{"id":195537,"date":"2015-12-19T09:36:21","date_gmt":"2015-12-19T08:36:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=195537"},"modified":"2015-12-19T09:37:44","modified_gmt":"2015-12-19T08:37:44","slug":"kamo-dalje-ljevico","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/19\/kamo-dalje-ljevico\/","title":{"rendered":"Kamo dalje, ljevico?"},"content":{"rendered":"<p><em><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-195538 size-medium\" title=\"Richard Seymour\/thecharnelhouse.org\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-300x220.jpeg\" alt=\"richard-seymour\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-300x220.jpeg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-580x425.jpeg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-450x330.jpeg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-480x352.jpeg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-235x172.jpeg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-75x55.jpeg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-350x257.jpeg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-220x161.jpeg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour-90x65.jpeg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/richard-seymour.jpeg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Autor: Richard Seymour<\/strong><\/em><\/p>\n<p style=\"text-align: right;\"><em>Govor odr\u017ean na sastanku International Socialists Networka<\/em><\/p>\n<p>U subotu sam na sastanku \u201eKriza i jedinstvo\u201c, kojeg je organizirao International Socialists Network, izlo\u017eio verziju ovoga govora. Dio video materijala bit \u0107e postavljen on-line, no na\u017ealost nismo bili u mogu\u0107nosti snimiti cijelu stvar.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"ISN Crisis and Unity: Where Next for the Left? #3 Richard Seymour\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/3j0VRMqVxAc?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>I.<\/p>\n<p>Prije nekoliko godina organizirali smo prosvjedni mar\u0161 protiv BNP-a (British Nationalist Party) kroz centar Londona; mislim da je to bilo nakon \u0161to je Richard Barnbrook izabran u GLA[*]. Sje\u0107am se susreta s mrzovoljnim blogerom i novinarom Daveom Oslerom, i njegove primjedbe o razo\u010daravaju\u0107em odazivu. Rekao sam: \u201eIstina, nadao sam se da \u0107emo za ovakvu stvar izvu\u0107i barem deset tisu\u0107a ljudi na ulicu.\u201c Podigao je obrve i odgovorio: \u201eZanimljivo da to ka\u017ee\u0161, Louise i ja smo upravo komentirali kako \u0107e takve brojke sigurno osvanuti u Socialist Workeru.\u201c Odlazim doma, palim kompjutor, otvaram naslovnu stranicu Socialist Workera. Deset tisu\u0107a.<\/p>\n<p>Stoga je prvi korak koji treba poduzeti i prva vje\u0161tina koju je potrebno razviti da bismo mogli krenuti dalje, sposobnost koju George Orwell opisuje kao \u201emo\u0107 suo\u010davanja s neugodnim \u010dinjenicama\u201c. Budimo iskreni \u2013 znam da je svatko u ovoj prostoriji barem jednom iskusio poriv da neki uistinu jadan prosvjed, beznadnu \u0161trajka\u010dku liniju, neko jedva posje\u0107eno bdijenje ili demonstraciju koja broji ljudstvom kao na Antarktici i podjednako je \u017eivahna, podvali kao buran i radostan trenutak klasnog prkosa. Ili, ako to odbijate priznati, barem priznajte kako ste zamijetili izvje\u0161taj o svome prosvjedu u Socialist Workeru i pomislili: \u201eMa odjebite!\u201c.<\/p>\n<p>Ova tendencija da se preuveli\u010davaju izgledi datog trenutka proizlazi iz ne\u010dega \u0161to se naizgled \u010dini bezazlenim, pa \u010dak i prakti\u010dnim porivom. Svjesni smo da na\u0161i izgledi za uspjeh dijelom ovise o faktoru ljudske subjektivne procjene situacije. Pritom je na\u0161a oklada da \u0107e oni \u010dija je procjena pesimisti\u010dna napustiti bavljenje aktivizmom i umjesto toga kupiti lutrijsku sre\u0107ku \u2013 ili stotine lutrijskih sre\u0107ki, jer onim lakovjernima nikada dosta&#8230; Ako im uspijemo odr\u017eati optimisti\u010dan duh, neprestano ih podsje\u0107aju\u0107i na otpor i sukob koji je ugra\u0111en u sustav, koji \u0107e uvijek biti prisutan i koji ostavlja otvorenom mogu\u0107nost novog radikalizma, oni \u0107e nastaviti sudjelovati i prodati pokoji primjerak \u010dasopisa. Iako, bog nam pomogao ako netko uistinu proda ijedan primjerak. To me pomalo podsje\u0107a na reakciju Jehovinih svjedoka kada im netko naposljetku otvori vrata i pusti ih unutra \u2013 \u201eZar zaista? Ne, ovdje ne\u0161to nije u redu. Ova situacija me pla\u0161i.\u201c<\/p>\n<p>Problemi s ovakvim pristupom su mnogobrojni. Kao prvo, malo pretjerivanja ili uljep\u0161avanja lako mo\u017ee skliznuti u otvoreno falsificiranje. Drugo, ovakav tip lake, jeftine realpolitike, ovakav nemaran odnos prema istini, ima sklonost replicirati se na druga\u010dije \u2013 manje ugodne na\u010dine. Mo\u017eda se jednoga dana na\u0111ete u situaciji da netko v\u00e2s prevesla, pa iz toga ne\u0161to nau\u010dite (Usput re\u010deno, tijekom frakcijskih borbi \u010desto smo koristili termin \u201epolitikanti\u201c. Podrazumijevalo se kako taj termin nije potrebno podrobnije definirati \u2013 znali ste o kome se radi kada bi vas iz neposredne blizine poprskali slinom koja im se pjeni u kutu usana. Mo\u017eda bismo ih najbli\u017ee mogli definirati kao nekoga tko, iako je toga svjestan, cini\u010dno sudjeluje u tome da mu se, na vlastitu \u0161tetu, sustavno la\u017ee.) Tre\u0107e, \u0161to upornije nagla\u0161avate ono pozitivno, to ste primoraniji konstruirati dogme kako biste racionalizirali neistine, te im na taj na\u010din pridodali pone\u0161to teorijske koherentnosti. I na koncu, naravno, zbog svih razloga koje sam ve\u0107 naveo, takvo pona\u0161anje jednostavno prestane biti uvjerljivo. Ljudi prestanu slu\u0161ati. Mo\u017eda \u0107e raditi s vama, mo\u017eda \u0107e vas osobno po\u0161tovati, ali ne\u0107e se pouzdati u va\u0161u analizu; \u0161to zna\u010di da gubite svaku prednost za koju ste mislili da je postignuta dosljednim uljep\u0161avanjem; a s njome i mnogo drugih stvari.<\/p>\n<p>II.<\/p>\n<p>\u0160to danas zna\u010di suo\u010diti s neugodnim \u010dinjenicama? Mislim da to podrazumijeva nekoliko stvari. Evidentno, neugodna polazi\u0161na to\u010dka za mnoge od nas jest \u010dinjenica da smo upravo napustili stranku (SWP \u2013 Socialist Workers Party) \u010dije je vodstvo sustavno prikrivalo podatke i iznosilo la\u017ei o optu\u017ebama za silovanje, \u0161tite\u0107i optu\u017eene od svake ozbiljnije istrage. Nemam namjeru ponavljati ono o \u010demu se ve\u0107 govorilo na prethodnim sesijama \u2013 tijekom kojih se raspravljalo o pitanju opravdavanja silovanja i seksizmu na ljevici \u2013 \u010dini se o\u010diglednim kako ne postoji \u017eeljezna zavjesa izme\u0111u rodnih i drugih pitanja. Tako\u0111er, neki uzroci neuspjeha na jednom polju \u2013 dogmati\u010dnost, sekta\u0161tvo, kultura hijerarhi\u010dnosti, sve prekriveno prpo\u0161nim \u201emi to mo\u017eemo\u201c stavom \u2013 lako \u0107e doprinjeti neuspjehu na drugome polju. Primjerice, nama koji smo prije nekoliko mjeseci napustili SWP, do danas je nasu\u0161no nedostajala konceptualna shema prema kojoj bismo razumjeli ono \u0161to se kao rezultat neoliberalizma tijekom posljednjih trideset ili \u010detrdeset godina dogodilo nama na ljevici, kao i samoj radni\u010dkoj klasi. Mislim da je Neil Davidson, koji je jo\u0161 uvijek \u010dlan SWP-a, radio na rje\u0161avanju tog problema. No, i mi bismo se trebali pobrinuti da ga rije\u0161imo.<\/p>\n<p>U odre\u0111enom je trenutku nekolicina mudrih ljudi (koji su kasnije, 1977. godine, osnovali SWP) uo\u010dila trend koji je ostatak ljevice nijekao: da se plima solidarnosti povla\u010di, a desnica ja\u010da. Nakon industrijski pogonjenog uzlaznog trenda, \u010dinilo se prikladnim proglasiti njegov kraj i najaviti po\u010detak silazne putanje. Postalo je o\u010dito da se shema \u201esilaznog trenda\u201c pokazala potpuno neadekvatnom da zahvati ono \u0161to \u0107e prerasti u neoliberalnu transformaciju klasne strukture, dr\u017eave, predstavni\u010dke demokracije, popularne kulture i subjektivitet\u00e2. Do\u0161lo je do potpunog pomaka u kapitalisti\u010dkoj civilizaciji, protiv kojega razli\u010dite ortodoksije nisu imale nikakve \u0161anse.<\/p>\n<p>U na\u0161oj smo tradiciji mi\u0161ljenja skloni tretirati neoliberalizam kao puko \u0161irenje tr\u017ei\u0161nih sila i tr\u017ei\u0161nih vrijednosti koje po\u010diva na ekstremnom, atomiziranom individualizmu \u2013 \u010dime zapravo prepu\u0161tamo va\u017ean dio terena neoliberalima. Primjerice, to se odnosi na ideju kako uistinu postoji takvo \u0161to poput \u201etr\u017ei\u0161nih sila\u201c, a ne tek razli\u010diti tipovi tr\u017ei\u0161ta ugra\u0111eni u razli\u010dite kulturne i politi\u010dke forme; na ideju da se neoliberalne vrijednosti mogu izvesti na bilo koji jednostavan na\u010din iz nekog vje\u010dnog \u201etr\u017ei\u0161ta\u201c. No stvari ne funkcioniraju na taj na\u010din. Jo\u0161 gore od toga jest to \u0161to je na\u0161e shva\u0107anje silaznog trenda redovno bilo obilje\u017eeno sklono\u0161\u0107u \u2013 ne bih to mogao nazvati ni\u010dim ozbiljnijim \u2013 katastrofi\u010darskom fundamentalizmu. Ma koliko se stvari doimale lo\u0161e po nas, zbog takve sklonosti mislimo kako je kapitalizam uvijek slab, uvijek u krizi, kako neprestano srlja prema svojoj kona\u010dnoj, samoukidaju\u0107oj krizi. Iz navedenih razloga nismo uspjeli razumjeti ni originalnost, ni otpornost neoliberalizma.<\/p>\n<p>Da bismo po\u010deli razumijevati \u0161to se dogodilo, moramo pogledati unatrag i \u010ditati Stuarta Halla. Treba pro\u010ditati njegovu Policing the Crisis, kao i \u201eThe Great Moving Right Show\u201c. \u0160to god mislili o njegovoj prakti\u010dnoj politici, Hall je zahvatio \u0161irinu transformativnog projekta kojega su poduzeli neoliberali, \u010dinjenicu da se radilo o sveobuhvatnom poku\u0161aju konstruiranja nove hegemonije koja operira koliko na razini kulture, ideologije i tehnik\u00e2 vladanja (guvernmentaliteta), toliko i na razini industrijske klasne borbe i privatizacij\u00e2, i tako dalje.<\/p>\n<p>No, tako\u0111er \u2013 i ne bih ovim rije\u010dima htio nikoga posebno \u0161okirati ili uvrijediti \u2013 treba \u010ditati i ljude koji djeluju izvan marksisti\u010dkog idioma. Ljude poput Foucaulta, koji je \u2013 kako odnedavno primje\u0107uju brojni radikalni autori \u2013 shvatio poprili\u010dan broj stvari o neoliberalizmu koje su nama promakle. On je \u010ditao neoliberale u vrijeme kada je to malo tko \u010dinio, i uvidio je kako neoliberalizam nije istovjetan neoklasi\u010dnoj dogmi; a nije bila rije\u010d ni o rekapitulaciji klasi\u010dnog osamnaestostoljetnog liberalizma, kao ni o \u201etr\u017ei\u0161nom dru\u0161tvu\u201c. On ga je razumio kao sveobuhvatni projekt transformacije dru\u0161tva sve do mikrofizike sebstva. Pisao je kako su neoliberali te\u017eili uvesti nove tehnike pojedin\u010devog \u201eupravljanja samim sobom\u201c, odnosno disciplinarna sredstva, u kojima su bili zastupljeni poticaji i kazne, kako bi pomo\u0107u njih pridobili ljude uz ideju da do\u017eivljavaju sebe same kao agente poduzetni\u0161tva koji u\u017eivaju u uzbu\u0111enju preuzimanja rizika.<\/p>\n<p>Vidimo to u na\u010dinu na koji je reorganizirana socijalna i kaznena dr\u017eava. Ne radi se nu\u017eno o sni\u017eavanju cijena tro\u0161kova, ve\u0107 o poku\u0161aju fundamentalne promjene ljudskog pona\u0161anja. Primjerice, ako imate malo dijete, nemojte jednostavno ostati doma i brinuti se za njega nego outsorsajte skrb o djetetu dadilji s minimalnom nadnicom, iza\u0111ite van i ula\u017eite u neke od mnogobrojnih mogu\u0107nosti na tr\u017ei\u0161tu. Preuzmite nekoliko poslova, kupite ne\u0161to dionica, iznova osmislite sami sebe uz pomo\u0107 nove odje\u0107e i novog tijela, riskirajte ne\u0161to novca u kasinu \u2013 ponovni uspon kla\u0111enja pod neoliberalizmom nije slu\u010dajnost. Ukoliko niste pretjerano uspje\u0161ni u svemu ovome, tu su birokratske kazne, le\u017eerni sadizam svakodnevnoga \u017eivota, u\u017eitak u izrugivanju i poni\u017eavanju prezrenih \u2013 uspon televizijskih talk-showova, poput onoga Jeremyja Kylea, u kojima se ljude poti\u010de na agresivno verbalno sukobljavanje, tako\u0111er nije slu\u010dajan.<\/p>\n<p>Naime, ljudi se ne pretvaraju u ta\u010derijance preko no\u0107i; oni ne prihva\u0107aju neoliberalne dogme bespogovorno. No neoliberalizam postepeno oblikuje dio tkiva njihove svakodnevice: a struktura poticaja i kazni dovodi do toga da se osje\u0107ate kao naiv\u010dina ukoliko ne prihvatite odre\u0111ene aspekte neoliberalnog pona\u0161anja \u2013 pretvorite vlastiti dom u imovinu, odnosite se prema vlastitom tijelu kao prema robi koju mo\u017eete utr\u017eiti, prepravite vlastitu osobnost prema potrebama kupaca na tr\u017ei\u0161tu rada, i tako dalje. (Mo\u017eemo primijetiti poja\u010danu tendenciju ovakvog pona\u0161anja s pojavom Facebooka, gdje nam profili pomo\u0107u kojih se ljudi ulaguju potencijalnim poslodavcima pokazuju konstantno razigrane, sretne, dru\u017eeljubive i dobro umre\u017eene ljude \u2013 tko ih jebe.) Neoliberalizam oblikuje kulturu, ne samo u smislu reprezentacije \u2013 filma, knji\u017eevnosti, popularne znanosti, i tako dalje \u2013 ve\u0107 i u antropolo\u0161kom smislu \u201esvakodnevne kulture\u201c, onako kako je poima Raymond Williams, na\u010dina na koji ljudi \u017eive.<\/p>\n<p>Dakle, kada nam ankete pokazuju kako vi\u0161e od 70% ljudi podr\u017eava rezove u socijalnoj pomo\u0107i, znamo kako to ne zna\u010di da oni u potpunosti podr\u017eavaju neoliberalni projekt \u2013 njegove doktrine, u obliku u kojem su predstavljene \u0161irokoj javnosti, previ\u0161e su protkane nedore\u010denostima i kontradikcijama da bi tomu bilo tako. No tako\u0111er znamo da su oni pod dubokim utjecajem neoliberalnog guvernmentaliteta i poimanja samih sebe, ali i svih ostalih oko sebe, kao agenata poduzetni\u0161tva; a time i pod utjecajem poimanja \u201etr\u017ei\u0161ta\u201c kao svemogu\u0107eg obra\u0111iva\u010da informacija i distributera pravi\u010dnih nagrada i kazni.<\/p>\n<p>Stoga bismo trebali o tome razmi\u0161ljati kao dijelu dugoro\u010dnog, kontinuiranog projekta. Ukoliko pogledate metodu implementacije studentskih kredita, kao i financijalizacije obrazovnog sustava, vidjet \u0107ete kako se radi o nametanju nove vrste disciplinarnosti \u2013 iako sustav visokog obrazovanja ostaje dr\u017eavni aparat, po\u010dinje ga se do\u017eivljavati ne kao javno dobro, ve\u0107 kao robu koja osna\u017euje poduzetni\u010dki aspekt pojedinca. A \u0161to se vi\u0161e takva interpretacija osna\u017euje, to ona vi\u0161e \u2013 na ideolo\u0161koj razini \u2013 podriva razlika izme\u0111u proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da; name\u0107e se ideja da smo svi proizvo\u0111a\u010di, kao i da smo svi potro\u0161a\u010di. Stvar je samo u tome da su neki od nas slu\u010dajno uspje\u0161niji od drugih. Posljedi\u010dno, dolazi do erozije temelja iz kojeg proizlazi \u201eklasna svijest\u201c.<\/p>\n<p>Nemogu\u0107nost da se razumije uspjeh neoliberalizma kao sveobuhvatnog politi\u010dkog, ekonomskog i kulturnog projekta, kao i neuspjeh pri razumijevanju njegova dugoro\u010dnog hegemonijskog karaktera, zna\u010di da ne uspijevamo razumjeti u kakvoj smo se vrsti konjunkture zatekli, i koji je stvarni omjer klasnih i politi\u010dkih snaga. \u0160to \u0107e re\u0107i da se uvijek reaktivno prilago\u0111avamo trendovima, prodajemo \u201enaknadnu pamet\u201c, ponekad i dugo vremena nakon \u0161to se stvar ve\u0107 dogodila. Zbog toga nismo bili u stanju reagirati kada je nastupio financijski krah i razni drugi lomovi koji su potom uslijedili; zbog toga nismo predvidjeli niti razumjeli razloge zbog kojih neoliberalizam ne\u0107e samo pre\u017eivjeti globalnu recesiju, nego \u0107e se iz nje vratiti oja\u010dan. Zbog toga nas je toliko \u0161okirao razmjer pasivnosti uslijed recesije i rezanja radnih mjesta \u2013 iako, budimo po\u0161teni, \u010dak je i Mervyn King izrazio svoju iznena\u0111enost takvim ishodom. Zbog toga nas je iznenadilo da je tako velik dio agende mjera \u0161tednje bio ili objeru\u010dke prihva\u0107en ili do\u010dekan s rezignacijom, ali prihva\u0107en. Zbog toga nam nije imalo smisla da ljudi, \u010dini se, prihva\u0107aju preusmjeravanje krivnje sa sistema, s kapitalizma, na siroma\u0161ne: naravno \u2013 oni su bili lo\u0161i poduzetnici, oni su riskirali i podbacili, to je prouzro\u010dilo krizu. Zbog toga u rijetkim, dragocjenim trenucima kada se pojave znakovi borbe (a kada do toga i do\u0111e, ona se ne odvija po obrascima koje smo navikli o\u010dekivati) ne uspijevamo ponuditi obja\u0161njenje. Zbog toga je bilo mogu\u0107e govoriti o strategiji koja se oslanja na \u201ebazu\u201c u doba kada nemamo ni ljudstva ni organizirane mase; kao da \u0107e se glavne radikalne bitke odvijati me\u0111u militantnim kadrom sindikalista javnih slu\u017ebi po tradicionalnom \u0161trajka\u010dkom obrascu. Pritom zaboravljamo kako se posljednji veliki uspjeh za na\u0161u klasu dogodio u obliku pobune protiv uvo\u0111enja glavarine[**]. Kao da mo\u017eemo \u010darolijom stvoriti bazu ni iz \u010dega.<\/p>\n<p>Potrebno je iz temelja preispitati razdoblje neoliberalizma i njegove u\u010dinke, te pokazati da smo sposobni na njega odgovoriti rekonstrukcijom model\u00e2 solidarnosti i kolektivizma koje \u0107emo s mikro-razine podi\u0107i na onu op\u0107enitiju; obnavljanjem formi uto\u010di\u0161ta od surovosti neoliberalne svakodnevice; kao i stvaranjem novih prigod\u00e2 za kolektivnu akciju.<\/p>\n<p>III.<\/p>\n<p>Sljede\u0107a neugodna \u010dinjenica s kojom se valja suo\u010diti jest ozbiljan pad infrastrukture ljevice tijekom posljednjih desetlje\u0107a. Ne \u017eelim se previ\u0161e baviti onime \u0161to ve\u0107 znamo \u2013 slabljenjem sindikata i njihovom birokratizacijom, opadanjem laburisti\u010dke ljevice, nestankom brojnih ljevi\u010darskih organizacija i publikacija. I ne radi se samo o ljevici; do\u0161lo je do op\u0107eg odumiranja popularnih volonterskih udru\u017eenja, opadanja u bavljenju politikom kao takvom, uz sve ve\u0107u privatizaciju dru\u0161tvenog \u017eivota. Znate, mogli bismo govoriti o porastu broja dru\u0161tvenih pokreta, pri \u010demu bih se slo\u017eio kako je to bila iznimno va\u017ena \u010dinjenica tijekom posljednjih \u010detrdesetak godina. No, upe\u010datljiva stvar kod ovih pokreta jest da rijetko i\u0161ta ostavljaju iza sebe. Pokret oja\u010da, dolazi do trenutka euforije, do pro\u0161irivanja okvira mogu\u0107nosti \u2013 nakon \u010dega se vladaju\u0107a klasa, dr\u017eava, policija i tako dalje redom \u2013 prilagode, promijene taktiku, prona\u0111u na\u010din da ugase pokret, da bi na kraju malo toga preostalo kao njegovo trajno postignu\u0107e. Uspjesi pokreta se ne institucionaliziraju, a gubici ostavljaju psihi\u010dki talog koji odvra\u0107a ljude od ponovnog poku\u0161aja.<\/p>\n<p>Ovo ne mora nu\u017eno biti problem ukoliko je va\u0161 cilj biti mala, mobilna i prilagodljiva grupa teorijskih i prakti\u010dkih lidera, neka vrsta outsourcing firme za ljevi\u010darske protestne pokrete koja mo\u017ee podnijeti teret kako teorijskog promi\u0161ljanja konkretnog pokreta tako i njegovog organiziranja \u2013 u stilu \u201ene brinite se o X nego prepustite nama da se brinemo o X\u201c. Ako se dobro brendirate \u2013 i pritom moram primijetiti da su stranke koje govore o poletu, duhu i kovanju \u017eeljeza dok je vru\u0107e, odradile bolji PR posao od onih koje za sebe govore da su \u201eintervencionisti\u010dka stranka\u201c \u2013 uspijeti \u0107ete se nametnuti svaki put iznova. No, to je specifi\u010dno neoliberalna podjela rada; to je model kojemu se trebamo oduprijeti, kao \u0161to sam, nadam se, uspio pojasniti.<\/p>\n<p>Potrebna nam je infrastruktura: to zna\u010di da trebamo te\u017eiti tome da stvorimo gostoljubivu, demokratsku organizaciju ili skup organizacija s pravom, masovnom bazom. Pritom doista ciljam na \u201emasovnost\u201c. Mislim da uzalud tro\u0161imo na\u0161e vrijeme ako ne poku\u0161avamo izgraditi masovne organizacije. Za\u0161to nam je to potrebno? Naime, postoje prakti\u010dni aspekti: potrebno nam je ne\u0161to pomo\u0107u \u010dega mo\u017eemo prikupljati i rukovati novcem, jer sve vi\u0161e stvari koje \u010dine ljevi\u010darski aktivizam mogu\u0107im ko\u0161ta sve vi\u0161e novca (poput, primjerice, sveu\u010dili\u0161nog smje\u0161taja) \u2013 eto neoliberalizma u praksi. No, jo\u0161 va\u017enije, moramo se oduprijeti privatizaciji dru\u0161tvenog \u017eivota i podi\u0107i bedem kolektivnog djelovanja o koji \u0107e se neoliberalna ideologija i prakse postojano slamati. Dr\u017eim kako su nam potrebni oblici masovnog grassroots organiziranja, koji bi bili izgra\u0111eni oko onih osi oko kojih se ljudi politiziraju, bilo da se radi o obrazovanju, stambenom pitanju, seksizmu, islamofobiji, op\u0107inskim resursima ili ne\u010demu drugome. Potrebno nam je da se stranka Left Unity i narodni plenumi (People's Assemblies) usmjere prema ovome cilju.<\/p>\n<p>A toliko smo daleko od onoga gdje bismo trebali biti. Neki su skloni razumijevanju interneta kao pru\u017eatelja zamjenske infrastrukture. I zaista, na odre\u0111en na\u010din on pru\u017ea nevi\u0111ene mogu\u0107nosti. Razbija ideolo\u0161ki monopol dr\u017eavno-kapitalisti\u010dkih medija, smanjuje tro\u0161kove dijeljenja informacija na daljinu, te nesumnjivo potkopava hijerarhije temeljene na tajnosti \u2013 \u0161to bi nas svakako trebalo zanimati. Ne znam jeste li pro\u010ditali knjigu Paula Masona, Why It's Kicking Off Everywhere (\u201eZa\u0161to je cijeli svijet na nogama\u201c).<\/p>\n<p>Moj je govor trebao biti naslovljen Why It Isn't Kicking Off Everywhere (\u201eZa\u0161to cijeli svijet nije na nogama\u201c) \u2013 no onda se dogodila Turska. Prokletstvo! No u toj knjizi on na zanimljiv na\u010din opisuje dijeljenje informacija na internetu kao \u201ememetsko\u201c \u2013 to jest, analogno \u0161irenju, reprodukciji i selekciji gena u biolo\u0161kom svijetu. Dobre ideje pre\u017eive, a lo\u0161e se odvoje od \u017eita \u2013 bez posredovanja i\u010dega osim okvira koji na autonomnoj bazi povezuje pojedince preko mre\u017ee. On tako\u0111er tvrdi kako je mnogim aktivistima ovakva struktura umre\u017eenog individualizma pru\u017eila pribli\u017ean nadomjestak za predstavni\u010dku demokraciju.<\/p>\n<p>No ovdje nastupa problem. Ideja o memu puno je bli\u017ee modelirana prema metafizi\u010dkoj koncepciji tr\u017ei\u0161ta koju sam spomenuo ranije, nego prema bilo kakvom demokratskom obrascu. Nadalje, ovakva selekcija informacija ne zna\u010di da \u0107e dobre ideje nu\u017eno pobijediti \u2013 zbog toga \u0161to je internet, kao i svaka druga tehnologija, artikuliran unutar postoje\u0107ih hijerarhija \u2013 ekonomskih, politi\u010dkih i ideolo\u0161kih klasnih struktura. Tako\u0111er, s obzirom da ova takozvana \u201ememeti\u010dka\u201c struktura, sa svojim \u201etemama u trendu\u201c i sli\u010dnim fenomenima, favorizira kratkotrajan poja\u010dani interes (\u201ebuzz\u201c), kao i brzu, a ponekad i povr\u0161nu asimilaciju ideja \u2013 ona je daleko pogodnija za vje\u0161to upakiranu, emocionalno potentnu nadmo\u0107 PR-a, nego li za \u0161irenje dobrih ideja. Ne radi se o zasebnoj, samodostatnoj infrastrukturi, a kamoli paralelnoj demokraciji. Dakle, nema sumnje kako bismo se kona\u010dno trebali uhvatiti uko\u0161tac s internetom i implikacijama koje on ima po praksu, no istovremeno ne bismo smjeli podle\u0107i utje\u0161noj ideji da \u0107e neka tehnologija nadoknaditi sve ono \u0161to smo izgubili.<\/p>\n<p>IV.<\/p>\n<p>Zadnja neugodna \u010dinjenica. Postoji tendencija da se govori o \u201eotporu\u201c i \u201enadiru\u0107em valu borbe\u201c. Ni to nas, samo po sebi, ne\u0107e spasiti, \u010dak i kada se ne radi o pukoj fantaziji. Mane i nedostaci koje sam prethodno naveo, dugoro\u010dni su i strukturalne prirode, stoga ih se mo\u017ee prevladati jedino u dugoro\u010dnoj perspektivi. Znate, kada smo suo\u010deni s neugodnim \u010dinjenicama, postoji sklonost da se ka\u017ee, \u201eza\u0161to ljudi ne prestanu biti tako pesimisti\u010dni \u2013 pogledajte Tursku\u201c ili \u201epogledajte Gr\u010dku\u201c, ili \u201epogledajte Occupy\u201c, ili \u201epogledajte Egipat\u201c. Prisje\u0107am se kako je, nedugo nakon \u0161to sam 1998. godine postao revolucionarni socijalist, fraza glasila \u201epogledajte Indoneziju\u201c. No, premda su trenuci u kojima dolazi do ispoljavanja borbe i previranja veli\u010danstveni i dobrodo\u0161li, nikako nisu adekvatni u odnosu na razmjer kapitalisti\u010dke ofenzive; i nipo\u0161to ne ostavljaju trag na bilanci globalnih politi\u010dkih borbi koji bi bio usporediv s onim kojega su ostavila desetlje\u0107a neoliberalizma. Radi se o bljeskovima otpora u dugoro\u010dnom procesu neoliberalne transformacije koja postaje izrazito brutalna i nepravedna \u2013 a neoliberali, zagovornici mjera \u0161tednje, kako god ih \u017eeljeli nazvati, nisu izgubili ni jednu ozbiljniju bitku. Niti jednu.<\/p>\n<p>Karakteristike neoliberalnog rje\u0161enja poprili\u010dno su uznapredovale, a novonastali obrasci politike i reprezentacije po\u010deli su oko\u0161tavati i poprimati stabilniji oblik. Izgubili smo previ\u0161e vremena dok je situacija bila nestabilna. Ono prema \u010demu bismo u ovome kontekstu trebali smjerati jest dugi proces rekonstrukcije i ponovnog pozicioniranja \u2013 tijekom kojega bljeskovi otpora, ma koliko bili prekrasni, pru\u017eaju prilike za unapre\u0111ivanje te rekonstrukcije, ali sami po sebi ne zapo\u010dinju nu\u017eno onakvo pobolj\u0161anje na\u0161ih izgleda kakvo nam je na globalnoj razini potrebno. Da naglasim: moramo se odmaknuti od reaktivne politike, podalje od obrambenog mobiliziranja kao odgovora na posljednju ofanzivu, kao i od popratne teorijske ispraznosti i defanzivnog karaktera takve politike; te usmjeriti prema strpljivom radu na svim razinama i s dugoro\u010dnim rezultatima. Na taj \u0107emo na\u010din zapo\u010deti s obnovom.<\/p>\n<p>S engleskog preveli Martin Bero\u0161, Karolina Hrga, Damjan Raja\u010di\u0107<\/p>\n<p>Objavljeno na autorovom blogu Lenin's tomb 10. lipnja 2013.<\/p>\n<address>Prevoditeljske opaske:<\/address>\n<address><em>[*] Greater London Authority, najvi\u0161e administrativno tijelo grada Londona<\/em><\/address>\n<address><em>[**] Glavarina (eng. poll tax) je reforma lokalnog oporezivanja koju je vlada Margaret Thatcher poku\u0161ala implementirati 1989. i 1990. godine. Taj je porez trebao biti jednak za sve zaposlene stanovnike pojedine op\u0107ine, bez obzira na njihov materijalni polo\u017eaj. Njegova uplata bila je preduvjetom za stjecanje prava glasa na izborima te je stoga ta reforma \u0161iroko kritizirana kao poku\u0161aj da se smanji broj siroma\u0161nih glasa\u010da od kojih su mnogi bili neskloni toj vladi.<\/em><\/address>\n<p><a href=\"http:\/\/www.slobodnifilozofski.com\/2015\/02\/richard-seymour-kamo-dalje-ljevico.html\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Potrebno je iz temelja preispitati razdoblje neoliberalizma i njegove u\u010dinke, te pokazati da smo sposobni na njega odgovoriti <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":195538,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-195537","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/195537","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=195537"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/195537\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/195538"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=195537"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=195537"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=195537"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}