{"id":196105,"date":"2015-12-28T09:28:52","date_gmt":"2015-12-28T08:28:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196105"},"modified":"2015-12-28T09:30:17","modified_gmt":"2015-12-28T08:30:17","slug":"sve-sto-ostaje-su-zene-koje-nose-crno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/28\/sve-sto-ostaje-su-zene-koje-nose-crno\/","title":{"rendered":"‘Sve \u0161to ostaje su \u017eene koje nose crno’"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"zena_sirija\"<\/a>Upoznala sam Aidu Baghdadi* u Bejrutu, na konferenciji na kojoj smo obje sudjelovale. Bila je jedna od prvih ljudi koje sam primjetila, bez srcedrapateljnog pretjerivanja \u2013 ne\u0161to u na\u010dinu na koji je samouvjereno stajala, dugoj predivnoj kosi i pogledu punom odlu\u010dnosti \u2013 odmah me privuklo. Baghdadi je feministkinja, odvjetnica koja radi sa sirijskim politi\u010dkim zatvorenicima i zlostavljanim \u017eenama u izbjegli\u010dkim kampovima i skloni\u0161tima. Obrazovana je, strastvena u vezi svog posla koji je vi\u0161e od posla \u2013 na\u010din \u017eivota, misija, smisao. Sve se to mo\u017ee vidjeti na njenom licu, u na\u010dinu na koji pri\u010da o stvarima, kako joj o\u010di svjetlucaju dok raspravljamo o situaciji u Siriji i mogu\u0107nostima promjene. Nije lako razvijati civilno dru\u0161tvo pod uvijek budnim okom re\u017eima, ali ona i njene kolege\/ice aktivisti i aktivistkinje rade upravo to. Navikli su se \u2013 nalaze se u privatnim stanovima, podrumima, a ponekad i u drugim dr\u017eavama \u2013 kao u Libanonu, gdje smo se tada nalazile.<\/p>\n

Danima sam poku\u0161avala uhvatiti Aidu da oslobodi koji sat za mene u svom pretrpanom rasporedu i da napokon popri\u010damo, \u0161to smo na kraju i uspjele, u vi\u0161e navrata. Govori mi kako radi kao odvjetnica od 2007. godine, u Centru za gra\u0111anska prava u Damasku.<\/p>\n

“Radimo na mnogim stvarima, na me\u0111unarodnim projektima poput ove konferencije u suradnji s inicijativom EFI, ali i razli\u010ditim radionicama i treninzima. Poku\u0161avamo educirati ljude u Siriji, razgovarati s njima o me\u0111unarodnom pravu i ljudskim pravima, izgraditi novu bazu, platformu za civilno dru\u0161tvo. Ja nudim pravno mi\u0161ljenje i branim ljude, primarno \u017eene, na sudu. Cilj je informirati, ali i osna\u017eiti, ne samo da znaju koja su njihova prava, ve\u0107 da ta prava aktivno tra\u017ee”, obja\u0161njava mi Aida.<\/p>\n

Dok pri\u010da, o\u010di su joj fokusirane na neku nevidljivu to\u010dku ispred nje, daleko na obzoru. Kao da se prisje\u0107a svih ljudi s kojima je radila i poku\u0161ava ih prizvati u ovaj razgovor. Govori mi kako je posebno te\u0161ko raditi u izbjegli\u010dkim kampovima u Siriji, jer \u010desto kru\u017ee dezinformacije od strane re\u017eima, o broju kampova i ljudi u njima. U takvim je uvjetima te\u0161ko do\u0107i do pravih podataka i pravovremeno reagirati. Isti\u010de kako je \u017eenama najte\u017ee, jer nisu samo izlo\u017eene nasilju, ve\u0107 sustavnoj diskriminaciji kroz zakone i Ustav. Ljudskoprava\u0161ke organizacije pritom mogu jako malo toga promijeniti, jer ih na sustavnoj razini nadzire i opresiju vr\u0161i re\u017eim, a tamo gdje kontrola nije u rukama re\u017eima \u2013 preuzimaju je radikalni islamisti\u010dki pokreti.<\/p>\n

“To je ono \u0161to zaista \u017eelimo mijenjati \u2013 na\u0161e zakone i Ustav, jer oni su baza dru\u0161tva u kojem \u017eivimo. Radimo na novim, boljim zakonima, i za \u017eene i za mu\u0161karce. Nadamo se da \u0107emo dobiti priliku implementirati ih jednog dana”, govori Aida.<\/p>\n

Opisuje mi kako su neka mjesta u Siriji posljednjih godina ostavila \u017eene u potpunom o\u010daju. “\u017dene su najve\u0107e gubitnice ovog rata, ali i svih ratova, barem ja to tako vidim. Mu\u0161karci umiru, ili se bore ili napu\u0161taju zemlju kako se ne bi borili, i sve \u0161to sada ostaje u nekim mjestima su \u017eene koje nose crno. To su \u017eene koje su izgubile svoju djecu, svoje partnere, svoje prijatelje. One poku\u0161avaju nekako pre\u017eivjeti, rade \u0161to god mogu i kako god mogu, krpaju kraj s krajem neprestano.”<\/p>\n

Obja\u0161njava mi kako ovi problemi zahtijevaju promjene na svim razinama. Njezina organizacija je fokusirana na sekularizam i demokraciju, na upoznavanje ljudi s konceptom gra\u0111anina i gra\u0111anke. Pitam je za suradnju s religijskim vo\u0111ama, a njen odgovor po\u010dinje dubokim uzdahom.<\/p>\n

“Suradnja s religijskim vo\u0111ama je gotovo nemogu\u0107a, ona ne postoji. To je zato \u0161to oni ne \u017eele promijeniti situaciju, ovo je dobro stanje stvari za njih, okru\u017eenje u kojem njihov biznis cvjeta”, odgovara Aida.<\/p>\n

Neki\/e \u010dlanovi\/ce njezine organizacije ve\u0107 su bili uhi\u0107eni od strane re\u017eima, ona je zasada “imala sre\u0107e”. Ipak, ne mo\u017ee izbje\u0107i strahu koji ju uvijek progoni. “Strah me svaki put kada dajem putovnicu na grani\u010dnoj kontroli, kada se nalazim s nekim \u2013 mogu me jednostavno uhititi i nitko ne\u0107e znati \u0161to mi se dogodilo”, obja\u0161njava mi. Isti\u010de kako je situacija sli\u010dna s drugim organizacijama, i one djeluju u neprestanom strahu, a neke su u jo\u0161 goroj poziciji \u2013 jer ne moraju brinuti samo o re\u017eimu, ve\u0107 i o Dae\u0161u.<\/p>\n

Uspore\u0111uju\u0107i \u017eivot u Siriji danas i prije, inzistira kako “dobar \u017eivot za sve” nikada nije postojao, ve\u0107 je samo dobra propaganda \u2013 farbanje izvana. Napominje kako je dobar \u017eivot bio realnost samo za one s dobrim vezama, odgovaraju\u0107om religijom, ili pak velikom koli\u010dinom novca. Pita se kako je mogu\u0107e da su tijekom posljednjih deset godina vladavine Ba\u0161ara al-Assada postojali vanjski dojmovi da je Sirija u dobroj ekonomskoj situaciji, kada je vi\u0161e od dva milijuna ljudi \u017eivjelo ispod granice siroma\u0161tva.<\/p>\n

Pri\u010daju\u0107i o ekonomiji, osvr\u0107e se i na ekonomske sankcije koje je EU uvela za Siriju. “Ekonomske sankcije koje je EU provodila mjere su koje su najvi\u0161e na\u0161kodile obi\u010dnim ljudima. Re\u017eim je prona\u0161ao na\u010dine da pre\u017eivi bez ikakvih problema, prona\u0161li su podr\u0161ku iz drugih izvora, dok su Sirijci umirali od gladi i odlazili u bolnice u kojima nije bilo lijekova. Ne znam kako su neki od njih uop\u0107e uspjeli pre\u017eivjeti, to je \u010dudo”, obja\u0161njava Aida.<\/p>\n

Smatra da je nametnuta, sveprisutna i agresivna kontrola, zajedno s potporom utjecajnih pojedinaca, grupacija te privilegiranih dijelova dru\u0161tva, ono \u0161to je spasilo re\u017eim svih ovih godina. Dok pri\u010damo o Dae\u0161u, Aida se i dalje osvr\u0107e na Assada \u2013 napominje kako diktatori omogu\u0107avaju postojanje prostora za ekstremizam, za ra\u0111anje terorizma. Tada dolazi novac, tada dolazi oru\u017eje.<\/p>\n

“Dae\u0161 je komplicirana pri\u010da. Puno stranaca se bori za Dae\u0161, imaju vrlo dobar sustav financiranja, kontroliraju naftu i prodaju je konstantno. Ali Dae\u0161 nije glavni problem. Imajmo na umu da su brojni njihovi poklonici do\u0161li izvana, uvezeni su. Dakle, ako postoji istinska namjera da se rje\u0161imo Dae\u0161a, mo\u017eemo se rije\u0161iti Dae\u0161a. Ali za\u0161to se to ne doga\u0111a? Po\u010dnimo od 2011., kada je zapo\u010dela revolucija. Ljudi su izi\u0161li na ulice, re\u017eim je poslao vojsku na ulice. Kako je vrijeme prolazilo, shvatili smo da postoje pobunjenici i ekstremisti kojima je novac davao Katar i Saudijska Arabija, a gra\u0111ani koji su zaista \u017eeljeli promjene prona\u0161li su se izme\u0111u dvije vatre, dva zla \u2013 njih i re\u017eima. Kasnije su se svemu tome pridru\u017eile brojne druge zemlje \u2013 Iran, Rusija, Turska, SAD, Francuska \u2013 svi oni sa svojim osobnim interesima u Siriji. Ti interesi su ono \u0161to me pla\u0161i. \u010cak i kada rat zavr\u0161i, postoji mogu\u0107nost da \u0107e Dae\u0161 ostati. Bit \u0107e manje sna\u017ean, ali prisutan \u2013 faktor destabilizacije na koji \u0107e mnogi ra\u010dunati, kao \u0161ibica koju mo\u017ee\u0161 upaliti i pokrenuti po\u017ear \u2013 po potrebi. Sav ovaj rat, sve je to profit za vojno-industrijski kompleks, i na taj profit mnogi ra\u010dunaju i ne\u0107e ga se tek tako odre\u0107i. Tako\u0111er je stvar u pokazivanju i odmjerivanju snaga raznih zemalja, Sirija je njihova zona za testiranja. Jednostavno je mnogo stvari koje moramo razmotriti, ne mo\u017eemo promatrati samo jednu stvar, kao \u0161to je Dae\u0161, izolirano od svega ostalog”, obja\u0161njava Aida.<\/p>\n

Uspore\u0111uje situaciju s Irakom, govore\u0107i kako Sirija i Irak imaju mnogo toga zajedni\u010dkog te \u0107e mo\u017eda pro\u0107i kroz sli\u010dan proces destabilizacije i “tihog ratovanja”, \u010dak i kada rat zavr\u0161i. Smatra kako \u0107e politi\u010dka rje\u0161enja mo\u017eda zaustaviti rat, ali svakako ne\u0107e izlije\u010diti zemlju. Veliko je pitanje i \u0161to \u0107e uop\u0107e od zemlje i ljudi ostati nakon rata.<\/p>\n

Kada govori o lije\u010denju zemlje, nagla\u0161ava problem politi\u010dkih zatvorenika koji Sirija ima desetlje\u0107ima, ali i masakr u Hami (1982), o kojemu se jo\u0161 uvijek ne pri\u010da. “Hama je va\u017ena u kolektivnom sje\u0107anju sirijskog naroda, preuzimanje odgovornosti i dijalog o masakru va\u017ean su korak kako bi se pomaknuli naprijed”, napominje.<\/p>\n

U radu s politi\u010dkim zatvorenicima shvatila je kako brojni ljudi vi\u0161e ne nalaze smisla u \u017eivotu i \u017eivljenju, osje\u0107aju se potpuno nemo\u0107no, i to ih tjera do ruba. “Neki od njih su mo\u017eda napravili i neke lo\u0161e stvari, ali shvati\u0161 da u brojnim situacijama zapravo nisu imali izlaza, njihov je izbor potpuno crnilo, kako god okrene\u0161. Kada to shvati\u0161, jednostavno se slomi\u0161”, govori mi drhtavim glasom. Te\u0161ko joj je pri\u010dati o svemu, bez da u nekom trenutku emocije ne preuzmu glavnu rije\u010d.<\/p>\n

Pri\u010da mi o mu\u017eu svoje prijateljice Noure, poznatom aktivistu Basselu Khartabilu Safadiju, politi\u010dkom zatvoreniku. Safadi je u zatvoru posljednje tri godine, Noura je znala gdje je i ponekad ga je \u010dak mogla posjetiti. Prije skoro tri mjeseca “netko” je do\u0161ao u zatvor i odveo ga \u2013 nitko ne zna gdje je trenutno i \u0161to mu se dogodilo. Njegovoj \u017eeni re\u010deno je samo da je izbrisan s popisa zatvorenika u zatvoru u kojemu je prije bio. Pokrenuta je i peticija, pisano je UN-u, napravljen he\u0161teg #freeBassel i facebook stranica, kako bi se izvr\u0161io pritisak na sirijsku vladu i dobio odgovor o njegovom nestanku, ali svi napori zasada su bezuspje\u0161ni.<\/p>\n

Njegova \u017eena Noura, odvjetnica i aktivistkinja za ljudska prava, i dalje neumorno traga za odgovorima. U periodu \u010dekanja napisala je i divnu knjigu poezije, u kojem mu pi\u0161e, prisvaja svoj glas i podi\u017ee ga, bilje\u017ei njihovu pri\u010du i pri\u010du o Siriji.<\/p>\n

Aida mi pri\u010da kako se takve stvari doga\u0111aju \u010desto – ljude jednostavno odvode i nitko ne zna gdje su. “S druge strane, ljudi napu\u0161taju zemlju, po\u017ear je sve ve\u0107i, sve gori sa svakom novom zemljom koja se uklju\u010duje u ovaj rat. Mo\u017eda i mo\u017ee\u0161 podnijeti koju godinu rata, ali pet plus godina \u2013 ne znam, zbilja ne znam. Sa svakom novom godinom je sve te\u017ee i te\u017ee. Ne znam koliko vi\u0161e \u010dovjek mo\u017ee podnijeti. Civilno dru\u0161tvo gubi ljude svaki dan, zato je va\u017eno raditi s mladima, ali ni od njih ne mo\u017eemo tra\u017eiti da ostanu u Siriji, njihovi \u017eivoti i budu\u0107nost su u pitanju. Moramo ih razumijeti kada ka\u017eu da \u017eele oti\u0107i, pred njima je \u017eivot. Jednostavno je potrebno zaustaviti rat.”<\/p>\n

\u017dali se kako se nitko zapravo ne bavi tim problemom \u2013 ratom i zaustavljanjem rata. Ako Europa ne \u017eeli “probleme s izbjeglicama”, trebali bi se baviti uzrokom njihova odlaska iz zemlje i dolaska u Europu. Vjeruje kako \u0107e ljudi ostati u zemlji ako postoji i natruha budu\u0107nosti. Posebnu nadu pola\u017ee u \u017eene \u2013 sna\u017ene i obrazovane \u017eene koje su trenutno pionirke civilnog dru\u0161tva, ali i \u017eene bez resursa, siroma\u0161ne i neobrazovane, koje svakoga dana vode druge bitke \u2013 one s crnilom i pukim pre\u017eivljavanjem. Sve one pokazuju kako je borba na\u010din \u017eivota.<\/p>\n

\u0160to se Aide ti\u010de, ona \u017eeli ostati u Siriji. Uskoro \u0107e oti\u0107i u Italiju na pet mjeseci jer ima priliku usavr\u0161iti svoje obrazovanje u podru\u010dju me\u0111unarodnog prava. Nakon toga \u0107e se svakako vratiti u Siriju i nastaviti svoj predani rad. Ni\u0161ta drugo nema joj smisla. Zavr\u0161avamo razgovor – dubok udah s obje strane, suze u o\u010dima.<\/p>\n

“Vrijeme prolazi, sa savkim novim satom i danom jo\u0161 vi\u0161e ljudi umire, njihovi \u017eivoti su uni\u0161teni. Ne \u017eelim vidjeti nikoga kako umire, ni ‘obi\u010dne’ ljude, ni ‘re\u017eimske’. Samo \u017eelim \u017eivjeti i raditi bez neprestanog straha, bez razmi\u0161ljanja o tome ho\u0107emo li ja i moja obitelj zavr\u0161iti u zatvoru ili umrijeti. \u017delim biti u mogu\u0107nosti razmi\u0161ljati o budu\u0107nosti Sirije bez tuge”, zaklju\u010duje Aida.<\/p>\n

*Ime izmijenjeno zbog sigurnosti sugovornice<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“\u017delim biti u mogu\u0107nosti razmi\u0161ljati o budu\u0107nosti Sirije bez tuge”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196105","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196105","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196105"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196105\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196105"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196105"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196105"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}