{"id":194154,"date":"2015-11-30T08:31:33","date_gmt":"2015-11-30T07:31:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=194154"},"modified":"2015-11-30T08:31:33","modified_gmt":"2015-11-30T07:31:33","slug":"reportaza-iz-orlovog-gnijezda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/30\/reportaza-iz-orlovog-gnijezda\/","title":{"rendered":"Reporta\u017ea iz orlovog gnijezda"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marijan Or\u0161oli\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Albanija_Ilustracija\"Promatraju\u0107i balkanske planine iz pti\u010dje perspektive, s privilegiranog mjesta uz prozor aviona koji je letio u pravcu Tirane, prisje\u0107ao sam se scene iz pri\u010de Ned\u017eada Ibri\u0161imovi\u0107a \u201eIlija gromovnik\u201c, kad Ilijin pomo\u0107nik pita: \u201eKako \u0107u Bosnu prepoznati?\u201c, a Ilija mu veli: \u201eVidje\u0107e\u0161, brate, sve brda i poneki \u010dojk!\u201c Samo koji \u010das prije toga kapetan leta je obavijestio putnike kako smo upravo iznad Beograda, na \u0161to se me\u0111u putnicima, prete\u017eno Albancima, tu i tamo za\u010duo \u017eamor i smijeh. Nisam razumio ni\u0161ta od komentara, ali u\u010dinilo mi se kako sam par puta \u010duo rije\u010d \u201edron\u201c. Let iz Be\u010da do Tirane trajao je jedva sat i kusur vremena, nakon \u010dega se na\u0161 avion ugnijezdio na \u201eAeroporti N\u00ebn\u00eb Tereza\u201c. Po majci Terezi, najpoznatijoj Albanki, dobitnici Nobelove nagrade za mir 1979. zbog mirotvorstva i po\u017ertvovnog 45-godi\u0161njeg slu\u017eenja siroma\u0161nima i bolesnima u slamovima Calcutte, osim aerodroma nazvan je i jedan od glavnih trgova u Tirani.<\/p>\n

Tirana kao golemo gradili\u0161te<\/strong><\/p>\n

Moji doma\u0107ini iz albanske podru\u017enice UPF-a (\u201cUniversal Peace Federation\u201c) do\u010dekali su me na aerodromu i putem do hotela mi ispri\u010dali kako su desetlje\u0107a Hoxhine diktature Tiranu u\u010dinile turobnim i disfunkcionalnim gradom, a da ni\u0161ta bolje nije bilo ni neposredno nakon pada komunizma, kada su ulicama grada carevali kaos i kriminal. No, danas je Tirana, najve\u0107i i glavni grad Albanije sa skoro milijun stanovnika, u velikom usponu. Prilaz Tirani je golemo gradili\u0161te. Posvuda bageri, strojevi za asfaltiranje, skele s radnicima. Posvuda ni\u010du nova moderna stambena naselja, manje tvornice i ogromni \u0161oping-centri. Stigav\u0161i do \u201eTirana International Hotel\u201c, \u017eurno sam ostavio stvari u sobi i iza\u0161ao pro\u0161etati kroz centar grada. Centar mi se u\u010dinio iznena\u0111uju\u0107e prostranim i \u0161irokim. Doznao sam kako je centar izgra\u0111en uglavnom u re\u017eiji talijanskih arhitekata za vrijeme fa\u0161isti\u010dke okupacije, te njegov tlocrt podsje\u0107a na snop pru\u0107a sa sjekirom, simbol fa\u0161izma. Komunisti\u010dki diktator Hoxha je taj dojam izmijenio naknadno izgradiv\u0161i Nacionalni povijesni muzej s ogromnim muralom koji uprizoruje albansku povijest, te impresivnu Pala\u010du kulture u kojoj su danas balet, narodno kazali\u0161te i knji\u017enica. Centrom ipak dominira prelijep bron\u010dani spomenik nacionalnog junaka Skenderbega na konju (zanimljivo, dosta balkanskih prijestolnica ima sli\u010dne spomenike; Aleksandra Makedonskog, Jela\u010di\u0107a, kneza Mihaila… Izuzetak je Sarajevo, jer kod nas se sveto trojstvo jo\u0161 nije usaglasilo tko \u0107e uzjahati konja na spomeniku).<\/p>\n

Ina\u010de, Gjergj Kastrioti Skenderbeg se nakon djetinjstva provedenog u Istanbulu odmetnuo od Osmanlija, ujedinio albanska plemena u gradu Lezhe, zauzeo utvrdu Kruja i zapanjio tada\u0161nji svijet punih 25 godina odbijaju\u0107i napade Osmanlija, da bi nakon njegove smrti otpor Albanaca bio slomljen. No, sje\u0107anje na Skenderbega je opstalo i san o nezavisnosti kona\u010dno se ispunio 1912.<\/p>\n

Albanija – model vjerske harmonije<\/strong><\/p>\n

Odmah do Skenderbegovog trga stoji znamenita Ethem-begova d\u017eamija, jedina d\u017eamija koja je pre\u017eivjela diktaturu Envera Hoxhe, slu\u017ee\u0107i stranim diplomatima kao dokaz tobo\u017enje tolerancije Hoxhinog re\u017eima prema religiji. U blizini d\u017eamije su i ogromna pravoslavna Saborna crkva s 50-metarskim kri\u017eem, te katoli\u010dka katedrala Sv. Pavla. Albanci ponosno isti\u010du dobre me\u0111uvjerske odnose u svojoj zemlji (60% muslimana, po 15-20% katolika i pravoslavaca), a redovito napominju i to da je Albanija za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila \u017didovima sigurno uto\u010di\u0161te, te da je uz Dansku jedina dr\u017eava u kojoj tada nije poginuo nijedan \u017didov. I papa Franjo je posjetiv\u0161i Albaniju u rujnu 2014. ovu zemlju ozna\u010dio kao \u201emodel vjerske harmonije\u201c. Ta me\u0111uvjerska tolerancija ima dva razloga. Prvi je orijentacija albanskih kulturnih radnika u 19.st. na jezik kao osnovu nacionalne integracije, i prekidanje s naslije\u0111em millet-sustava koji je kolektivni identitet definirao religijom. Tako albanski pjesnik i dr\u017eavnik Pashko Vasa (1825-1892) poru\u010duje Albancima da ljude ne dijele po tome \u201eda li idu u crkvu ili d\u017eamiju\u201c, jer \u201ena\u0161a jedina vjera je albanstvo\u201c. Drugi razlog je sna\u017ena ateizacija u doba komunizma. Diktator Enver Hoxha je 1967. Albaniju proglasio prvom ateisti\u010dkom dr\u017eavom na svijetu, zakonom zabraniv\u0161i teizam. Crkve i d\u017eamije su pretvorene u sportske dvorane, skladi\u0161ta, kina. U Skadru je osnovan prvi ateisti\u010dki muzej na svijetu, pun zaplijenjenih kipova i svetih knjiga. Dr\u017eava je \u010dak poticala i iskorijenjivanje kr\u0161\u0107anskih i muslimanskih imena (od \u010dega je ostao izuzet veliki vo\u0111a, zadr\u017eav\u0161i ime Enver), a djeci se davalo staroilirska imena ili izmi\u0161ljena imena koja simboliziraju odanost revoluciji, poput Marenglen (Marx-Engels-Lenjin). Desetlje\u0107a marginalizacije religije su puno vi\u0161e potisnula religiju nego npr. u Jugoslaviji, pa ni nakon povratka religije 1990-ih ona nije previ\u0161e eksponirana u javnosti (npr. na ulicama Tirane nisam sreo nijednu jedinu \u017eenu s hid\u017eabom) i politici.<\/p>\n

U blizini centra je i \u201ePiramida\u201c, ogromni mauzolej Envera Hoxhe, sagra\u0111ena tri godine nakon njegove smrti. Unutar mauzoleja je danas me\u0111unarodni kulturni centar nazvan po Pjet\u00ebru Arbnoriju, \u201ealbanskom Mandeli\u201c koji je 28 godina proveo u Hoxhinom zatvoru, a nakon pada komunizma postao predsjednik parlamenta. Zanimljiv dio grada je Blloku, neko\u0107 zidom i \u017eicom ogra\u0111eni kvart u kojemu su \u017eivjeli samo visoki komunisti\u010dki funkcioneri, danas glavno mjesto izlaska za mlade s mno\u0161tvom diskoteka. Velike zasluge u uljep\u0161avanju Tirane ima slikar i ex-gradona\u010delnik (danas premijer) Edi Rama. On je dao prefarbati fasade starih sivih betonskih zgrada u razne boje, dodaju\u0107i razne motive i crte\u017ee. Dao je i urediti parkove i trotoare, posaditi cvije\u0107e i razno drve\u0107e, otvorio kina, a 2004. je zbog toga progla\u0161en najboljim svjetskim gradona\u010delnikom.<\/p>\n

Prirodne ljepote i gostoljubivost orlove djece<\/strong><\/p>\n

Najljep\u0161e lokacije u okolici Tirane su nacionalni park \u201ePlanina Dajti\u201c do kojega se mo\u017ee do\u0107i uspinja\u010dom napravljenom uz pomo\u0107 Austrije, te 30 km udaljene pla\u017ee na plitkoj zapadnoj jadranskoj obali. Iako te pla\u017ee posje\u0107uje sve vi\u0161e turista, i dalje prevladavaju Albanci, Kosovari i Makedonci, a razlog tome je manje izgled pla\u017ea i infrastrukture, a vi\u0161e predrasude stranih turista o tobo\u017ee lo\u0161em stupnju sigurnosti u Albaniji. Osobno na ulicama Tirane nisam ni do\u017eivio ni vidio ni\u0161ta lo\u0161e, grad izgleda sigurniji od mnogih zapadnoeuropskih. Nesigurnost sam osjetio jedino prelaze\u0107i ulicu, zbog ovda\u0161nje u\u017easne kulture vo\u017enje, dodatno opasne na \u0161irokim glavnim ulicama na kojima postoje i do 3-4 trake u jednom smjeru. Dojma sam da voza\u010di ne bi stali ni majci Terezi na pje\u0161a\u010dkom prijelazu. Najte\u017ee mi je bilo gledati starca s fesom kako boja\u017eljivo, poput Brooksa Hatlena iz \u201eIskupljenja u Shawshanku\u201c, prelazi cestu punu divljih voza\u010da. Razlog lo\u0161e kulture vo\u017enje u Albaniji le\u017ei u \u010dinjenici da je do 1991. u Albaniji postojalo svega 600 automobila. Danas ih ima puno vi\u0161e, a svaki drugi auto na ulicama Tirane je marke Mercedes, kojom su Albanci zalu\u0111eni. Automobilske tablice otkrivaju i kako mnogi Albanci \u017eive u bogatijim zemljama EU: Italiji, Njema\u010dkoj, \u0160vicarskoj, \u0160vedskoj. Velik broj Albanaca \u017eivi i u drugim balkanskim zemljama (Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Gr\u010dka), \u0161to u kombinaciji s rastu\u0107im albanskim nacionalizmom regiji mo\u017ee donijeti nove glavobolje. Mnogi Albanci pre\u017eivljavaju od pomo\u0107i rodbine iz dijaspore. No, istovremeno albanska privreda bilje\u017ei sve ja\u010di rast i gori nada u bolju budu\u0107nost. Posebno se mnogo o\u010dekuje od turizma, koji zbog vi\u0161edecenijske izolacije prakti\u010dno nije ni postojao (otud ona \u0161ala, \u201erazvijen si ko albanski turizam\u201c).<\/p>\n

Dugotrajna izolacija Albance ipak nije u\u010dinila negostoljubivima. Naprotiv, do\u017eivio sam ih kao izuzetno susretljive i radoznale. Gostoljubivi dodu\u0161e nisu prema nekim zapadnim vrijednostima koje vide kao nekompatibilne sa svojom kulturom. Ne\u0107e da \u010duju za gay-paradu u Tirani. I dalje su izrazito patrijarhalno dru\u0161tvo. U Albaniji je sve do Drugoga svjetskog rata bila prisutna \u010dak i poligamija u slu\u010daju da je prva \u017eena nerotkinja. Sin se smatra vrednijim od k\u0107eri \u2013 i danas se trudnice pozdravljaju izrazom \u201et\u00eb lindt\u00ebnj\u00ebdjal\u00eb\u201c (\u201eneka se rodi sin\u201c) \u2013 a k\u0107i razo\u010daranjem \u2013 u nekim krajevima obitelj oboji ku\u0107na vrata u crno kad dobiju k\u0107er. Ve\u0107ina Albanaca smatra kako su im Amerikanci najbli\u017ei prijatelji i saveznici, jer SAD ula\u017eu mnogo novca u popravljanje albanske infrastrukture. Tako je u Tirani lako primjetno proameri\u010dko raspolo\u017eenje, od ulice Georgea Busha, do sveprisutnih reklama Coca Cole (s Djedom Mrazom, koji ovdje nikome ne smeta). Tako\u0111er, ameri\u010dke i EU zastave se na dosta mjesta pridru\u017euju albanskoj. A albanske zastave su upravo posvuda. Dvoglavi crni orao na crvenoj podlozi nalazi se ispred javnih ustanova, \u0161kola, hotela, ku\u0107a, kafi\u0107a, na stolnjacima, podmeta\u010dima za \u010da\u0161e. Orao je ina\u010de bio na \u0161titu nacionalnog junaka Skenderbega. Albanci vrlo rado isti\u010du sli\u010dnost naziva svog naroda \u201eshqiptar\u201c i albanske rije\u010di za orla \u201eshqipe\u201c. Tvrde kako u prijevodu Albanija zna\u010di \u201eZemlja orlova\u201c, a Albanci \u201edjeca orlova\u201c. (Nakon tih saznanja i kratkog prisje\u0107anja na sjajan ratni film \u201eOrlovo gnijezdo\u201c s Clintom Eastwoodom i Richardom Burtonom, prestala je i moja potraga za naslovom ove reporta\u017ee.)<\/p>\n

Suprotno povezivanju naziva naroda s rije\u010dju \u201eshqipe\u201c\/orao, naziv \u201eshqiptar\u201c vjerojatno dolazi od naziva jezika \u201eshqip\u201c, a naziv jezika od albanskog glagola \u201eshqiptoj\u201c \u2013 govoriti jasno. Albanski jezik spada u indoeuropske jezike, ali nema srodnika u Europi, pa ni\u0161ta \u017eivo nisam razumio dok su moji doma\u0107ini pri\u010dali albanski. No, potpuno nerazumijevanje nekog jezika ima i svojih prednosti. Popiv\u0161i kavu u hotelu, osje\u0107ao sam se poput austrijskog pisca Thomasa Bernharda koji je govorio kako vi\u0161e voli jezik koji ne razumije od njema\u010dkog, jer kad sjedi u kafi\u0107u u kojem ni\u0161ta ne razumije, mo\u017ee zamisliti kako ljudi oko njega govore o umjetnosti, kulturi, duhovnosti, a ne o trivijalnim tra\u010devima, a da pjeva\u010dice na tv-u pjevaju o ne\u010dem uzvi\u0161enijem od bogatstva, luksuza i promiskuiteta. Nave\u010der sam na albanskoj televiziji gledao Barcelonino rastavljanje Reala na proste faktore, i tu prijevod zaista nije bio potreban. Kad smo kod nogometa, u cijeloj zemlji vlada euforija zbog plasmana Albanije na EP 2016. u Francuskoj. Put do njega obilje\u017eile su i ru\u017ene scene prekida utakmice u Beogradu. Neki trgovci u Albaniji na tim su scenama uspjeli i zaraditi, prodaju\u0107i majice na kojima je slika po\u010detka tu\u010de.<\/p>\n

Primijetio sam da Albanci dosta prate talijanske tv kanale i da dosta njih razumije talijanski jezik, \u0161to nije \u010dudo s obzirom na blizinu Italije (72 km preko Jadrana) i povijesna iskustva. Talijanski utjecaj je vidljiv posebno u kuhinji gdje se slu\u017ee razne vrste pasta. \u010cak i dugotrajno objedovanje me podsjetilo na boravak u Italiji. Neobi\u010dna zanimljivost restorana u centru Tirane je kultura otvorene kuhinje: kuhare i goste dijeli stakleni zid pa gosti vide kako se priprema hrana. Upravo s ru\u010dkom zavr\u0161ila je konferencija UPF-a zbog koje sam do\u0161ao u Tiranu. Prilikom odjave iz hotela iznenadile su me prili\u010dno niske cijene smje\u0161taja. Osim nacionalne valute leka, posvuda se primaju euri (1 euro je oko 140 leka). Na aerodromu sam kupio suvenir, pepeljaru u obliku bunkera. Bunkeri su bili za\u0161titni znak Hoxhine Albanije, njih oko 700.000 razasuto je po cijeloj zemlji. Bili su gra\u0111eni iz straha od napada na Albaniju. Danas su zarasli u grmlju, po njima se igraju djeca, a neki su pretvoreni u skladi\u0161ta i kafi\u0107e.<\/p>\n

Prije leta za Be\u010d skinuo sam ru\u017ei\u010daste nao\u010dale koje su mi doma\u0107ini stavili malo nakon \u0161to sam bio sletio u ovaj balkanski Oz, i iz aviona koji je polijetao gledao sam zastra\u0161uju\u0107i kontrast izme\u0111u siroma\u0161nih ku\u0107ica tranzicijskih gubitnika i vi\u0161ekatnica i vila novope\u010denih tajkuna (neke su \u010dak bahato ure\u0111ene kao srednjovjekovni dvorci s kulom). Itekako je ozbiljan i pred strancima pod tepih pometeni problem krijum\u010darenja droge. Pa ipak, kad se sve odva\u017ee, \u010dini mi se kako je Albanija na boljem putu od BiH da pre\u017eivi svoje tranzicijske probleme. Kod njih barem svi ti problemi nisu dodatno pogor\u0161ani identitetskim prepirkama. Dok smo mi protratili 20 godina tranzicije, svisoka ismijavaju\u0107i Albaniju u vicevima, ta je zemlja polako narasla do ozbiljnog kandidata za \u010dlanstvo u EU. Ako Albanija nastavi s dosada\u0161njim dinami\u010dnim razvojem, s vremenom \u0107e i u\u0107i u EU, a mi \u0107emo se valjda i dalje nastaviti podsmjehivati onima koji u\u010de, rade i napreduju, i lagano ostati posljednja rupa na europskoj svirali.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako Albanija nastavi s dosada\u0161njim dinami\u010dnim razvojem, s vremenom \u0107e i u\u0107i u EU, a mi \u0107emo se valjda i dalje nastaviti podsmjehivati onima koji u\u010de, rade i napreduju, i lagano ostati posljednja rupa na europskoj svirali<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-194154","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194154","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=194154"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/194154\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=194154"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=194154"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=194154"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}