi bile ne\u0161to vi\u0161e od labavih koalicija ujedinjenih “u dane akcije”. Ro\u0111en iz osje\u0107aja nemo\u0107i ljevice, ni\u010du\u0107i iz pokreta koji su se povukli, lokalni aktivizam je uzeo stvar u svoje ruke.<\/p>\n

Danas lokalizam prevladava ve\u0107im dijelom ekolo\u0161kog pokreta: zala\u017ee se za lokalnu hranu, lokalnu proizvodnju, lokalne ekonomije. U najgoroj verziji, predvode ga korporacije u stilu Whole Food kako bi ubla\u017eile liberalnu krivnju zbog nejednakosti \u017eivota u kapitalizmu. No, \u010dak i u najboljoj verziji, lokalizam je lo\u0161 politi\u010dki koncept, budu\u0107i da ignorira na\u010dine na koje smo svi mi produkti vlastite povijesti.<\/p>\n

Razina globalne ekonomske me\u0111uovisnosti kojoj danas svjedo\u010dimo mo\u017eda nije neizbje\u017ena, nepristrana ili pravedna, ali to je na\u0161a povijesna stvarnost koja nije oblikovala samo na\u0161e razumijevanje klimatologije ve\u0107 i na\u0161e granice mogu\u0107nosti aktivizma.<\/p>\n

U svojoj sr\u017ei svaki antikapitalisti\u010dki lokalizam oslanja se na jednu jednostavnu pretpostavku: mo\u017eemo stvoriti prostore izvan kapitalizma i iz tih prostora ili graditi odvojeno dru\u0161tvo ili koristiti te prostore za borbu protiv kapitalizma.<\/p>\n

Klein obacuje ovakav pristup: “Odustajanje od pravih rje\u0161enja nije opcija”. No, ovakav pristup je uobi\u010dajen i zapravo je tipi\u010dan za slabost ljevice koja je uslijedila nakon desetlje\u0107a neoliberalnog juri\u0161a i borbe da se izgradi nestaljinisti\u010dka socijalisti\u010dka struja nakon raspada Sovjetskog Saveza. Trebamo vlastite prostore kako bismo se oporavili\/e i reorganizirali\/e, ka\u017ee Klein i pita: “\u0160to ako u\u0161utimo [u vezi klimatske promjene] , ne zato \u0161to smo se predali\/e, ve\u0107 dijelom zato \u0161to nemamo zajedni\u010dke prostore u kojima se mo\u017eemo suprotstaviti grubom teroru ekocida?”.<\/p>\n

Na\u017ealost, potpuno oslobo\u0111enje od kapitalizma, \u010dak i s ciljem da se vratimo i borimo protiv njega, nije mogu\u0107e. Marx je pisao o revoluciji iznutra zato \u0161to kapitalizam ima ekspanzivnu logiku i protiv njega se mora boriti iznutra. Radni\u010dka klasa ima dru\u0161tvenu mo\u0107 upravo zato \u0161to upravlja strojem unutar stroja, a ne izvan njega.<\/p>\n

Istina je da je da su male, lokalne pobjede ve\u0107ini ljudi uvjerljivije i dosti\u017enije od ve\u0107ih pobjeda koje se mogu dogoditi na dr\u017eavnoj, regionalnoj ili \u010dak na globalnoj razini. Tako\u0111er je istina da su takve pobjede va\u017ene \u2013 ne zato \u0161to sprje\u010davaju klimatske promjene, ve\u0107 zato \u0161to pomi\u010du temelje na kojima se borimo i \u0161ire ideje o tome \u0161to je mogu\u0107e.<\/p>\n

Klein pi\u0161e: “Ve\u0107ina nas koji \u017eivimo u postindustrijskim dru\u0161tvima, kada vidimo pucketavi crno-bijeli snimak op\u0107ih \u0161trajkova iz 1930-ih, dru\u0161tvene vrtove (Victory Gardens) iz 1940-ih i Freedom Rides iz 1960-ih, jednostavno ne mo\u017eemo zamisliti da smo dio bilo kakvog pokreta takve snage i razmjera”. To je to\u010dno, premda se \u010dini da se ova dr\u017eava \u0161to se toga ti\u010de mijenja, barem ako je suditi po protekle \u010detiri godine.<\/p>\n

B\u00eet nije u tome da izbjegavamo lokalne projekte, ve\u0107 da budemo svjesni njihovih mogu\u0107nosti: oni ne\u0107e zbrojeni proizvesti promjenu koja \u0107e u nekom trenutku nadvladati kapitalizam, a nama ostaviti druga\u010diji dru\u0161tveni sustav, a Klein na taj na\u010din konceptualizira borbu protiv klimatskih promjena.<\/p>\n

Umjesto toga, lokalne projekte moramo gledati kao dio dinamike borbe – pokretanje jednog kota\u010da mo\u017ee neo\u010dekivano pokrenuti jo\u0161 mnoge, ali ako doista \u017eelimo promijeniti na\u010din funkcioniranja, stroj moramo rastaviti, redizajnirati i ponovno ga izgraditi.<\/p>\n

Va\u017enost ovoga postaje jasna kada Klein poku\u0161ava povezati lokalne i regionalne pokrete otpora s globalnom borbom za ukidanje fosilnih goriva. Klein smatra da je tu promjenu mogu\u0107e ostvariti kombinacijom politike promjena u stilu New Deala i kulturalne delegitimizacije rasta u korist gorljivih moralnih protesta, poput onih koje povezujemo s rastom me\u0111unarodnog pokreta za ukidanje ropstva u 19. stolje\u0107u.<\/p>\n

Abolicija (ukidanje ropstva) i revolucija<\/p>\n

Odluka Naomi Klein da se na kraju knjige okrene ka ukidanju ropstva, argumentiranoj strategiji koju su razvijali i drugi poput Chrisa Hayesa i Matta Karpa, o\u010dita je i zbunjuju\u0107a.<\/p>\n

O\u010dita, zato \u0161to je ropstvo u kojem su robovi bili imovina potvrdilo masovnu akumulaciju kapitala kao novi sustav, kapitalisti\u010dki sustav, koji je tumarao prema, a potom procvao u industrijskoj eri. Borba za ukidanje (aboliciju) ropstva bila je globalna i suprotstavila se diljem svijeta sustavu izrabljivanja, opresije i ljudske bijede na kojima je bio izgra\u0111en velik dio modernog svijeta.<\/p>\n

Klein s pravom primje\u0107uje kako “spaljivanje fosilnih goriva nije ekvivalent posjedovanju robova ili okupaciji dr\u017eava”. To je bilo mnogo vi\u0161e od ekonomske borbe: oslobo\u0111enje porobljenih ljudi koji su u zapadnom svijetu gotovo svi bili crni Afrikanci.<\/p>\n

Usporedba s takvim revolucionarnim trenutkom svjetske povijesti mu\u010di aktiviste\/kinje i komentatore koji se bave politi\u010dkom ekonomijom koja le\u017ei u temelju klimatske krize. Vo\u0111en potrebom da se bori sa strukturama mo\u0107i i proizvodnje, pokret za klimatsku pravdu se odmaknuo od jednostavne usporedbe s drugim dru\u0161tvenim pokretima te je uronio dublje u sredi\u0161te struja kapitala i imperija.<\/p>\n

No, njezina odluka je i zbunjuju\u0107a jer zazivaju\u0107i aboliciju kao globalnu revoluciju, oslikava moralnu bitku o kojoj se vode debate, viziju koja ignorira stvarne pokreta\u010dke sile abolicije: odbijanje robova da prihvate potla\u010denost, moralni bijes i materijalnu potporu od strane bijelih abolicionista i krvavi rat koji je oduzeo ameri\u010dkoj klasi vlasnika planta\u017ea njihovo bogatstvo i mo\u0107.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, ropstvo je postalo moralni problem kao dio povijesnoga procesa koji je svijet doveo do ukidanja ropstva. Pokazalo se da se taj povijesni proces, dok su povjesni\u010dari o njemu \u017eustro raspravljali, razlikuje od onoga koji se bori da fosilna goriva ostanu ispod povr\u0161ine zemlje.<\/p>\n

Gledano s aspekta energije, ukidanje ropstva na planta\u017eama potaknulo je proces koji je uskoro doveo do mehanizirane poljoprivrede zasnovane na fosilnim gorivima. Ova preobrazba lansirala je proizvodnju do stupnja koji bi bio gotovo nezamisliv u poljoprivrednom sustavu zasnovanom na ropstvu. Stoga, odmicanje od fosilnih goriva predstavlja dugoro\u010dni izazov rastu i akumulaciji kakav ukidanje ropstva nije bio.<\/p>\n

Ukazivanjem na energetske nejednakosti izme\u0111u ukidanja ropstva i borbe protiv fosilnih goriva ne bismo trebali ova pitanja svesti na “energiju”. Referiraju\u0107i se na aboliciju, Klein postavlja pitanje politi\u010dke mo\u0107i, i posebno, demokratske mo\u0107i. \u017deli povu\u0107i jasnu liniju izme\u0111u radikalnih vizija demokracije i nasilne revolucije: “\u017delimo ove radikalne promjene raditi na demokratski na\u010din i bez prolivanja krvi i nasilja, vangardisti\u010dke revolucije nemaju mnogo toga za ponuditi na tom putu”.<\/p>\n

Pa ipak, analogija s ropstvom zaziva i jedno i drugo; robovi s ameri\u010dkog Juga nikada se ne bi mogli osloboditi okupljaju\u0107i se na svojim planta\u017eama u stilu Occupy pokreta. Kao \u0161to je C.L. R. James pokazao u svom vrhunskom prikazu Hai\u0107anske revolucije, oslobo\u0111enje od ropstva zahtijevalo je prisilno oduzimanje mo\u0107i od vlasnika planta\u017ea i kolonijalnih namjesnika.<\/p>\n

Poanta nije napraviti pojednostavljenju korekciju \u2013 re\u0107i da je nasilje bilo u sredi\u0161tu ukidanja ropstva i da to zna\u010di da mora biti u sredi\u0161tu pokreta za klimatsku pravdu. Trebamo naprosto prepoznati da je nasilje bilo neodvojivo i od ropstva i od borbe za njegovo ukidanje i da nasilje koje je pratilo ukidanje ropstva nije bilo u opoziciji s njegovim demokratskim ciljevima.<\/p>\n

Ipak, ako dobronamjerno \u010ditamo Naomi Klein, mo\u017eemo razumjeti za\u0161to je izabrala analogiju s ukidanjem ropstva: ona zna da pokret protiv klimatskog uni\u0161tavanja mora biti masovan i da se mora boriti protiv dru\u0161tvene strukture koja le\u017ei u njegovim temeljima \u2013 kapitalizma. Moramo stvarati koalicije koje obeshrabruju kapitalizam i povezuju bitke koje na prvi pogled djeluju nespojivo. Me\u0111utim, izazov je u tome da to \u010dinimo zadr\u017eav\u0161i osje\u0107aj za klasni karakter te borbe: narativ “mi protiv njih” knjige “Ovo mijenja sve” nas udaljava od jo\u0161 marginalnijeg narativa klimatske promjene koja vidi \u010dovje\u010danstvo kao homogenu grupu ekocidalnih manijaka.<\/p>\n

Zakora\u010div\u0161i u jezik dru\u0161tvenih pokreta kao \u0161to su Occupy i Idle No More, koji se se razbuktali od 2011., Klein definira klasnu svijest na na\u010din koji \u0107e koristiti \u010ditateljima i \u010ditateljicama koji\/e nikad nisu bili uklju\u010deni u politi\u010dki aktivizam.<\/p>\n

\u010citatelje i \u010ditateljice koje tra\u017ee odgovore na pitanja koja postavlja neuspjeh dru\u0161tvenog aktivizma u posljednjih pet godina da promjeni politike “\u0161tednje” (austerity politics) ili zaustavi plimu globalne dru\u0161tvene i ekolo\u0161ke destrukcije, knjiga “Ovo mijenja sve” vjerojatno \u0107e razo\u010darati. Ipak, iako knjiga ima brojna ograni\u010denja, jo\u0161 uvijek predstavlja va\u017ean doprinos svijetu u krizi. Klein shva\u0107a da je na pitanje “\u0160to je sljede\u0107e \u0161to trebamo u\u010diniti”? mogu\u0107e smisleno odgovoriti samo ukoliko uspijemo odgovoriti na pitanje koje mu prethodi: “\u0160to sada poku\u0161avamo u\u010diniti?”.<\/p>\n

Klein ne odgovara jasno na ovo pitanje, no mi bismo trebali\/e, i to bez okoli\u0161anja: ne poku\u0161avamo ograni\u010diti mo\u0107 energetskih kompanija ili vladaju\u0107e klase. Nastojimo tu mo\u0107 u potpunosti ukloniti.<\/p>\n

* Fracking je razbijanje naftnih stijena uz pomo\u0107 vodenog pritiska.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010clanak je dio simpozija o knjizi Naomi Klein “Ovo mijenja sve” (This Changes Everything)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196539","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196539","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196539"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196539\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}