{"id":194563,"date":"2015-12-05T08:49:58","date_gmt":"2015-12-05T07:49:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=194563"},"modified":"2015-12-05T08:50:45","modified_gmt":"2015-12-05T07:50:45","slug":"oslobadanje-od-straha","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/05\/oslobadanje-od-straha\/","title":{"rendered":"Osloba\u0111anje od straha"},"content":{"rendered":"<p><em><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-179967\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Srecko-Pulig-300x224.jpg\" alt=\"Srecko-Pulig\" width=\"300\" height=\"224\" \/>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n<p>\u0160okovi koje nam prire\u0111uje globalizirano ljudsko dru\u0161tvo, u svojoj \u2018nerje\u0161ivosti\u2019 s pozicije tzv. malog \u010dovjeka, izazivaju u ovog pokretanje barem psiholo\u0161kih obrambenih mehanizama. To su poku\u0161aji du\u0161e i tijela pojedinaca da se za\u0161tite od neizdr\u017eivosti suo\u010denja s veli\u010dinom svjetskog kaosa ili \u010dak patnje tako \u0161to \u0107e poku\u0161ati da im se \u2018do kraja\u2019 ne izlo\u017ee. Jer potreban nam je neki \u2018unutra\u0161nji\u2019 mir da bismo uop\u0107e funkcionirali u svojoj svakodnevici. Bilo da nam je cilj su\u017een na samo vlastiti materijalni opstanak ili ra\u0161iren do ambicije mije\u0161anja u stvari \u2018svjetskog duha\u2019.<\/p>\n<p>S tim povezano pitanje smisla i besmisla \u017eivota \u2013 u jo\u0161 nedavnim vremenima kada filozofija nije bila tako temeljito prognana iz tzv. op\u0107e javnosti \u2013 eminentno je filozofsko pitanje. Ono je \u010dak i \u2018naivni\u2019, \u0161kolski, predfilozofski na\u010din uvo\u0111enja u filozofiju. Jedan od onih mislilaca koji je zna\u010dajno oblikovao ideju filozofije \u017eivota bio je jo\u0161 Epikur. A filozof koji je kod nas najbolje uvodio u stvar mi\u0161ljenja, praksisovac Branko Bo\u0161njak, pisao je o njemu, u svome vi\u0161ekratno reizdanom \u2018Uvodu u filozofsko mi\u0161ljenje\u2019, kao o onome koji nas svojom filozofijom osloba\u0111a od straha. Jer \u017eivot je beskona\u010dan u svojoj kona\u010dnosti, a po modusima njegova ispoljavanja tu svatko mo\u017ee biti zadovoljan. Ono \u2018sada\u2019 (moderni egzistencijalisti i kontrakulturnjaci dodali su tome i \u2018ovdje\u2019) jedini je smisao, pa ga treba maksimalno racionalizirati, a to je mogu\u0107e pomo\u0107u filozofije. A \u0161to su drugo primjerice poku\u0161aji \u2018visoko tehnificirane\u2019 Facebook zajednice, sa svim tim postovima sretnih \u017eivotinja i ljudi, omiljenim muzi\u010dkim brojevima itd. i sl., kojima ljudi prekidaju beskona\u010dni dotok lo\u0161ih vijesti, negoli slije\u0111enje traga epikurovskog prosvjetiteljstva? Poku\u0161aji da se racionaliziranim kozmosom dopre do o\u010dovje\u010dene prirode, ne bi li se tako barem virtualno sa\u010duvali procesi prirodnog oblikovanja i afirmiranja samog \u010dovjeka. Fizi\u010dka, prije negoli metafizi\u010dka, \u2018utjeha\u2019 (zasnovana na teoriji atomizma) ovdje otvara put prema nekoj racionalisti\u010dkoj etici, u kojoj je \u010dovjek (i dalje i svemu usprkos) bi\u0107e bitka ili prirode. A sve u svijetu u kojem uvijek postoji mogu\u0107nost da sami sebe o\u010dovje\u010dujemo u svim kozmi\u010dkim relacijama.<\/p>\n<p>No rje\u0161ava li takva hrabra odluka na \u017eivot bez straha na\u0161 problem \u010dovjeka kao dru\u0161tveno-historijskog bi\u0107a? Ako odgovor i mo\u017ee biti negativan, ipak je hrabrost da se stvari promi\u0161ljaju do kraja, a u klju\u010du jedne filozofske egzistencije (po mnogo\u010demu srodne onoj umjetni\u010dkoj) i preduvjet za suo\u010denje i s na\u0161om historijskom ili \u010dak povijesnom realno\u0161\u0107u. Konkretizirajmo problem na jedan aktualni strah koji nam ovih dana posvuda nude, onaj od terorizma. On je napuhan do proporcija da spikerica u Dnevniku ovda\u0161nje nacionalne TV ku\u0107e mo\u017ee bezizra\u017eajno izrecitirati re\u010denicu kako je cijeli svijet sada u strahu od terorizma. Pa bismo valjda i mi, \u017eelimo li biti dijelom toga globaliziranoga svijeta, trebali biti. Tako smo odmah \u2018psiholo\u0161ki\u2019 uvu\u010deni u sistem zavo\u0111enja ucjenjivanjem, \u0161to je naj\u010de\u0161\u0107i ideolo\u0161ki mehanizam kojim se vlast slu\u017ei. Naravno, i dalje je dozvoljeno propitivati odnose izme\u0111u \u2018sigurnosti\u2019 i \u2018slobode\u2019. Ali kako? U <a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/27\/ideloski-mehanizmi-rata-protiv-terorizma-i-reprodukcija-kapitalizma\/\">svom tekstu o ideolo\u0161kim mehanizmima rata \u2018protiv terorizma\u2019<\/a> slovenski sociolog Rastko Mo\u010dnik odmah na po\u010detku raskrinkava lo\u0161u beskona\u010dnost ove alternative. Ona funkcionira poput dileme \u2018novac ili \u017eivot\u2019: izaberete li \u017eivot, imat \u0107ete \u017eivot bez novca; odlu\u010dite li se za novac, izgubit \u0107ete oboje. U prijevodu: odlu\u010dite li se za sigurnost, imat \u0107ete sigurnost bez slobode; izaberete li slobodu, ne\u0107ete imati ni slobodu ni sigurnost. Pa vi birajte!<\/p>\n<p>Korist koju dana\u0161nje svjetske sile, najprije SAD a onda i njegovi saveznici, ali i oponenti koji ih poku\u0161avaju imitirati, poput Putinove Rusije, imaju od nametanja diskusije o ugro\u017eenoj sigurnosti, a onda i slobodi, vi\u0161estruka je. Ona spre\u010dava \u010dak i ostatke liberalne javnosti da izgovore ono o\u010dito: kako uistinu imamo posla s ekstremizmom. Ali ne terorista, koji su uvijek slabija strana u sukobu, nego politika velikih sila! Koje sve vi\u0161e uvode redovno izvanredno stanje, ne bi li zadr\u017eale status quo u svojim, pretjeranom klasnom borbom vo\u0111enom odozgo, sve vi\u0161e razorenim dru\u0161tvima. Objava rata \u2018protiv terorizma\u2019 uvijek je neka vrsta reketa vlasti, koja nam poru\u010duje: bez nas, koji vas (za pristojan honorar) ovako predano \u0161titimo, vi biste se (u svojoj pretjeranoj identitetskoj razli\u010ditosti) svi me\u0111usobno pobili. I tu le\u017ei linija kontinuiteta od filozofa politike Hobessa do svojedobno Busha juniora, a sada i francuskog predsjednika Fran\u00e7oisa Hollandea. Toga do ju\u010der mlakog i neuvjerljivog socijalista, koji je odjednom stekao toliko \u2018argumenata\u2019 da mu i trenutni ameri\u010dki predsjednik Barack Obama dolazi izjaviti \u2018kako smo sada svi Francuzi\u2019. \u0160to je postalo reakcionarnim kontrapunktom za ina\u010de porijeklom revolucionarnu tekovinu Francuske revolucije, koja je jo\u0161 mogla izjedna\u010davati \u017eelju za slobodom svih ljudi svijeta s pripadno\u0161\u0107u francuskoj naciji.<\/p>\n<p>U mjeri u kojoj dana\u0161nje mo\u0107ne dr\u017eave, kao vatropirci i vatrogasci u jednom, uspijevaju produ\u017eiti \u017eivot mitu o ratu svih protiv sviju, uspijevaju one obnoviti i na\u010din proizvodnje koji prvenstveno \u0161tite i zastupaju. A to je, naravno, kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, za koji je karakteristi\u010dno da su u njemu radne mase odvojene od vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju. Najamni radnik zato mora, da bi pre\u017eivio, postati, znamo jo\u0161 od Marxa, \u2018egzistencijalni oblik kapitala\u2019. On ulazi u proizvodnju u pravilu samo pod komandom kapitala i kao njegov oblik. No nije tako s kapitalistom i njegovim zastupnikom. Oni imaju manevarski prostor da sami pokrenu i odr\u017eavaju proizvodni proces. Zato \u2018apstraktni individuum\u2019, \u010dije nam postojanje garantira odvojena pravna sfera, nije jednako izoliran promatrano s dvije suprotstavljene strane klasne granice. Ostaju\u0107i atomiziranim, usamljenim individuama, kojima sad jo\u0161 prijeti terorizam, mi odr\u017eavamo klasnu granicu. A moderna pravno-politi\u010dka sfera svojim uvo\u0111enjem redovnog izvanrednog stanja sve se vi\u0161e ogoljeno pokazuje kao puki mehanizam vladavine kapitalisti\u010dke klase. Drugim rije\u010dima: vlast je institucija klasne borbe kapitalisti\u010dke klase. Apstrahiranjem od realnih dru\u0161tvenih odnosa, \u0161to na prvi pogled mo\u017ee sli\u010diti na na\u0161ega hrabrog Epikura s po\u010detka teksta, vlast i pomo\u0107u rata \u2018protiv terorizma\u2019 potencijalno beskona\u010dno odga\u0111a radni\u010dko pitanje kao ono vlastito. Ili, konkretizirano u na\u0161 politi\u010dki kontekst, rije\u010dima ina\u010de neponovljivo \u0161eprtljavog Tomislava Karamarka, prepri\u010danima po smislu: \u2018Postoji opasnost da vitalna ekonomska pitanja ponovno zasjene ona sigurnosna.\u2019<\/p>\n<p>Iza tih rije\u010di krije se neizgovorena prijetnja. Povratak \u017eivotu u stalnom strahu koji ne bi imao ni vrijednosti ni smislenosti. Filozofsko pitanje o prevladavanju straha tako se povezuje s pitanjem o smislu o\u010duvanja svjetskoga kapitalisti\u010dkog poretka. I hrabrosti potrebne da se iz njega iskorakne u za smisleni \u017eivot povoljnom smjeru.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/oslobadjanje-od-straha\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U mjeri u kojoj dana\u0161nje mo\u0107ne dr\u017eave uspijevaju produ\u017eiti \u017eivot mitu o ratu svih protiv sviju uspijevaju one obnoviti i na\u010din proizvodnje koji prvenstveno \u0161tite i zastupaju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-194563","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194563","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=194563"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194563\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=194563"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=194563"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=194563"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}