Autorica: Masuma Rahim<\/p>\n
Dugo sam o\u010dajavala nad onim \u0161to sam gledala i slu\u0161ala posljednjih 15 godina. Jedno vrijeme ljudi su me znali \u010desto pitati podr\u017eavam li Al-Qaidu i mislim li da je napad 11. rujna ili 7. srpnja bio opravdan. Smatrala sam da je pomalo uvredljivo takvo ne\u0161to pitati, no bila sam u ranim dvadesetima, i govorila sam sebi da je bolje da pitaju nego da pretpostavljaju kako simpatiziram ideologiju punu mr\u017enje.<\/p>\n
Vremena se, me\u0111utim, mijenjaju i nitko me nikad nije pitao podr\u017eavam li pokolj Leeja Rigbyja ili \u0161to mislim o Charlieu Hebdou, ili Boko Haramu ili zvjerstvima Islamske dr\u017eave po \u010ditavom svijetu. Mo\u017eda je to napredak, ali kad se bolje pogleda ne izgleda kao napredak.<\/p>\n
\u010cinjenica je da se zadnjih godina sve vi\u0161e osje\u0107am nelagodno, i to svaki put kad \u010dujem za novo zvjerstvo. Najprije, uvijek je prisutan u\u017eas i nada \u2013 gorljiva nada \u2013 da po\u010dinitelji sebe ne smatraju muslimanima. Onda prezirem sebe \u0161to se nadam tomu, no znam kako su stra\u0161ne posljedice njihovih tvrdnji da su muslimani. Prestravljena sam time.<\/p>\n
Zatim, imam osje\u0107aj du\u017enosti da distanciram islam od djela takozvanih muslimana. Mrzim taj osje\u0107aj: da \u201eoutam\u201c moju vjeru kao nenasilnu. Umorna sam od branjenja svoga sustava vjerovanja i sebe same. Nikakav zlo\u010din nisam po\u010dinila.<\/p>\n
Tumaram Londonom, svojim gradom, u stanju neprestane napetosti; hiper-svjesna pogleda ili osobe koja hoda iza mene. Hid\u017eab nosim vi\u0161e od 20 godina i nikada mi nije donio nikakvu te\u0161ko\u0107u. No, zadnjih nekoliko dana razmi\u0161ljam da ga skinem. Nemam namjeru to napraviti, ali dotle je do\u0161lo<\/p>\n
Usprkos strahopo\u0161tovanju \u0161to ga imam za manifestaciju tuge \u2013 pred solidarno\u0161\u0107u s onima kojih je sigurnost i na\u010din \u017eivota tako okrutno silovan \u2013 pitam se za\u0161to malokad vidimo sli\u010dne manifestacije kada su zlo\u010dini po\u010dinjeni u ne-zapadnim zemljama. Ljutim se zbog toga, a onda postanem zabrinuta da je ta ljutnja, iako razumljiva i legitimna, opasna i razdorna. Brinem se kakav \u0107e to utjecaj imati na mene.<\/p>\n
Od pari\u0161kih napada upla\u0161enija sam nego ikad. Islamofobni napadi pove\u0107ali su se za 300 posto. Brojni islamski centri, uklju\u010duju\u0107i d\u017eamiju u Finsbury parku, meta su pale\u017ea. Posljedica je to video uradaka s verbalnim i fizi\u010dkim islamofobnim napadima u javnom prijevozu \u2013 a primjetno je da, dok mnogi to rado snimaju, malo tko \u017eeli usko\u010diti i pripomo\u0107i.<\/p>\n
Onda, pro\u0161lotjedna naslovnica u novinama \u201eThe Sun\u201c koja donosi da je svaki peti musliman u Velikoj Britaniji \u201esimpatizer d\u017eihada\u201c \u2013 izvrtanje koje sije strah utemeljeno na upitnom istra\u017eivanju \u2013 ne doprinosi tomu da muslimani osje\u0107aju sigurnost i podr\u0161ku. Zasigurno, nije svatko tamo vani spreman da nas napadne, no ne mo\u017ee nas se kriviti \u0161to smo prepla\u0161eni.<\/p>\n
Muslimanka sam malenog stasa. Koristim se javnim prijevozom gdje god idem. \u010cesto kasno dolazim ku\u0107i. Nosim hid\u017eab. Laka sam meta. Ali nikada nisam imala bilo kakvih problema, osim \u0161to me je jednom jedan \u010dovjek nazvao \u201ejebenim \u0161ljamom\u201c. Mislim, jednom me je neki dje\u010dak nazvao \u201ezakrabuljenom\u201c tamo nekad 1999., no jedva da to mo\u017eemo uzeti u obzir.<\/p>\n
Zapravo, ponekad sam zadivljena \u0161to nisam ni zlostavljana ni pretu\u010dena \u2013 jo\u0161.<\/p>\n
Jer, zar smijem imati dosad toliko sre\u0107e? Jednom je jednostavno mora nestati. Ljudi koji izgledaju i govore kao ja svaki dan prolaze kroz pakao, a ja ne. \u0160to ako se jednoga dana to dogodi meni? Sumnjam da \u0107e moga napada\u010da duboka i iskrena teolo\u0161ka rasprava odgovoriti od toga da me zlostavlja. \u0160to da mu ka\u017eem? \u2013 \u201e\u010cuj, ja sam zapravo liberalna, sekularna \u0160iitkinja, i ISIL me vjerojatno mrzi vi\u0161e nego ti, zato budimo prijatelji\u201c? Te\u0161ko. Uz to nisam netko tko \u0107e situaciju dodatno zapaliti odvra\u0107anjem uvredom na uvredu, tako da bih morala sjediti tu i otrpjeti.<\/p>\n
Stra\u0161no je \u0161to pi\u0161em ove rije\u010di. I ako jednoga dana postane jo\u0161 gore, nemam fizi\u010dke snage da se obranim od bilo koga tko me napadne. Budem li tr\u010dala, ne\u0107u daleko dospjeti. Nemam nikakve \u0161anse.<\/p>\n
Nikada nisam bila svjesnija toga da sam muslimanka, kao sada. Nikada prije nisam bila ispunjena strahom. \u017divim u Britaniji cijeli \u017eivot i ona je moj dom koji volim, no sada se bojim stvari koje mi prije kratko vremena uop\u0107e ne bi uzrokovale neugodu.<\/p>\n
Tumaram Londonom, svojim gradom, u stanju neprestane napetosti; hiper-svjesna pogleda ili osobe koja hoda iza mene. Hid\u017eab nosim vi\u0161e od 20 godina i nikada mi nije donio nikakvu te\u0161ko\u0107u. No, zadnjih nekoliko dana razmi\u0161ljam da ga skinem. Nemam namjeru to napraviti, ali dotle je do\u0161lo. Moja izlo\u017eenost me dovodi u opasnost, a jedan mali dio mene misli da je jedini na\u010din da pre\u017eivim taj da zanije\u010dem da sam muslimanka.<\/p>\n
U ovih deset godina rada u brizi za mentalno zdravlje, \u010desto s nasilnim, opasnim, o\u010dajnim, bolesnim ljudima, nikada nisam imala problema zbog svoje vjere. No sada, o\u010dekujem da \u0107e jednoga dana neki pacijent odbiti da radi sa mnom, ili u\u010diniti ne\u0161to gore, zato \u0161to sam muslimanka.<\/p>\n
Jednom mi je jedan prijatelj rekao: \u201eNe\u0107e uvijek muslimani biti neprijatelji. Jednoga dana bit \u0107e to netko drugi. Bit \u0107e druga\u010dije i lak\u0161e.\u201c<\/p>\n
Tada sam mu potvrdno klimala. No sada vi\u0161e ne vjerujem u to. Ne vjerujem da \u0107e biti bolje; da jednom ljudi poput mene ne\u0107e biti neprijatelji. Za\u0161to da vjerujem u to? Vidite u kakvom smo stanju. Vidite kakva je vladina strategija za borbu protiv terorizma, koja na sve nas gleda kao na sumnjivce. Vidite neprestani sukob na Bliskom istoku.<\/p>\n
Dakle, ho\u0107e li to odsad biti ovako? Diskreditirana od medija i politi\u010dara; dok mi se govori da je moj na\u010din \u017eivota \u201eopasan\u201c; dok se stavlja preda me \u201esigurnosne mjere\u201c; dok mi se govori da su ljudi poput mene nepo\u017eeljni?<\/p>\n
Moja obitelj do\u0161la je ovamo jer im je \u017eivot bio u opasnosti u njihovoj vlastitoj zemlji; gdje da ja idem? Kako da tako \u017eivim ja ili bilo tko od nas?<\/p>\n
Ne mo\u017eete to potpuno razumjeti ako to nije i va\u0161a stvarnost. Ne mo\u017eete razumjeti nemo\u0107 i bijes koji osje\u0107am kada \u010dujem da se moj jedanaestogodi\u0161nji ne\u0107ak mora braniti od rasisti\u010dkih islamofobnih komentara svojih neukih \u0161kolskih drugova.<\/p>\n
Prestravljena sam svijetom u kojemu \u0107e \u017eivjeti djeca moje sestre; zbog svih onih koji su na milosti onih koji \u0161ire mr\u017enju i promi\u010du nasilje. U tom smislu, voljela bih kada bi ISIL bio jedini neprijatelj. Na\u017ealost, ISIL je samo vrh ledenjaka koji ne pokazuje znakove smanjivanja.<\/p>\n