{"id":194693,"date":"2015-12-07T09:39:28","date_gmt":"2015-12-07T08:39:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=194693"},"modified":"2015-12-07T09:40:08","modified_gmt":"2015-12-07T08:40:08","slug":"religijske-ideologije-su-najopasnije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/07\/religijske-ideologije-su-najopasnije\/","title":{"rendered":"Religijske ideologije su najopasnije"},"content":{"rendered":"<address><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-194694 alignright\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Drago-Bojic-300x220.jpg\" alt=\"Drago Bojic\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/address>\n<address>Drago Boji\u0107 franjevac je franjeva\u010dke zajednice Bosne Srebrene. Titulu doktora stekao je 2009. godine na Teolo\u0161kom fakultetu sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du, na temu medija. Nekada\u0161nji je profesor na Franjeva\u010dkoj teologiji u Sarajevu i urednik nekad vrlo cijenjenog franjeva\u010dkog mjese\u010dnog magazina \u201cSvjetlo rije\u010di\u201d.<\/address>\n<address>S te du\u017enosti ga je 2013. razrije\u0161io vrh Rimokatoli\u010dke crkve u BiH, zbog neslaganja s njegovim stavovima o politizaciji religije. Fra Drago Boji\u0107 direktor je Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra (IMIC) \u2013 \u201cZajedno\u201d u Sarajevu, a trenutno je baza njegovog rada i djelovanja u Jajcu.<\/address>\n<address>Za razgovor s fra Dragom Boji\u0107em mnogo je povoda \u2013 pitanja religije i vjere, njihove zloupotrebe, kako na prostorima biv\u0161e Jugoslavije, tako na tlu Europe i \u0161ire. Njegovi pogledi vjeru rasvjetljavaju iz onih uglova koji su naj\u010de\u0161\u0107e posve zamagljeni ili nevidljivi.<\/address>\n<p><strong>Vjerske parade<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>U ljudskoj je svijesti naj\u010de\u0161\u0107e se pitanja i odgovori vjere uzimaju \u201czdravo za gotovo\u201d, na sve\u0107enike i ostala slu\u017ebena crkvena lica gleda kao na osobne posrednike izme\u0111u Boga i \u010dovjeka, koji to zaslu\u017euju svojom bezgrje\u0161no\u0161\u0107u. Vjera i sve oko nje prihva\u0107aju se najve\u0107im dijelom kao zgotovljena ideologija, prema kojoj ne smije biti sumnji, i ti su momenti ono \u0161to crkva i njeni slu\u017ebenici velikim dijelom zloupotrebljavaju, u svrhe prizemnih, ne duhovnih ciljeva\u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Vjera koja ne dopu\u0161ta pitanja je sterilna, zarobljavaju\u0107a, bez duha, u kona\u010dnici i opasna vjera. Religijske zajednice koje ne propituju svoja vjerovanja, koje ne dovode u pitanje svoje dogme, u\u010denja, zakone i propise, tako\u0111er mogu postati opasne po \u010dovjeka. U vjeri ne bi smjelo postojati ni jedno pitanje koje se ne smije postaviti, a trebalo bi postavljati ba\u0161 ona najte\u017ea pitanja.<\/p>\n<p>U vjeri nijedno pitanje nije \u201czauvijek\u201d odgovoreno, na svako pitanje uvijek iznova treba odgovarati. Vjera ne \u017eivi od dogmi, u\u010denja, paragrafa, formula, liturgija i rituala. Ona \u017eivi od pitanja i poku\u0161aja da se na njih \u017eivotno odgovori.<\/p>\n<ul>\n<li>Kada vi ka\u017eete \u201cvjera je okovana religijski\u201d, \u0161to bi to zapravo zna\u010dilo \u2013 da je onaj tko \u017eeli vjerovati u ne\u0161to vi\u0161e unaprijed determiniran religijskim okvirima koji mu se tu name\u0107u?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Najve\u0107i broj ljudi svoju vjeru duguje drugima \u2013 obitelji, prijateljima, vjerskoj zajednici kojoj pripadaju. Zajednica na pojedinca prenosi svoju tradiciju i obi\u010daje, svoje religijske prakse i propise i u tome ima i ljepote i smisla. Kada se vjera zadr\u017ei samo na tom stadiju i ne \u017eeli u\u010diniti ve\u0107i napor, onda se mo\u017ee dogoditi da bude \u201creligijski okovana\u201d.<\/p>\n<p>Takva vjera je odvojena od stvarnog \u017eivota i ona je u prakti\u010dnom smislu \u010desto negacija onoga \u0161to se usnama ispovijeda i navije\u0161ta. Vjera mora biti slobodni i dogovorni \u010din pojedinca i morala bi se \u201copravdati\u201d pred drugima, ljudskim, humanim razlozima.<\/p>\n<ul>\n<li>Na raznim javnim priredbama na kojima sudjeluju i predstavnici crkve, a zasigurno i na nekim vrstama bo\u017ejih slu\u017ebi, mogu se \u010duti sve\u0107enici koji se pozivaju na to da \u201cgovore u ime\u201d odre\u0111enog vrhovnog entiteta, da ih je on osobno ovlastio da ka\u017eu odre\u0111ene stvari&#8230; U tijeku stra\u0161nih doga\u0111aja u Francuskoj mogli smo \u010duti kako oru\u017eani napada\u010di na nedu\u017ene civilne \u017ertve ka\u017eu da im je vrhovni entitet osobno nalo\u017eio da u\u010dine krvave pohode.<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Cijela povijest religija prepuna je vjerskog fanatizma i svih mogu\u0107ih oblika patologije i oboljenja koji se pokrivaju bo\u017eanskim autoritetom. U svakoj religiji postoje zastra\u0161uju\u0107a, uznemiruju\u0107a i \u0161okantna vjerovanja i vjerske prakse. Zalu\u0111enih i religijski oboljelih samoprozvanih zemaljskih mandatara nebeskog gospodara imate u svakoj religiji i posvuda u svijetu.<\/p>\n<p>U posljednje vrijeme u centru pozornosti je islamska religija i stra\u0161no zlo koje \u010dine pripadnici te religije, ubijaju\u0107i nevine ljude i nanose\u0107i veliku \u0161tetu muslimanima diljem svijeta, jer ih se na taj na\u010din stigmatizira i izru\u010duje mr\u017enji i preziru svijeta. No, ni u ovom slu\u010daju kao ni u slu\u010daju drugih religija, nije samo rije\u010d o \u201clu\u0111acima\u201d i vjerskim fanaticima koji zloupotrebljavaju religiju. U svakoj religiji je najve\u0107i problem u njoj samoj, u njezinim u\u010denjima, vjerovanjima, tradiciji i obi\u010dajima. Religija po sebi nije dobra i to je \u010dinjenica koja vrijedi za sve religije ovoga svijeta. Vjerski fanatici \u201cne padaju s neba\u201d, oni se ra\u0111aju, odrastaju i stvaraju u srcu odre\u0111ene religije i hrane se njezinim rezervoarom mr\u017enje, prezira i nepodno\u0161ljivosti prema drugima.<\/p>\n<ul>\n<li>Religija je ne\u0161to \u0161to pripada vrlo intimnom podru\u010dju \u010dovjekovom, me\u0111utim ona je s tog podru\u010dja, rastom nacionalizma i ratovima tijekom 90-ih, dovedena na dru\u0161tvenu pozornicu, gdje joj nije mjesto. Vi puno govorite o toj zlouporabi, o potrebi da se religija odvoji od politike, jer se tu \u010dine i u\u010dinjene su ogromne \u0161tete. Religija gubi svoju svetost, a \u010dovjek koji se izdaje za vjernika gubi mogu\u0107nost unutarnjeg rasta i traganja za visokim i va\u017enim spoznajama?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Religija pripada javnoj sferi, preciznije kazano, ona naprosto mora pripadati javnoj sferi. Pitanje je koje joj mjesto pripada, koliko religije treba biti u javnosti i kako pojedince i na\u0161a dru\u0161tva za\u0161tititi od svakodnevnog (pseudo)religijskog terora.<\/p>\n<p>\u017divimo u vremenu vjerskih parada i manifestacija i \u0161to je vi\u0161e javnih vjerskih manifestacija, \u0161to je vi\u0161e \u201cvelike, narodne, nacionalne, entitetske, politi\u010dke vjere\u201d to je te\u017ee sa\u010duvati osobnu vjeru \u2013 malu, krhku, nenametljivu, skrovitu, strpljivu, suzdr\u017eanu, radosnu vjeru u kojoj je polo\u017eeno blago \u017eivota \u2013 a to su uvijek drugi ljudi, njihovi \u017eivoti, njihovo dobro i njihova sre\u0107a.<\/p>\n<p><strong>Religija bez Boga<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Vidimo da se religijsko instrumentalizira u svijetu danas na ubojit na\u010din, kao \u0161to se nerijetko instrumentaliziralo i tijekom ratova u biv\u0161oj Jugoslaviji 90-ih. Kako vi, kao \u010dovjek vjere, gledate na aktualna doga\u0111anja, kada se oru\u017eje i ubijanje izjedna\u010davaju s ljubavlju prema Bogu, i kada se \u017eivoti dovode u situacije strepnje, pa time i tihe ili poja\u010dane mr\u017enje prema odre\u0111enoj vjeri?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Ne svi\u0111a me se izraz \u201c\u010dovjek vjere\u201d, a mislim da s tim treba biti oprezan pogotovo danas jer on mo\u017ee biti pokri\u0107e za zlo, prazninu i totalnu odsutnost smisla. Za koga se sve danas ne ka\u017ee da su \u201cljudi vjere\u201d: za ratne zlo\u010dince, za ljude koji su podr\u017eavali ili podr\u017eavaju zle re\u017eime, za mnoge vjerske slu\u017ebenike koji kao \u201cljudi vjere\u201d patolo\u0161ki mrze druge i druga\u010dije, ali i svoje kad druga\u010dije misle i kad im smetaju.<\/p>\n<p>Upravo oni ljudi koji za sebe rado vole re\u0107i da su \u201cljudi vjere\u201d znaju \u010diniti velika zla i pritom jo\u0161 i Boga uzimati za saveznika. Takvi \u201cljudi vjere\u201d vjeruju u Boga smrti, Boga ratnog zlo\u010dina, Boga terorizma, Boga kaosa, Boga mrzitelja ljudi, u Boga koji prezire bolesne, slabe, neza\u0161ti\u0107ene, nezaposlene, prevarene, oplja\u010dkane. Preziru\u0107i i mrze\u0107i ljude, prezire se i mrzi Boga, jer Bog nije prezreo ljude, nego je radi njih postao \u010dovjekom, kako se \u010desto nagla\u0161ava u kr\u0161\u0107anskoj teologiji, ali rijetko ozbiljno povjeruje u to.<\/p>\n<ul>\n<li>Vi nagla\u0161avate kako je za vjeru va\u017eno da ona bude poosobljena, ne institucionalizirana, jer poosobljena vjera podrazumijeva sumnju, propitivanja, dok u suprotnom ona mo\u017ee postati ideologija, fanatizam, i mo\u017ee dovesti do posljedica kojima smo svjedo\u010dili tijekom ljudske povijesti i jo\u0161 svjedo\u010dimo\u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Gdje god se ne postavljaju pitanja, gdje je zabranjena sumnja, kritika i mi\u0161ljenje, nu\u017eno se upada u ideologiju. Sve zajednice, pa tako i religijske, izgra\u0111uju neku vrstu svoje ideologije s pretenzijama da ju stalno odr\u017eavaju i ja\u010daju i po mogu\u0107nosti \u0161to ve\u0107i broj ljudi regrutiraju u svoje redove. U ideologijama nema pojedinca, nema osobe, nema \u010dovjeka, nema konkretnih ljudi i njihovih lica. Zato su sve ideologije opasne i zle, a religijske tim vi\u0161e jer se pokrivaju bo\u017eanskim autoritetom. Zato i njihovo zlo jest gore, stra\u0161nije i brutalnije.<\/p>\n<p>Kad na jednoj strani pogledate silno mno\u0161tvo vjerskih manifestacija i sveprisutnu bahatu, razuzdanu, glasnu, vri\u0161te\u0107u i pompoznu \u201creligioznost\u201d ljudi, a na drugoj zlo koje ti ljudi zagovaraju i \u010dine, mora vas obuzeti strah od \u201cljudi vjere\u201d pa vam se zgade i religija i njihovi bogovi. Ako Boga zami\u0161ljamo kao dobrog, milosrdnog, opra\u0161taju\u0107eg i pravednog, a religijske zajednice i njihove svete prostore kao mjesta gdje bi taj Bog trebao \u201cobitavati\u201d, onda je takav Bog \u010desto mrtav i sahranjen upravo tamo gdje bi trebao \u017eivjeti \u2013 u religijskim zajednicama, svetim prostorima i me\u0111u vjernicima. \u017divimo u vremenu \u201creligije bez Boga\u201d, u vremenu u kojem su religijske ideologije Boga i Bo\u017eju stvarnost poistovjetile s vlastitom religijom, iz \u010dega nu\u017eno proizlazi i pojedina\u010dno i kolektivno zlo.<\/p>\n<p><strong>Pro\u0161lost jede sada\u0161njost<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>To bi podrazumijevalo druga\u010diju crkvu, druga\u010dije sve\u0107enike i teologe, druga\u010dija dru\u0161tva, koji bi s vi\u0161e odgovornosti i po\u0161tovanja radili svoj posao. Jesmo li tu na podru\u010djima utopijskog? Ima li, prema va\u0161em mi\u0161ljenju, trenutno dovoljno ljudskog potencijala na tim podru\u010djima za preobrazbe koje bi i\u0161le u tom smjeru?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Mislim da ni pojedinac, ni zajednice, a niti svijet u cjelini ne mo\u017ee \u017eivjeti bez neke vrste utopije, shva\u0107ene ovdje u njezinom pozitivnom, kreativnom i optimisti\u010dnom kontekstu i smislu. Utopije postaju opasne kad prestane njihovo propitivanje, kad postanu iracionalne i odvojene od konkretnog \u017eivota i ljudi, kad velike ideje slu\u017ee za velika zla. \u010covjek ima i svoje male, osobne utopije koje se ve\u017eu uz njegove \u010de\u017enje, slutnje, \u017eelje, nadanja i uz ljude koje voli.<\/p>\n<p>Me\u0111uljudski odnosi \u2013 ljubavni, bra\u010dni, prijateljski \u2013 zapo\u010dinju i traju zahvaljuju\u0107i zajedni\u010dkim utopijama koje ponekad i izmi\u010du i ne daju se dohvatiti, ali koje nas \u010duvaju od banalnih, povr\u0161nih, vulgarnih, sra\u010dunatih, pragmati\u010dnih odnosa, u kojima se sve ra\u010duna i mjeri, i u kojima najve\u0107e ljudske \u010de\u017enje i nadanja postaju smetnja i vi\u0161ak, a nekad i opasnost za cementirane i u\u010dmale odnose, \u017eivotne baru\u0161tine i buvljake koji se gu\u0161e u svojoj samodostatnosti i siroma\u0161tvu duha. Sli\u010dno je i s vjerskim zajednicama i vjernicima koji su sve poravnali, umirili i standardizirali i koji ostaju na \u201cvjeri otaca\u201d i \u201cstarih vremena\u201d uzimaju\u0107i od toga ono najgore, a pritom se odri\u010du\u0107i sna\u017enih zahtjeva vjere za plemenito\u0161\u0107u, dobrotom, pra\u0161tanjem, milosr\u0111em, pravedno\u0161\u0107u.<\/p>\n<ul>\n<li>Na prostorima biv\u0161e Jugoslavije od velike bi va\u017enosti bilo da se i unutar vjerskih zajednica dogodi susret s pro\u0161lo\u0161\u0107u \u2013 to ste ve\u0107 isticali, no ima li tu kakvih doga\u0111anja, \u0161irih inicijativa?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2013 Ovdje se zapravo i \u017eivi isklju\u010divo u pro\u0161losti i na iracionalnim romanti\u010darskim vizijama budu\u0107nosti koje proizlaze iz te pro\u0161losti. Ovdje nema sada\u0161njosti, nju pro\u0161lost svakodnevno jede. Na\u0161a pro\u0161lost je prepuna neostvarenih budu\u0107nosti koje kao \u201czombiji\u201d tumaraju na\u0161im \u017eivotima i svjetovima, a na\u0161e budu\u0107nosti se napajaju iz monstruzonog rezevoara pro\u0161lih, neostvarenih, nedogo\u0111enih budu\u0107nosti, kako na jednom mjestu ka\u017ee austrijski filozof Liessmann.<\/p>\n<p>Sada\u0161njost \u0107e zapo\u010deti onda kad se umiri i zadovolji pro\u0161lost, kad se vi\u0161e bude prisutno u sada\u0161njosti i kona\u010dno shvati da \u201cpro\u0161lost ne mo\u017ee biti na\u0161 program\u201d kako je govorio Vaclav Havel. Nesretni ljudi su uvijek odsutni od samih sebe, a odsutan se mo\u017ee biti ili u pro\u0161losti ili u budu\u0107nosti, govorio je Kierkegaard. To se upravo doga\u0111a ljudima na ovim prostorima jer se ne uspijevaju, a mnogi i ne \u017eele, osloboditi pro\u0161losti, i jer sanjaju \u201cbolju\u201d budu\u0107nost, ali bez onih drugih.<\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8211;<\/p>\n<p><strong>\u010covjek se udaljava od Boga onda kad se udalji od ljudi<\/strong><\/p>\n<address>Dosta djelujete na takozvanoj \u201cjavnoj razini\u201d. Uspijevate li u sebi pomiriti i zadovoljiti svjetovni i duhovni dio, osje\u0107ate li da vas javni anga\u017eman povremeno na jedan na\u010din dovodi u opasnost da se udaljite od Boga?<\/address>\n<address>\u2013 \u010covjek se udaljava od Boga onda kad se udalji od ljudi. Danas govoriti o Bogu i biti \u201cblizak Bogu\u201d zna\u010di biti blizak ljudima, odnosno, da se poslu\u017eim rije\u010dima jednog teologa, zna\u010di izraziti patnju ljudi ovoga svijeta, \u017ealiti za propu\u0161tenom odgovorno\u0161\u0107u i izbjegnutom solidarno\u0161\u0107u. Najve\u0107a je \u017eivotna opasnost, neovisno o tome svrstavamo li se \u201cna stranu vjere ili nevjere\u201d, ne primijetiti patnju ovoga svijeta, zakazati u solidarnosti i odgovornosti ili jednostavno kazano \u2013 ne pokazati se \u010dovjekom, ne iz vi\u0161ka humanosti i solidarnosti koje ni\u0161ta ne ko\u0161taju, nego ba\u0161 onda kad su s tim povezani mnogi rizici.<\/address>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novilist.hr\/Vijesti\/Svijet\/Fra-Drago-Bojic-Religijske-ideologije-su-najopasnije-pokrivaju-se-bozanskim-autoritetom\" target=\"_blank\">Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Fra Drago Boji\u0107: Sada\u0161njost \u0107e zapo\u010deti onda kad se umiri i zadovolji pro\u0161lost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-194693","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194693","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=194693"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194693\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=194693"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=194693"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=194693"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}