{"id":194746,"date":"2015-12-08T08:13:33","date_gmt":"2015-12-08T07:13:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=194746"},"modified":"2015-12-08T08:13:33","modified_gmt":"2015-12-08T07:13:33","slug":"spliski-akvarel-s-trumana-u-svijetu-koji-je-otisao-k-vragu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/08\/spliski-akvarel-s-trumana-u-svijetu-koji-je-otisao-k-vragu\/","title":{"rendered":"Spli'ski akvarel s ‘Trumana\u2019 u svijetu koji je oti\u0161ao k vragu"},"content":{"rendered":"

\"IvicaBile su to godine ba\u0161 gadnog Hladnog rata, kad su se flote zemalja NATO-a i Var\u0161avskog pakta (zapravo samo sovjetski brodovi) pratile po Mediteranu paze\u0107i \u0161to koja od njih radi. Svako toliko neki od tih golemih brodova spektakularnih linija stigao bi i do teritorijalnih voda jedne nesvrstane, danas nepostoje\u0107e zemlje. Split je tada bio sjedi\u0161te komande Jugoslavenske ratne mornarice i sasvim prirodno sidri\u0161te kad god bi trebalo \u0161iriti bilateralnu suradnju. Na satovima marksizma i politi\u010dkog vaspitanja u kasarnama pla\u0161ili su nas “ravnote\u017eom straha” i govorili da cijeli svijet u svakom trenutku mo\u017ee lijepo oti\u0107i k vragu.<\/p>\n

No, kad bi svi ti brodovi stigli u Split, gra\u0111ani su se mogli popeti na njihove palube. \u010cak i kada bi se nosa\u010di poput Saratoge (1976) i Americe (1979) usidrili na pola kanala do Bra\u010da ili \u0160olte, brodicama bi nas prebacivali da vidimo sva ta \u010dudesa. Za\u010dudo, materijalnih tragova ostalo je vi\u0161e od sovjetskih brodova, u albumu imam jedno dvadeset razli\u010ditih zna\u010daka s likom Lenjina, a po\u010dasno mjesto u kolekciji \u010dini serija moskovske Olimpijade, sa zna\u010dkama za svaki pojedini sport. Ameri\u010dki mornari bili su interesantni za \u017eicanje \u017evaka, Marlbora ili limenki Coca-cole. \u010cime su s njima trgovali stariji, ne znam.<\/p>\n

Danas smo, dakle, s tom ameri\u010dkom mornaricom saveznici, vi\u0161e nikome ne treba ni Marlboro ni Coca-Cola ni \u017evake, a opet, na \u010dudovi\u0161no velik nosa\u010d Harry S. Truman, koji se ovih dana usidrio pred splitskom lukom, gra\u0111ani ne mogu. Svijet je, naime, u me\u0111uvremenu doista oti\u0161ao k vragu, pa \u0161etnja civila po palubi vi\u0161e nije znak uspostave prijateljstva nego sigurnosna prijetnja. \u010cak je i novinarska tura bila skromna u odnosu na ono \u0161to se nekad slobodno pokazivalo kolonama civila. Prolazak kroz hangar, \u0161etnja po poletno-sletnoj palubi me\u0111u desecima aviona Hornet, Superhornet, Growler, Hawkeye i helikoptera, i na kraju posjet komandnom mostu. Ili tek toliko da se bar djelomi\u010dno zadovolji radoznalost zaljubljenika u vojnu tehniku i brodove.<\/p>\n

Kolone sada, dodu\u0161e, idu u drugom smjeru. Split je u me\u0111uvremenu postao grad kao naru\u010den za oko pet tisu\u0107a mornara, pilota i pomo\u0107nog osoblja koje \u017eivi i radi na 330 metara dugom Trumanu. Tamo gdje ih je u 1970-ima i 1980-ima \u010dekao prili\u010dno mra\u010dan i depresivan grad, sada stoji grad pretvoren u golemi ugostiteljski objekt. Zato, \u010dini se, samo nostalgi\u010darima i militantnijim zaljubljenicima u avione smeta \u0161to ne smiju na nosa\u010d. Mnogo je va\u017enije postalo da \u0107e sva ta vojska nekoliko dana pohoditi splitske kafi\u0107e, restorane, pa i hotele. Kako su nam rekli na brodu, dobar dio \u010dlanova posade i vojnika dobit \u0107e i pravo na no\u0107enje u Splitu, a onda to zna\u010di uzimanje sobe ili apartmana (ne\u0107emo sada o dopunskim uslugama uobi\u010dajenim u ovakvim prilikama), pa pokoji obrok, pi\u0107e, kupovinu. Pazite ovu ra\u010dunicu: neka svaki od njih pet tisu\u0107a \u2013 istodobno ih na obalu mo\u017ee oko \u010detiri tisu\u0107e da bi brod mogao nastaviti normalno funkcionirati \u2013 u ovih par dana potro\u0161i samo 100 dolara, to je ravno pola milijuna dolara. I to izvan sezone. A potro\u0161it \u0107e sigurno vi\u0161e, pogotovo ako ugostitelji “nanju\u0161e krv” i izvuku iz \u0161kafetina cjenike pripremljene za Ultru Europe. Nema toga kruzera \u010diji putnici \u2013 koji na brodu imaju sve pa potro\u0161e jedva koji dolar \u2013 naprave takav promet.<\/p>\n

Kad je Truman do\u0161ao pred Split, u luci je ve\u0107 \u010dekalo nekoliko desetaka autobusa i kombija, jer su \u010dlanovi posade dogovorili (i uplatili) gomile izleta prema Dubrovniku, slapovima Krke, obilaske Splita i okolice… Pune ruke posla za agencije, vodi\u010de, prijevoznike…<\/p>\n

Naravno, uvijek postoji ona druga dimenzija koje se dr\u017ei svatko kome je prethodni pasus najobi\u010dniji “take money and run” materijalizam. Ameri\u010dka vojna prisutnost na nekoliko je razina mnogima problemati\u010dna. Truman je dio snaga koje djeluju na Bliskom istoku, \u0161to je vrlo nepopularno. Drugo, toliko o\u010dito savezni\u0161tvo i vojna prisutnost NATO-a mo\u017ee biti mamac za \u2013 kako je netko na Facebooku napisao \u2013 bukvalni “turisti\u010dki bum”, odnosno za kakav teroristi\u010dki izlet. A onda turizma vi\u0161e nema. Samo \u0161to sve to zapravo ne ovisi o nama. Ili, ne\u0161to kompliciranije: ionako te nitko ni\u0161ta ne pita, pa ti ostaje samo riskirati i poslati poruku da je kod nas ipak sigurno, ako se to za ijednu to\u010dku na Zemlji mo\u017ee re\u0107i.<\/p>\n

Zato ne treba uop\u0107e sumnjati da \u0107e Split par dana biti u sasvim solidnom ludilu, prili\u010dno blizu onome opjevanom u Spli'skom akvarelu Ive Tijardovi\u0107a. Ili, u stvarnom \u017eivotu, iz prvog iskustva grada s ameri\u010dkim (i drugim savezni\u010dkim) mornarima odmah nakon Prvog svjetskog rata. Tada je u luci bilo dvadesetak brodova iz mirovne misije koja je Split \u0161titila od talijanskih pretenzija, a ameri\u010dki admiral Philip Andrews je zbog svog doprinosa sigurnosti, ali i sportskom, kulturnom i svakom drugom \u017eivotu grada 1924. progla\u0161en po\u010dasnim gra\u0111aninom.<\/p>\n

No, to je samo nostalgija. U me\u0111uvremenu je \u2013 kako smo ve\u0107 zaklju\u010dili \u2013 svijet ionako oti\u0161ao k vragu. Mo\u017eda je nekako ipak bilo sve lak\u0161e kad se samo razmi\u0161ljalo o \u017eicanju \u017evaka, Marlbora i konzervi Coca-Cole?<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prisutnost NATO-a mo\u017ee biti mamac za bukvalni ‘turisti\u010dki bum’<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":194747,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-194746","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194746","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=194746"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194746\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/194747"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=194746"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=194746"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=194746"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}