{"id":194299,"date":"2015-12-02T08:30:19","date_gmt":"2015-12-02T07:30:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=194299"},"modified":"2015-12-02T08:30:19","modified_gmt":"2015-12-02T07:30:19","slug":"neko-ovom-narodu-izbegava-da-kaze-istinu-o-kosovu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/12\/02\/neko-ovom-narodu-izbegava-da-kaze-istinu-o-kosovu\/","title":{"rendered":"Neko ovom narodu izbegava da ka\u017ee istinu o Kosovu"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Aleksandra Malu\u0161ev<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-194300 size-medium\" title=\"Ljubomir Simonovi\u0107\/Youtube\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-300x228.jpg\" alt=\"Ljubomir_Simonovic\" width=\"300\" height=\"228\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-300x228.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-450x341.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-480x364.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-235x178.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-75x57.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-350x266.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/12\/Ljubomir_Simonovic-220x167.jpg 220w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Autor nekoliko drama koje su postale kultne u doma\u0107im, ali i nizu svetskih pozori\u0161ta, prevo\u0111ene na isto toliko stranih jezika, potpisnik zabranjivanih stihova, majstor pesni\u010dkih slika i nijansirane ironije koja pro\u017eima njegovu dramu, prozu, poeziju, ali i javne nastupe u kojima postavlja svetlo samospoznaje u lice svih dru\u0161tvenih namernih i nenamernih zabluda, obele\u017eava na dana\u0161nji dan svoj 80. ro\u0111endan. Ljubomir Simovi\u0107 ovim povodom za Danas govori o savremenim &#8220;urbanim uzusima&#8221;, mitovima i stvarnosti&#8230;<\/p>\n<ul>\n<li>Nema vi\u0161e grada onakvog u kakvom ste odrasli, nema obi\u010daja na koje ste navikli, nema ni ljudi, knjiga niti razgovora&#8230; Mo\u017ee li \u010dovek da opstaje u svojoj pesmi, u se\u0107anju?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Smem li da se zaustavim na prvom delu va\u0161eg pitanja: &#8220;Nema vi\u0161e grada onakvog&#8230;&#8221;, i tako dalje? Za\u0161to se zaustaviti na tome? Zato \u0161to su gradovi rastu mehani\u010dki, nekontrolisano, mimo svih urbanisti\u010dkih planova. Divlja gradnja je ja\u010da od svih planova i zakona. Davno sam rekao da je moje rodno U\u017eice bilo urbanije onda kada je imalo osam hiljada nego danas, kada ima 80.000 stanovnika. Identitet dana\u0161njeg grada ne ugro\u017eava samo stihija izbeglica i doseljenika, koji tra\u017ee mesto na kome \u0107e podi\u0107i bilo kakav krov pod koji \u0107e skloniti golu glavu. Taj identitet ugro\u017eava i sama gradska i republi\u010dka vlast. Ako ste pomislili da ciljam na projekat &#8220;Beograd na vodi&#8221;, pogodili ste. Otkad se taj projekat pojavio, i otkad sam video njegovu maketu, najredovnije pratim sve \u0161to je sa tim u vezi. Tom projektu se, svakako sa svojim argumentima, protive, pre svega, arhitekte i urbanisit, in\u017eenjeri, ekonomisti, pravnici, sociolozi, novinari, akademici, profesori, reditelji, gra\u0111ani. Vanredni profesor arhitekture i urbanizma na Univerzitetu u Njujorku, Miodrag Mitra\u0161inovi\u0107, na primer, smatra da je taj projekat: &#8220;U najmanju ruku nepristojan. Sa profesionalne ta\u010dke gledi\u0161ta. I u mnogo \u010demu nepismen.&#8221; Bojan Kova\u010devi\u0107 upozorava na postojanje &#8220;svesnih manipulacija notornim pojmovima arhitektonske struke&#8221;. Borislav Stojkov pi\u0161e seriju sjajnih, bogato argumentovanih tekstova, u kojima pokazuje kako se ovim projektom Beograd urbano pretvara u &#8220;plutopolis, fizi\u010dku i socijalnu strukturu u kojoj dominiraju veliki kapital, gigantski objekti i klasna segregacija, grad bez identiteta&#8221;. D\u017eon Lempi, profesor istorije na Merilend univerzitetu, za &#8220;Beograd na vodi&#8221; i za prugu Beograd-Budimpe\u0161ta, ka\u017ee da nisu investicioni projekti u proizvodnji i izvozu nego da su to &#8220;projekti koji podse\u0107aju na investicione planove Donalda Trampa.&#8221; Kritike tog projekta pi\u0161u i Mom\u010dilo Gruba\u010d, Miodrag Zec, Milan Kova\u010devi\u0107, pi\u0161u Mr\u0111an Baji\u0107 i Slobodan Gi\u0161a Bogunovi\u0107, pi\u0161e Ksenija Petovar, pi\u0161e na desetine zabrinutih gra\u0111ana! Inicijalni odbor za arhitekturu i urbanizam Odeljenja likovne i muzi\u010dke umetnosti SANU je u oktobru pro\u0161le godine javnosti uputio &#8220;Primedbe i sugestije&#8221; povodom &#8220;Beograda na vodi&#8221;. Akademija arhitekture Srbije upozorava da su &#8220;predstavnici vlasti pristali na najskandalozniji \u010dlan ugovora, kojim se na prostoru Savskog amfiteatra stavljaju van snage svi va\u017ee\u0107i zakoni Srbije&#8221;, i tra\u017ei da se ugovor sa arapskim investitorom raskine, i da se za taj posao raspi\u0161e me\u0111unarodni konkurs.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako je vlast na sve to reagovala?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Vlast je reagovala u svom stilu. Kad je u Skup\u0161tini Srbije izglasan leks specijalis za &#8220;Beograd na vodi&#8221;, naprednjaci su pred Skup\u0161tinu doveli demonstrante sa transparentima na kojima je pisalo: &#8220;Vu\u010di\u0107u, sve ih uhapsi!&#8221;. Uhapsi koga? Uhapsi arhitekte, urbaniste, planere, in\u017eenjere, uhapsi ekonomiste, pravnike i sociologe, uhapsi novinare, pisce, glumce, profesore, akademike, uhapsi sve pismene, sve Beogra\u0111ane, ako treba uhapsi i celu Srbiju, samo usre\u0107i te demonstrante, koji ne znaju protiv \u010dega se bune, i za\u0161titi one koji jedini znaju kakve su ugovore potpisali! I koji bi da na obali Save podignu Abu Dabi. Dolazim u isku\u0161enje da se za opis ove masovne scene hap\u0161enja poslu\u017eim jezikom Luja Ferdinanda Selina, i to, ako je mogu\u0107e, u njegovom najso\u010dnijem izdanju!<\/p>\n<ul>\n<li>Protivnici ovog projekta okupljaju se, i protestuju, pod devizom &#8220;Ne da(vi)mo Beograd&#8221;.<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Ja mislim da bi bilo mnogo primerenije i efikasnije ako bismo se svi okupili pod sloganom koji bi glasio jednostavnije i ta\u010dnije: &#8220;Odbrana Beograda&#8221;!<\/p>\n<ul>\n<li>Istini za volju, danas nema vi\u0161e ni zabranjenih pesnika niti njihove poezije, me\u0111u kojima ste svojevremeno bili i vi. Da li (sad tek) treba da se pla\u0161imo?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Ovo su druga\u010dija vremena od onih u kojima su pisci progonjeni i knjige zabranjivane. Onima koji danas vladaju knjige uop\u0161te nisu u vidnom polju. \u0160to bi moglo da zna\u010di da ne treba da se pla\u0161imo zabrana i hap\u0161enja, nego ne\u010deg drugog. Jeste li primetili kako poslanici, strana\u010dki funkcioneri, ministri, \u0161efovi poslani\u010dkih klubova, \u010dlanovi glavnih i izvr\u0161nih odbora, munjevito, i kako arogantno, i kako agresivno, i kako udvori\u010dki reaguju na svaki poku\u0161aj kritike premijera? Kad god ih \u010dujem, setim se onoga \u0161to Eshilov Prometej ka\u017ee Zevsovom glasniku:<\/p>\n<address>Tvoj govor dostojanstven, oholosti pun,<\/address>\n<address>ko bo\u017eijoj \u0161to dolikuje posluzi.<\/address>\n<ul>\n<li>Kada zastanemo u ovoj na\u0161oj stvarnosti i osvrnemo se na dve Va\u0161e najpoznatije drame, &#8220;Putuju\u0107e pozori\u0161te \u0160opalovi\u0107&#8221; i &#8220;\u010cudo u \u0160arganu&#8221;, sti\u010de se utisak da su se dva zapleta slila u jedan i satkala na\u0161 \u017eivot. U dramskom raspletu glumci odlaze svojim putem, sa svojom \u0161arenom la\u017eom, ali ostavljaju U\u017ei\u010dane sa darom, promenjene&#8230; \u0160ta se nama de\u0161ava?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; O tome \u0161ta nam se de\u0161ava govorio sam nedavno, u rubrici &#8220;Zave\u0161tanja&#8221;, koju ve\u0107 nekoliko godina, uz u\u010de\u0161\u0107e na\u0161ih glumaca, pripremam za Dan Akademije. Toj rubrici sam ove godine dao naslov &#8220;Put do parodije&#8221;, i u njoj je, pored ostalog, pro\u010ditana i Disova pesma &#8220;Na\u0161i dani&#8221;, napisana 1912. godine. To je, seti\u0107ete se, ona \u010duvena pesma u kojoj Dis, izme\u0111u ostalog, ka\u017ee:<\/p>\n<address>Progledale sve jazbine i kanali,<\/address>\n<address>Na visoko podigli se sutereni,<\/address>\n<address>Svi podmukli, svi prokleti i svi mali<\/address>\n<address>Postali su danas na\u0161i suvereni.<\/address>\n<address>Progledale sve jazbine i kanali.<\/address>\n<p>I ka\u017ee:<\/p>\n<address>Od pandura stvorili smo velika\u0161e,<\/address>\n<address>Dostojanstva podeli\u0161e idioti,<\/address>\n<address>Lopovi nam izra\u0111uju bogata\u0161e,<\/address>\n<address>Mra\u010dne du\u0161e nazva\u0161e se patrioti.<\/address>\n<address>I, u istom tonu, sve do kraja:<\/address>\n<address>Svoju mudrost rasto\u010dismo na izbore,<\/address>\n<address>A poraze proglasismo za pobede,<\/address>\n<address>Sad svu slavu prona\u0111osmo u partiji,<\/address>\n<p>&#8230;i tako dalje. U jednoj gradaciji koja se zavr\u0161ava grmljavinom. Zaklju\u010duju\u0107i da ovu pesmu mo\u017eemo oceniti kao reprezentativan primer kriti\u010dke knji\u017eevnosti, postavio sam pitanje: &#8220;Mo\u017ee li se i\u0107i dalje od toga?&#8221; Evo kako sam odgovorio: Mo\u017ee.<\/p>\n<p>Da se mo\u017ee i\u0107i dalje od toga ukazuje nam, u svom &#8220;Dnevniku&#8221;, Vitold Gombrovi\u010d, kada, umesto &#8220;kriti\u010dka knji\u017eevnost&#8221;, neo\u010dekivano ka\u017ee: &#8220;apsolutna parodija&#8221;! &#8220;Siroti \u017dari, autor sjajnog &#8216;Kralja Ibija'&#8221;, ka\u017ee Gombrovi\u010d, &#8220;nikada nije zami\u0161ljao da apsolutna parodija mo\u017ee postati ne\u0161to ozbiljno i preko potrebno.&#8221; A mi bismo, s obzirom na na\u0161a iskustva, mogli i\u0107i i korak dalje, i kazati: Postoje istine koje se ne mogu izraziti druga\u010dije do parodijom. Apsolutnom!<\/p>\n<p>Pitali ste me: \u0160ta nam se de\u0161ava?&#8230; Jeste li videli najnovije performanse na\u0161ih politi\u010dara, &#8220;Hid\u017eab&#8221; i &#8220;Tri poljupca&#8221;?<\/p>\n<ul>\n<li>U kojoj meri se dana\u0161nja politika bazira na mitovima, i koji su dometi takve politike?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Tu imate celu seriju pogre\u0161nih poteza. Prvi pogre\u0161an potez je: zasnivati politiku na mitu. Drugi pogre\u0161an potez je: zasnivati je na pogre\u0161no pro\u010ditanom mitu. I tre\u0107i: zasnivati je na svesno falsifikovanom mitu. Mi smo prolazili kroz sve te tri faze.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako tuma\u010dite izjavu predsednika SANU Vladimira Kosti\u0107a da je Kosovo za Srbiju izgubljeno, kao i politi\u010dku hajku nastalu tim povodom?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; Pre svega, trebalo je \u010duti ili pro\u010ditati Kosti\u0107ev intervju u celini. Politi\u010dari to u celini nisu ni \u010duli ni pro\u010ditali, nego su reagovali na ono \u0161to su im njihovi za to zadu\u017eeni slu\u017ebenici iz te celine izabrali i preneli. Kosti\u0107 je, izme\u0111u ostalog, rekao da Kosovo &#8220;de facto i iure vi\u0161e nije u na\u0161im rukama&#8221;, i da &#8220;to neko ovom narodu mora da ka\u017ee&#8221;. \u0160to zna\u010di da to, tu istinu, neko ovom narodu izbegava da ka\u017ee. Politi\u010dari misle da je dovoljno izjaviti &#8220;Kosovo je Srbija&#8221;, kazati &#8220;Nikada ne\u0107emo priznati nezavisnost Kosova&#8221;, i da su tim zavr\u0161ili posao. A Srbima na Kosovu je svakog dana sve te\u017ee i sve gore. Sve te\u017ee i sve gore. I ono najmanje \u0161to se u Briselu isposlovalo, Zajednica srpskih op\u0161tina, svakim danom je sve neizvesnije. Bojim se da Srbima na Kosovu niko, ni Brisel, ni Srbija, ni vlada nezavisnog Kosova, ni\u0161ta ne garantuju.<\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;<\/p>\n<p>Oporavljena i konsolidovana SANU<\/p>\n<ul>\n<li>Dugogodi\u0161nji ste \u010dlan jedne od najva\u017enijih ustanova posve\u0107enih nauci i umetnosti. Kako uticaj SANU vidite u vreme kada ste Vi postali njen \u010dlan, 1988, i kako ga vidite danas, vi\u0161e od \u010detvrt veka kasnije? Da li su se njena uloga i njen uticaj danas promenili?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&#8211; SANU je tokom proteklih decenija, prolazila, bukvalno, kroz &#8220;toplog zeca&#8221;. Napadana je zbog Memoranduma, koji nikada nije usvojen kao njen zvani\u010dan dokument, jer je ukraden i objavljen pre nego \u0161to je njegov tekst predstavljen Skup\u0161tini Akademije. Pa je rad i stav Akademije posmatran i cenjen kroz delatnost onih akademika bliskih SPS-u, koji su podr\u017eavali Milo\u0161evi\u0107a, ali se zanemarivala ona ogromna ve\u0107ina koja je, ve\u0107 1992, od Milo\u0161evi\u0107a tra\u017eila da se povu\u010de sa politi\u010dke scene. Da podnese ostavku. I da sada ne ulazimo u &#8220;sitna crevca&#8221;, \u0161to bi rekao Basara. Posle udaraca koje eventualno jeste, i posle onih koje nije zaslu\u017eila, SANU je morala da se oporavi i konsoliduje. I ona se, u mandatima Nikole Hajdina, oporavila i konsolidovala. Sad su na \u010delo ku\u0107e do\u0161li mla\u0111i ljudi, koji \u0107e se, oslobo\u0111eni nasle\u0111enih i isfabrikovanih hipoteka, zalagati za to da ova ku\u0107a, vidljivije i otvorenije, bude ono kako je defini\u0161e njeno ime: Srpska akademija nauka i umetnosti.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.danas.rs\/danasrs\/kultura\/neko_ovom_narodu_izbegava_da_kaze_istinu_o_kosovu.11.html?news_id=312094\" target=\"_blank\">Danas<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Akademik Ljubomir Simovi\u0107: Prvi pogre\u0161an potez je: zasnivati politiku na mitu. Drugi pogre\u0161an potez je: zasnivati je na pogre\u0161no pro\u010ditanom mitu. I tre\u0107i: zasnivati je na svesno falsifikovanom mitu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":194300,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-194299","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194299","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=194299"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194299\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/194300"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=194299"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=194299"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=194299"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}