{"id":193913,"date":"2015-11-27T00:49:46","date_gmt":"2015-11-26T23:49:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=193913"},"modified":"2015-11-27T00:49:46","modified_gmt":"2015-11-26T23:49:46","slug":"ideloski-mehanizmi-rata-protiv-terorizma-i-reprodukcija-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/27\/ideloski-mehanizmi-rata-protiv-terorizma-i-reprodukcija-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Idelo\u0161ki mehanizmi rata ‘protiv terorizma’ i reprodukcija kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Rastko Mo\u010dnik<\/strong><\/em><\/p>\n

\"rastkoJedno od glavnih op\u0107ih mjesta, topoi, raspravljanja o \u2018terorizmu\u2019 je alternativa \u2018sigurnost ili sloboda\u2019. To je alternativa vrste \u2018novac ili \u017eivot\u2019: izaberete li \u017eivot, imati \u0107ete \u017eivot bez novca; odlu\u010dite li se za novac, izgubiti \u0107ete oboje(1). Isto je tako s ovom alternativom: odlu\u010dite li se za sigurnost, imati \u0107ete sigurnost bez slobode; izaberete li slobodu, ne\u0107ete imati niti slobode niti sigurnosti. Te ucjenjiva\u010dke alternative \u010dest su ideolo\u0161ki mehanizam(2).<\/p>\n

Za sada\u0161nje raspravljanje o terorizmu zna\u010dajno je da je ono krajnje apstraktno i napuhano moralisti\u010dko, \u010dak teolo\u0161ko(3): o\u010dito je da se u tim raspravama ne radi o tome \u0161to pokriva, ve\u0107 sam ideolo\u0161ki, izraz \u2018terorizam\u2019, ve\u0107 o ne\u010demu drugome. Ina\u010de i ne bismo govorili o \u2018terorizmu\u2019, izrazu koji se ti\u010de isklju\u010divo na\u010dina nekog djelovanja, te je zato samo povr\u0161an i apstraktan predmet rasprave \u2013 ve\u0107 bi govorili o ne\u010demu drugom. O \u010demu se dakle radi kada govore i pi\u0161u o \u2018terorizmu\u2019? Preciznije: po\u0161to se o\u010dito radi o ideolo\u0161kom govoru, prema tome o praksi koja uspostavlja ili odr\u017eava neko \u2018dru\u0161tveno vezivo\u2019 \u2013 kakvi su u\u010dinci toga ideolo\u0161kog govora, kakvu vrstu \u2018dru\u0161tvenih veza\u2019 on uspostavlja ili obnavlja?<\/p>\n

\u2018Sloboda\u2019 je ne\u0161to \u0161to bi trebali u\u017eivati pojedinka i pojedinac, \u2018sigurnost\u2019 osigurava dr\u017eava: kada govore o \u2018slobodi i sigurnosti\u2019 govore dakle o individui i dr\u017eavi i o odnosu me\u0111u njima. To postavljanje naravno vodi u lo\u0161u beskona\u010dnost raspravljanja o tome da individuum ne mo\u017ee biti slobodan, ako mu nije osigurana sigurnost, a pri osiguravanju sigurnosti dr\u017eava pak neizbje\u017eno ograni\u010dava individualnu slobodu\u2026itd. i sl. Ishode\u0107i iz toga postavljanja mo\u017eemo nakon toga ad nauseam tra\u017eiti pretpostavljeni \u2018odgovaraju\u0107i\u2019 odnos izme\u0111u individualne slobode i njenih \u2018sigurnosnih\u2019 ograni\u010denja, koja su u toj misaonoj matrici ujedno i uvjeti za njenu mogu\u0107nost\u2026To mjerenje je pouzdano beskona\u010dno \u2013 i ono osigurava u najmanju ruku vje\u010dnost ustanova, znanja i diskursa, koji beskona\u010dni zadatak juna\u010dki preuzimaju za svoj posao i za razlog svoga postojanja.<\/p>\n

Ali beskona\u010dno ponavljanje, koje omogu\u0107ava ta ideolo\u0161ka matrica, ima jo\u0161 jedan u\u010dinak, a taj je puno zna\u010dajniji: osigurava reprodukciju odnosa izme\u0111u dr\u017eave i pojedinca u njegovoj neposrednosti. Ta neposrednost odnosa izme\u0111u dr\u017eave i individua zna\u010dajka je \u2018modernih\u2019, \u0161to zna\u010di bur\u017eoaskih politi\u010dkih ideologija i njihovog \u2018materijalnog opstanka\u2019(4) u modernim (bur\u017eoaskim) politi\u010dkim institucijama. Klasi\u010dni motiv te politi\u010dke ideologije je \u2018dru\u0161tveni ugovor\u2019: \u2018dr\u017eava\u2019 po toj ideologiji proizlazi iz ugovora, koji me\u0111u sobom sklapaju individui. Taj izvorni ugovor po definiciji je bez posrednika, jer prije njega nema nikakvog \u2018ljudskog\u2019 odnosa izme\u0111u individua. (Prije toga je samo \u2018prirodno stanje\u2019, \u0161to zna\u010di da su odnosi \u2018prirodni\u2019, \u2018divlji\u2019, ne-dru\u0161tveni.) Upravo taj prvi ugovor izme\u0111u \u2018prirodnih\u2019 ljudi uvodi me\u0111u individue prvo posredovanje \u2013 ali na na\u010din da posreduje izme\u0111u individua kao individua, i da garantira da se njihova individualnost, \u0161to zna\u010di osamljenost, izoliranost \u010duva i obnavlja \u2013 da se njihovi odnosi reproduciraju u svojoj \u2018individualnosti\u2019(5). \u2018Ugovor\u2019 je upravo ideolo\u0161ki motiv koji \u2018izra\u017eava\u2019 \u2013 i u stvarnosti reproducira \u2013 karakteristi\u010dnu bur\u017eoasku neposrednost odnosa izme\u0111u dr\u017eave ili politi\u010dke sfere i individuuma.<\/p>\n

\u2018Teorije\u2019 dru\u0161tvenog ugovora<\/strong><\/p>\n

\u2018Teorije\u2019 dru\u0161tvenoga ugovora odli\u010dno ideolo\u0161ki predstavljaju konstituciju politi\u010dke sfere kao autonomne dru\u0161tvene sfere, neovisne od drugih isto tako autonomnih dru\u0161tvenih sfera (ekonomska sfera, ideolo\u0161ka sfera). Sa svom romaneskno\u0161\u0107u fantazijske antropologije prikazuju nam (i reproduciraju) strukturnu logiku moderne (bur\u017eoaske) politi\u010dke sfere, koju obrazuju me\u0111usobno odvojeni apstraktni individui \u2013 \u2018slobodni\u2019 i \u2018jednaki\u2019 upravo u svojoj apstraktnosti i zbog svoje apstraktnosti. Ta sfera nije ni\u0161ta drugo doli apstraktno polje odnosa izme\u0111u apstraktnih individua \u2013 i jedina \u2018konkretizacija\u2019 te apstrakcije jest da su individui \u2018slobodni\u2019 i \u2018jednaki\u2019: ta ina\u010de odnosi ne bi mogli biti apstraktni, a individui osamljeni. Upravo zato \u0161to politi\u010dka sfera nije ni\u0161ta drugo doli taj odnos me\u0111u individuama, odnos je izme\u0111u svakog pojedina\u010dnog individuuma i institucije \u2018dru\u0161tvenog ugovora\u2019 ili politi\u010dkog su\u017eivota, tj. dr\u017eave, neposredan. Odnos izme\u0111u individue i dr\u017eave je \u2018neposredniji\u2019 nego li odnosi me\u0111u pojedinim individuima. Ta odnose me\u0111u pojedincima posreduje dr\u017eava \u2013 ako ne druga\u010dije, a ono tako da su ti odnosi odnosi izme\u0111u \u2018slobodnih\u2019 i \u2018jednakih\u2019.<\/p>\n

U ideologiji dru\u0161tvenog ugovora su za ovo raspravljanje najzna\u010dajnija dva momenta. Prvi je formulirao Hobbes na po\u010detku epohe ugovornih politi\u010dkih ideologija: po Hobbesu se zajedno sa \u2018sigurnosnim\u2019 ugovorom izme\u0111u individua uspostavlja i odnos vlasti. Dr\u017eava osigurava sigurnost \u2013 ali druga strana te sigurnosne garancije je otkaz slobodi, pomo\u0107u kojega ugovornici svoju slobodu prenose na monarha. U ideolo\u0161koj shemi \u2018dru\u0161tvenog ugovora\u2019, a to zna\u010di u modelu \u2018politi\u010dke sfere\u2019 kao neposrednog odnosa izme\u0111u individue i dr\u017eave, sigurnost je (smisao ugovora, smisao civiliziraju\u0107e asocijacije izme\u0111u individua) barem u jednoj od najzna\u010dajnijih formulacija, u Hobbesovoj varijanti, neposredno i nerazlu\u010divo povezana s nejednako\u0161\u0107u i s odnosom vlasti.<\/p>\n

Kod dru\u0161tvenih ugovora koji su u suprotnosti spram Hobbesa poku\u0161ali istodobno sa sigurno\u0161\u0107u zajam\u010diti i slobodu i jednakost, pokazalo se da odnos nejednakosti, odnos vlasti, ne proizlazi iz posebnosti Hobbesovog ugovora \u2013 ve\u0107 da je sami dru\u0161tveni ugovor kao uspostava autonomne politi\u010dke sfere institucionalna (ili: institucionalno-ideolo\u0161ka) podloga za dru\u0161tvo nejednakosti. Za\u0161to je tako jo\u0161 je osobito o\u010digledno u najradikalnijoj egalitaristi\u010dkoj varijanti \u2013 kod Rousseaua.<\/p>\n

Rousseau je pri kraju razdoblja kontraktualnih politi\u010dkih ideologija formulirao drugi moment, koji je zna\u010dajan za na\u0161e ovda\u0161nje raspravljanje. Kod Rousseaoua dru\u0161tveni ugovor dodu\u0161e osigurava jednakost izme\u0111u ugovornika \u2013 ali samo po cijenu i s uvjetom da su podru\u0161tvljeni individuumi me\u0111usobno odvojeni.(6) \u010cim se naime po\u010dnu povezivati, nastanu stranke i koristoljubne klike, koje onemogu\u0107uju formuliranje i uva\u017eavanje \u2018op\u0107e volje\u2019, a time i zasiju sjeme nejednakosti.<\/p>\n

Rousseau je jasno i \u010dak dramati\u010dno pokazao da individui mogu biti jednaki i slobodni samo ako su jedan od drugoga izolirani. Drugim rije\u010dima to zna\u010di: samo ako su izolirani od svojih ostalih dru\u0161tvenih odnosa. Individuumi su jednaki i slobodni jedino u svojoj \u2018ne-dru\u0161tvenosti\u2019 ili u svojoj \u2018nultoj dru\u0161tvenosti\u2019 \u2013 to zna\u010di kao apstraktni individuumi. Kao pojedinke i pojedinci su izolirani od svojih ostalih dru\u0161tvenih odnosa. Individui abstrahirani od svojih ostalih me\u0111uindividualnih, dru\u0161tvenih i strukturnih odnosa, odmaknuti od svojih ostalih povezanosti i suprotstavljanja. Recimo kratko i jasno: slobodni su i jednaki jedino ako su abs-trahirani od ostalih odnosa nejednakosti i neslobode \u2013 prvenstveno dakle od onih odnosa koji su u kompleksnim dru\u0161tvima temeljni \u2013 od klasnih odnosa.<\/p>\n

Izoliranost politi\u010dkih ili, to\u010dnije, pravno-politi\u010dkih individua, tako je samo na\u010din kako se u samo polje politi\u010dkog upisuje specifi\u010dno moderna (bur\u017eoaska) konstitucija politi\u010dkog polja kao autonomne dru\u0161tvene sfere. Me\u0111usobna izoliranost, osamljenost politi\u010dkih individua, u\u010dinak je koji unutar politi\u010dke sfere uzrokuje strukturni polo\u017eaj te sfere kao autonomne sfere me\u0111u drugim autonomnim sferama. Osama modernih (bur\u017eoaskih) pravno-politi\u010dkih individuuma je preuvjeo da se autonomna politi\u010dka sfera uop\u0107e ne mo\u017ee konstituirati, ne uspostavi li se kao masa individua, apstrahiranih od svoje ostale dru\u0161tovani u\u010dinak strukturne konstitucije politi\u010dke sfere u njenoj specifi\u010dnoj autonomiji. Pogledamo li sa strukturnog gledi\u0161ta, vidimtvenosti.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Sloboda i jednakost kao mehanizmi vlasti<\/strong><\/p>\n

Na ovome stupnju na\u0161ega promi\u0161ljanja mo\u017eemo re\u0107i da je sada\u0161nja ideologija \u2018rata protiv terorizma\u2019 varijanta onih politi\u010dkih ideologija koje nas uvjeravaju da bi se bez dr\u017eave ljudi me\u0111usobno pobili. I koje istodobno dokazuju da individuumi moraju, za civilizirani su\u017eivot u dr\u017eavi, nu\u017eno \u017ertvovati ne\u0161to od svoje slobode: da je dakle dr\u017eava nu\u017ena, jer dokraj\u010dava \u2018rat svih protiv sviju\u2019 \u2013 a da s njom neizbje\u017eno dolaze i odnosi vlasti. Nema sigurnosti bez ograni\u010denja slobode \u2013 tako je teoretizirao Hobbes i tako prakticira Bush mla\u0111i.<\/p>\n

Mogli bismo re\u0107i i ovako: u mjeri u kojoj se sada\u0161nja dr\u017eava utemeljuje na mitu o ratu svih protiv sviju, ona upravo taj mit hrani svime \u0161to joj do\u0111e pod ruku, i tako brine da se mit obnavlja, a s njime se odr\u017eava i obnavlja i ta posebna vrsta dr\u017eave.<\/p>\n

\u017delimo li biti dosljedni moramo \u010dak re\u0107i da mit o pretpostavljeno \u2018prirodnom\u2019 \u2018ratu svih protiv sviju\u2019 na svoj na\u010din izra\u017eava uvjet mogu\u0107nosti liberalne dr\u017eave: dakle negativnu stranu njenoga postojanja. Ta dr\u017eava (poput svake institucije) brine se o tome da si osigura uvjet svoje egzistencije. Kada bi sada\u0161nja dr\u017eava odjednom sasvim neo\u010dekivano nestala bez nadomjeska, vjerojatno bi stvarno do\u0161lo do takvog rata svih protiv sviju. Ta takav rat, vi\u0161e ili manje prikriveno, odvija se pogotovo sada, kada ta dr\u017eava postoji. Sami mit, naravno, na svoj na\u010din, hu\u0161ka\u010dki poma\u017ee da rat ne sustane.<\/p>\n

Ali u istoj politi\u010dkoj tradiciji mogu se prona\u0107i varijante koje obe\u0107avaju jednakost i slobodu, iako, uzmimo, po cijenu osamljenosti individua. Moramo se dakle zapitati za\u0161to se, kada prevladava \u2018hobbesovska\u2019 propaganda, koju hu\u0161kaju sada\u0161nji re\u017eim u SAD-u, njegovi pomaga\u010di i njegove medijske agenture, nisu oglasili i neki drugi glasovi, koji bi se mogli pozivati na istu bur\u017eoasku politi\u010dku tradiciju, a bili bi sposobni biti manje direktno represivni?<\/p>\n

Na\u0161 odgovor biti \u0107e, recimo ve\u0107 unaprijed, da izme\u0111u varijante koja obe\u0107ava slobodu i jednakost i varijante koja konstatira da je cijena sigurnosti odricanje od slobode, nema nikakve na\u010delne razlike: sloboda i jednakost su, u okolnostima koje \u0107emo jo\u0161 odrediti, samo mehanizmi vlasti, unutar istog ideolo\u0161ko-politi\u010dkog horizonta kao i \u2018hobbesovske\u2019 varijante. A \u2018sigurnost\u2019 koju osigurava taj tip bur\u017eoaske dr\u017eave samo je sigurnost vlasti i garancija njenog o\u010duvanja. Jer izme\u0111u oba kraka bur\u017eoaske politi\u010dke ideologije nema na\u010delnih razlika, mogu\u0107e je bez zapreka prelaziti sa manje represivnih dr\u017eavnih praksa na represivnije: to je puko pitanje taktike i konkretnih okolnosti klasne borbe. Naravno, zato u tome horizontu, horizontu bur\u017eoaske politi\u010dke ideologije, bur\u017eoaskih politi\u010dkih institucija i praksa, nije mogu\u0107e postaviti stvarnu alternativu represivnim praksama. To se pokazalo i u sada\u0161njoj ‘anti-teroristi\u010dkoj\u2019 kampanji, budu\u0107i da cjelokupna svjetska bur\u017eoaska politika nije bila u stanju pru\u017eiti niti verbalnu alternativu protiv ekstremizma re\u017eima SAD-a.<\/p>\n

Razgradnja dr\u017eave, prava i politi\u010dkog ure\u0111enja<\/strong><\/p>\n

Pogledajmo za\u0161to. Za kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje karakteristi\u010dna je takva struktura proizvodnih aktivnosti u kojoj je radnik odvojen od sredstava za proizvodnju. Zato radnik nije sposoban sam pokrenuti proizvodni proces, jer s njegovog strukturnog mjesta nije mogu\u0107e povezati proizvodne djelatnike u proizvodnu jedinicu. Po tome se najamni radnik razlikuje od, uzmimo, obrtnika ili seljaka, koji nisu odijeljeni od sredstava za proizvodnju, u stanju su sami ih povezati i pokrenuti u proizvodni proces. Najamni radnik je pripu\u0161ten u proizvodni proces tek nakon \u0161to je postao, kako ka\u017ee Marx, \u2018egzistencijalni oblik kapitala\u2019: tek nakon \u0161to je kapitalist u formalno korektnoj i \u2018ekvivalentnoj\u2019 razmjeni kupio njegovu radnu snagu. Najamni radnik tako mo\u017ee u\u0107i u proizvodnju samo pod komandom kapitala, i vi\u0161e od toga \u2013 samo kao oblik kapitala. Obrnuto su pak kapitalist ili njegov zastupnik sposobni uspostaviti proizvodnu jedinicu, ta u njoj svi djelatnici djeluju kao \u2018oblici postojanja kapitala\u2019, sposobni su pokrenuti i odr\u017eavati proizvodni proces. Pravno-politi\u010dka i iz nje proizi\u0161la izolacija \u2018individua\u2019 zato djeluju bitno druga\u010dije na strani najamnog radnika i na strani kapitalista ili njegovog zastupnika. Na strani kapitala ne mogu prouzro\u010diti sposobnost individua da pokre\u0107u proizvodnju i njome upravljaju. I vi\u0161e od toga: svojim atomiziraju\u0107im djelovanjem poma\u017eu odr\u017eavati tr\u017ei\u0161te, konkurenciju i sli\u010dne konstitutivne crte kapitalisti\u010dkog na\u010dina. Na strani najamnog radni\u0161tva izoliranost individua odr\u017eava njihovu nesposobnost da sami do\u017eanju proizvodnju, i obnavlja nu\u017enost da proizvode i uzdr\u017eavaju se jedino pod pokroviteljstvom kapitala. I vi\u0161e od toga: svojim atomiziraju\u0107im djelovanjem poma\u017ee odr\u017eavati tr\u017ei\u0161te radne snage, uvodi konkurenciju izme\u0111u pojedina\u010dnih radnica i radnika, i odr\u017eava odnose u kojima su radnice i radnici svi me\u0111usobno suprotstavljeni kao konkurenti i protivnici, a ne kao solidarni pripadnici i pripadnice klase koja stvara bogatstvo.<\/p>\n

Moderna pravno-politi\u010dka sfera, time \u0161to dru\u0161tvo razbija na atomizirane, usamljene individue, ne djeluje na obje strane klasne granice jednako: prednost daje kapitalisti\u010dkoj klasi, a radni\u0161tvo dezorganizira. I vi\u0161e od toga: to moderno pravno-politi\u010dko ure\u0111enje odr\u017eava klasnu granicu. Prema tome moderna pravno-politi\u010dka sfera, sa svojim \u2018slobodnim i jednakim individuama\u2019, samo je mehanizam vladavine kapitalisti\u010dke klase ili institucija klasne borbe kapitalisti\u010dke klase.<\/p>\n

Moderna autonomna politi\u010dka sfera tako odlu\u010dno pose\u017ee u dru\u0161tvene odnose upravo time \u0161to se uspostavlja pomo\u0107u aps-trakcije od dru\u0161tvenih odnosa, i odr\u017eava samo apstraktnog individuuma. Ti individuumi pak nisu jednaki obzirom na to kamo se postavljaju u dru\u0161tvenoj strukturi. Upravo zato \u0161to je struktura \u2018proizvodnih faktora\u2019 odsutna iz pravne i politi\u010dke konstrukcije, ta konstrukcija odlu\u010duju\u0107e poma\u017ee pri o\u010duvanju i obnavljanju te strukture.<\/p>\n

Upravo zato \u0161to je suvremena autonomna politi\u010dka sfera, sa svojom \u2018slobodom i jednako\u0161\u0107u\u2019, institucija kroz koju se reproducira klasna struktura dru\u0161tva i mehanizam vlasti hegemone klase nad drugim, naro\u010dito radni\u010dkim klasama, naivno bi bilo o\u010dekivati da bi iz te sfere etablirane bur\u017eoaske politike mogla do\u0107i kakva povijesno produktivna alternativa sada\u0161njoj \u2018protu-teroristi\u010dkoj\u2019 kampanji.<\/p>\n

Pa ipak: \u2018protu-teroristi\u010dki\u2019 slogan, kao \u0161to smo pokazali, na\u010dinje jednu od temeljnih crta politi\u010dkog individuuma u modernom pravno-politi\u010dkom ure\u0111enju \u2013 ograni\u010dava njegovu slobodu. Time \u0161to ograni\u010dava, tj. stvarno uklanja, bur\u017eoasku politi\u010dku slobodu, uklanja neizbje\u017eno i ograni\u010deni oblik bur\u017eoaske politi\u010dke \u2018jednakosti\u2019. To pak vjerojatno zna\u010di da su mo\u017eda na\u0161i gornji izvodi u sada\u0161njem povijesnom trenutku ve\u0107 zastarjeli. \u2018Protu-teroristi\u010dka\u2019 kampanja u biti razgra\u0111uje dr\u017eavno, pravno i politi\u010dko ure\u0111enje, pomo\u0107u kojega se do sada \u010duvao i obnavljao svjetski kapitalisti\u010dki sistem. To vjerojatno dokazuje da mora klasna borba vladaju\u0107e svjetske klase posezati za drasti\u010dnijim metodama i sredstvima nego li \u0161to su bila ona koja si je izradila u stolje\u0107ima svoje povijesne prevlasti. Zna\u010di li to da \u0107e se svjetski kapitalizam mo\u0107i odsada \u010duvati samo jo\u0161 pomo\u0107u bitno zao\u0161trene klasne borbe? Ili pak mo\u017eda zna\u010di da je kraj povijesne epohe kapitalizma i da se vladaju\u0107e klase pripremaju na prijelaz u druga\u010diju vrstu svjetskog dru\u0161tva, u kojoj \u0107e poku\u0161ati drasti\u010dnim sredstvima o\u010duvati svoju vladavinu?<\/p>\n

Nadajmo se da nam odgovor ne\u0107e dati one sile o \u010dijem djelovanju smo si postavili pitanja. Nadajmo se da \u0107e odgovarati radna mno\u0161tva svijeta.<\/p>\n

Rastko Mo\u010dnik je slovenski sociolog, teoreti\u010dar knji\u017eevnosti, prevodilac i politi\u010dki aktivist. Zajedno sa Slavojem \u017di\u017eekom i Mladenom Dolarom smatra se jednim od suosniva\u010da Ljubljanske \u0161kole psihoanalize. Bio je zadnji urednik Perspektiva prije njihovog ga\u0161enja, urednik \u010dasopisa Problemi, te novinar u Delu, prije no \u0161to je<\/em> 1984. g. postao profesor sociologije na FF-u Ljubljani. Bavi se teorijom ideologije, teorijskom psihoanalizom, semiotikom, lingvistikom i epistemologijom humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih znanosti. U burnom razdoblju izme\u0111u 1989. i 1991. protivio se slovenskom odcjepljenju od Jugoslavije, te bio \u010dlan UJDI-ja.<\/em><\/p>\n

1) Koncept alternativa te vrste razvio je Jacques Lacan; naziva ih zakrite alternative; cf. J. Lacan, \u0160tirje temeljni koncepti psihoanalize, CZ, Ljubljana, 1980. [hrvatski prijevod: \u010cetiri temeljna pojma psihoanalize, Naprijed, Zagreb, 1986.]<\/em><\/p>\n

2) Po meni su \u010dak glavni mehanizam onoga \u0161to Louis Althusser naziva ‘ideolo\u0161ka interpelacija’ \u2013 to jest mehanizam ‘nova\u010denja’ pojedinki i pojedinaca u ovu ili onu ideologiju. Cf. R. Mo\u010dnik, 3 teorije, Zalo\u017eba\/*cf., Ljubljana, 1999. [usporedi, srpski prijevod: R. Mo\u010dnik, Tri teorije. Ideologija, nacija, institucija, CSU, Beograd 2003.]<\/em><\/p>\n

3) Usporedi: ‘Nije mogu\u0107e ostati neutralan’ (Dimitrij Rupel, 13.9.2001); ‘Bog nije neutralan’ (Georg Bush, 20.9.2001).<\/em><\/p>\n

4) Naravno, upotrebljavam koncept ‘materijalnog opstanka ideologije’, koji je razvio Louis Althusser u spisu ‘Ideologija i ideolo\u0161ki aparati dr\u017eave’, slov. prijevod u: L. Althusser, Izbrani spisi, Zalo\u017eba \/*cf., Ljubljana, 2000. [djelomi\u010dni hrvatski prijevod, L. Althusser ‘Ideologija i ideolo\u0161ki aparati dr\u017eave’, u: Proturje\u010dja suvremenog obrazovanja, prir. S. Flere, RZ RK SSOH, Zagreb 1986.] Osobno dodu\u0161e mislim da bi bilo bolje odnos obrnuti i re\u0107i da institucije imaju ‘diskurzivnu egzistenciju’ u ideolo\u0161kim diskursima \u2013 ali ta finesa za ovo raspravljanje nije zna\u010dajna (cf. R. Mo\u010dnik, 3 teorije, Zalo\u017eba \/*cf., Ljubljana, 1999, in fine).<\/em><\/p>\n

5) Tu naravno ekspliciram ne\u0161to \u0161to je evidentno: jer je uzor ideologija dru\u0161tvenog ugovora, civilnopravni ugovor izme\u0111u pravnih osoba, izme\u0111u individualnih pravnih subjekata, naravno da je nu\u017eno da te ideologije ‘proizvedu’ ono \u0161to je bilo u njih polo\u017eeno, ve\u0107 na ishodi\u0161tu. Kao mit o izvoru pak, naravno, ideologije dru\u0161tvenog ugovora pomo\u0107u karakteristi\u010dnog ideolo\u0161kog postupka ‘obr\u0107u stvarni tok na glavu’ i prikazuju izvorni ugovor kao utemeljiteljski \u010din, s kojim tek postaje mogu\u0107e kulturno \u017eivljenje, uklju\u010divo sa civilnim pravom i njegovim \u2013 iz prvog izvornog ugovora \u2013 izvedenim ugovorima. \u2013 Tu smo jo\u0161 pri rudimentarnoj analizi ideologije: ideologija je na toj to\u010dci stvarno jo\u0161 samo ‘izvrnuta svijest’; u nastavku \u0107emo razmotriti u\u010dinke toga ‘izvrtanja’.<\/em><\/p>\n

6) ‘Ako dr\u017eavljani, u slu\u010daju kada pravilno upu\u0107en puk odlu\u010duje o nekoj stvari, ne bi bili nimalo povezani me\u0111u sobom, iz velikog bi se broja malih razlika uvijek iskazala op\u0107a volja i odluka bi bila uvijek dobra. Pa ipak, \u010dim se po\u010dnu pojavljivati klike i ustanovljavati pojedina\u010dne skupine na \u0161tetu velike zajednice, postane volja tih skupina op\u0107a obzirom na njene \u010dlanove, i privatna obzirom na dr\u017eavu\u2026’ J. J. Rousseau, Dru\u017ebena pogodba, CZ, Ljubljana, 1960, str. 91. [hrvatski prijevod: J. J. Rousseau, Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti me\u0111u ljudima i Dru\u0161tveni ugovor, \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1978.]<\/em><\/p>\n

7) Louis Althusser, ‘Ideologija in ideolo\u0161ki aparati dr\u017eave’, u: Izbrani spisi (Ideologija i ideolo\u0161ki aparati dr\u017eave, u Odabrani radovi), Zalo\u017eba \/*cf., Ljubljana, 2000, str. 87.<\/em><\/p>\n

8) Jednostavno re\u010deno: ideologija to su ideolo\u0161ki mehanizmi, a ne ‘ideolo\u0161ke predod\u017ebe’.<\/em><\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedno od glavnih op\u0107ih mjesta raspravljanja o \u2018terorizmu\u2019 je alternativa \u2018sigurnost ili sloboda\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-193913","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193913","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=193913"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193913\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=193913"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=193913"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=193913"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}