{"id":196026,"date":"2015-12-27T10:18:13","date_gmt":"2015-12-27T09:18:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=196026"},"modified":"2015-12-27T10:18:13","modified_gmt":"2015-12-27T09:18:13","slug":"svete-noci-svjetskih-religija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/27\/svete-noci-svjetskih-religija\/","title":{"rendered":"Svete no\u0107i svjetskih religija"},"content":{"rendered":"

Autor: Karl-Josef Kuschel<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Karl-JosefBo\u017ei\u0107 2015.Svetkovina mira ve\u0107 dugo nije bila tako zasjenjena ekscesima bratoubila\u010dkog i ratobornog nasilja prema druga\u010dijima.<\/p>\n

No, Bo\u017ei\u0107 nije vrijeme kri\u010davih parola i demago\u0161kih krilatica. To je vrijeme zami\u0161ljenosti, zastajanja i svjesnosti. Ujedno i svjesnosti duboke unutarnje povezanosti ljudi \u0161irom svijeta, tako\u0111er i povezanosti pripadnika velikih religija. O ovome se radi: umjesto stvaranja neprijateljskih slika i podjela, gajiti svijest o koliko raznolikoj toliko i sli\u010dno dubokoj povezanosti s onim zaista bo\u017eanskim, koje uvijek kao posljedicu ima odre\u0111enu moralnu svijest \u010dovje\u010danstva. Ta nutarnja povezanost dolazi do izra\u017eaja upravo tamo, gdje se u religijama slave \u201esvete no\u0107i\u201c. Svijest o njima mo\u017ee istodobno promicati me\u0111ureligijski umre\u017eeno razmi\u0161ljanje, kulturu uzajamne pa\u017eljivosti i participacije, jer onaj koji vjeruje druga\u010dije ipak je uvijek i onaj koji vjeruje, makar vjerovao druga\u010dije.<\/p>\n

\u201eTiha no\u0107, sveta no\u0107\u201c? Mnogi od nas polaze od toga, da je \u201esveta no\u0107\u201c samorazumljivo ne\u0161to ekskluzivno kr\u0161\u0107ansko. Varaju se. I druge religije poznaju \u201esvete no\u0107i\u201c. Njih ima \u2013 bar \u0161to se ti\u010de velikih religija \u2013 \u010detiri u povijesti \u010dovje\u010danstva: no\u0107 prosvjetljenja Bude, no\u0107 izlaska Izraela iz Egipta, no\u0107 silaska Kur\u2019ana i betlehemska no\u0107. Radi li se o pukom slu\u010daju, da no\u0107 igra tako va\u017enu ulogu u odlu\u010duju\u0107im momentima religija? Je li s time povezana posebna simbolika, konkretna poruka?<\/p>\n

Tko je u svibnju na du\u017ee vremena boravio u zemljama poput \u0160ri Lanke, Burme, Nepala ili Tajlanda, sigurno nije propustio \u201eVesak\u201c. Vesak je najve\u0107a i najva\u017enija svetkovina teravadskog budizma, koji ispovijedaju stanovnici ovih zemalja. Ovu svetkovinu nazivaju \u201etrostruko svetom\u201c. Jer budisti ove tradicije na taj dan slave dan posta (koji zavr\u0161ava no\u0107u punog mjeseca) i Puja-ceremonijama (obrednim molitvama, op.prev.) izme\u0111u ostalog i ro\u0111enje Bude. Prema predaji Buda se rodio u Lumbin\u012b-Hainu kod Kapilavastuja (danas ju\u017eni Nepal). Time po\u010dinje jedna jedinstvena pri\u010da. U svijetu feudalnih privilegija raste princ Siddh\u0101rtha Gautama (450-370 pr.Kr.) i istupa iz tog svijeta po\u010dev\u0161i svjesno primije\u0107ivati pod kakvim uvjetima ljudi moraju \u017eivjeti: bolest, patnja, smrt. Cijeli \u017eivot? Pun patnje. Siddhartha tra\u017ei uzroke patnje i najprije vjeruje kako se patnja mo\u017ee prevladati strogom askezom. Tada dolazi do odlu\u010duju\u0107ih spoznaja i sa\u017eima ih u \u201e\u010detiri plemenite istine\u201c i \u201eosmostruki put\u201c. Siddharthi su bile potrebne tri besane no\u0107i u dubokom misti\u010dnom potonu\u0107u kako bi dogurao do tog \u201enajvi\u0161eg potpunog prosvjetljenja\u201c. Otada on postaje Buda, \u201eprobu\u0111eni\u201c. Sada mu je poklonjeno trostruko znanje: sje\u0107anje na prija\u0161nja ro\u0111enja, uvid u budu\u0107nost i uvid u nastanak i poni\u0161tenje patnje. Tako pripovijeda budisti\u010dka predaja. Ona je dala no\u0107i jedno posebno zna\u010denje. No\u0107 vi\u0161e nije bilo kakvo vrijeme, zamjenjivo s drugim vremenima. U pri\u010di o Budi no\u0107 je vrijeme dubokog uvida \u010dovjeka u osnovne uvjete njegova \u017eivota i patnje kao i posebne otvorenosti za spoznaju, za prosvjetljenje. Ukratko: budisti\u010dka predaja \u010dini no\u0107 u povijesti religija \u010dovje\u010danstva vremenom shva\u0107anja prave biti svijeta.<\/p>\n

Druga\u010dije je u \u017eidovstvu, religiji koja nema misti\u010dno potonu\u0107e i prosvjetljenje kao svoje sastavne dijelove, religiji objave navije\u0161tene preko proroka. U centru je epohalni lik Mojsija. Ovaj put nije se \u201e\u010dudesno\u201c desilo njegovo ro\u0111enje, nego njegovo pre\u017eivljavanje, njegovo \u201edrugo ro\u0111enje\u201c. Odgojen je upravo na dvorcu svojega nesu\u0111enog ubojice. No upravo to osposobljava Mojsija za njegovu nadolaze\u0107u misiju: biti vo\u0111a pri spa\u0161avanju naroda iz egipatskog ropstva. Izlazak! I ponovno susre\u0107emo motiv no\u0107i. To je no\u0107 izlaska iz zemlje faraonove. Ovaj doga\u0111aj je tako va\u017ean, da ga i dan danas slave \u017didovi diljem svijeta kao po\u010detak svetkovine Pashe: na ve\u010der Sedera, na kojoj se \u010dita pashalna Hagada (motivi i pri\u010de vezani uz praznik Pashe, op.prev.). Posvuda, gdje god se nakon zalaska sunca u svojim obiteljima okupe pobo\u017eni \u017didovi, odvija se ritual posebne vrste. Poglavar ku\u0107e izgovara blagoslov, pa zahvalnu molitvu, a najmla\u0111i iz obitelji postavlja tradicionalno pitanje: \u201eZa\u0161to je ova no\u0107 druga\u010dija od ostalih?\u201c Na \u0161to mu zajednica za stolom odgovara. \u201eSvake druge ve\u010deri jedemo i kvasni i beskvasni kruh, ali ve\u010deras jedemo samo beskvasni; svake druge ve\u010deri jedemo sve vrste povr\u0107a, ali ve\u010deras jedemo samo gorko zelje\u201c. Zaklju\u010dak: \u201eNeko\u0107 bijasmo robovi faraona u Egiptu, ali, Vje\u010dni, na\u0161 Bog, izveo nas je otamo\u201c.<\/p>\n

Time se \u017eidovsko predanje zna\u010dajno razlikuje od budisti\u010dkog. Jer ono u povijesti religija \u010dovje\u010danstva \u010dini no\u0107 ne vremenom prosvjetljenja, nego vremenom i\u0161\u010dekivanja, ne samo vremenom kojim okon\u010dava neznanje, nego vremenom u kojem zavr\u0161ava nesloboda. Upravo kr\u0161\u0107ani imaju razloga posebno se sje\u0107ati ove no\u0107i izlaska, jer Isus sam je neposredno pred izdaju i uhap\u0161enje svetkovao no\u0107 Pashe sa svojim u\u010denicima i prije ve\u010dere Sedera ozna\u010dio sebe samoga kao za Pashu zaklano janje. U svakoj liturgiji se sje\u0107amo \u201eno\u0107i\u201c kad je \u201ena\u0161 Gospodin Isus Krist bio izdan\u201c. Kroz tu posebnu no\u0107 ostaju \u017didovi i kr\u0161\u0107ani jednom zasvagda nerazrje\u0161ivo povezani.<\/p>\n

A muslimani? I oni poznaju jednu \u201esvetu no\u0107\u201c. To je no\u0107 silaska Kur\u2019ana, u toj no\u0107i godine 610. po\u010dinju objave proroku Muhamedu, koje traju do 632 (22 godine). Prema muslimanskoj predaji zapis o tom doga\u0111aju sa\u010duvan je u kratkoj (sastavljenoj od svega 19 stihova) suri 96: \u201e\u010citaj\u201c, zahtijeva se ovdje od proroka, \u201eu ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara \u010dovjeka od ugru\u0161ka! \u010citaj! Plemenit je Gospodar tvoj, koji pou\u010dava peru, koji \u010dovjeka pou\u010dava onome \u0161to ne zna.\u201c (96,1-5). Na tu no\u0107, na no\u0107 \u201elailat-al-qadr\u201c (Lejletu-l-Kadr), podsje\u0107a se u zadnjim danima ramazanskog posta. Ovdje slavljena svetkovina je jedna od najva\u017enijih u islamu, usporediva samo s Kurban Bajramom koji se slavi na sje\u0107anje na \u201e\u017ertvu Ibrahimovu\u201c. Ovu no\u0107 zovu \u201eNo\u0107 odre\u0111ivanja i planiranja\u201c i No\u0107 mira. Tako u suri 97 stoji: \u201eMi smo Kur\u2019an po\u010deli slati u No\u0107i odre\u0111ivanja. A \u0161ta ti misli\u0161, \u0161ta je no\u0107 odre\u0111ivanja? No\u0107 odre\u0111ivanja je bolja od tisu\u0107u mjeseci. Meleki i D\u017eibril, s dozvolom Gospodara svoga, spu\u0161taju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.\u201c (sura 97,1-5) Tako stoji u muslimanskoj predaji. Sura 97 u povijesti religija \u010dovje\u010danstva stoga ne predstavlja vrijeme prosvjetljenja, niti vrijeme i\u0161\u010dekivanja, nego vrijeme objave Bo\u017eje Rije\u010di ljudima. Time je i u svijetu islama no\u0107 jedno posebno vrijeme: vrijeme, u kojem ljudi osje\u0107aju posebnu blizinu svom Stvoritelju, u kojoj an\u0111eli i Bo\u017eji Duh silaze i ljudima otvaraju prisutnost bo\u017eanske Rije\u010di.<\/p>\n

A \u201etiha no\u0107, sveta no\u0107\u201c kr\u0161\u0107ana? Pri to\u010dnijem odre\u0111ivanju popularna, me\u0111unarodno ra\u0161irena pjesma i nije ba\u0161 od pomo\u0107i. Za\u0161to? Ovdje valja znati dvije stvari. Prvo: ova pjesma ba\u0161 i nije stara, ona je stara \u201etek\u201c 200 godina. Na Badnje ve\u010de 1818. seoski u\u010ditelj Franz Xaver Gruber i \u017eupni vikar Joseph Mohr u jednom selu kod Salzburga su po prvi put otpjevali ovu pjesmu. Mohr je 1816. napisao strofe jednostavne pjesme, a Gruber je 1818. napisao melodiju. I drugo: nije slu\u010dajno da je ova pjesma nastala na njema\u010dkom govornom podru\u010dju. Jer prije svega se na sjeveru Europe od 19.st. Kristovo ro\u0111enje slavilo u jednoj \u201esvetoj no\u0107i\u201c, u \u201eKristovoj no\u0107i\u201c ili \u201epono\u0107ki\u201c. U drugim krajevima je ja\u010da tradicija ranog misnog slavlja na Bo\u017ei\u0107no jutro (o\u010dito je na prostorima Hrvatske i BiH o\u010dito bila ja\u010da gore spomenuta tradicija s njema\u010dkog govornog podru\u010dja, op.prev.). Rano kr\u0161\u0107anstvo u prvim stolje\u0107ima nije poznavalo slavlje \u201esvete no\u0107i\u201c. Uskrs je bio va\u017eniji od Bo\u017ei\u0107a. Kako i kada se onda po\u010delo slaviti ro\u0111enje Isusovo? Jedina dva teksta koji izvje\u0161tavaju o ro\u0111enju Isusa, evan\u0111elja po Mateju i Luki, ne poznaju ni to\u010dno razdoblje (godi\u0161nje doba) niti precizan datum (godina, dan, sat). Izvori ne ka\u017eu ni\u0161ta o ro\u0111enju Isusovom za vrijeme no\u0107i. Sporazum oko slavljenja blagdana u Crkvi na 25. prosinca potje\u010de iz 4.st. Po prvi put u jednom rimskom kalendaru za 334. ovaj je datum ozna\u010den kao svetkovina ro\u0111enja Kristova. Razlog za ovakav izbor je prema istra\u017eiva\u010dima sporan. Oni se sla\u017eu samo u tome da prema astronomskim spoznajama tog dana po\u010dinje \u201euzdizanje\u201c Sunca nakon zimskog solsticija. Kr\u0161\u0107ani su, smatra se, taj datum koristili simboli\u010dki, jer su u Isusu Kristu vidjeli \u201epravo Sunce\u201c ili \u201eSunce pravde\u201c. Tako da kr\u0161\u0107anska svetkovina ro\u0111enja nema \u201epoganske\u201c (u smislu da je samo nadomjestak za svetkovinu Boga Sunca, \u201eSol invictus\u201c), nego astronomske korijene.<\/p>\n

No, kr\u0161\u0107ani istoka Kristovo ro\u0111enje ipak ne slave 25. prosinca, nego 6. sije\u010dnja. Oni svetkovinu zovu \u2013 ne slu\u010dajno \u2013 \u201eEpifanija\u201d, ili: \u201eBogojavljenje\u201c. Time je napravljeno jedno va\u017eno pomicanje naglaska u slici Krista, \u010dije kasnije posljedice se o\u010dituju i u pjesmi \u201eTiha no\u0107\u201c. U spomenutim Evan\u0111eljima je ro\u0111enje Isusovo jo\u0161 uvijek ro\u0111enje mesije, kojega izraelski narod o\u010dekuje i koji navije\u0161ta mir svim narodima svijeta. Dakle, jedno kolektivno i univerzalno obe\u0107anje. Kasnije \u201eBo\u017ei\u0107\u201c postaje isklju\u010divo svetkovina ro\u0111enja \u201eSina Bo\u017ejega\u201ckoji silazi iz nebeske sfere i na zemlji se \u201epojavljuje\u201c kao \u010dovjek, kako bi u\u010dinio ono o \u010demu se sasvim skromno pjevau \u201eTihoj no\u0107i\u201c: \u201espasiti\u201c ljude. Bo\u017ei\u0107 je u toj pjesmi sada kona\u010dno izgubio dimenziju mesijanskoga, koja povezuje kr\u0161\u0107ane sa \u017eidovima, a time i dimenziju kolektivnog i univerzalnog. Ro\u0111enje Sina Bo\u017ejega, iz \u010dijih se \u201ebo\u017eanskih usta\u201c smije ljubav, postaje ekskluzivnom svetkovinom kr\u0161\u0107ana, koji s ro\u0111enjem Krista sa sigurno\u0161\u0107u slave svoj vlastiti, individualisti\u010dki su\u017eeni \u201e\u010das spasenja\u201c: \u201eKrist Spasitelj je tu, Krist Spasitelj je tu\u201c! Premda je du\u0161evni mir svakog pojedincava\u017ean, mesijanska oporuka obavezuje na vi\u0161e.<\/p>\n

No, prema kr\u0161\u0107anskoj predaji obe\u0107anje mira u svijetu svakako ne dolazi slu\u010dajno no\u0107u. Za vrijeme jedne \u201eno\u0107ne stra\u017ee\u201c, mo\u017ee se pro\u010ditati u Evan\u0111elju po Luki (2, 8-14), ukazuje se odjednom \u201eAn\u0111eo Gospodnji\u201c pastirima, koji su se utaborili na otvorenim poljima u blizini Betlehema. Zbog iznenadnog bljeska svjetlosti nastupi strah. Zatim radosna vijest: mesija je ro\u0111en! Njegov \u201eznak\u201c? Ne sjaj i slava, nego malenost i skromnost. U \u0161talici za stoku le\u017ei on, kao dojen\u010de u pelenama! Tamo ga se mo\u017ee na\u0107i. To ru\u0161i uobi\u010dajene predod\u017ebe, proturje\u010di fantazijama o mo\u0107i. Ovaj mesija je druga\u010diji. Tada me\u0111utim postaje jo\u0161 dramati\u010dnije. Jer iznenada na no\u0107nom nebu nad Betlehemom pojavljuje se velika \u010deta an\u0111ela i navije\u0161ta sada poruku mira za cijelo \u010dovje\u010danstvo i to u dvostrukom smislu. Onda najprije hvali \u201ena nebesima: Bo\u017eja mo\u0107. Svjetlo! I uzvi\u0161enost!\u201c, to je jedan smisao. A iz toga slijedi i poruka za ve\u0107 tada ratovima i konfliktima rastrgani svijet: \u201eNa Zemlji: mir Bo\u017eji! Mir svima, koje on voli!\u201c (W. Jens). To je oporuka, na koju \u201eBo\u017ei\u0107\u201c iz godine u godinu podsje\u0107a, od po\u010detka do danas proturje\u010dno svim svjetskim mo\u0107ima, koje \u010dizmama gaze svjetski mir. Betlehemska no\u0107 je stvarna \u201esveta no\u0107\u201c za kr\u0161\u0107ane. To nije no\u0107 prosvjetljenja kao kod Bude, nije no\u0107 oslobo\u0111enja iz ropstva kao kod Mojsija, niti no\u0107 silaska Bo\u017eje Objave kao kod Muhameda, ali je zacijelo no\u0107 jednog velikog obe\u0107anja za cijelo \u010dovje\u010danstvo. Tko je poput mene jednom u toj no\u0107i putovao iz Jeruzalema u Betlehem, kako bi se molio u crkvi ro\u0111enja, nikad ne\u0107e zaboraviti \u010daroliju jednog takvog putovanja pod zvjezdanim nebom, stidljivi ulazak u crkvu ro\u0111enja i posjetu \u201e\u0161pilji ro\u0111enja\u201c, koja unato\u010d stolje\u0107ima koja su je izmijenila iznutra i politi\u010dkim konfliktima vani jo\u0161 uspijeva dotaknuti \u010dovjeka.<\/p>\n

No za\u0161to no\u0107 u po\u010decima velikih religija igra jednu tako va\u017enu ulogu? S \u010dime je to povezano? Odgovor treba tra\u017eiti u ovom smjeru: svjetlo dana dozvoljava razlikovanje u prostoru izme\u0111u onoga \u0161to je dolje i onoga \u0161to je gore. Nebo i zemlja su opti\u010dki jasno razdvojeni. No, no\u0107u se stapaju ono \u0161to je gore i ono \u0161to je dolje, dolazi do iskustva jedinstva prostora. I taj trenutak odgovara religioznom iskustvu. Isto kao \u0161to se \u010dini kako se nebo no\u0107u \u201enaginje\u201c prema zemlji, tako se i Bog naginje prema svijetu. Bog i \u010dovjek doti\u010du se na jedan trenutak, koji sve mijenja. Tu dolazi i motiv kontrasta, jer sve religije koriste kontrastni simboli\u010dki jezik svjetla: svjetlo, koje sja u tami, svjetlost koja se bori s tamom, osvjetljenje, koje tjera sljepo\u0107u.<\/p>\n

A svemu tome treba dodati jo\u0161 i ovo: no\u0107 je za nebrojene ljude vrijeme posebne budnosti, pristupa\u010dnosti, osjetljivosti za ono tajanstveno i nepojmljivo. Zbog toga i snovi ovdje imaju svoje mjesto. Oni su kontaktna podru\u010dja sa onim skrivenim u nama samima, s onim zaklonjenim, nesvjesnim. Oni nam posreduju nizove slika i simbola za ono neshvatljivo u nama i pokazuju kako no\u0107 mo\u017ee biti vrijeme do\u010dekivanja poruke. Jer snove mi ljudi \u201eproizvodimo\u201c ne na isti na\u010din na koji proizvodimo ru\u010dne radove ili umotvorine. Snovi, iako dolaze iz nas samih, su neka vrsta posebnog iskustva. Pri tome se mi ljudi do\u017eivljavamo ne kao \u201estvaraoci\u201c, nego kao oni koji primaju neku poruku, kao darovani, kao protuma\u010deni. Same sebe tako do\u017eivjeti svakako je religiozno praiskustvo, bilo za budiste s promi\u0161ljanjem bu\u0111enja Bude, bilo za \u017eidove sa sje\u0107anjem na no\u0107 izlaska, bilo za muslimane sa sje\u0107anjem na \u201esilazak\u201c Kur'ana ili za kr\u0161\u0107ane s obvezivanjem na mesijansko obe\u0107anje svjetskog mira, koje je u svijet do\u0161lo s osobom i porukom Isusovom.<\/p>\n

Trebamo kontraznak uzajamne suradnje me\u0111u ljudima, kojima je njihova \u201ereligija\u201c ne\u0161to vi\u0161e od sredstava podjele svijeta na vjernike i nevjernike, ne\u0161to vi\u0161e od droge obogotvorenja samih sebe kao gospodara \u017eivota i smrti, ne\u0161to vi\u0161e od otrovnog sredstva za rast megalomanije, koja vjeruje kako je vlastita religija odre\u0111ena vladati svijetom.<\/p>\n

Bo\u017ei\u0107 2015: Koliko \u010desto je u povijesti to veliko obe\u0107anje osramo\u0107eno i izdano, pa i 2015. No to se obe\u0107anje ne mo\u017ee ni pore\u0107i ni izostaviti iz kr\u0161\u0107anske poruke. Na\u0161 svijet bi bio jo\u0161 neutje\u0161niji kad ne bi bilo tog obe\u0107anja. Onome kome \u201eBo\u017ei\u0107\u201c nije izvanjski ritual, niti je svake godine nadglasan trgovinom i strkom, taj ostaje obvezan na to obe\u0107anje Bo\u017ei\u0107a. Upravo u sada\u0161njem trenutku imamo svijet koji do\u017eivljava sve vi\u0161e prekomjerne mr\u017enje, ubojstava, uni\u0161tenja i progona, ali u kojem se i nebrojeni ljudi i dalje zala\u017eu za vi\u0161e ljudskosti, za\u0161tite i skrbi za ugro\u017eene. Me\u0111u njima i mnogi muslimani, koji trenutno jo\u0161 vi\u0161e nego prije stoje pod generalnom sumnjom kako njihova religija opravdava mr\u017enju prema \u201enevjernicima\u201c i ubijanje nejakih i nedu\u017enih. Kao da \u201eNo\u0107 odre\u0111ivanja\u201c nije no\u0107 obvezivanja na mir. Kao da u Kur'anu ne stoji da, tko ubije jednog nedu\u017enog \u010dovjeka, kao da je ubio cijelo \u010dovje\u010danstvo (sura 5, 32). Kao da znanje o svim \u201esvetim no\u0107ima\u201c ne bi moglo stimulirati jedno povezuju\u0107e, umre\u017eavaju\u0107e mi\u0161ljenje, koje bi omogu\u0107ilo uzajamnu suradnju punu po\u0161tovanja, kulturu pa\u017eljivosti i participacije.<\/p>\n

Protiv cini\u010dne hladno\u0107e blasfemi\u010dnog sramo\u0107enja Bo\u017ejeg imena i zaslijepljenog prezira prema ljudima mi trebamo kontraznak uzajamne suradnje me\u0111u ljudima, kojima je njihova \u201ereligija\u201c ne\u0161to vi\u0161e od sredstava podjele svijeta na vjernike i nevjernike, ne\u0161to vi\u0161e od droge obogotvorenja samih sebe kao gospodara \u017eivota i smrti, ne\u0161to vi\u0161e od otrovnog sredstva za rast megalomanije, koja vjeruje kako je vlastita religija odre\u0111ena vladati svijetom. Papa Franjo je postavio jedan takav kontraznak. Na njegovom zadnjem putovanju u Afriku on je u d\u017eamiji centralnoafri\u010dke prijestolnice Banguija govorio o kr\u0161\u0107anima i muslimanima kao \u201ebra\u0107i i sestrama\u201c. \u201eOni koji vjeruju u Boga\u201c, morali bi biti \u201emu\u0161karci i \u017eene mira\u201c. Nasilje iskrivljava \u201elice Bo\u017eje\u201c: \u201erecimo zajedno ‘ne’ mr\u017enji, osveti, nasilju, posebno onome koje se \u010dini u ime religije ili u ime Bo\u017eje. Bog je mir, selam\u201c.<\/p>\n

\u0160to slijedi iz svega ovoga? Onaj tko slavi svoju \u201esvetu no\u0107\u201c, trebao bi se ubudu\u0107e osje\u0107ati istodobno povezan sa svima onima, koji s istom otvoreno\u0161\u0107u za ono stvarno bo\u017eansko slave svoju \u201esvetu no\u0107\u201c. Budisti \u0107e 2016. u Njema\u010dkoj slaviti Vesak 4. svibnja, \u017eidovi ve\u010der Sedera 23. travnja, muslimani \u201eNo\u0107 odre\u0111ivanja\u201c 1. srpnja i kr\u0161\u0107ani \u201eno\u0107 Betlehema\u201c kao i uvijek 24. prosinca. Kod jednog od najve\u0107ih \u017eidovskih mislioca 20.st., Abrahama Joshue Heschela, prona\u0161ao sam jednu rije\u010d koja je postala vode\u0107om rije\u010dju mog rada: \u201eNijedna religija nije otok. Svi smo me\u0111usobno povezani. Izdaja duha na strani jednoga od nas doti\u010de se vjere svih. Pogledi jedne zajednice imaju posljedice za druge zajednice. Danas je religiozni izolacionizam iluzija\u201c.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izdaja duha na strani jednoga od nas doti\u010de se vjere svih<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-196026","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196026","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=196026"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/196026\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=196026"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=196026"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=196026"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}