{"id":196269,"date":"2015-12-30T09:38:14","date_gmt":"2015-12-30T08:38:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196269"},"modified":"2015-12-30T09:38:14","modified_gmt":"2015-12-30T08:38:14","slug":"bez-reforme-buducnost-eurozone-bit-ce-brutalna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/30\/bez-reforme-buducnost-eurozone-bit-ce-brutalna\/","title":{"rendered":"Bez reforme budu\u0107nost eurozone bit \u0107e brutalna"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-196270 size-medium\" title=\"James K. Galbraith\/Portalnovosti\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-300x219.jpg\" alt=\"James K. Galbraith\" width=\"300\" height=\"219\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-300x219.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-580x423.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-450x329.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-480x350.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-350x256.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/James-K.-Galbraith.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Ameri\u010dki postkejnzijanski ekonomist James K. Galbraith pet je mjeseci bio savjetnik gr\u010dkog ministra financija Janisa Varufakisa, s kojim je sura\u0111ivao i na novoj verziji \u2018Skromnog prijedloga\u2019, preporuka o tome kako nadi\u0107i krizu eurozone. Koordinirao je tim koji je razmatrao mogu\u0107nost i posljedice izlaska Gr\u010dke iz eurozone te uvo\u0111enja zamjenske valute. Postojanje tzv. plana B Varufakis je obznanio po\u0161to je, dan nakon referenduma o (ne)prihva\u0107anju uvjeta kreditora, podnio ostavku na ministarsku funkciju. Galbraith u razgovoru za \u2018Novosti\u2019 govori i o prirodi pregovora kojima su gr\u010dki premijer Aleksis Cipras i Varufakis od dolaska na vlast potkraj sije\u010dnja do referenduma po\u010detkom srpnja poku\u0161avali posti\u0107i dogovor s kreditorima kako bi barem ubla\u017eili katastrofalne posljedice politike \u0161tednje po gr\u010dko dru\u0161tvo; vlada Saveza radikalne ljevice (Sirize) nakraju je ipak kapitulirala pod bezobzirnim pritiskom, unato\u010d tome \u0161to je ve\u0107ina gr\u010dkih gra\u0111ana odbila uvjete kreditora. Autor niza knjiga i predava\u010d na Teksa\u0161kom sveu\u010dili\u0161tu, Galbraith je i sin vode\u0107ega ameri\u010dkog ekonomista Johna Kennetha Galbraitha i brat Petera Galbraitha, veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj tijekom devedesetih.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako biste opisali svoje iskustvo Varufakisova savjetnika i kako danas ocjenjujete poku\u0161aj Ciprasove vlade da se dogovori s kreditorima? Je li Sirizin plan otpo\u010detka bio osu\u0111en na propast?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da Ciprasova vlada nije imala nikakvih iluzija, a to posebice vrijedi za njezina ministra financija. Kada sam 8. velja\u010de prvi put do\u0161ao u Atenu, na otvaranje novog parlamenta, Varufakis me do\u010dekao rije\u010dima: \u2018Dobrodo\u0161ao u bitku bez mnogo izgleda!\u2019 Bilo je jasno da slijedi pritisak i da nema znakova da bi razgovori mogli krenuti u smjeru boljih aran\u017emana izme\u0111u Gr\u010dke i njenih kreditora. U jednom se trenutku potkraj velja\u010de \u010dinilo da se otvara odre\u0111eni prostor, no ubrzo je postalo jasno da je rije\u010d o iluziji. Nismo imali posla s partnerima koji su u pregovore u\u0161li dobre volje. Otpo\u010detka smo sumnjali da stvari tako stoje, ali nismo to mogli znati unaprijed, prije pregovara\u010dkog procesa.<\/p>\n<p>Napominjem da u Gr\u010dkoj nisam bio kao slu\u017ebeni savjetnik, \u0161to obi\u010dno podrazumijeva tehni\u010dku osobu koja stoji iza politi\u010dke; u ovom je slu\u010daju ministar bio vlastiti ekonomist. Bio sam tu da svom prijatelju Varufakisu pru\u017eim moralnu i svaku drugu potporu. Isto tako, to nije bila pla\u0107ena pozicija.<\/p>\n<p><strong>Delikatna situacija oko plana B<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Pojedini kriti\u010dari unutar Sirize, poput ekonomista Kostasa Lapavicasa, isticali su da je strategija vlade iluzorna, kao i vjera u postojanje \u2018dobrog eura\u2019. Mo\u017eete li re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tzv. planu B, odnosno ideji uvo\u0111enja zamjenske valute?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Veoma po\u0161tujem Lapavicasa, ali njegova je pozicija bila druga\u010dija od one ministarske. Bio sam zamoljen da koordiniram rad male skupine koja se pripremala za mogu\u0107nost da Gr\u010dka bude prisiljena napustiti euro. Pozicija i ministra financija i vlade u cjelini bila je da euro ne\u0107e nikada napustiti dobrovoljno. Razlog je bio taj \u0161to nismo osje\u0107ali da taj korak mo\u017eemo poduzeti s ikakvim stupnjem sigurnosti da bi to politi\u010dki, ekonomski i dru\u0161tveno uspjelo. Prednosti koje su Lapavicas i drugi ekonomisti argumentirali bile su jasne: kada bi Gr\u010dka imala vlastitu valutu i mogu\u0107nost regulacije te\u010daja, situacija bi dugoro\u010dno bila bolja, mo\u017eda \u010dak i srednjoro\u010dno. Me\u0111utim, znali smo da bismo morali pro\u0107i kroz period neposredno nakon uvo\u0111enja te valute. Bio sam zadu\u017een za izradu procjene takve situacije. To je bio golem izazov, \u010ditavom smo planu morali pri\u0107i u tajnosti i s velikom dozom opreza. Bilo kakav spomen ne\u010dega takvoga mogao je biti politi\u010dki eksplozivan \u2013 na\u0161tetio bi ministru, vladi i pregovorima. Uop\u0107e nismo odgovarali na Lapavicasove kritike upu\u0107ene ministru zbog nepostojanja plana. Vrlo delikatna situacija.<\/p>\n<ul>\n<li>Procjena je bila da bi posljedice uvo\u0111enja vlastite valute bile dramati\u010dne?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nije bio moj posao da donosim zaklju\u010dke, no smatrali smo da postoji niz tro\u0161kova koji bi se morali platiti i koji bi mogli pasti na teret dijela stanovni\u0161tva u vrlo ranjivom polo\u017eaju. Nismo tu odluku mogli donijeti olako. Nakon kapitulacije u srpnju, Cipras je rekao da zemlja koja nema rezervi \u2013 a Gr\u010dka nema nikakvih rezervi \u2013 ne mo\u017ee kontrolirati vrijednost vlastitog te\u010daja. Ta je tvrdnja potpuno to\u010dna. Osnove plana nisu bile nu\u017eno \u0161tetne, ali financijski bi tokovi barem u prvom periodu bili uglavnom izvan vladine kontrole. Iz dana\u0161nje perspektive, moj je osobni stav da smo mo\u017eda precijenili te tro\u0161kove. Naime, pogledate li u\u010dinke uvedene kontrole prometa kapitala, iskustva Gr\u010dke i Cipra pokazuju da su reakcije dru\u0161tveno i politi\u010dki mnogo benignije nego \u0161to smo mi smatrali kada smo u o\u017eujku i travnju razmatrali takve mogu\u0107nosti. Pritom je kontrola prometa kapitala korak prema druga\u010dijoj valuti, jer vrijednost va\u0161ega bankovnoga ra\u010duna pada nakon nametanja kontrole. Dolazi do kvazirazlike u vrijednosti te\u010daja.<\/p>\n<ul>\n<li>Je li bilo \u0161anse da se negdje unutar institucija Trojke \u2013 Europske centralne banke, Europske komisije i MMF-a \u2013 poku\u0161aju prona\u0107i saveznici ili su one nastupale kao potpuno unificiran siled\u017eijski blok?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je Varufakis proveo puno vremena poku\u0161avaju\u0107i izgraditi funkcioniraju\u0107e odnose s vodstvima tih institucija: Christinom Lagarde iz MMF-a, Komisijinim povjerenikom Sergeom Moscovicijem i Mariom Draghijem iz ECB-a. Ponekad je s njihove strane bilo korisnih gesti, \u0161to ne zna\u010di da su svojim pregovara\u010dima dali instrukcije da postignu razumni sporazum s Grcima. Timove su \u010dinili birokrati srednjeg ranga koji uop\u0107e nisu imali upute da pregovaraju, nego da ocjenjuju provedbu prethodnih programa i nadre\u0111enima prijavljuju koliko gr\u010dki stavovi omek\u0161avaju pod pritiskom. Kada god bi Grci napravili odre\u0111eni ustupak, odgovor bi bio: \u2018Hvala vam, sada je na redu sljede\u0107i.\u2019 Varufakis je sredinom travnja rekao da su pregovori zapravo varka. Na\u017ealost, i bilo je tako, barem \u0161to se ti\u010de razgovora s institucionalnim timovima, ali i \u0161to se ti\u010de Eurogrupe. Jedina strategija koja je imala smisla bilo je poku\u0161ati izravno razgovarati s njema\u010dkom kancelarkom Angelom Merkel i drugim vladama.<\/p>\n<ul>\n<li>Kakve su bile reakcije s njema\u010dke strane?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Nadali smo se da \u0107e Cipras uspjeti uvjeriti kancelarku, odnosno da \u0107e ona odlu\u010diti kako je u dugoro\u010dnom interesu Njema\u010dke, njezina vodstva i Unije u cjelini da dopusti situaciju u kojoj izabrana vlada jedne zemlje ima legitimitet i da \u2013 u slu\u010daju da odre\u0111ene politike ne funkcioniraju \u2013 treba do\u0107i do promjena. Smatram da je legitimna kritika kancelarke Merkel \u0161to nije uzela u obzir dugoro\u010dne interese Europe: mislila je da \u0107e podr\u0161kom \u2018tvrdoj poziciji\u2019 Sirizina vlada pasti i da \u0107e je se rije\u0161iti kao \u0161to su se rije\u0161ili Georgiosa Papandreua ili Silvija Berlusconija. Vlada je izdr\u017eala tvrdu igru i na kraju kapitulirala pod ekstremnim pritiskom.<\/p>\n<p><strong>Redistributivni mehanizmi<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Mnoge vlade koje su podr\u017eavale stav prema Gr\u010dkoj radile su to iz potpuno nevezanih, po\u010desto unutarpoliti\u010dkih razloga?<\/li>\n<\/ul>\n<p>S mogu\u0107om iznimkom francuske, nijedna vlada eurozone nije bila ni u kojem smislu ozbiljno zabrinuta zbog situacije u Gr\u010dkoj. \u0160panjolci, Portugalci i Irci su mislili o vlastitim izborima, odnosno strankama poput Podemosa, Lijevog bloka i Sinn F\u00e9ina, kao i Finci. Slovaci i balti\u010dke zemlje smatrali su da \u0161tednja, kada je ve\u0107 kod njih provedena, mora biti univerzalna. Varufakis je dugo obja\u0161njavao za\u0161to politike na kojima se insistira ne funkcioniraju, no to sugovornike nije zanimalo, niti je to bio faktor. Zapravo, u onom dijelu u kojem ih je zanimalo, a sigurno je zanimalo njema\u010dkog ministra financija Wolfganga Sch\u00e4ublea, slagali su se da program nije prikladan, ali su otvoreno rekli da to za njih nije razlog da promijene politiku. Izbor je bio ili prihva\u0107anje Memoranduma ili izlaz iz eurozone. Mislim da je Sch\u00e4uble bio iskren, ali nikada ne znate koliko je rije\u010d o blefiranju; mo\u017eda s pribli\u017eavanjem krajnjeg roka mo\u017eete dobiti pokoji ustupak.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako vidite budu\u0107nost eurozone ako se ona ne reformira?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Bez reforme budu\u0107nost eurozone \u0107e biti gadna i brutalna, ali vjerojatno ne tako kratka vijeka. No ne\u0107e ni vje\u010dno trajati. Uostalom, i zlatni standard se nakraju raspao. Pritom su zemlje koje su ga tridesetih godina prve napustile prve i zapo\u010dele s oporavkom. Do\u0107i \u0107e trenutak kada \u0107e neka zemlja zaklju\u010diti da izlazak iz eurozone nema alternative. Vjerojatno to ne\u0107e biti Gr\u010dka. Ne bih spekulirao, ali ako pogledamo koja zemlja unutar eurozone ima najmanje veza s kontinentalnim sistemom, rekao bih da je to Irska, koja trguje sa SAD-om i Britanijom. Tako\u0111er i Finska, skandinavska zemlja koja je u\u0161la u eurozonu i \u010dije su performanse relativno lo\u0161e. Sve druge skandinavske zemlje su ostale izvan eurozone i bolje im ide. Postoje i zemlje koje su izvan eura i koje bi se tehni\u010dki trebale pridru\u017eiti, ali nikako da ispune uvjete. \u010cuo sam da ih mo\u017eda i ne \u017eele ispuniti, jer \u0107e tada morati povu\u0107i korak koji nije u njihovu interesu. Primjerice, Poljska. Mo\u017eda i va\u0161a, izuzetno lijepa zemlja.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako bi trebala izgledati ta reforma? Koja logika stoji iza sada\u0161nje strukture koja, doima se, pogoduje samo industrijaliziranom sredi\u0161tu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mogu\u0107e je da je nekima otpo\u010detka bilo jasno \u0161to \u0107e se dogoditi. Svaki put kada kreirate integriranu ekonomiju na kontinentalnoj razini, bilo da je rije\u010d o SAD-u, Sovjetskom Savezu ili EU-u, prisutna je tendencija koncentracije u podru\u010djima s najve\u0107om tehnolo\u0161kom predno\u0161\u0107u, primjerice u Njema\u010dkoj ili zemljama Beneluksa. Nije rije\u010d samo o industriji, tu su i usluge. Belgija izvozi raj\u010dice, pri \u010demu to nije zbog njezinih klimatskih prednosti, nego zbog niskih tro\u0161kova transporta, infrastrukture itd. Kako biste sve to balansirali, morate imati transferne redistributivne mehanizme. U SAD-u je to primjerice vojni prora\u010dun \u2013 postoji samo jedan, \u0161to zna\u010di da poreze prikupljene u New Yorku tro\u0161ite u Teksasu. Imamo kontinentalni transferni sustav za mirovine, kao i jedan sustav socijalnog osiguranja. Radite u New Yorku, ali u mirovini odlazite na Floridu. Dugi je popis mehanizama koji stabiliziraju me\u0111uregionalne ekonomske aktivnosti. U Europi nema sustava koji bi sprije\u010dili propast zemalja na periferiji. Nisu izgra\u0111eni zato \u0161to su europske institucije nastale sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina, kada je dominirala neoliberalna ideologija. Nema New Deala, prora\u010dun EU-a je trivijalni dio ukupne ekonomije, nema mirovinske unije, zajedni\u010dkog zdravstvenog osiguranja i sl. Na dr\u017eavama ostaje da to pla\u0107aju svaka za sebe, \u0161to je disfunkcionalno.<\/p>\n<ul>\n<li>Bi li bila nu\u017ena politi\u010dka unija s redistributivnim mehanizmima?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kao minimum, trebalo bi uvesti elemente iz \u2018Skromnog prijedloga\u2019, \u0161to uklju\u010duje tretiranje dugova kao zajedni\u010dkih, bankovnu rekonstrukciju, obimne investicijske programe i programe socijalne solidarnosti. Tako bi se sistem stabilizirao i neko vrijeme odr\u017eao. Ako se to ne uradi, stvari \u0107e se pogor\u0161avati dok se on ne slomi.<\/p>\n<p><strong>Ljudi imaju ki\u010dmu<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Koja je poruka Sirizina iskustva strategiji ljevice u perifernim zemljama EU-a?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Na vlasti u Portugalu je lijeva koalicija iza koje stoji \u0161iroki pokret, stvari bi se mo\u017eda mogle pomaknuti u Italiji\u2026 Ohrabruju\u0107e je da lekcija odr\u017eana Grcima nije zastra\u0161ila bira\u010de u drugim zemljama. To pokazuje da ljudi imaju ki\u010dmu. Ako u nekoj zemlji u ozra\u010dju univerzalne \u0161tednje na vlast do\u0111e stranka koja joj se protivi, prva je stvar da ne potpi\u0161e Memorandum. Grci su ve\u0107 imali potpisan tzv. Ugovor o financijskoj pomo\u0107i, ali druge lijeve vlade ne\u0107e biti u toj poziciji. Nadalje, treba poduzeti korake koji \u0107e ubla\u017eiti posljedice \u0161tednje te se prema europskim institucijama postaviti tako da one to ili prihvate ili, reagiraju li kao u slu\u010daju Gr\u010dke, da na stolu imate plan B, barem dijelom javno. Ne \u017eelite da druga strana misli kako nemate rezervni plan i da su sve mogu\u0107nosti na njezinoj strani. S gr\u010dkim iskustvom, druga bi vlada u sli\u010dnoj situaciji vjerojatno mnogo prije bila sklona uvesti kontrole prometa kapitala i njihove upotrebe kao ne\u010deg \u0161to daje fleksibilnost. Ako to imate, ne morate brinuti da bi me\u0111ubankovni zajmovi mogli biti povu\u010deni. Gr\u010dka je javnost kontrole prihvatila, a uplate u bankovni sistem nesmetano su nastavljene. S vremenom je smanjena uloga gotovine i poja\u010dalo se elektroni\u010dko pla\u0107anje. Dakle do\u0161lo je i do modernizacije, \u0161to je dobro s poreznog stajali\u0161ta.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/james-k-galbraith-bez-reforme-buducnost-eurozone-bit-ce-brutalna\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Galbraith: Do\u0107i \u0107e trenutak kada \u0107e neka zemlja zaklju\u010diti da izlazak iz eurozone nema alternative. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196270,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196269","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196269","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196269"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196269\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196270"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196269"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196269"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196269"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}