{"id":195292,"date":"2015-12-16T08:27:14","date_gmt":"2015-12-16T07:27:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=195292"},"modified":"2015-12-16T08:27:14","modified_gmt":"2015-12-16T07:27:14","slug":"gdje-caruje-privatno-vlasnistvo-nema-slobode","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/16\/gdje-caruje-privatno-vlasnistvo-nema-slobode\/","title":{"rendered":"Gdje caruje privatno vlasni\u0161tvo, nema slobode"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>U izdanju Srpskoga narodnog vije\u0107a iza\u0161la je knjiga kriti\u010dkih \u010dlanaka, intervencija i polemika Sa\u0161e Blagusa, nazvana \u2018Gra\u0111anin Blagus\u2019. Tom smo prigodom razgovarali s ovim zagreba\u010dkim autorom.<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>Profesionalni ste radni vijek proveli kao fizi\u010dar u Institutu Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107, a ne samo \u0161to pokazujete veliko zanimanje za filozofiju, dru\u0161tvena doga\u0111anja, politiku i aktivizam nego ste se i u svemu tome oku\u0161ali. Kako vidite taj odnos izme\u0111u potrebne stru\u010dnosti s jedne i legitimnog interesa, pa i prava svakog \u010dovjeka da reflektira i sudjeluje u dru\u0161tvenom \u017eivotu s druge strane?<\/li>\n<\/ul>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-195293\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-300x220.jpg\" alt=\"Sasa _Blagus\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Sasa-_Blagus.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Kada sam po\u010deo raditi kao fizi\u010dar, nisam odmah bio formiran i radio kao sada. Na sada\u0161nji sam na\u010din po\u010deo razmi\u0161ljati tek 2000., dotad sam se bavio uglavnom znanstveno-stru\u010dnim radom, \u0161to ne zna\u010di da nisam pratio \u0161to se de\u0161ava, kako u biv\u0161oj dr\u017eavi tako i poslije. Me\u0111utim, 1990-ih je zakuhalo u meni, pa sam po\u010deo \u010ditati relevantnu literaturu. U biv\u0161oj sam dr\u017eavi bio iskreni \u010dlan Saveza komunista, ali na pasivan na\u010din, poput tada\u0161nje ve\u0107ine. Onda sam 2000. pri\u0161ao SRP-u Stipe \u0160uvara i po\u010deo pisati tekstove, najprije u \u2018Hrvatskoj ljevici\u2019. U jednoj mi je prilici \u0160uvar rekao da je izuzetno zadovoljan mojim pisanjem i da \u0107u, dobijem li otkaz na Institutu, mo\u0107i \u017eivjeti od pisanja. Imao sam i tu sre\u0107u da su se u to vrijeme \u0160uvar i Milan Kangrga pomirili i pribli\u017eili. Tako sam uspio upoznati i Kangrgu. Rekao mi je da \u010dita \u0161to pi\u0161em i neka tako nastavim. S podr\u0161kama \u0160uvara i Kangrge, pa onda i Veselina Golubovi\u0107a, sve sam vi\u0161e razvijao poriv za pisanjem. Razmotrite li moj na\u010din pisanja u tekstovima koje sam objavljivao na Zamirzinu, H-alteru, u \u2018Novom listu\u2019 i drugdje (a oni su u mojoj knjizi preure\u0111eni tako da i ondje mogu funkcionirati), uo\u010dit \u0107ete da jako puno citiram. Namjera mi je da citati kod \u0161irega kruga ljudi, koji se ne bave dru\u0161tvenim znanostima, probude \u017eelju za \u010ditanjem originalnih djela. \u017deli li netko biti intelektualac, mora biti zainteresiran za svijet oko sebe. Mora na njega reagirati. Mora biti glasan i re\u0107i \u0161to misli. Kod nas je citoyen, na\u017ealost, ba\u010den u zape\u0107ak, jedva da ga imamo. Ali zato imamo bourgeoisa. I sivu masu koja sve vidi i ne misli ni\u0161ta.<\/p>\n<p><strong>Pervertirana demokracija<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>A manipulirana javnost natiskala se oko centara mo\u0107i, strana\u010dkih i ostalih, i ne mari za dru\u0161tvo?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Parlamentarna demokracija pervertirala je u svoju suprotnost, pa volim re\u0107i da zapravo \u017eivimo u diktaturi. Formalno jo\u0161 postoje stranke, gra\u0111ani idu na izbore, glasaju, ali od toga \u2013 ni\u0161ta. Iako je i to za \u0161to glasaju diskutabilno. Nikakvog upliva na dru\u0161tvo nemaju, ali misle da \u017eive u demokraciji. Radi svojih javno izre\u010denih stavova imao sam neprilika, i\u0161ao sam i na sud. Ni na poslu me nisu uvijek najbolje gledali jer sam svakom u brk kresao \u0161to ga ide \u2013 i ravnateljima i znanstvenim vije\u0107ima i sli\u010dnim skupovima. Bez la\u017ene skromnosti, rekao bih da imam gra\u0111ansku hrabrost. Barem u ovom trenutku, jer nikad ne znamo \u0161to nam se mo\u017ee dogoditi. Osobno, \u017eelim \u017eivjeti u istini i slobodi i zato sam po svjetonazoru ljevi\u010dar, dakle sljedbenik Marksove filozofijske misli. No onda i \u017eelim i moram tako i \u017eivjeti.<\/p>\n<ul>\n<li>S jedne strane kao da nestaje tzv. op\u0107a javnost, neko\u0107 strogo centralizirana, a njoj se onda ne suprotstavlja neka protujavnost. Opstaje samo raspr\u0161ena, mre\u017ena mogu\u0107nost da svatko bude medij, ali bez nekoga ve\u0107eg utjecaja?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Od gomile medija koji postoje, najve\u0107i dio njih, rekao bih 99 posto, baziran je na istoj ideolo\u0161koj potki. Svi oni govore istu stvar. I neki portali koji vam se u\u010dine lijevima propuste ne\u0161to suprotno, pa do\u017eivite hladan tu\u0161. Rije\u010d je o svojevrsnom oportunizmu u kojem se nastoji zadovoljiti sve, ne bi li se tako pre\u017eivjelo. Ali to, po mome mi\u0161ljenju, ne vodi nikamo. Kao da su nekada, kada je postojao i ve\u0107i realni rizik, ljudi bili manji oportunisti. Mediji su zaglibili u mejnstrimu, pa propagiraju liberalni dogmatizam. Na djelu je jednoumlje.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to uop\u0107e mislite o ideji kulture sje\u0107anja, konceptu koji sada promi\u010du mnoge nevladine organizacije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kultura sje\u0107anja kako je one misle, po\u010desto i bez zlih namjera, ne razumije da samo umjetni\u010dki ili samo komemorativni pristup ne rje\u0161ava problem zatiranja sje\u0107anja. Za\u0161to? Pa zato \u0161to u nas zatiranje sje\u0107anja ima svoje korijene u Drugome svjetskom ratu i klasi\u010dnom fa\u0161izmu. Ali ne samo tamo: novi vlastodr\u0161ci ho\u0107e da \u2018zaboravimo\u2019 sve \u0161to je bilo emancipatorsko izme\u0111u 1945. i 1990. Njima je najva\u017enije da to zaboravimo, kako bi proveli \u2018nu\u017ene reforme\u2019. A onda mora i\u0107i i revizija one pro\u0161losti od 1941. do 1945. Izmi\u0161lja se antifa\u0161izam koji ne bi smio imati u sebi traga komunizma. A to se doga\u0111a i u tzv. ljevice, koja tako\u0111er pere antifa\u0161izam od emancipatorskog momenta. A taj moment nije bio prisutan samo u nas, koji smo imali socijalisti\u010dku revoluciju, nego i u tada\u0161njim zapadnim zemljama. Nakon Drugoga svjetskog rata posvuda se vidio jedan entuzijazam, nova \u017eivost. \u010cak i u Britaniji, gdje je Vinston \u010cer\u010dil kao konzervativac izgubio izbore usprkos zaslugama za pobjedu u ratu. U knjizi se referiram i na Fridmanovu doktrinu, jednu perfidnu akciju koju ljudi nisu htjeli vidjeti. A to se i danas de\u0161ava u obliku neokolonijalnih zahvata u Aziji i Africi, na Bliskom istoku, u Siriji, Iraku\u2026<\/p>\n<ul>\n<li>Pa i revizionizam u historijskim znanostima nije originalno ovda\u0161nji: ideja pacificiranja pro\u0161losti, ideologije pomirbe, postoji na razli\u010ditim nivoima \u0161irom EU-a. Za nas, tzv. zapadni Balkan, osmislili su posebne koncepte postkonfliktnog dru\u0161tva. Ideja je diljem Evrope da treba potisnuti povijest konflikata me\u0111u narodima i dr\u017eavama i isticati, naravno pomno izabrane, pozitivne primjere me\u0111udr\u017eavne suradnje i sli\u010dnog, kao da \u0107e to biti garancija budu\u0107eg mira. No taj se konstrukt i pri najmanjim potresima uru\u0161ava?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je na\u0161 revizionizam, a sada \u0107u govoriti o Hrvatskoj jer ovdje \u017eivim, jo\u0161 opasniji nego vani. Jer imate Njema\u010dku, Austriju, Francusku, u kojima revizionisti poput Ernsta Nolta ili grofa Tolstoja i sli\u010dnih ipak nastradaju. A u nas se, usprkos Ustavu i Kaznenom zakonu, u ime (la\u017ene) tolerancije mo\u017ee bez sankcija prodavati ekstremni povijesni revizionizam. Ako se protiv toga pobunite, tu\u017eit \u0107e vas zbog uvrede i nano\u0161enja du\u0161evne boli te povla\u010diti po sudovima. Moj slu\u010daj s Josipom Jur\u010devi\u0107em, profesorom na Hrvatskim studijima, trajao je pet godina, sve dok nisam nepravomo\u0107no oslobo\u0111en. Da bi se potom on \u017ealio \u017dupanijskom sudu. I sada je taj proces ve\u0107 dvije godine u stanju mirovanja. A u tome nisam jedini, i vi znate da su bili tu\u017eeni i Kangrga i Predrag Matvejevi\u0107. To u nas nije rije\u0161eno. Zakon nije najprecizniji, ali nije problem samo u Ustavu i zakonu nego i u sudskoj praksi. Na\u0161e je sudstvo, usprkos svim zaklinjanjima u suprotno, visokoideologizirano.<\/p>\n<ul>\n<li>U nas se, navodno u ime \u010duvanja trodiobe i autonomije sudske vlasti, u javnosti sudska praksa ne kritizira ni retrospektivno, kod zavr\u0161enih slu\u010dajeva?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pravosu\u0111e i sudska praksa moraju proizlaziti iz demokracije. To zna\u010di da gra\u0111anin mo\u017ee otvoreno re\u0107i \u0161to misli o sudskoj praksi. Neprihvatljiva je ideja do\u017eivotnog izbora sudaca, svi smo mi na nekakvom reizboru. I mi znanstvenici svakih pet godina idemo na reizbor, prilikom kojeg mo\u017eemo izgubiti posao. A i suci su ljudi, kao i svi drugi.<\/p>\n<p><strong>Antikomunisti\u010dki mentalitet<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Bavite se i antikomunisti\u010dkim mentalitetom kod nas. \u0160to pod tim podrazumijevate?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Antikomunisti\u010dki mentalitet definitivno postoji i u velikoj je mjeri induciran. Pogre\u0161no bi bilo re\u0107i da je induciran tek devedesetih, tada je samo eksplodirao, a prisutan je bio i potkraj osamdesetih. Godinama je na djelu bezobrazno ideologizirano i nepovijesno poistovje\u0107ivanje marksisti\u010dkog pojma komunizma i staljinizma. To rade \u010dak i neki dobronamjerni ljudi, po\u010desto i zbog neznanja.<\/p>\n<ul>\n<li>Kod nas sam prvi put obrazlo\u017eenje za to \u010duo na po\u010detku devedesetih, od pokojnog politologa Ivana Prpi\u0107a, koji je rekao da mo\u017eemo govoriti o komunizmu transcendentno, kao o neostvarenom Marksovom postulatu, ali i imanentno, kao o opisu onih dru\u0161tava koja su \u017eivjela pod vla\u0161\u0107u komunisti\u010dkih partija?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Istina je da su zemlje Isto\u010dnog bloka \u017eivjele u rigidnome, jednopartijskom sistemu. Kod nas je situacija ipak bila pone\u0161to druga\u010dija. Ono \u010demu je socijalizam trebao stremiti jest nestrana\u010dka demokracija. Na\u0161e je samoupravljanje imalo tu tendenciju, ali nije i\u0161lo dovoljno duboko. Rekao bih da je to prekinuto Titovom smr\u0107u. Njega se sada smatra diktatorom, a ja mislim da je on pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a iskreno inicirao samoupravljanje.<\/p>\n<ul>\n<li>Bila su to dva smjera, jedan na radnom mjestu i pri radnom procesu, a drugi kao teritorijalni oblik organiziranja dru\u0161tva u komune, uz zamalo izvansistemski polo\u017eaj Saveza komunista?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jednom je Kangrga rekao da je bila pogre\u0161ka i\u0107i s parolom \u2018Tvornice radnicima!\u2019, da je trebalo re\u0107i \u2018Sva vlast proleterima!\u2019 Ljudi danas sve manje razumiju pojmove poput socijalizma i komunizma.<\/p>\n<p>Zato \u0161to se u javnosti oni ne pojavljuju, doima se da ljudi ne razumiju klasnu prirodu dru\u0161tva. Pa se onda mogu pojaviti \u2018teorije\u2019 da klasa zapravo nema. Iako bi se moglo govoriti i o tome da postoje lumpenklasni momenti, pogotovu na strani bur\u017eoazije\u2026<\/p>\n<p>Kada upotrebljavate pojmove poput radni\u010dke klase, socijalizma ili samo socijalne ravnopravnosti, prijeti opasnost da vas odmah proglase dogmati\u010darom. Ti su pojmovi tijekom proteklih 25 godina uporno kompromitirani, ali to ne zna\u010di da ih ne treba upotrebljavati. Samo moramo uvijek ispo\u010detka obja\u0161njavati \u0161to oni zna\u010de.<\/p>\n<p><strong>Strah od epigonstva<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Pa ipak se svojevrsni poku\u0161aj obnove marksizma, posebice nakon va\u017ene studentske blokade zagreba\u010dkoga Filozofskog fakulteta 2009., doga\u0111a i na rubovima mla\u0111e generacije. Govorite i o fenomenu bezrazlo\u017enog straha od epigonstva?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kada je zapo\u010deo studentski bunt, puno sam vi\u0161e od njega o\u010dekivao. Pritom ne mislim da ono \u0161to su studenti zapo\u010deli nema itekakvu utopijsku vrijednost. Ima. Ali su stali na manje od pola puta. Dohvatili su se samo pitanja \u2018besplatnog\u2019 \u0161kolstva, a izbjegli eksplicite dovesti u pitanje Bolonjsku reformu, iako je ukidanje besplatnog studija upravo njezina direktna posljedica.<\/p>\n<ul>\n<li>Mo\u017eda pobunjene studente trebamo shvatiti kao jo\u0161 jedan poku\u0161aj pokreta \u2018jedne to\u010dke\u2019? Tu se namjerno povezanost niza problema reducira na jedan problem i jedan zahtjev, s time da se ra\u010duna kako \u0107e svi vidjeti da se ide i preko njega?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Naravno da su tu odmah povezana pitanja besplatnog zdravstva, prava radnika itd. Posebno sam kriti\u010dan na onu njihovu parafrazu \u0161ezdesetosma\u0161kog pokli\u010da u paroli \u2018Budimo realni, tra\u017eimo mogu\u0107e!\u2019 Ono \u2018nemogu\u0107e\u2019 trebalo je ostati. Ta je nemogu\u0107nost, naravno, nemogu\u0107nost u horizontu ideologije koju \u017eivimo, a upravo nju treba presko\u010diti da stvar postane mogu\u0107om.<\/p>\n<ul>\n<li>To je va\u0161a tema straha od epigonstva ili ponavljanja. Za mlade, ali i stare, nastaje problem transgeneracije neprenosivosti, pa onda mladost reagira u stilu \u2018\u0160to nas tupite tom svojom boljom pro\u0161lo\u0161\u0107u?\u2019 I onda se, u \u017eelji da se izbjegnu, doga\u0111a ponavljanje upravo pogre\u0161aka iz pro\u0161losti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Napisao sam polemi\u010dki \u010dlanak o tezi da ponovno pokretanje praksisovskih istra\u017eivanja mo\u017ee izazvati opasnost od epigonstva. Mislim da se toga ne treba bojati. Uvijek ima epigona, ali to nije samo lo\u0161e, oni mogu imati i edukativnu vrijednost. Posla, dakako, ima mnogo, jer nitko ne misli da su nam praksisovci ostavili zatvoren sistem. Ono \u0161to se mora napraviti, \u017eeli li se nastaviti posao praksisa, povratak je radikalnoj kritici i spekulativnom na\u010dinu mi\u0161ljenja, i to u dana\u0161njoj situaciji koja \u2013 i tu ljudi grije\u0161e \u2013 nije bitno druga\u010dija nego \u0161to je bila u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu njihova vremena. To \u0161to je kapitalizam postao globalnim samo je njegov \u2018prirodni\u2019 razvoj, \u010demu oduvijek tendira.<\/p>\n<ul>\n<li>Povratak ne treba shva\u0107ati doslovno. U nekim momentima svoje dana\u0161nje regresije na\u0161e dru\u0161tvo, pogotovo u zao\u0161travanju eksploatacije i klasne borbe, vi\u0161e sli\u010di 19. stolje\u0107u nego \u0161ezdesetim godinama pro\u0161loga?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ono \u0161to je Marks govorio ponavlja se i danas, bez obzira na svu novu znanost i tehnologiju. Dapa\u010de, ponekad se \u010dini da je mogu\u0107a nekakva obnova suvremenoga kmetstva, da radnik opet bude prikovan uz svoje radno mjesto. Sada se to \u010dini nemogu\u0107im, jer se posvuda reklamiraju fleksibilizacija i mobilnost.<\/p>\n<ul>\n<li>Me\u0111u britanskim konzervativcima ponovno kru\u017ee ideje o uvo\u0111enju imovinskog cenzusa u nekada jednako pravo glasa?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Bilo je i kod nas razli\u010ditih \u010dudnih poku\u0161aja. Tako je profesor Pravnog fakulteta Ivan Pa\u0111en napao studente da su bezobrazni \u0161to se bune, a spadaju u uzdr\u017eavani dio dru\u0161tva.<\/p>\n<p><strong>La\u017eno mesijanstvo znanosti<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Znanost danas, u najmanju ruku, pokazuje svoje janusovsko lice, istodobno emancipatorsko i porobljavaju\u0107e. Opet je jako zanemareno pitanje suodnosa prirodnih i dru\u0161tvenih znanosti. Dok je jo\u0161 nedavno postojala svijest kako i tehni\u010dka inteligencija treba neke osnove poznavanja dru\u0161tva, danas se ho\u0107e humanistiku zamijeniti prirodno-tehnolo\u0161kim znanjima i vje\u0161tinama?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kompletna znanost, zna\u010di i prirodna i dru\u0161tvena, a onda potencijalno i humanisti\u010dka, danas je stavljene na pijedestal apsoluta i to mnogim znanstvenicima zapravo jako odgovara. To posebno vrijedi za aplikativne znanosti. I \u0161to se de\u0161ava? Znanost je svjesna svoje mo\u0107i, ali kao nadmo\u0107i i \u2013 upotrebljava je. Znanstvenik \u0107e danas, a tako je ve\u0107 dulje, raditi i na ne\u010demu \u0161to je opasano za ljude. Sjetimo se samo oru\u017eja, biolo\u0161koga i nuklearnoga. A sve to doga\u0111a se jo\u0161 od Renea Dekarta, kada je po\u010deo razvoj kapitalizma i kada je znanost odmah u to upregnuta. I onda imate slavno razlikovanje res ed\u017etensa i res cogitans, pravljenje rascjepa izme\u0111u \u010dovjeka i prirode. Danas se to najdramati\u010dnije pojavljuje u obliku iskori\u0161tavanja prirode, pri \u010demu se zaboravlja da je i \u010dovjek njezin dio. On je izi\u0161ao iz svoje prirodne lju\u0161ture, ali je jo\u0161 uvijek i prirodno bi\u0107e. I \u0161to sad imamo: znanstvenike koji misle da \u0107e pomo\u0107u znanosti rije\u0161iti sve probleme ovoga svijeta. Pritom tvrde i da im filozofija vi\u0161e ne treba. Znanost je postala slu\u0161kinja kapitalisti\u010dke ideologije, odnosno i sama je postala ideologijom.<\/p>\n<p>Ne treba zaboraviti na to da su pozitivisti\u010dke struje do\u0161le i iz same filozofije, pa su onda objeru\u010dke prihva\u0107ene u prirodnim znanostima. U njima se razvila logika operacionizma u prirodnim znanostima, a biheviorizma u dru\u0161tvenim. To je jedan razaraju\u0107i moment, koji zadire sve dublje.<\/p>\n<ul>\n<li>I u nas je etiku kao granu povijesti filozofije, od antike preko klasi\u010dnoga njema\u010dkog idealizma do Marksa, naslijedila integrativna bioetika, bar na zagreba\u010dkome Filozofskom fakultetu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne bih to frontalno negirao, ali i oni zanemaruju holisti\u010dki pristup, pa brzo sti\u017eu do svojih ograni\u010denja. Ali najve\u0107a im je pogre\u0161ka \u0161to misle da \u0107e moraliziranjem promijeniti odnos \u010dovjeka spram prirode, posljedi\u010dno i odnos \u010dovjeka prema drugom \u010dovjeku. A to tak\u2019 ne ide. Jer moraliziranje nikada ne vidi prave uzroke stanja, bitak koji jest. A taj bitak koji danas jest je kapitalizam. Kona\u010dno, etika postaje kompenzacijom za ne\u0161to \u0161to nije, a trebalo bi biti. Pa se onda u to trebanje mije\u0161a i religija i sli\u010dno. Ima stvari u kojima vi\u0161e struka mo\u017ee raditi zajedno, ali religija tu nema \u0161to tra\u017eiti.<\/p>\n<ul>\n<li>\u010cesto se pozivate na Marksov kategori\u010dki imperativ i tvrdite da sve zlo ovoga svijeta proizlazi iz na\u010dina proizvodnje i vlasni\u010dkih odnosa?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je to tako, jer to definira gdje je \u010dovjek. Svaki \u010dovjek, pa i kada to ne zna izraziti, s jedne strane te\u017ei blagostanju, a s druge slobodi i osobnom dignitetu. To zna\u010di da treba raditi na oba kolosijeka. Gdje caruje privatno vlasni\u0161tvo, nema slobode za \u010dovjeka. Ona mo\u017ee biti deklarirana na liberalan na\u010din, ali to sve visi u zraku. Kako god dobroga gazdu, poslodavca imali, on \u0107e nam u jednom trenutku re\u0107i: \u2018A sada ti \u0161uti, ja sam vlasnik toga!\u2019 Prema tome, nema humanoga kapitalizma. Marks je predvidio kamo \u0107e to i\u0107i, a danas vidimo da je bio u pravu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/sasa-blagus-gdje-caruje-privatno-vlasnistvo-nema-slobode\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sa\u0161a Blagus: Sloboda mo\u017ee biti deklarirana na liberalan na\u010din, ali to sve visi u zraku.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":195293,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-195292","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/195292","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=195292"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/195292\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/195293"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=195292"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=195292"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=195292"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}