{"id":196175,"date":"2015-12-29T08:30:02","date_gmt":"2015-12-29T07:30:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196175"},"modified":"2015-12-29T08:42:31","modified_gmt":"2015-12-29T07:42:31","slug":"tko-ce-sakupiti-krhotine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/29\/tko-ce-sakupiti-krhotine\/","title":{"rendered":"Tko \u0107e sakupiti krhotine"},"content":{"rendered":"

\"TomislavPi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Suo\u010deni smo sa svijetom u kojemu se ne po\u0161tuje gotovo ni\u0161ta: ni rezultati legalno provedenih izbora, ni sustavi za koje su se pojedini narodi opredijelili, ni njihovo pravo da ih brane, kao ni teritorijalni integritet drugih dr\u017eava. Ipak, ne\u0161to se ipak po\u0161tuje \u2013 ne zbog principijelnosti, nego zato \u0161to se to po\u0161tovanje name\u0107e \u201eargumentom\u201c kojemu je te\u0161ko ne\u0161to suprotstaviti. \u201ePo\u0161tuje se\u201c gruba sila<\/p>\n

Danas ve\u0107 daleke godine 1991. nekada\u0161nji ameri\u010dki ministar vanjskih poslova, Henry Kissinger, u razgovoru s uglednim novinarom iz tako\u0111er (tada) ugledne zemlje, Jugoslavije, na pitanje o aktualnim kretanjima u \u2013 jo\u0161 postoje\u0107em \u2013 Sovjetskom Savezu, konkretno da li je sa stanovi\u0161ta Zapada Mihail Gorba\u010dov pravi \u010dovjek u Moskvi, netko s kime treba sura\u0111ivati, odgovorio je sljede\u0107e: \u201eSvoje unutra\u0161nje probleme Sovjeti moraju rje\u0161avati sami. Sjedinjene Dr\u017eave grije\u0161e ako podr\u017eavaju bilo koga \u2013 Gorba\u010dova ili Jeljcina. Mi trebamo podr\u017eati svakoga legalno izabranog rukovodioca te zemlje.\u201c Re\u010deno je to, dakle, prije prakti\u010dno \u010detvrt stolje\u0107a.<\/p>\n

A vi\u0161e do jednog desetlje\u0107a prije toga, godine 1980. britanska je premijerka Margaret Thacher u razgovoru s istim novinarom (Harijem \u0160tajnerom) na pitanje o tome nalazi li se svijet u najdubljoj krizi nakon Drugog svjetskog rata, uzvratila rije\u010dima: \u201e Svatko mora vjerovati u svoj na\u010din \u017eivota \u2013 kako bi bio spreman braniti ga \u2026 Svi mi moramo \u017eivjeti zajedno u istome svijetu . . . Ako bi svatko od nas po\u0161tovao teritorijalni integritet drugih naroda, onda ima nade. Onda mo\u017eemo razgovarati i, \u017eive\u0107i zajedno, mo\u017eda do\u0111emo do bolje budu\u0107nosti.\u201c<\/p>\n

Zvu\u010di nevjerojatno? Za mla\u0111e \u010ditatelje svakako. Jer, klju\u010dne su postavke ovih izjava dvoje politi\u010dara koji su, doslovno, utjecali na sudbinu svijeta: treba podr\u017eavati svakog legalno izabranog lidera (a odnosilo se to na Sovjetski Savez s njegovim jednopartijskim sustavom), svaka dr\u017eava sama treba rje\u0161avati svoje probleme i: svatko mora vjerovati u svoj na\u010din \u017eivota (i braniti ga!), uz po\u0161tivanje teritorijalnog integriteta drugih Uzmemo li te dvije izjave kao svojevrsne ugaone kamene tada\u0161njeg sustava me\u0111unarodnih odnosa i pogledamo li svijet u kojemu danas \u017eivimo, moramo konstatirati kako je arhitektura odnosa u svijetu nepovratno poru\u0161ena. I kako smo suo\u010deni sa svijetom u kojemu se ne po\u0161tuje gotovo ni\u0161ta: ni rezultati legalno provedenih izbora, ni sustavi za koje su se pojedini narodi opredijelili, ni njihovo pravo da ih brane, a \u2013 naravno \u2013 ni teritorijalni integritet drugih dr\u017eava. Rekli smo: ne po\u0161tuje se gotovo ni\u0161ta, jer ne\u0161to se ipak po\u0161tuje \u2013 ne zbog principijelnosti, ne zbog visokih eti\u010dkih normi, nego samo i jedino zato \u0161to se to po\u0161tovanje (makar na odre\u0111eni rok) name\u0107e \u201eargumentom\u201c kojemu je te\u0161ko ne\u0161to suprotstaviti. \u201ePo\u0161tuje se\u201c gruba sila. I zaista nije nimalo pretjerano re\u0107i da \u017eivimo u svijetu u kojemu je snagu argumenata zamijenio argument sile.<\/p>\n

Otvoreno mije\u0161anje u unutarnje stvari drugih dr\u017eava na dnevnome je redu. Javno progla\u0161avanje ovoga ili onoga dr\u017eavnog \u010delnika neprihvatljivim (za koga i za\u0161to?) \u010dujemo s najvi\u0161ih mjesta u vode\u0107im dr\u017eavama onoga dijela svijeta \u0161to smo ga smatrali kolijevkom slobode i demokracije. Nikome vi\u0161e i ne pada na pamet priznavati ili pozivati se na pravo svakoga naroda da \u017eivi u sustavu kakav njemu odgovara, da ga mijenja onda kada i kako to njemu odgovara i da bira lidere koji njemu odgovaraju. Ne, u ime demokracije, borbe protiv diktatura i promicanja ljudskih prava, pribjegava se otvorenim vojnim intervencijama protiv pojedinih dr\u017eava, odnosno u njima i name\u0107e im se poredak (ili kaos \u201elegitimiran\u201c vi\u0161estrana\u010dkim izborima) koji nekome svakako odgovara \u2013 ali to definitivno nisu gra\u0111ani tih dr\u017eava. Pri \u010demu vrlo rje\u010dit kontrast onome \u0161to je bilo (i \u0161to se nije ni uvijek, ni posvuda po\u0161tivalo, ali je ipak bilo pravilo) i ovome \u0161to je sada (a \u0161to je preraslo u nezadr\u017eivi i prevladavaju\u0107i trend) daje ve\u0107 spomenuti intervju s Henryem Kissingerom u kojemu je on (ponovimo jo\u0161 jednom: godine 1991.) izjavio i sljede\u0107e. \u201eVrlo sam skepti\u010dan prema primjeni vojne intervencije u ime za\u0161tite ljudskih prava . . . Ne priznajem op\u0107e pravo na vojnu intervenciju u ime za\u0161tite ljudskih prava \u2026 Mislim da postoji realna opasnost da se Sjedinjene Dr\u017eave, povode\u0107i se za svojom vojnom premo\u0107i, u najboljoj namjeri umije\u0161aju u sve mogu\u0107e svjetske krize.\u201c<\/p>\n

Stari je diplomat iznimno precizno predvidio \u0161to \u0107e se dogoditi: da \u0107e Washington, naime, slom sustava poznatoga kao socijalisti\u010dki i disoluciju Sovjetskog Saveza procijeniti kao svoju, i samo svoju, veliku pobjedu u hladnome ratu i da \u0107e bez ikakvih skrupula pri\u0107i ubiranju plodova te pobjede. Pri tome uop\u0107e se ne uzimaju u obzir unutarnje slabosti socijalisti\u010dkog sustava u svim njegovim varijantama, od kojih je jugoslavenska bila nesporno najnaprednija i najliberalnija, zanemaruje se uloga naroda tih zemalja u rastakanju toga sustava (npr. u nekada\u0161njoj Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj, DDR, doslovno su pometeni sa scene gotovo svi koji su igrali prominentnu ulogu u otvaranju procesa demokratizacije u DDR i u pripremanju terena za njema\u010dko ujedinjenje). A oba ta faktora bila su odlu\u010duju\u0107a za ono \u0161to \u0107e se kasnije nazvati pobjedom jednoga sustava nad drugim, a \u0161to je mnogo vi\u0161e bio tek kolaps jednoga sustava. Iz tako pogre\u0161no shva\u0107enog kraja hladnoga rata proiza\u0161la je doktrina zasnovana na postavci kako u dana\u0161njem svijetu postoji samo jedna respektabilna super-sila (SAD) koja ve\u0107 samom \u010dinjenicom svojega postojanja i vojne mo\u0107i ima pravo (zajedno s odabranim saveznicima, broj se mijenja od slu\u010daja do slu\u010daja) prekrajati svijet po svojoj \u017eelji, osiguravaju\u0107i si kontrolom nad izvorima energenata i rutama njihovog transporta dominantnu ulogu na dugi rok. Da to nije nikakva fantazmagorija, potvr\u0111uje i snimljena izjava nekada\u0161njeg glavnog zapovjednika Atlantskoga pakta, ameri\u010dkog generala Wesleya Clarka, koji je jo\u0161 godine 2007. posvjedo\u010dio kako je \u2013 na svoj u\u017eas \u2013 svojedobno saznao u Pentagonu i o planu napada na Irak (\u201eA za\u0161to\u201c, upitao je, da bi dobio odgovor: \u201eNe znamo\u201c) i o konceptu promjene re\u017eima u sedam zemalja u narednih pet godina.<\/p>\n

Nekada\u0161nji me\u0111unarodni poredak nepovratno je sru\u0161en. Mada nema blokova (ostao je samo jedan), svjedo\u010dimo novoj konfrontaciji dviju velikih sila (jer, Rusija pod Putinom to je definitivno opet postala, a \u0161to vrlo uvjerljivo demonstrira u Siriji), uz upadljivu odsutnost Pokreta nesvrstanih, koji formalno jo\u0161 postoji, ali je iz niza razloga, \u0161to objektivnih, \u0161to subjektivnih, izgubio ulogu tampona i(li) mosta izme\u0111u su\u010deljenih strana. Pa\u017eljiviji analiti\u010dar kretanja u svijetu posljednjih nekoliko godina ne\u0107e se mo\u0107i oteti dojmu kako svijet ide silaznom linijom. I nastavi li se ovako (a nema naznaka da bi moglo do\u0107i do bitnog zaokreta, bilo vra\u0107anjem na nekada\u0161nja na\u010dela odnosa u svjetskoj areni, bilo stvaranjem onoga na \u0161to je drugi hrvatski predsjednik pozvao u Op\u0107oj skup\u0161tini Ujedinjenih naroda u svojem opro\u0161tajnom govoru, godine 2009., naime novoga svjetskog poretka zasnovanoga u prvome redu na ravnopravnosti svih subjekata me\u0111unarodnih odnosa i na pravu svakoga naroda da \u017eivi u sustavu \u0161to ga odabere i koji njemu odgovara), ne do\u0111e li \u2013 dakle \u2013 do toga, ostaje na kraju godine 2015. samo pitanje: tko \u0107e sakupiti krhotine onoga \u0161to je nepovratno razbijeno? I ho\u0107e li itko preostati da ih sakupi?<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pa\u017eljiviji analiti\u010dar ne\u0107e se mo\u0107i oteti dojmu da svijet ide silaznom linijom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196175","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196175","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196175"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196175\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196175"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196175"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196175"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}